Zoran Oštrić

<	prosinac, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Listopad 2022 (2)
Listopad 2021 (1)
Travanj 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Travanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (2)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (6)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (4)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (5)
Prosinac 2016 (8)
Studeni 2016 (7)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (11)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (8)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (8)
Studeni 2015 (14)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (7)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (10)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (15)
Travanj 2015 (10)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (8)
Siječanj 2015 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Ovo je blog kojeg vodi Zoran Oštrić. Razne teme. Politika, društvo, priroda, znanost, povijest, filozofija...
Provilna slika s facebooka

Vodim također tematske blogove Ekološka ekonomija, Mudroljublje i Zelena politika na wordpress.com.

Ako me želite kontaktirati, pošaljite poruku na emajl:
zoranostric (at) gmail.com
ili ostavite poruku na facebooku.

OŠIKU!

Ošiku je kratka pjesnička forma slična kod nas poznatom japanskom "haikuu", samo sa širom tematikom i nešto slabijim formalnim pravilima. Kolekciju mojih ošikua s ilustracijama (što je također varijacija na japansku tradiciju crteža uz haiku) možete pogledati na facebooku.

ŠAH

Igram šah na razini jakog amatera (majstorski kandidat). Neke moje on-line s komentarima možete pogledati na mrežnom sjedištu sah.hr.

KRATICE

ASNV
Ako me sjećanje ne vara
BUNS
Bez Uvrede Nadam Se
JUOSP
Jednostavni Univerzalni Odgovor na Sve Probleme
KJMP
Koliko je meni poznato
KJMV
Koliko ja mogu vidjeti
PMNN
Po mišljenju nekih od nas
PMSM
Po mom skromnom mišljenju
PNDZ
Padoh na dupe od zaprepaštenja
ŠBBDJB
Što Bi Bilo Da Je Bilo
ŠBBKBB
Što Bi Bilo Kad Bi Bilo
UBR
Usput budi rečeno

Moji znanstveni radovi, predavanja i bilješke

Radovi objavljeni na mrežnom sjedištu Academia.edu.

Ekološki pokret u Hrvatskoj 1990-ih (s pogledom iz 2013.), objavljeno u časopisu "Ekonomska i ekohistorija", br. 10, 2014..

Ekološki pokret u Jugoslaviji: Građa za proučavanje razdoblja 1971.-1991., objavljeno u časopisu "Socijalna ekologija", god. 1 (1992), br. 1, str. 83-104.

Izborni i stranački sustav u Hrvatskoj, prezentacija uz predavanje, 2008.

Heideggerova autopsihoterapija pisanjem 1936.-1938. : Bilješke i razmišljanja uz Martin Heidegger: "Prilozi filozofijii (iz dogođaja)"

Moje stvari objavljene na scribd.com

Neki moji tekstovi i zapisi u formatima word, powerpoint ili pdf, koje sam stavio na svemrežje.

Elektronsko glasilo za privredu, društvo i ekologiju "Zelena politika" (nulti broj)
Pljačka vrijedna 140 milijuna kuna
(Reportaža o krađi šljunka, objavljena 6. prosinca 1997.. Aktualno i danas!)
Zadnji dani Labinskih rudnika, 19. rujna 1998.
(Reportaža objavljena u časopisu "Hrvatski obzor", 2 str., pdf)
Pavo Zubak bespravno izgradio postrojenja u Sesvetskom Kraljevcu
(Siječanj 2010.. Gore je link na pdf-dokument, isto u wordu jeovdje.)
Copenhagen Diagnosis: prevod sažetka na hrvatski
(tekst, 2 str., 16. prosinca 2009.)
"Kumovi" u Hrvatskoj: fenomen kapitalizma ("Crony capitalism")
(prezentacija, 17 str., prosinac 2009.)
Pacifist protiv svoje volje. Bilješke ostarjelog aktivista
(tekst, 21 str., ožujak 2003.)
Sunce će nas grijati i u 22. stoljeću (prezentacija ,17 str., prosinac 2008.)
Takozvani "Climategate": izmišljena afera
(Letak, jedna stranica A4 formata, prosinac 2009.) greedy

Moji tekstovi objavljeni na raznim portalima

Alertonline.org, 10. listopada 2011.
Zelenoidi nastupaju...
Monitor.hr, 27. veljače 2011.
"Jelačić plac i Radićeva: Mi smo odgojili te huligane"
Index.hr, 25. veljače 2011.
Bitna borba za vlast ipak se vodi unutar HDZ-a
alertonline, 30. siječnja 2011.
Zelena (g)lista i dalje ruje
tinolovka-news, 25. kolovoza 2010.
Svi naši Treći blokovi (1): Hrvatski izborni sustav
pollitika.com, 23. kolovoza 2010.
Treći blog... Treći put... ljevica i zeleni
Feljton "Povijest i budućnost ekologije" na alertonline.org
- Povijest i budućnost ekologije (1)
- Bioraznolikost i filozofske pouke teorije kaosa (2)
- O ekološkoj znanosti i ekologističkom mudroljublju (3)
- Što rade zeleni kad svi zastupaju "zelenu ekonomiju" (4)
- Zamka eksponencijalnog rasta (5)
- Zašto su "atomi za mir" neprihvatiljivi (6)
- Ekonomski fijasko i politički poraz nuklearne energije (7)

