29.02.2012., srijeda
Imao sam čast surađivati u "Danasu"
Gojko Marinković: "30. OBLJETNICA POLITIČKOG TJEDNIKA : Sjećate li se Danasa?!"
Za preciznije informacije, tekst istoga autora objavljen 1997, dakle povodom 15. godišnjice: NOVINA KOJA JE OBILJEZILA DESETLJECE
Objavljeno prvo u diskusiji na forum.hr. Malo popravljeno.
Mlađi naravno ne znaju, a mnogi stariji pričaju o naknadnim intepretacijama, ovakvim ili onakvim.
Danas je u prvom razdoblju, 1982.–1983, bio uistinu nova pojava na hrvatskoj medijskoj sceni. U to doba Jugoslavija je u ekonomskoj krizi, koja sve više postaje i politička. Nasuprot službenom partijskom govoru o "stabilizaciji" ("Dugoročni program ekonomske stabilizacije" 1983.), sve više se javlja kritička literatura, nazvana "krizološka", koja govori o dubokoj, sustavnoj krizi, blokadama i paralizi sustava, te da se oni ponavijše generiraju iz politike. U tome će sudjelovati mnogo značajnih autora iz Hrvatske, Slovenije i Srbije, naravno ne s istih pozicija i ne s istim zaključcima o tome što i kako treba mijenjati.
S usponom Miloševića u Srbiji, dolazi do polarizacije stavova, bitna promjena javne scene.
U tom otvaranju slobodnoga prostora u javnosti za diskusije, prva serija "Danasa", s Jožom Vlahovićem kao glavnim urednikom, imala je golem značaj. Potisnut je ideološki rječnik, unapređivani profesionalni novinarski kriteriji, pisalo se objektivno i studiozno, bilo je zaista vrlo različitih autora. Uzor news magazini kao "Time", naravno ipak ne takva kvaliteta.
Kako je po prirodi stvari kritike sve više bilo i sve oštrije, jer se pokazivalo kako je Jugoslavija u paralizi, konačno je partija reagirala i redakcija je maknuta. Kako Marinković piše: »odmah je iz dogmatskog krila SKH-a krenuo udar. Veći dio redakcije je kažnjen i protjeran ili ušutkan, jer je list 'išao na ruku djelovanju neprijatelja SKH', 'javile su se neprihvatljive tendencije prodora liberalizma, uz stanovite doze malograđanskog smeća'.«
"Danas" postaje totalno beskrvan, prodaja drastično pada, oko 1984.-1986. u Zagrebu je više ljudi kupovalo beogradski NIN (Nedeljne ilustrovane novine, ako se dobro sječam što je kratica značila), tada vrlo kvalitetan list sličnog profila kao prvi "Danas".
Negdje od 1986, okuplja se nova generacija koja se nastavlja na Vlahovićevu tradiciju i Danas opet dobiva na kvaliteti, kritičnosti i čitanosti. (Glavni urednici bit će Mirko Galić, pa Dražen Vukov-Colić, pa Mladen Maloča) U prvom je planu novinarska kvaliteta, generalno se promovira stav za visoki novinarski profesionalizam, bez senzacionalizma koji je danas norma, više građanskih sloboda, obranu federativnog uređenja kad ono dolazi pod udar pa i zalaganje za konfederaciju, demokratizaciju u okviru socijalizma ali i jačanje tržišne privrede, osuda nacionalizma - prije sega srpskog, bez ustručavanja kad ovaj postaje agresivan i jak, ali i hrvatskog.
Marinković, i vjerujte to je s punim pravom: »Danas je prvi prepoznao što se zbiva na Kosovu, shvatio je što je Memorandum SANU, tko je Slobodan Milošević i što je njegova antibirokratska revolucija… « Pustite sad naknadne diskusije zašto su tako radili, važno je, da jesu. NIz tema je također otvarao "Start", te su dvije redakcije bile dosta povezane. (Ja sam inače 1989-1990. objavio 4-5 tekstova u Danasu, bio je jako otvoren vanjskim suradnicima, a u Startu sam bio stalni suradnik. Pisao sam uglavnom o ekologiji i energetici, manje kontrovernim temama, ali bilo je i politike, neki tekstovi o kretanjima u Sloveniji u ono doba isl.)
Nije sve to naravno idealno i čudesno i briljantno, ipak je sve u okviru jednog vremena, ali zaista je bio nešto novo i vrlo progresivno. Mnogo se prodavao i van Hrvatske, u cijeloj Jugoslaviji, čitali ga ljudi koji su bili protiv Miloševića u Srbiji isl..
Vrlo različitih autora je bilo, pa se sad može reći "da, da bio je tu i Miroslav Lazanski!", koji je kasnije otišao u Beograd i potpuno bio u službi Miloševića - on je pak godinama pisao o vojnim temaa, odlično ih je poznavao i mnogo njegovih tekstova je bilo stručno besprijekorno. Kako rekoh, kad je došlo do polarizacije, odabrao je stranu, kako sam o njemu bio stekao utisak, bio je fetišistički odan vojsci, opčinjen s JNA. I Mila Šutla također. To su ipak izuzeci.
Većina je u doba 1989.-1990. bila bliska liniji HSLS-a odnosno "Koalicije nacionalnost sporazuma" (prof. Lerotić je objavio jedan značajan tekst početkom 1989, koji je zapravo bio prolegomena za inicijativu za osnivanje HSLS). Manjina, značajna, bliža liniji Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu - također, nemajte predrasuda da svako spominjanje "Jugoslavije" znači isto, vrlo odlučno protiv Miloševićeve politike.
Dakle, "Danas" ima nesumnjive velike zasluge s jedne strane za dizanje profesionalnih standarda u novinarstvu, koji su se kasnije srozavali, s druge strane politički. I jedno i drugo smetalo je novoj HDZ-ovo vlasti, koja je nastojala uspostaviti kompletnu faktičku kontrolu nad društvom na sličan način kako je ranije radio SKH. I Danas i Start su pod znažnim političkim pritiscima, dolaze i u ekonomske jer gube tržište van Hrvatske a pada i prodaja u Hrvatskoj zbog teške ekonomske krize. Danas je silom ukinut dok je još dobro stajao, Start je propao (to je prije privatizacije, sve je državno vlasništvo). Nino Pavić (koji je ranije bio tipični režimski novinar, u "Danasu" nakon smjenjivanja Vlahovića, kao i Denis Kuljiš) pokreće Globus s eksplicitno senzacionalističkim pristupom, da u svakom broju mora biti pet senzacija, novinarstvo se nepovratno mijenja. Uglavnom nagore.
|
- 13:14 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
28.02.2012., utorak
Postoji li dogovor Matije Babića i Ive Josipovića?
