Marketing
Mržnja nije tako opasna kao ljubav
Osnovni osjećaj (ugođaj) univerzalističkog mizantropa ipak je pravilnije opisati kao prezir, a ne kao mržnju. Mrziti nekoga ili nešto, odavanje je poštovanja. Troši previše energije na nešto izvanjsko.
Mržnja je uvijek spregnuta s ljubavlju. Ljubav je ta, koja je stvarno opasna.
Spomenuo sam opasnost od idealista. Fokusirajući se na ideale, oni mogu postati vrlo opasni, spremni nemilosrdno eliminirati prepreke. Idealist može tlačiti stvarne radnike u ime oslobođenja Radništva, stvarne Hrvate u ime osloboženja Hrvatske.
Univerzalistički mizantropist odbacuje sve ideale, a pogotovo borbu za njih. S druge strane, idejama se može baviti kao misaonim igračkama, da mu prođe vrijeme.
Pitali su me:
Ipak ne vidim razloga da inzistiraš na ravnopravnosti čak i unatoč općem mizantropizmu. Zar nemaš dojam da je to malkoc ... paradoksalno?
Slažem se. Paradoksologija je posebno, vrlo zanimljivo područje.
Zamjerili su mi:
Izgleda da ni ti ne mrziš sve ljude jednako nego ipak više mrziš one koji mrze samo određenu grupu ljudi, čim si ih na ovaj način izdvojio.
Istina je. Osobno moraš napraviti izbor. Intelektualno načelo je jednak prezi prema svima. Praktična realizacija od strane pojedinca/pojedinke ne može biti posve adekvatna - uvjetno rećeno, ne može se biti posve "pravedan".
Uz stav iz mojeg prvog teksta o univerzalističkom mizantropizmu, da je strategija Kautskog dovela do boljih rezultata nego Lenjinova, pitali su me: Zašto državu blagostanja nazivaš boljim rezultatom? Ti kao mizantrop sigurno ne želiš da objektu tvog prijezira bude bolje.
Logičan prigovor. Ipak se može braniti izneseni stav s dva gledišta:
1. Analitički: bez heterogenog vrednovanja, gledajmo ono što su jedni i drugi postigli u odnosu na ono, što su u teoriji obećavali i čemu su težili.
2. Mizantrop, koji gleda da nekako provede svoje vrjeme na ovom svijetu uz što manje nemira i patnji, može više cijeniti društvo u kojem ima pravde, reda, mira, gdje su osnovne materijalne potrebe svih zadovoljene, ne zato jer ljudima želi dobro, nego zato jer je u takvoj okolini manje mogućnosti, da se njemu dogodi neko zlo.
(To ipak nije nužan stav. Netko manje sklon kontemplativnom životu nego ja, može se veseliti metežu i sukobima.)
Spomenuti su u diskusiji Šekspirov "Timon Atenjanin" i stoicizam. Mislim da se univerzalistički mizantropizam može povezati s jednom varijantom stoicizam. Imajući u vidu dodatnih 2.000 godina zlokobnih iskustava.
Prethodni tekstovi na temu univerzalističkog mizantropizma:
Ne diskriminiram. Mrzim sve ljude jednako.
Dalja razmišljanja o mizantropiji
Post je objavljen 16.06.2012. u 19:27 sati.