Intervjui sa mnom i članci u kojima sam spomenut

31. svibnja 2014.
ORaH, SDP i "civilna scena"
Index.hr, 19. veljače 2010.
Kome smeta Marko Rakar?
Prikaz diskusije na pollitika.com. Citiraju i mene.
Business.hr, 3. veljače 2010.
Zubak bespravno sagradio tvornicu autobusa
O toj temi moj članak ovdje od srijede, 27. siječnja: Zubak, zašto nas imaš na zubu!?
Glas Slavonije, 21. prosinca 2009.
Hrvatsku čeka blamaža zbog zagađenja
Komentar povodom završetka Konferencije o klimatskim promjenama u Kopenhagenu. Citira izjavu "najistaknutijeg hrvatskog ekoaktivista", tj. mene. cool

Glas Slavonije, 14. prosinca 2009.
Čovječanstvo će preživjeti, ali postoji opasnost od teškog sloma civilizacije
Povodom Konferencije UN o klimatskim promjenama u Kopenhagenu. U članku sam pogrešno predstavljen kao "jedan od čelnika Zelene akcije". Normalno, novinar je mislio, da moram biti čelnik nečega. wink

SADRŽAJ BLOGA

Free Web Counter

25.12.2008., četvrtak

Uz božić: univerističke bilješke o Božjem govoru i smislu života

Oni koji nešto pažljivije prate moj blog, mogu primjetiti kako su mi uz društveni aktivizam i društvenu teoriju važna i filozofska i religijska uvjerenja i promišljanja. Prošle godine u ovo vrijeme objavio sam tekst Na božić, kontemplirajući o bespućima mirotvorstva.

Još uvijek sam u mraku. Palim šibice da osvjetlim barem slijedeći korak, gase se, palim druge.. Ne znam kamo me put vodi. Ne znam, hoću li imati dovoljno šibica - hoći li možda imati sreće naići na fenjer? Takav je put mišljenja, put filozofije, žudnje za mudrošću.

Svoje sam filozofsko-religijsko uvjerenje oblikovao u 16 načela i imenovao kao univerizam (skraćenica od "univerzalizam-unitarijanstvo"). Moje neuništivo filozofsko nagnuće, koje uvijek stvara nove probleme (znanstvenik traži odgovore na pitanja - filozof traži pitanja na odgovore), ilustrira slijedeća anegdota:

A Unitarian Universalist dies, and on the way to the afterlife encounters a fork in the road with two options: "to heaven" and "to a discussion of heaven." Without pausing, the UU heads right to the discussion of heaven.

Usprkos urođenom skepticizmu, vjerujem da postoji nad-individualna, meta-fizička Viša Realnost, koja je izvor smisla naše egzistencije (s-misao je ono što "skuplja" sve naše misli kao bića koja ek-sistiraju, tj .izlaze-iz-sebe, odnose se prema sebi samima, koja su samosvijest: točka njihovog skupljanja je u beskonačnosti, kao u projektivnoj geometriji: paralelni pravci sjeku se u beskonačno dalekoj točki - a za nas kao konačna bića zastrta je zastorom ne-znanja).

Pitanje, da li je Viša realnost Bog, vodi na pitanje da li je Osoba. (A ako jest osoba - da li nam govori, i kako?) Rekao bih da mora biti više od "osobe", kako je mi shvaćamo. Bloger "Evanđelje po Luciferu" kaže, da je Bog iznad čovjeka onako, kao što je čovjek iznad stabla (koje je, kao i mi, ipak živo); pa kako bi nam onda mogao uopće govoriti?

Govori nam. Kroz svete knjige, kroz poeziju i matematiku, kroz svako stablo i svaki izlazak Sunca. Kroz harmoniju, kao i kroz dis-harmoniju: krike gladi i boli živih bića, međusobno poništavanje virtualnih elektrona i pozitrona (i blasfemije sotonista). Što on/ona stvarno misli, vjerojatno ne možemo ni naslutiti, kao što stablo, ili recimo mačka (s kojom nekako ipak možemo komunicirati) ne može ni naslutiti naše stvarne misli; ipak imamo prednost pred mačkom jer možemo napredovati u vremenu.

Veliki fizičar Isac Newton bio je mistik. Jednom je rekao da sebi liči na dječaka koji se igra na plaži i divi lijepim oblicima pojedinih komadića šljunka ili školjki, dok ogromni neispitani ocean leži pred njim. No, komadići šljunka i školjki ipak jesu vrijedni ispitivanja, a slijedeće generacije zagazile su i koji metar u ocean.

Možda se sve, što ću u cijelom svom životu spoznati i učiniti, svodi na jedan poseban odbljesak neke krhotine školjke, koji je bljesnuo u jednoj sekundi kad je na nju pala zraka zalazećeg Sunca. Ako je to smisao moga života - to je ipak beskonačno mnogo više, od bez-smisla.