Počeo sam proučavati što je to zapravo Matija Babić bio objavio na portalu i rekao u NU2 protiv Ive Josipovića. Kako su se ljudi raspametili oko toga, na kraju sam puno više vremena nego što sam očekivao u to uložio.
Zaključujem: optužbe protiv Josipovića su tanke. Index je u seriji članaka objavio previše očitih grešaka, da bi bio vjerodostojan. Okolo se po netu šire i bjesomučne spekulacije Josipović je prijatelj s Vojkovićem, Vojković s nekim trećim, ovaj s četvrtim... Bogte, bit će Ivo Josipović kriv i za propast ENRON-a i atentat na papu. Još i tračevi u vezi navodne Josipovićeve ljubavnice isl..
Koliko se pak ljudi pjene da je nepravedno plaćati 10 lipa po praznom CD-u ili da hoteli plaćaju 26 lipa po krevetu... Možda nije najbolje rješenje, ali nije ni "harač", nego naknada za korištenje autorskih prava.
Da sam pristaša teorije Zavjere (s velikim "Z"!) pomislio bih, da je cijela stvar dogovorena. Optužbe su tako traljave i očito zlobne da će Josipoviću, ne sumnjam, ionako visoka popularnost porasti. Vlada dobiva predah od napada zbog ozbiljnih stvari, a Indexu neumitno raste popularnosti. Svi dobivaju!
Diskusija na pollitika.com u kojoj sam sudjelovao
Kako nisam pristaša teorije Zavjere, osim u stripovima kao što je Martin Mistere, mislim da ipak ne. Ali šteta, zgodna priča!
|
- 18:26 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
26.02.2012., nedjelja
Belarus i Venecuela: novi pokret nesvrstanih?
Prenosim s mrežnog sjedišta ZelenaPolitika.Info
S mrežnog sjedišta dissidentvoice.org, prenosimo prevod dijela članka Belarus and Venezuela: Building the Multi-polar World. U Latinskoj Americi niz zemalja pruža otpor "čikaškim" neoliberalnim političkim receptima, radikalno kao Kuba ili umjerenije kao Brazil, te postižu nesumnjivo neke uspjehe u odnosu na zemlje kao Čile ili Argentina, koje su postigle rast BDP-a ali uz velike socijalne nejednakosti.
S druge strane, u Europi imamo izolirani slučaj Belarusa (koristimo izvorno ime, umjesto kod nas uobičajenoj "Bjelorusija"), koja od osamostaljenja 1991. nikad nije prošla kroz "pretvorbu vlasništva" i tranziciju ka "otvorenoj tržišnoj ekonomiji". Prošla je kroz teške potrese u prvoj polovici 1990-ih, ali od 1996. bilježi visoke stope rasta BDP-a. Ima solidnu poljoprivredu i prilično jaku industriju (izvoz traktora, koji se mogu kupiti i u Hrvatkoj).
Privreda je državno kontrolirana na način ne bitno različit od onoga koji je bio u vrijeme SSSR-a. Danas, kad je očita "ulstranestabilnost" svjetskog ekonomskog sustava, ne može se više taj model odbijati kao apsolutno neprihvatljiv, kao što smo činili 1990-ih, bez obzira na sve mane koje su dovele od njegovog rasapa.
Karakteristično je da je bruto društveni proizvod po stanovniku znatno veći, kad se mjeri u paritetu kupovne moći, nego u tekućim dolarima (prvo je mjera standarda - koliko ljudi dobara mogu kupiti za svoj novac, a drugo međunarodne konkurentnosti). Indeks ljudskog razvoja (HDI), koji mjeri neke čimbenike kvalitete života (očekivani životni vijek, stupanj obrazovanja isl.) viši je nego u Ukrajini i Rusiji. Gini koeficijent (mjera neravnomjernosti raspodjele dohotka) je nizak.
Uvedeni su višestranački izbori ali isti predsjednik vlada već 18 godina i samog sebe opisuje kao "autoritarnog". U članku koji slijedi, politički disidenti nazivaju se kriminalcima, stranim plaćenicima i poremećenim osobama. Pojmovi "ljudske slobode" i "demokracija" stavljaju se u navodnike. Uvelike se koristi rječnik "hladnog rata" iz doba "bipolarnoga svijeta"; iako se ovdje pledira za "multipolarni svijet", što izgleda kao varijanta "pokreta nesvrstanih". Priznaje se da su prava pojedinaca ograničena, ali se to opravdava dobrobiti masa.
Možemo li imati ekonomsku alternativu, koja će ostvariti stvarni napredak za siromahe i bitno ograničiti moć bogataša, a da predsjednik države mirno odstupi nakon dva mandata i da nije nužno svakog tko se zalaže za "ljudska prava" proglasiti stranim plaćenikom?
BELARUS I VENECUELA GRADE MULTIPOLARNI SVIJET
(...) Govore nam da zemlje u razvoju mogu izvući svoje stanovništvo iz siromaštva otvarajući svoja tržišta direktnim stranim investicijama. (..) Ali ako je to slučaj, zašto je Haiti jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta? (...)
Zemlje kao Venezuela, Kuba, Nikaragva, Ekvador, Bolivija postigle su društveni i ekonomski progres kroz nacionalizaciju, a ne privatizaciju. Ali postoji država na drugoj strani svijeta koja uspijeva osigurati gotovo punu zaposlenost, stalno povećava nadnice, investira u obrazovanje, znanstvena i tehnološka istraživanja i razvoj, postigla je samodostatnost u poljoprivredi, stvarajući socijalnu okolinu nade za svoje građane.
Ta zemlja je Republika Belarus (Bjelorusija). Godine 2007. predsjednik Venecuele Hugo Chavez opisao je Republiku Belarus kao "državu model".
