Kao "poklon" za Valentinovo, dobio sam drugo najteže razočaranje u svojem životu, od petka do danas.
Prvo je bilo u drugoj polovici 80-ih, kad je počeo uspon nacional-socijalizma u Srbiji i mnogi ljudi, kojima sam vjerovao i koje sam poznavao, postali poklonici.
Ovo je na tom nivou, samo sam sad 25 godina stariji.
Tada sam smatrao, da su oni izdali neke ideale koje su naizgled podržavali (bilo je toga kasnije i u Hrvatskoj, ali sam već bio spreman), te da u tim idealima, koje ja nastojim uvažavati, nije problem.
Sada moram priznati, da je očito problem u meni. Mnogo toga, u što sam vjerovao, očito je pogrešno.
Riječ je o načelima, koja sam usvojio negdje sredinom 80-ih i kao zadnja budala i dalje promovirao.
Demokracija prije svega. Očito je, da kad je već taj sustav uveden, MORA biti vrlo, vrlo ograničen i da je polcijska država dobra stvar, nasuprot svemu što sam dosad vjerovao, pa i pisao knjigu o tome, u slavu "participativne demokracije".
To je evidentno, s obzirom da su golema većina ljudi hulje i licjemjeri, pogrešno.
Doduše, oni koji nisu licemjeri, često su brutalni fanatici.
Nije problem što je velika većina onoga, što sam radio, bila praktični neuspješno.
Problem je da sam očito i načelno bio budala i vjerovao u fantazije, koje nemaju veze s realnosti
Post je objavljen 14.02.2012. u 21:03 sati.