- 23:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.12.2008., utorak

Jedna pacifistička pjesmica u predblagdanskom ugođaju

Bijaše jednom Savle, progonitelj nevine mladosti,
koja je htjela Boga na svoj način štovati.
U čemu bijaše tajna njegove jarosti?
I sam je, vjerujem, nevin pretpio gadosti;
u duši žrtve, mržnja duboko može rovati,
vapaj za osvetom, novog nasilnika kovati.

- 21:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.12.2008., subota

Sjedim u tjambaju i idem na Jebjo :))

Jučer, stojim ja u tramvaju i gledam kroz prozor dok mi misli lutaju. Čovjeku koji sjedi točno ispred mene zazvoni telefon i on se javi, i ja uhvativši uhom njegov govor, pomislim: "Gle, ovaj govori kao Jajan iz Malnarove Noćne more." Spustim pogled, kad ono - stvarno Jajan, glavom i naročito bradom! smokin

Ne bih se nikad inače zezao na račun nečije govorne mane, ali on je sam iz toga izgradio svoj image i sumnjam da će se ljutiti na moje prenošenje nekih fraza, koje sam zapamtio. smijeh

Neka opjosti tvoj bjat, ali nemam više kalendjaja.

Sjedim u tjambaju i idem na Jebjo.

Radi tebe mi je pukla vječica.

Jajane majstore, svaka ti dala! party

- 17:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.12.2008., petak

Hrvatska blogerska organizacija poziva na solidarnost i otpor. Ne dozvolimo, da u Hrvatskoj uskrsne avet verbalnog delikta!

Prenosim današnje priopćenje za javnost HBO. Osobito kolegama blogerima skrećem pažnju na otvoreni račun solidarnosti za pomoć Damiru Fintiću. Uplatite nešto ako možete, i širite dalje informaciju! Kampanja za prikupljanje sredstava pomoći ići slijedećih tjedana stalno. Masovni (komercijalni) mediji imaju svoje zakonitosti da je jedna priča postala dosadna i ne treba ponavljati - mi blogeri i facebookeri, građani-novinari i pisci, moramo temu, koja je važna, "jahati" stalno; i uvijek vrebati priliku, da nas mas mediji podrže, na bilo koji način.

Hrvatska blogerska organizacija izražava zabrinutost zbog slučajeva ugrožavanja slobode misli i govora na internetu, kojima smo svjedoci proteklih tjedana.

1. Slučaj Damira Fintića (portal vukovarac.net)

Facebook grupa "Blogerska solidarnost"

U priopćenju od 17. listopada 2008., Hrvatska blogerska organizacija iznijela je podatke o sustavnom, bjesomučnom i obijesnom progonu, kojem je izložen naš kolega Damir Fintić, pokretač portala vukovarac.net, od strane bračnog para Vladimira i Dragice Štengl. Koristeći usluge uglednog i skupog odvjetničkog ureda, u kojem radi i njihov sin, pokrenuli su čak šest sudskih tužbi. Smatramo da su u tijeku procesa povrijeđena temeljna ljudska i građanska prava i slobode Damira Fintića, te je ugroženo ustavno načelo slobode govora. Sudovi su primjenjivali zakon neujednačeno i nekonzistentno, što je omogućilo da supružnici Štengl koriste utjecaj koji kao lokalni politički moćnici bez sumnje imaju, da zlorabe pravosuđe te guše javnu kritiku i slobodu govora u gradu Vukovaru i u Republici Hrvatskoj.

U posljednja dva mjeseca došlo je do određenog napretka u postupanju sudova u zaštiti osnovnih prava građanina Damira Fintića, ali supružnici Štengl i dalje nemilosrdno koriste sve pravne smicalice.

Od siječnja ove godine, suprotno važećem zakonu, na osnovu dva rješenja o ovrsi Damiru Fintiću se oduzima cjelokupna plaća, te u cjelosti svi ostali prihodi. Tako on za osnovno preživljavanje ovisi o pomoći obitelji i prijatelja.

Županijski je sud nedavno zaključio da je ova odluka neodrživa, te je naložio općinskome sudu u Vukovaru da se Fintićevi bankovni računi odblokiraju i da se skidati može samo samo jedna trećina plaće. Štenglovi su međutim uložili zahtijev za reviziju, pa odluka nije stupila na snagu. Građanin Republike Hrvatske Damir Fintiću, u 21. stoljeću, iako radi, ostaje bez prihoda za život u faktičkom dužničkom ropstvu! To ja apsurdno i neodrživo.

Hrvatska Blogerska Organizacija otvorila je račun na koji možete uplatiti svoju donaciju solidarnosti za Damira Fintića i portal vukovarac.net.
Broj računa: 24070001500314167 OTP Banka
Svrha uplate: donacija za Damira Fintića, Vukovar
Primatelj: HBO

Svojom donacijom pomoći ćete Damiru Fintiću da podmiri iznos dosuđene odštete bračnom paru Štengl (70.000 kuna do sada) i da osigura pravnu pomoć za nastavak postupka na višim sudskim instancama (Ustavni sud RH i Europski sud za ljudska prava).
Apeliramo na sve građane Republike Hrvatske da pokažu solidarnost prema progonjenome, te pomoć za zaštitu osnovnih ljudskih prava, što nam je svima u interesu.