Vozeći se ulicama Minska, nije teško vidjeti zašto je venecuelanski predsjednik mogao upotrijebiti taj termin za opis Belarusa. Od Chavezovog izbora 1998, Bolivarska revolucija smanjila je siromaštvo na polovicu, suzbila nepismenost i provela radikalne reforme usmjerene na poboljšanje standarda života siromašne većine u Venecueli. Međutim, mnogo još ostaje za učiniti; brežuljci oko Karakasa su još prekriveni kućercima slamova, dok gradska ekonomska elita u istočnom dijelu grada živi u sibaritskom luksuzu.
Vozeći se kroz Minsk, s druge strane, susrećemo se s vizijom o tome što bi Karakas mogao postati. Nema slamova. Stanovnici žive u modernim blokovima stanova, po europskom standardu. Ima mnogo čistog otvorenog prostora s odličnim rekreacionim mogućnostima za djecu. (...) Karakas je još uvijek opasan grad. Minsk je, s druge strane, dokazano jedan od najsigurnijih gradova u Europi. (...)
Belarus je bio sposoban pomoći Venecueli da razvije svoj poljoprivredni sektor kroz slanje savjetnika i izvoz visokokvalitetnih kamiona i agrikulturnih strojeva. (...) Bilateralni ugovor između venecuelske državne naftne kompanije PDVSA i Belarusnefa za osnivanje joint-venturea nazvanog Servicio Belovenezolana je drugi primjer prednosti multi-vektorske vanjske politike za Belarus. Republika Belarus je uspjela smanjiti svoju zavisnost o ruskoj nafti kroz suradnju s naftom bogatom Venecuelom, dok je Venecuela postigla korist od belarske industrijske i znanstvene stručne pomoći. (...)
Vizija predsjednika Lukašenka o multi-polarnom svijetu ugrožava promicatelje Novog svjetskog poretka, gdje su interesi većine podvrgnuti onima euro-atlanskih financijskih elita. Nasuprot susjednim zemljama kao što su Poljska i Litva, kojima je "sloboda" nakon pada Berlinskoga zida 1989. donijela masovnu nezaposlenost, emigraciju i slanje trupa za strane ratove i okupacije NATo-a, Belarus je pokazao da država ima vitalnu ulogu u reguliranju tržišta za opće dobro.
Da bi se suzbilo globalno siromaštvo, norma moraju postati održive industrije, endogeni razvoj i planska ekonomija. Belarus, možda više nego ijedna druga država, može igrati vodeću ulogu u prelazu u novu globalnu eru socijalno orijentiranih ekonomija. (...)
Kampanja demonizacije, klevetanja, laži i dezinformacija o Belaruskoj vladi u međunarodnim medijima zaludila je ne samo tvrdokorne promicatelje neo-liberalne ekonomije nego i mnoge takozvane "ljevičare" i "progresiste", koji su nasjeli na licemjerne govorancije o "ljudskim pravima", "slobodi" i "demokraciji". (...)
Američki senator John McCain je 8. kolovoza 2011. signalizirao da će Belarus biti slijedeća američka meta za promjenu režima. McCain je spomenuo zatočenje Alesa Bialiatskog, takozvanog aktivista za "ljudska prava", uhićenog od belaruskih vlasti zbog novčane prevare.
Bialiatski je potpredsjednik Međunarodne federacije liga za prava čovjeka (Fédération internationale des ligues des droits de l’Homme), čija je pod-organizacija u veljači 2011. bila podastrla Vijeću za ljudska prava UN-a (Human Rights Council) lažne informacije, optužujući Libijsku vladu za "masakr" u Bengaziju.
Te lažne informacije poslužile su kao osnova za agresivni rat koji je doveo do ubijanja desetina tisuća ljudi, svodeći prosperitetnu socijalno-orijentiranu ekonomiju na ruševine i namećući korumbiranu izvana nametnutu diktaturu, protiv volje libijskog naroda. (...)
Bialiatski (...) nije bio uhićen zbog njegove političke opozicije belaruskoj vladi. Ovo nije prvi put da Amnesty International lažno optužuje Belarus za kršenje ljudskih prava i vjerojatno neće biti ni zadnji. (...)
Specijalisti za promjenu režima kao što je Canvas, centar za treniranje "obojenih revolucija" smješten u Beogradu i financiran od SAD, sada orkestrira ekshibicije koje uključuju korištenje nagih žena koje prosvjeduju ispred sjedišta KGB u Minsku. Takvo ponašenje bi dovelo do uhićenja u bilo kojoj zemlji.
Međutim, stvaran cilj i jest da budu uhićene, da to bude snimljeno i da se time KGB dovede u nepriliku. Ali je KGB, koji je obavještajna agnecija, preduhitrio njihove planove i glupe nudistice su uspjele jedino prehladiti se i prirediti laganu zabavu za šetače, sve u svrhu "revolucije". (...)
Zahvaljujući uzornoj akciji Belarskih snaga sigurnosti tijekom pobune poslije izbora od 19. prosinca 2010, spriječena je uspostava protunarodne od Zapada nametnute diktature. Belaruski narod vidio je stravu i bijedu promjene režima, iza kojih je stajao Zapad, u Srbiji, Gruziji, Ukrajini, Kirgistanu i drugim zemljama. (...)
Međutim, strategija stvaranja napetosti, uključujući korištenje potjanih plaćenika pod krinkom miroljubivih prosvjednika kao što smo vidjeli u Siriji, predstavlja realnu opasnost za Republiku Belarus u slijedećim mjesecima.
Obraćajući se bjeloruskim oružanim snagama 23. veljače, predsjednik Lukašenko skrenuo je pažnju na političke i informacijske tehnologije zapadnih nevladinih organizacija koje su provele promjenu režima diljem Sjeverne Afrike. Belarus, istakao je, jedinstven je i ima tehničke sposobnosti da se odupre takvoj destabilizaciji. (...)
Sraz između politika ljudskog endogenog razvoja i politika kancerozne pohlepe je sukob do istrebljenja s kojim se svijet danas sreće. Da bi bilo budućnosti za slijedeću generaciju, treba biti izgrađen multi-polarni svijet zasnovan na westfalskoj suverenosti i endogenom socio-ekonomskom razvoju. (...)