HBO vam zahvaljuje na potpori!

Vukovarac.Net je web stranica pokrenuta 2002. godine s osnovnom željom uspostavljanja ratom pokidanih veza među Vukovarcima diljem svijeta te informiranja putem postavljenih kategorija s izrazitim naglaskom na interaktivnost među posjetiteljima metodama slobodnog pristupa bez registracije. Vukovarac.Net je stranica Vukovaraca i svih prijatelja toga grada širom svijeta. Na programiranju, oblikovanju, dizajniranju te postavljanju sadržaja na stranici Vukovarac.Net rade zainteresirani ljudi dobre volje bez novčane naknade.(preuzeto s: http://www.vukovarac.net/uvjeti.php)

2. „Slučaj facebook“ i tužbe protiv novinara

Facebook grupa "Zaustavimo Karamarkov progon novinara Margetića i Peratovića"

Istraživački novinar i nezavisni bloger Željko Peratović konstantno je zbog svojeg pisanja izložen prijetnjama, o čemu je i Hrvatsko novinarsko društvo izvijestilo u tzv. "Bijeloj knjizi". Policija i DORH do danas nisu izvjestili Peratovića o tome što su poduzeli i da li je nešto otkriveno o pošiljatelju prijetećih poruka, od kojih citiramo jednu, poslanu nakon napada na novinara Dušana Miljuša: "Trebalo mu je rascopati glavu popola i prosuti mu mozak po ulici i onda krenuti redom po svim novinarima, a prvo tebe Peratovicu." Po informaciji dobivenoj od blog.hr još 4. prosinca, IP adrese s koje su stigle prijetnje dostavljene su policiji.

Željko Peratović je bio izložen problematičnim postupcima u istrazi zbog navodnog odavanja vojne tajne, koja je protiv njega bila pokrenuta, o čemu su mediji prošle godine opsežno izvještavali (pretražen je stan i zaplijenjena tri računala, te nisu bila vraćena mjesecima). Tri kaznene prijave protiv njega, temeljem predistrage koju su kod Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića pokrenuli inicirali sadašnji ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko i sadašnji šef SOA-e Josip Buljević, još uvijek, nakon godinu dana, "vise u zraku".

Sada je ministar Tomislav Karamarko podnio optužni prijedlog protiv slobodnih novinara Željka Peratovića i Domagoja Margetića "za širenje lažnog i uznemirujućeg sadržaja". Ne ulazeći u detalje sudskog postupka, HBO izražava zabrinutost zbog načina, na koji je ministar najavio tužbe (ne navodeći imena), u intervjuu jednim dnevnim novinama.

Tomislav Karamarko komentirao je "slučaj facebook", gdje je policija privela Nikšu Klečaka, pokretača facebook grupe "Kladim se da ću prikupiti 5000 facebookera koji ne vole Ivu Sanadera". Smatramo očitim da se u slučaju fotomontaže s nacističkim oznakama radi o satiri; na internetu se može naći desetine sličnih, npr. i sa Hillary Clinton. Nema nikakve potrebe da se zbog toga ljudima upada u stan i privodi ih. Autori takvih montaža očito ne šalju pozitivnu poruku o nacizmu; upravo suprotno! A ta montaža uopće i nije bila objavljena na Klečakovoj grupi, nego već tri i pol godine postoji na internetu, što je pomoću googlea lako ustanoviti za nekoliko minuta.

Smatramo vrlo uznemirujućim slijedeće riječi ministra unutrašnjih poslova: "Zalagat ćemo se za donošenja zakona koji će biti precizniji, dati jasniji okvir i olakšati nam postupanje. (...) No, doista smo u sivoj zoni kada je riječ o internetu." S obzirom na kontekst u kojem su date, uzevši u obzir i druge znake panike koje su predstavnici vlasti pokazali u odnosu na internet, blogove i facebook (prosvjed "Stegnite vi svoj remen, bando lopovska!" 5. prosinca), smatramo da se radi o pokušaju zastrašivanja svih građana, koji koriste internet kao sredstvo priopćavanja.

3. Zaključak: Ne dozvolimo, da u Hrvatskoj uskrsne avet verbalnog delikta!

Smatramo da se u slučajevima sudskih progona Damira Fintića, Željka Peratovića i Domagoja Margetića radi o metodi kršenja prava na slobodu mišljenja i govora, poznatoj po engleskoj kratici SLAPP, u prijevodu na hrvatski: STUPAG - Strateška tužba protiv aktivizma građana.