BILJEŠKE I POVEZNICE:
Službene stranice Republike Belarus (na engleskom)
Virtual guide to Belarus (disidentski sajt)
CANVAS je kratica za Center for Applied NonViolent Action and Strategies, odnosno Centar za primenjenu nenasilnu akciju, s centrom u Beogradu. Izvršni direktor je Srđa Popović, jedan od vođa pokreta "Otpor" koji je srušio Slobodana Miloševića 2000. g. (Ne treba ga brkati sa starijim odvjetnikom, istog imenea i prezimena, koji je također bio odlučni protivnik Miloševićeve vlasti.) Organizacija jest finacirana ponajviše iz SAD, te je trenirala prosvjednike koji su izveli "naranđastu revoluciju" u Ukrajini, imala je znatan utjecaj na organizatore prosvjeda u Egiptu itd..
Vidi mrežno sjedište canvasopedia.org.
Američki časopis Foreign Policy uvrstio je 2011. Srđu Popovića među sto najutjecajnijih osoba, koje su »obilježile svjetsko tržište ideja«.
Srđa Popović o prosvjedima u Hrvatskoj, "Jutarnji list", 6. ožujka 2011. (O odbacivanju nasilja, vidjeti i tekst od 27. veljače 2011. Zoran Oštrić: Mi smo odgojili te huligane)
PODRŽITE PROJEKT "ZELENAPOLITIKA.INFO"!
Ovo mrežno sjedište održava se isključivo osobnim donacijama. Civilno društvo u Hrvatskoj, u cjelini, previše je postalo ovisno od institucionalnih donatora. istinska nezavisnost može se očuvati samo ako se ima nezavisne izvore financiranja. S druge strane, uz aktiviste važni su i oni, koji ih pomažu.
Ako želite pomoći održavanje mrežnoga sjedišta ZelenaPolitika.info, uplatite donaciju u bilo kojem iznosu na:
Primatelj: “Zajednica Humanitas”, Zagreb
Broj računa: 2484008-1500180446
Svrha uplate: donacija za ZelenaPolitika.Info
Donacije ćete također moći uplatiti u gotovom, uz potvrdu naravno, u raznim prigodama.
|
- 12:40 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
24.02.2012., petak
Zašto sam "puk'o". O emocijama, depresiji, egoizmu, ideologijama...
Hvala svima na reakcijama na moj tekst Kako sam s 55 godina spoznao, da sam vjerovao u budalaštine, bez obzira slažem li se sa sadržajem ili ne.
Naravno da sam reagirao emotivno - ali ne vidim ništa loše u tome. Emocije su dio osobnosti i jedan od naših mahanizama koji pomaže u spoznaji svijeta. Ljudsko biće ne može biti robot ili kompjuter, stoposto racionalan. OK; ne treba se, stvarno, samim emocijama voditi. Nekad eto "pukneš2, pa prevladaju.
Što se tiče propagande za vjeru - ne, to kod mene ne ide. O da, čitao sam i Bibliju (također i Kuran, Bghavad Gitu, budističke spise itd.), kao i razna teološka djela. Nemam vjere. Skeptik sam. Takvim me Boginja načinila.
Što se tiče duhovnih kriza - nitko nije njih lišen; imamo npr. pisma Majke Tereze o tome. Küngova knjiga "Postoji li Bog?" jedna mi je od omiljene literature, kojoj se svako malo vraćam.
ima mnogo stvari gdje se sad "preslagujem". Radim na knjizi "Demokracije", napisao sam neke dijelove i prve varijante za druge. Generalni zaključak će biti drugačiji, nego što sam ranije bio predvidio, ali mislim da to mogu završiti i da može biti dobra knjiga. Više analitička, objektivni dio u svakom slučaju - što je "protektivna" a što "razvojna" demokracija, št oparticipativna a što deliberativna, kako se ukorijenjuje deliberacija u koncepciji "univerzalne komunikativne zajednice" a ova u novovjekovnoj koncepciji subjekta, i brojna druga pitanja. Puno toga ima, moram se fokusirati, naprosto previše za jednu knjigu.
Uvijek sam nastojao razlučiti bez-strasnu, objektivnu analizu stvarnosti, i suđenje o toj stvarnosti. Tako da onaj analitički dio ostaje, KJTV, od značaja u tekstovima koje sam objavljivao. A najzad i oni, u kojima izražavam stav o raznim pitanjima, nisam sad sve odbacio.
Ne znam, možda sam ipak preveliki provincijalac, putovao sam malo, stekao neka iskustva ali nisam dulje vrijeme živio nigdje van Hrvatske (najviše, mjesec dana, u Zimbabweu i bilo nje cool), čitao stalno, knjige koje su pisali autori raznih nacija, ali ova provincijalna i depresivna Hrvatska, možda me ubija više nego što bi u nekoj zdravijoj društvenoj klimi bilo. Ja sam sklon depresijama, ali kakav je naš "nacionalni karakter"? Koliko puta čujete: »Ma ništa se ne može, nema se smisla truditi, to ONI ionako neće dopustiti, to KOD NAS ne može funkcionirati, jer eto MI smo takvi - malo nas je al' smo govna", da prostiš.« E da, vidi: za frazu "malo nas je, al smo govna" google daje 207.000 rezultata!
Slušam stalno galamu protiv političara, kako su krivi jer ne gledaju opći interes isl, a onda vidim, uvijek isponova, koliko su kratkovidni ogromna većina ljudi, koliko sebični, kad se dođe do nekog posebnog interesa. Mislim da naprosto imamo političare točno onakve, kakve zaslužujemo.
Stalno natezanja oko parcijalnih i kratkoročnih interesa, kad pričaš onako sa stajališta općeg i dugoročnog, kako bismo trebali imati strategiju preobrazbe enegetskog sustava i priladogbe klimatskim promjenama, gledaju te kao da si neki, da proste vjernici, religiozni fanatik koji propovijeda "Obratite se, kraj je blizu".
A ipak vidim, da u svijetu državnici, koliko god neminovno bili ponajviše okupirani vlastitom vlasti i moći, ipak misle o takvim stvarima. Jer sami hoće ili ih prisile, najzad svejedno.
Ova nesretna diskusija o ACTA, kad sam shvatio koliko mirno mnogi ljudi kažu: "ja želim besplatno gledati filmove i slušati glazbu i baš me briga za sve drugo", ta vrsta argumentacije me šokirala, ne sam stav protiv ACTA ili nečeg.
Pa imamo mljekare, koji nisu sposobni sami se organizirati da povećaju svoju pregovaračku moć prema otkupiteljima, nego traže da im država riješava problem, i onda maltretiraju ljude koji putuju na posao, što oni imaju s tim? Onaj koji prodaje, uvijek želi iznuditi višu cijenu - koji kupuje, nižu - to se zove tržište, za to smo se borili! Pa se onda patetično poziva kako "mi narod" trebamo podržati seljake, ma nemoj, e sad bogamu mogu ja sad malo mislit na SVOJ interes. Svaki dan brojim kune u dućanu, nije mi svejedno plaćam li litru mlijeka pet ili šest kuna, zašto bih a priori dao njima podršku kad traže višu cijenu? A nižu cijenu benzina recimo? Druga je stvar cjelokupna politika u poljoprivredi, može se svašta reći, sve što je HSS iznudio pomagalao je puno više velikim trgovačkim koncernima nego proizvođačima, ali mene živcira taj stav, da se egoizmu koncerna suprotstavlja naprosto egoizam proizvođača.
Pa onda imamo bojkot Ininih pumpi, jer se opet od države traži da osigura jeftin benzin da se ljudi mogu vozat, baš me briga za sve drugo, a cijena nafte na svjetskom tržištu opet je skočila na 120 dolara na barel, sjeća li se netko možda da je još 2003. vladala velika zabrinutost kad je cijena skočila preko 30 dolara? Mi koji trubimo o "Oil Peaku", upozoravamo da će biti cijene 200, 300 dolara, pa onda lako moguće nafte za neke uopće više neće biti ni po kojoj cijeni, nailazimo na zid: "Ja se želim vozat u svom autu, pa neću valjda biciklom, jebe mi se za sve drugo!"
Ima još toga, pet-šest aktualnih stvari mi pada napamet, ali da ne drobim više.
Mislim, shvaćam to, ali opet, čini mi se da je taj raskol, između "želim sve što je moguće za sebe pa nek propadne svijet", i altruizma, spremnosti da se žrtvuješ za druge, drastičniji u Hrvatskoj nego bar u nekim drugim zemljama. Razumijete nadam se što hoću reći - nitko nije stvarno baš 100% totalni egoist ili 100% altruist, ali recimo da je 70-30 nekakav zdravi odnos, ne mora biti ni 50-50, a meni se čini, kod nas je 90-10 ili tako nešto.
Da ne bude zabune - ja NISAM altruist. Nisam ni idealist. Zapravo sam "ideolog", vrsta osobe koja se strasno bavi IDEJAMA (ne "idealima", to je drugo!), pa sam onda spreman založiti se, čak žrtvovati za druge, ukoliko je to u skladu s mojim idejama odnosno sustavom ideja (ideologijom). Takvi su ljudi naravno manjina, ali ih ima. I imaju jako raznolike ideje i ideologije.
A i drugih stvari ima, kad se pak krene u priču o "revoluciji", jednako me razbjesne razni "moji", ali da ne duljim sad.
|
- 15:26 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
23.02.2012., četvrtak
"Ekonomski rat" triju velesila i tržište fotonaponskih i vjetroelektrana
Prenosim sa ZelenaPolitika.Info.
Na facebook grupi ZelenaPolitika.Info svakodnevno možete naći poveznice na aktualne članke, s kratkim komentarima koji povezuju i olakšavaju razumijevanje.
Ekonomija je zaguljena. U posljednje tri godine, niz zemalja je uložilo golem novac u razvoj fotonaponskih elektrana, na čelu s Njemačkom, garantirajući otkup uz cijene po kilovatsatu znatno više od prodajnih. To je dovelo do rasta proizvodnje panela. Kako je u Njemačkoj 2010. i 2011. instalirano puno više nego je vlada planirala, sad su bitno snižene otkupne cijene (za 30%). Dolazi do pada interesa, i sad proizvođaći nude velike popuste, da bi ostali u igri.
Kako će se cijene dalje kretati, teško je reći. Ekonomija je kako rekoh zaguljena - jedan wat energije je uvijek jednak svakom drugom watu, to je sposobnost da se vrši rad, ali jedan dolar nipošto nije jednak svakom drugom dolaru!
Chinese Tier-2 Modules Offered Below $1/W | Renewable Energy News Article
Druga vijest iz Kine - energija vjetra. Prošle godine, Kina je postavila daleko najviše novih vjetroelektrana u svijetu, 18 od 41 GW. Sad i tu postoje problemi, na koje utječe i "trgovinski rat" između Kine i SAD, odnosno američke optužbe da Kina ne igra "fer" po pravilima otvorenoga tržišta.
A Harsh Winter for China's Wind Industry and Its Leading Company: Sinovel
Konačno, također današnja vijest, o problemima Europske unije koja je tijekom proteklog desetlječa udarala tempo ka "zelenoj ekonomiji", suočenom danas s ekonomskom krizom i "trgovinskim ratom" sa SAD i Kinom.
Trade Battles Buffet Europe’s Green Efforts
PODRŽITE PROJEKT "ZELENAPOLITIKA.INFO"!
Ovo mrežno sjedište održava se isključivo osobnim donacijama. Civilno društvo u Hrvatskoj, u cjelini, previše je postalo ovisno od institucionalnih donatora. istinska nezavisnost može se očuvati samo ako se ima nezavisne izvore financiranja. S druge strane, uz aktiviste važni su i oni, koji ih pomažu.
Ako želite pomoći održavanje mrežnoga sjedišta ZelenaPolitika.info, uplatite donaciju u bilo kojem iznosu na:
Primatelj: “Zajednica Humanitas”, Zagreb
Broj računa: 2484008-1500180446
Svrha uplate: donacija za ZelenaPolitika.Info
Donacije ćete također moći uplatiti u gotovom, uz potvrdu naravno, u raznim prigodama.
|
- 23:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
16.02.2012., četvrtak
Kako sam s 55 godina spoznao, da sam vjerovao u budalaštine
Premišljajući svoja uvjerenja u posljednje dvije godine, uporno sam sebi ponavljao da vjerujem u osnovna načela, koja sam usvojio kroz studij filozofije i politike, sredinom 80-ih.
Pisao sam, da sam tada prihvatio "4. stupa" na kojima se zasniva svjetonazor zelenih, te da smatram da i dalje vrijede, iako su pokušaji stvaranja zelene stranke u Hrvatskoj krahirali i doveli do karikatura.