A Strategic Lawsuit Against Public Participation ("SLAPP") is a lawsuit or a threat of lawsuit that is intended to intimidate and silence critics by burdening them with the cost of a legal defense until they abandon their criticism or opposition. Winning the lawsuit is not necessarily the intent of the person filing the SLAPP. The plaintiff's goals are accomplished if the defendant succumbs to fear, intimidation, mounting legal costs or simple exhaustion and abandons the criticism. A SLAPP may also intimidate others from participating in the debate.

Hrvatska blogerska organizacija brani i branit će, za blogere, druge korisnike interneta i sve građane, načelo koje je sadašnji predsjednik Sabora RH 1980-ih godina, kao odvjetnik u bivšoj Jugoslaviji, izrazio riječima: "Sloboda i pravo izražavanja mišljenja su vrijednost urođena čovjeku, vrijednost koja ga čini čovjekom." Zato su danas zaštićeni hrvatskim Ustavom i zakonima, kao i međunarodnim dokumentima koje je Republika Hrvatska ratificirala. Ne smijemo dozvoliti da godine 2008. u samostalnoj Hrvatskoj uskrsava avet "delikta mišljenja"!

Hrvatska blogerska organizacija

Dr. sc. Zvonimir Vanjak (Zvone Radikalni), predsjednik HBO

- 21:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.12.2008., četvrtak

Pohvala lijenosti

Iz doba mojeg intelektualnog formiranja, pamtim i čuvam zbornik tekstova, koji je tiskan na slovenskom 1985., u okviru slavne biblioteke KRT ("Knjiga je orožje, vzemi jo v ruke!"), pod nazivom Boj proti delu (Borba protiv rada).

Paul Lafarge, zet Karla Marxa, u tekstu "Pravo na lijenost" piše o budućem idealnom društvu:

Rad će postati začin radosti ljenčarenja, dobrodošli odmor za čovjekov organizam, strast, koja će koristiti društvenome organizmu, tek tada, kad bude pametno uređen i ograničen na najviše tri sata dnevno.

Slavni slikar Kazimir Malevič objavio je esej "Lijenost - prava istina čovječanstva". Ugledajte se u Boga, piše Malevič, i budite lijeni! On je radio šest dana, i šest puta rekao "Neka bude!" Nakon toga, on više ne stvara.

Bog počiva na prijestolju Lijenosti i promatra svoju mudrost.

Što je vrijednost dobro obavljenoga posla? Koja je nagrada?

Nagrada za dobro obavljen posao je dobro obavljen posao.

Ralph Waldo Emerson

Nagrada za dobro obavljen posao jest mogućnost nastavka rada

Jonas Salk

Nagrada za dobro obavljen posao jest slijedeći posao.

Miles Vorkosigan

I zato:

- 08:16 - Komentari (6) - Isprintaj - #

16.12.2008., utorak

Janus globalizacije: Prijetnje i šanse u doba globalnog trijumfa kapitalizam

Teze za djelovanje zelene stranke i progresivnih društvenih pokreta

Deset godina nakon rušenja zablude zvane komunizam, došlo je vrijeme da trezveno pripremamo rušenje kapitalizma.

U posljednje dvije godine objavio sam na blogu nekoliko članaka koji govore o ekonomiji. Razmišljajući o globalizaciji i njenim proturječjima (čitao sam posljednjih tjedana knjge na tu temu Josepha Stiglitza i Ulricha Becka), odlučio sam nakon osam godina ponovo objaviti ovaj tekst. Prenosim ga neizmjenjenog. Mislim da je i danas zanimljiv - a također, koristim blog da ostane i meni na pameti! Slijedećih mjeseci artikulirat ću svoja novija promišljanja.

Napisano u studenome 2000. Objavljen je skraćen u fanzinu ‘Deadline’, jednom od izdanja zagrebačke Zelene akcije. Pripremljen je kao letak na jednom listu papira A4 formata i dijeljen u raznim prigodama. Također, bio je osnova za jedno predavanje koje sam održao u klubu ‘Palach’ u Rijeci. Zatim je objavljen u brošuri "Što se dogodilo u Genovi", srpnja 2001.

Postala je sveprisutna fraza: "živimo u doba globalizacije"; teško je međutim opisati u čemu je njeno točno značenje.

Ujedinjavanje svijeta započinje u 19. stoljeću kroz dramatični razvoj sredstava prometa (željeznica, parobrod) i telekomunikacija (telegraf, telefon). Taj je proces nastavljen i ubrzan u dvadesetom stoljeću, sve do pojave interneta. Globalizacija je dakle proces započet prije oko 150 godina, iako je sam termin nov.

(Da bismo napravili važnu terminološku distinkciju, za ovaj mnogoznačni proces možemo koristiti pojam planetarizacija. Tada pojam “globalizacija” može označavati filozofiju ekstremnog ekonomskog liberalizma primjenjenu na planet, kakvu zastupa World Trade Organisation. Ovu distinkciju dugujem dr.sc. Nevenu Šimcu.)

Pojam “globalizacija” dobiva negativan predznak jer sve ubrzaniji prijevoz roba i prenos informacija, korištenjem tehnološki sve naprednijih i skupljih sredstava, donosi drastičnu prednost najrazvijenijima, bogatima i moćnima. U kapitalističkom društvu, to konkretno znači prednost onih, koji raspolažu velikim kapitalom.