To su: ekološka mudrost, nenasilje, socijalna pravda i participativna demokracija.
Sad više u to ne vjerujem. To je krahiralo u posljednjih tjedan dana.
Nenaslije je sprdačina, ljudi te samo preziru i sprdaju se s tobom. Razumno je nasilje ograničiti, čak i ako si vrlo jak (uvijek postoji rizik u nasilju, netko te podlo udari s leđa, više slabih udruži se protiv tebe...), ali nekakvo "aktivno nenasilje " promovirati samo je mlaćenje prazne slame.
Demokracija mora biti ograničena, jer velika većina ljudi brine samo o svojim sebičnim i kraktoročnim interesima, većina onih koji tvrde drugačije su licemjeri, a manjina koji nisu - fanatici su, koji mogu biti opasni (idealisti su VRLO opasni, jer prelako požele svoje ideale ljudima u glavu utjerivati batinom).
Oni koji idu u politiku, žude za moći. Trebaju postojati razumni mehanizmi, da oni ipak ne podivljaju (ja ne žudim za moći, pa tu imam interes da se njih ograniči; to je protektivna, a ne razvojna demokracija).
Da bi društvo funkcioniralo, mora ipak biti ravnomjernija raspodjela bogatstva, ali na nešto zvano "pravda" nekako mi se više ne da pozivati. Riječ je izlizana, bez sadržaja. Radije jednostavno recimo da je to pragmatički razumno, dobro i za bogataše da ne budu okruženim masom bijesne sirotinje. (Uostalom, ja sam sirotinja, pa tu imam interes.)
Konačno, ekološki problem isu stvarni, razumno je poduzimati nešto zbog toga, mogu tu prodionijeti nekakvim svojim znanjima, makar širiti informacije, davati neke inicijative, pomagati neke ljude, ali osobno se neću više emocionalno angažirati. Ja ću živjeti možda još 20 godina, do svjetske katastofe vjerojatno još neće doći, djece nemam, dakle baš me briga. Civilizacija možda propadne, čovječanstvo će preživjeti, a ako i ne preživi nikakva šteta. Razvit će se možda za 10 milijuna godina evolucijom nova "sapiens" vrsta, sitnica u odnosu na trajanje univerzuma.
Nisam nikad mislio na sebe, zanemarivao sam osobni interes, velika većina ljudi naprosto će reći da sam budala, i u pravu su. Ali kvaka je, ne da sam bio altruist, ni pod razno! Tu i tamo sam nekim ljudima pomogao, ali ne zato jer sam to smatrao svojom dužnošću. Bio sam, i možda ću i ostati jer sam prestar i ne mogu se lako promijeniti, previše uronjen u IDEJE. (Ne samo puke IDEALE, gore sam spomenuo idealiste)
Moram temeljito promisliti što od svega što sam radio možda još ima smisla.
Ateist ostajem, sve vjere smatram smiješnim, mislim da na kraju "minimalna povelja humanizma" ipak stoji.
|
- 14:43 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
14.02.2012., utorak
Moj život je nažalost promašaj
Kao "poklon" za Valentinovo, dobio sam drugo najteže razočaranje u svojem životu, od petka do danas.
Prvo je bilo u drugoj polovici 80-ih, kad je počeo uspon nacional-socijalizma u Srbiji i mnogi ljudi, kojima sam vjerovao i koje sam poznavao, postali poklonici.
Ovo je na tom nivou, samo sam sad 25 godina stariji.
Tada sam smatrao, da su oni izdali neke ideale koje su naizgled podržavali (bilo je toga kasnije i u Hrvatskoj, ali sam već bio spreman), te da u tim idealima, koje ja nastojim uvažavati, nije problem.
Sada moram priznati, da je očito problem u meni. Mnogo toga, u što sam vjerovao, očito je pogrešno.
Riječ je o načelima, koja sam usvojio negdje sredinom 80-ih i kao zadnja budala i dalje promovirao.
Demokracija prije svega. Očito je, da kad je već taj sustav uveden, MORA biti vrlo, vrlo ograničen i da je polcijska država dobra stvar, nasuprot svemu što sam dosad vjerovao, pa i pisao knjigu o tome, u slavu "participativne demokracije".
To je evidentno, s obzirom da su golema većina ljudi hulje i licjemjeri, pogrešno.
Doduše, oni koji nisu licemjeri, često su brutalni fanatici.
Nije problem što je velika većina onoga, što sam radio, bila praktični neuspješno.
Problem je da sam očito i načelno bio budala i vjerovao u fantazije, koje nemaju veze s realnosti
|
- 21:03 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
13.02.2012., ponedjeljak
Čuvari rijeka počinju sustavno promatranje i zaštitu Drave!
Prenosim priopćenje za javnost udruge Baobab.
U Zagrebu je 2. veljače predstavljen projekt Čuvari rijeka. Projekt vode Svjetski fond za zaštitu okoliša te lokalne udruge iz Hrvatske. Kampanja „Čuvari rijeka“ dio je projekta „Zaštita europske linije života“, koju WWF i Euronatur provode u partnerstvu s lokalnim nevladinim organizacijama: Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode, Zeleni Osijek, Zeus, Franjo Koščec.
Čuvari rijeka će redovito pregledavati ukupno 470 km Mure, Drave i Dunava tijekom sljedeće dvije godine. Pronađem li se bilo što neprikladno, obavijestit će se o tome hrvatsku Vladu i medije, kao i Europsku komisiju, gdje uvijek žele znati ako se u Hrvatskoj radi nešto što nije u skladu s EU direktivama.