Danas, avioni i internet su podjednako moćno sredstvo bogatih, kao što su to prije stotinu godina bili željeznica i telegraf. Ne samo da ih jedino bogati mogu razviti te sustave, nego se i jedino oni mogu istinski služiti njihovim prednostima.

Paralelno s ovim vidom globalizacije, pojavljuje se i unifikacija, kroz nametanje ne samo proizvoda, nego i navika i širih kulturnih obrazaca najrazvijenijih. Vrlo je problematično da li je McDonald’s-ov hamburger ukusniji od našeg bureka ili ćevapa, ili Coca-Cola bolja od Kokte; ali agresivna reklama i cjelovita općinjenost Amerikom ipak potiskuju domaću konkurenciju. Hamburger i Coca-Cola postaju simbol, tzv. supstitutivno dobro: ne služe samo da utažiš glad ili utoliš žeđ, nego istovremeno sebe samog osjećaš djelićem blještavog svijeta reklama. Potrebe, odnosno očekivanja ljudi (potrošača) se unificiraju, a to donosi dodatnu prednost krupnom kapitalu, koji takve potrebe lakše zadovoljava koristeći “ekonomiju obima”.

Televizija je donijela blještavilo i trenutnu fascinaciju, a slično djeluju i zvukovi električne gitare i sintezajzera.

Internet, doduše, donosi mogućnost dvostrane komunikacije, svatko može svoje misli učiniti svima dostupnim. Međutim, bijedna razina diskusije u news-grupama i forumima pokazuje da je sposobnost da se pročita niz od nekoliko rečenica, o njemu razmisli i zatim na sličan način artikulira svoje misli, i dalje rijetko prisutna.

Globalizacija dakle donosi ekonomsku unifikaciju koja povećava moć krupnog kapitala, te kulturnu unifikaciju koja sve većem broju ljudi postaje odbojna, čak užasavajuća. Već šesdesetih godina, neobično rano, dolazi pobuna mladih protiv “lažnih vrijednosti” propagiranih u novonastalom “globalnom selu”. Ta je pobuna i sama težila biti globalna, i u sljedećim godinama izgubila je na intenziteru, ali se širila i dobila brojne oblike. Ekološki pokret, istinski globalan, danas je jedna od glavnih sastojnica.

Suprotni tip pobune predstavljaju ksenofobi i izolacionisti, od ajatolaha Homeinija do Maje Freundlich, koji na ovaj ili onaj način proklinju “Američkog sotonu” i njegove proizvode: televiziju, rock glazbu, internet itd.. Oni žele sagraditi “kineski zid” i spriječiti “sotonu” da uđe, vraćajući se u neko izmaštano zlatno doba kada tih uznemiravanja izvana nije bilo. To je naravno apsolutno nemoguće i vodi u katastrofu, kao u slučajevima Albanije pod Enverom Hodžom, Kampučije pod Pol Potom ili Sjeverne Koreje sve do danas.

Globalizacijski kapitalistički proces, međutim, nosi u sebi i snažan element progresivnosti, kojem se otvoreno divio i Karl Marx, koji je neprevaziđeno duboko analizirao proturječja kapitalizma 19. stoljeća. Masovni proizvodi kapitalizma, od željeznice do interneta, postepeno postaju dostupni i širim masama; to je omogućeno radničkim borbama i procesom demokratizacije.

U najrazvijenijim kapitalitičkim zemljama, krupni kapital suočen sa bijesom radnika postepeno pristaje na kompromise sa radničkim vođama; javljaju se “revizionisti” ne samo u radničkom pokretu, nego i među kapitalistima. Kroz strahovite potrese i krize u prvoj polovici dvadesetog stoljeća, izgrađene su države klasnog kompromisa, a zatim i države blagostanja.

Marx je fatalno promašio u prognozama, podcjenjujući sposobnost liberalnog kapitalizma da se demokratizira i prilagođava.

Nova kvaliteta, koju globalizacija poprima u posljednjim desetljećima, kad taj termin i nastaje, jest sposobnost kapitala da se trenutno prebacuje s jednog na drugi kraj svijeta, koristeći suvremena sredstva elektronske komunikacije.

Osnovna proturječnost i nevolja za obične ljude jest da radna snaga nije toliko mobilna kao kapital. To dovodi do toga da je berač jabuka u Francuskoj plaćen desetak puta više od berača banana u srednjoj Americi, iako nije produktivniji, ili da jedan poznati sportaš dobije za reklamiranje Nike tenisica više od ukupne godišnje zarade radnica u Istočnoj Aziji, koje tenisice proizvode!

Mnogi će naravno samo slegnuti ramenima i reći da je to naprosto njihova loša sreća ili posljedica tržišnih zakona. Međutim, na globalnom planu situacija je danas slična kao i na planu nacionalnih država prije stotinu godina: tada je još vladao “divlji” kapitalizam slobodnog tržišta, bez demokratskih institucija, ali sve više ljudi priznavalo je da taj sistem nije pravedan i nije održiv; u slijedećih pola stoljeća došlo je do opisane demokratske revolucije.