Netaknute rijeke i poplavne ravnice u Hrvatskoj dio su europske baštine te moraju biti zaštićene od bilo kakvog daljnjeg uništenja. Prirodni dijelovi Drave i Mure, kao i dijela Dunava su pogođeni: rijeke su nepotrebno regulirane, a njihov šljunak i pijesak se nekontorlirano iskorištava. Razorne mjere koje provode tijela za upravljanje vodama u Hrvatskoj i Srbiji ozbiljno štete prirodnim rijekama i lokalnom stanovništvu. Takve mjere su protivne praksi Europske unije i u suprotnosti su sa svim međunarodnim naporima zaštitara prirode. Opstanak vrsta poput male čigre ili kebrača koje su na pragu izumiranja, ovisi o netaknutom krajoliku takozvane „Europske Amazone“. Ilegalna iskapanja šljunka na mađarskoj strani Drave zaustavljena su u jesen 2011. Čuvari rijeka se nadaju da se ta iskapanja neće ponoviti te da nikome neće biti dana dozvola za iskapanje u bilo kojoj od zemalja kroz koje se proteže budući biosferni rezervat.Hrvatske rijeke nisu jedine koje će biti kontrolirane – Čuvari rijeka pazit će i na obale u Sloveniji, Mađarskoj i Srbiji te kontaktirati partnerske NVU iz susjednih zemalja. Projekt „Zaštita europske linije života“ je, naime, prekogranični projekt kojeg WWF provodi u pet zemalja budućeg rezervata biosfere.
Udruga Baobab i Ekološko društvo Koprivnica biti će zaduženi za dio Drave u Koprivničko-križevačkoj i Virovitičko-podravskoj županiji. Pratiti će se sve promjene na rijeci dvaput mjesečno. Posebno će se bilježiti regulacijski radovi te iskapanja šljunka.
Goran Šafarek, dipl.ing.
Udruga Baobab
Trg kralja Krešimira 10
48000 Koprivnica
098/835 648
udrugabaobab@gmail.com
http://udrugabaobab.blog.hr/
|
- 22:34 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
11.02.2012., subota
Antiznanstveni klimatski "negatori" i "zavjere"
Prenosim sa ZelenaPolitika.Info
Uz diskusiju o klimatskim promjenama, prenosim jedan svoj komentar u diskusiji na kolaborativnom blogu pollitika.com, u okviru dnevnika U pohvalu znanosti.
Kad netko posve proizvoljno kida komadiće teksta iz raznih članaka, prenosi propagandu, neumorno smišlja nove pseudoargumente, nevolja je, da onaj koji to razobličava treba više vremena da svaki put ustanovi točne podatke, a propagandist (bilo da je plaćen za to da negira klimatske promjene i čovjekov utjecaj na njih, bilo da to radi iz ideološke zasljepljenosti) za to vrijeme isfabricira nekoliko novih "dokaza".
Za one koji eventualno nalete čitajući ovo: stvarno, robot naprosto uporno prenosi tvrdnje koje ne stoje, iz opskurnih izvora, ili kida iz cjeline neki pasus koji mu odgovara i mijenja mu smisao, isl.. To "climate deniers" stalno rade, ne jednom su se pozivali na nekakav znanstveni rad tvrdeći da on dokazuje da je antropogeni utjecaj zabluda, pa su se onda javili autori radova i rekli da su ih pogrešno interpretirali.
Ja pratim tu tematiku kao "upućeni laik", i više puta, kad sam se potrudio malo kopati za stvarnim izvorima, osvjedočio sam se da je to tako. Oni stalno rade ono, za što optužuju svoje protivnike - namještaju rezultate, pogrešno citiraju isl..
Kako sam gore napisao - ako se na kraju pokaže da su predviđanja o prijetećem katastrofalnom rastu prosječne temperature do 2100. na +3, +4, +5 stupnjeva, bila pretjerana - bit ću sretan! Stvarno nemam nikakav poseban interes u tome.
A vidim, da su se diskusije o tome postoji li trend globalnog zatopljenja i čovjekov utjecaj na to intenzivno vodile nekoliko desetljeća, otprilike od 1950-ih do 1980-ih, i konačno su svi klimatolozi svijeta došli do konsenzusa da je odgovor pozitivan na oba pitanja. Tako je posljednjih 20-ak godina. Postoje naravno razlike u modelima i nesigurnosti kad se predviđa što će biti za 50 ili 100 godina, ali oko globalnog trenda svi klimatolozi svijeta se slažu.
Teško bi bilo zamislivo da iza toga stoji Zavjera - morala bi uključiti tisuće ljudi i u SAD, i u Europi i u Kini i Brazilu itd.. Niti se vidi, kakav bi interes iza eventualne takve zavjere mogao stajati. Istina, teorija ide "na mlin" danas već jakom lobiju obnovljivih izvora energija, ali to je POSLJEDICA, a ne uzrok - to je bila posve marginalna industrija u doba kad je konsenzus stvoren.
S druge strane, sasvim je jasno da industrija fosilnih goriva, a osobito ugljena, ima interesa da se ne preduzimaju mjere za smanjivanje emisija ugljičnog dioksida. To je očit, ekonomski interes, najzad i legalan i legitiman! Može se pokazati, da su neki od ključnih "deniera" plaćeni od tih lobija - podaci su javni. Tu dakle nema nikakve "zavjere", naprosto normalni političko-ekonomski odnosi. Objektivno, moramo priznati da njihov parcijalni interes dolazi u konflikt s dugoročnim interesima čovječanstva u cjelini.
PODRŽITE PROJEKT "ZELENAPOLITIKA.INFO"!
Ovo mrežno sjedište održava se isključivo osobnim donacijama. Civilno društvo u Hrvatskoj, u cjelini, previše je postalo ovisno od institucionalnih donatora. istinska nezavisnost može se očuvati samo ako se ima nezavisne izvore financiranja. S druge strane, uz aktiviste važni su i oni, koji ih pomažu.
Ako želite pomoći održavanje mrežnoga sjedišta ZelenaPolitika.info, uplatite donaciju u bilo kojem iznosu na:
Primatelj: “Zajednica Humanitas”, Zagreb
Broj računa: 2484008-1500180446
Svrha uplate: donacija za ZelenaPolitika.Info
Donacije ćete također moći uplatiti u gotovom, uz potvrdu naravno, u raznim prigodama.
|
- 11:00 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
09.02.2012., četvrtak
Hladna zima i globalno zagrijavanje
Prenosim sa mrežnog sjedišta ZelenaPolitika.Info.
Čim je vrijeme malo hladnije, nađu se ljudi koji kažu: "Eto vidiš, hladno je, ma ne vjerujem ja u sve te priče o globalnom zagrijavanju!" Pa tako i sada. U većem dijelu Europe, svjedoci smo vala hladnoće.