Hoćemo li sredinom 21. stoljeća moći reći da je isti posao valjano obavljen i na globalnom nivou? Možda. Zastupnici globalnog kapitalizma s pravom ukazuju na primjere zaostalih zemalja koje su u svega nekoliko desetljeća mudrog vođenja ušle u krug visokorazvijenih, zaključujući da i ostali postepeno mogu poći njihovim putem i izaći iz začaranog kruga ne-razvoja.

Međutim, danas smo suočeni s još jednom globalnom krizom, zbog koje jednaki model rješavanja problema više nije moguć: globalnom ekološkom krizom.

“Država blagostanja” bazirala se na stalno rastućoj produktivnosti i proizvodnji, uz vrtoglavi rast crpljenja prirodnih resursa i proizvodnje otpada. Materijalnih dobara bilo je sve više, pa se mogao sklopiti kompromis kapitalista i radnika o podjeli viška.

Danas, očito, razvoj u istom smjeru više nije moguć. Moramo razviti revolucionarne, nove načine da zadovoljimo svoje materijalne potrebe. S razvojem tehnologija i počecima korištenja obnovljivih izvora energije, izbjegavanja i smanjivanja otpada, te oporabe (recikliranja), danas smo tek na početku.

Po jednom optimističkom proračunu, ako nerazvijene zemlje uspiju obuzdati demografsku eksploziju, do 2050. godine mogli bismo stvoriti ekonomski, socijalno i ekološki održivo “društvo blagostanja” na svjetskom nivou, s ukupnom potrošnjom energije dvostruko većom od današnje; pritom bi međutim visokorazvijene zemlje trebale smanjiti svoju potrošnju prirodnih resursa na polovicu (a to je približno današnji nivo Hrvatske) da bi se stvorio prostor za neminovno potreban rast “trećeg svijeta”.

Da li je to moguće? Mnogi tvrde da je tehnološki moguće, ali da su potrebne radikalne društvene promjene. Možda nećemo uspjeti. Nema te kristalne kugle u kojoj možemo sagledati budućnost; pretenzije “futurologije” kao znanosti su prošlost.

Međutim, znamo kakva je situacija, i znamo što nam je činiti: voditi socijalne borbe na lokalnom i globalnom nivou, koristeći dostignuća globalizacije za svoje ciljeve; internet je blistav alat za globalne kampanje. Moramo povezivati borbu za ekološku održivost sa borbom za socijalnu pravdu.

Zaključak je analize ekološke krize nova “kritika političke ekonomije”: moramo, jer sada je to uvjet preživljavanja, zaustaviti “kurjačku glad kapitala za viškom vrijednosti”, koju je Marx žestoko osuđivao, a do danas nije zaustavljena.

Deset godina nakon rušenja zablude zvane komunizam, došlo je vrijeme da trezveno pripremamo rušenje kapitalizma.

Naši ciljevi su revolucionarni, ali metode su reformističke. Nasuprot globalnoj moći kapitala, danas moramo stvoriti globalnu protumoć vladavine zakona, demokracije i civilnog društva na svjetskom nivou.
Nakon što je globalno civilno društvo impresivnim demonstracijama u Seatleu prošle godine pokazalo svoju moć i privuklo pažnju medija, tučnjava s policijom po ulicama postala je kontraproduktivna. Moramo ući u institucije, osvajati ih i transformirati.

U Zagrebu, 12. studenoga 2000.

- 23:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.12.2008., subota

Promjena statusa

Danas je bila Glavna skupština Zelene liste. Više nisam glavni tajnik i nemam nikakvu funkciju u stranci. Dakle, sve što ubuduće budem objavljivao, isključivo je moj vlastiti stav (iako ću možda nekad prenijeti i nešto od stranke). Promijenio sam ime bloga da to naznačim, a za nekoliko dana promijenit ću i adresu na http://zoranostric.blog.hr. Ostavljam nekoliko dana onima koji me stalno prate da se naviknu! Molim, zabilježite novu adresu!

- 17:02 - Komentari (11) - Isprintaj - #

10.12.2008., srijeda

Bandić kupuje tenkić :)

- 03:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

05.12.2008., petak

Klimatske promjene: Svjetski dan akcije

KLIMA SE MIJENJA

JADRANSKO MORE RASTE...

DJELUJMO NA VRIJEME!

Global Day of Action
International Demonstrations on Climate Change

subota, 6. prosinca 2008., 11:00 – 12:00

Klimatske promjene jedan su od ključnih problema, s kojima se čovječanstvo suočava u 21. stoljeću.
Industrijalizirane zemlje, u koje i Hrvatska spada, moraju drastično smanjiti emisije stakleničkih plinova.
Barack Obama, novoizabrani predsjednik SAD, kaže da emisije moraju biti smanjene za 80 posto do 2050. godine. Europska unija razmišlja na isti način.

U Hrvatskoj, nažalost, vlast i stručnjaci još razmišljaju kao da je sve po starom.