Europa je međutim mali dio svijeta i kretanja tijekom nekoliko tjedana nikako ne mogu sama po sebi dokazivati ništa, u odnosu na procjene kretanja na cijeloj Zemlji tijekom više desetljeća. A rast prosječne temperature ne znači, naravno, da zimi neće biti hladno.
Jedna od osnovnih stvari, koju ćete shvatiti ako ozbiljno pokušate ući u temu: temperatura je mjera količine toplote, tj. energije; viša temperatura znači više energije, a viša energija dovodi do većih oscijalcija. Zato postaju češći svi ekstremni vremenski događaji: valovi velikih vrućina ali i velikih hladnoća, poplava i suša, uragana i tornada.
Atmosfera, s hidrosferom i litosferom, je složeni sustav, u kojem posljedice viška energije mogu biti suprotne onome, što nam intucija kaže. Moguće je, da kao posljedica globalnog zatopljenja zime u nekim dijelovima svijeta budu HLADNIJE. Slijedeći članak govori o tome:
Less Summer Arctic Sea Ice Cover Means Colder, Snowier Winters in Central Europe
A dok u Europi mrznemo, zima je u Sjedinjenim Američkim državama ekstremno topla i suha. Oko toga treba li priznati globalno zagrijavanje, opet se vodi politička borba. Korisna informacija o tome, s daljim poveznicama, u članku: The Great Carbon Bubble: Bill McKibben on Why the Fossil Fuel Industry Fights So Hard Against Climate Action
Jeff Masters, najčitaniji meteorolog na Mreži, objašnjava: "SAD i Kanada su gotovo bez snježnog pokirvača i naoblake, što je izuzetno rijetko za siječanjski dan (...) Uistinu ,to se nastavlja na 2011, u kojoj smo doživjeli najveće vremeneske ekstreme u povijesti - 56 posto SAD je iskusilo ili sušu ili poplavu, što nije iznenađenje jer "znanost o klimatskim promjenama predviđa tendencije da će vlažna područja postajati još vlažnija a suha još sušnija." (...) Masters ponovo: "Promatrati vrijeme kroz dvije posljednje godine je kao promatrati izvanrednog sportaša na steroidima."
PODRŽITE PROJEKT "ZELENAPOLITIKA.INFO"!
Ovo mrežno sjedište održava se isključivo osobnim donacijama. Civilno društvo u Hrvatskoj, u cjelini, previše je postalo ovisno od institucionalnih donatora. istinska nezavisnost može se očuvati samo ako se ima nezavisne izvore financiranja. S druge strane, uz aktiviste važni su i oni, koji ih pomažu.
Ako želite pomoći održavanje mrežnoga sjedišta ZelenaPolitika.info, uplatite donaciju u bilo kojem iznosu na:
Primatelj: “Zajednica Humanitas”, Zagreb
Broj računa: 2484008-1500180446
Svrha uplate: donacija za ZelenaPolitika.Info
Donacije ćete također moći uplatiti u gotovom, uz potvrdu naravno, u raznim prigodama.
|
- 07:15 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
03.02.2012., petak
Solarne elektrane - novih 140 kvadratnih kilometara!
Prenosim s mrežnog sjedišta ZelenaPolitika.Info.
Europsko industrijsko udruženje za fotonaponsku energiju (EPIA) objavilo je preliminarne podatke o snazi i proizvodnji solarnih fotonaponskih električnih centrala u Europskoj uniji i u svijetu tijekom 2011. godine. Nastavljen je, u cjelini, brz rast iz prethodne godine, iako nešto usporen u nekim ključnim regijama.
U Njemačkoj je primjerice izgrađeno novih 7.500 megavata, malo više nego 2010., što dokazuje procjenu koju smo objavili prije tri dana, da se u određenim dilemama radi o "krizi rasta".
Ova je tehnologija, za razliku od vjetroelektrana, još daleko od komercijalnosti. Razvoj ovisi o državnim potporama, koje se danas usmjeravaju prije svega kroz garantirane otkupne cijene (feed-in tarife, FiT), koje su i nekoliko puta veće od prodajnih cijena električne energije. Napredne zemlje ulažu znatan novac za tu svrhu tretirajući to kao ulaganje u razvoj nove tehnologije, koja će u budućnosti postati nezamjenljiva. Subvencije, naravno, s vremenom opadaju, kako se tehnologija unapređuje i cijena proizvodnje pada. Zemlje kao Njemačka stalno procjenjuju situaciju i prilagođavaju mjere. Zemlje, koje ne mogu biti lideri, trebaju slijediti njihov primjer.
U svijetu je ukupno na mrežu priključeno 28.000 megavata fotonaponskih elektrana, a u Europi 21.000. Potonja brojka znači godišnju proizvodnju od oko 20 milijardi kilovatsati, odnosno dovoljno za pokrivanje godišnje potrošnje Hrvatske. Površina koju ti paneli pokrivaju je oko 140 kvadratnih kilometara. Ta površina nije uvijek izgubljena za druge upotrebe: često su u pitanju krovovi, nadstrešnice isl..
Ukupno je sada u svijetu instalirano 67.000 megavata, a u Europi 50.000. Njemačka je prva po ukupno instaliranoj snazi, ali tijekom 2011. Italija je instalirala čak 9.000 MW. Do gotovo potpunog zastoja u instalaciji novih kapaciteta došlo je u Češkoj, koja je 2010. došla do ukupno instaliranih 2.000 MW. Među ostalima: Austrija i Ukrajina instalirale su po 100 MW, Bugarska 80. Španjolska je privremeno zaustavila svaku gradnju novih kapaciteta, jer trenutno ima znatan višak ukupnih kapaciteta.
Očekuje se da će zbog smanjivanja poticaja tijekom 2012. doći do smanjivanja nove gradnje u Njemačkoj i Italiji za oko 37%, dok se najbrž irast očekuje u Austriji, Bugarskoj, Češkoj i Srbiji. U Srbiji se očekuje izgradnja dvije elektrane od ukupno 150 MW u ovoj godini, te još 1.000 MW 2013.-2015..
Gledajući te redove veličina, teško je zamisliti da je prije 20 godina najveća europska tvornica za proizvodnju solarnih ćelija proizvodila godišnje jedan megavat vršne snage. Nalazila se u Hrvatskoj - Končar Solar pored Splita.
Izvor: Europe's 2011-2012 PV Installs: Two Tales of Growth
|
- 12:10 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|