DJELUJMO SADA!

Cvjetni trg – Bogovićeva – Gajeva – Trg bana Jelačića – Cvjetni trg

www.zelena-lista.hr

PRIDRUŽI NAM SE!

- 22:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Slike prosvjeda: 5. prosinca, Zagreb, Trg bana Jelačića

Dakle, bio prosvjed. Gledam prve komentare, ima nekih razočaranih. Ja nisam. Veći odziv nisam očekivao; dosadašnja iskustva pokazuju da je solidno, ako svaki deseti od onih koji su se učlanili u neku grupu stvarno dođe na prosvjed.

Da, većina je još apatična, pa je jasno, da je zapravo i većina prisutnih zapravo intimno uvjerena, da se ništa ne može promijeniti. Ali organizacija je bila dobra (solidna četvorka), dio ljudi se sa zadovoljstvom skandirao (i ja među njima), govori su bili korektni, uglavnom bez ideoloških iskakanja (a jedina idejna oznaka koju se moglo prepoznati u masi bila je anarhistička - crno-crveni plakat dolje, koji smo vidjeli i na studentskom prosvjedu prije točno mjesec dana), repanje je bilo u skladu s prilikom i cool.

Smetalo me komercijalno okruženje na Trgu - tu se nažalost ništa nije moglo (osim, možda, slijedeći prosvjed organizirati na Trgu Franje Tuđmana!), a kao feminist moram dati primjedbu da nije bilo nijedne žene među govornicima!

Skiciram u glavi nešto o tome što dalje, ali loše se osjećam, nešto što bi mogao biti početak prehlade. Evo stavljam par slika, nisu kvalitetne (ne možeš mobitelom nešto valjano snimiti noću pod umjetnim svjetlom) tek toliko da se zna da jesam bio tamo¨, kako sam i obećao usprkos nekim rezervama, i da ostane meni za uspomenu! Možda je ono što sam neki dan napisao ipak pomoglo, da se govori bolje oblikuju. :party Napisat ću sutra ili za koji dan; neće zec uteći. cool

- 22:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #

04.12.2008., četvrtak

Hrvatska povijesna znanost o 1918. godini: između činjenica, tumačenja i vrednovanja

Danas je u Hrvatskom institutu za povijest održan znanstveni skup Godina 1918.: prethodnice, zbivanja, posljedice (završni dio je sutra prijepodne). Odslušao sam veći dio izlaganja - nažalost, morao sam otići prije kraja, pa ne znam, da li je bilo zanimijivih diskusija kasnije.

Jedan od glavnih problema u istraživanju povijesti je složenost procesa, kojim se činjenice razdvajaju od interpretacija. Ako biste se htjeli držati samo "golih činjenica", povijest bi bila strašno suhoparna - jedva nešto više od kronologije! "Povijesne činjenice ne postoje ni za jednog povjesničara, dok ih sam ne stvori" (E. H. Carr: Što je povijest?, Zagreb, 2004., str. 17) "Objektivnost u povijesti ne može biti objektivnost činjenice ,već jedino objektivnost odnosa između činjenice i interpretacije, a to znači: između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Jedino se najjednostavnije povijesne tvrdnje mogu procijeniti kao potpuno točne ili potpuno netočne." (str. 100)

Kakva pitanja povjesničar postavlja, i kakve odgovore daje, ovisi pak o njemu i čimbenicima njegove okoline. "»Kad pokušavamo doznati činjenice, pitanja koja postavljamo, a samim time i odgovori koje dobivamo, proizlaze iz našeg sustava vrijednosti.« (str. 109)" (str. 109) Povijesna znanost nije egzaktna - ali ipak, postoje granice između znanosti s jedne, i pukih manipulacija ili diletantizma s druge. Međutim, znanstvenici bi se posebno trebali čuvati da od tumačenja pređu na vrednovanje - a ljudski, vrlo je teško toga se držati. Morali bismo barem jasno biti svjesni i naznačiti, kada prelazimo na vrednovanje, da prelazimo u drugo područje, u drugačiji diskurs.

Prvi dio skupa obilježila je implicitna polemima između dvojice prvih izlagača u vrednovanju postupanja hrvatske političke elite u odluci da se uđe u državnu zajednicu sa Kraljevinom Srbijom 1918. godine. Ljubomir Antić ukazuje da su svi akteri na hrvatskoj javnoj sceni, uključujući i Katoličku crkvu, bili pristaše jugoslavenskog ujedinjenja. Čak i oni kojima bi pala na pamet misao o samostalnoj hrvatskj državi, tjerali su je od sebe jer je bilo jasno da ne postoji moć da se ona ostvari. Istina je da su imali iluzije, ali potpuno razumljive u onim okolnostima. Jugoslavenstvo su prihvatili kao nuždu, a onda ga racionirali kao vrlinu. Na kraju rata, osobito, Hrvatska je bila na strani poraženih i nije imala valjanog izbora. S obzirom na te okolnosti, hrvatska se političla elita svoju povijesnu ulogu ispunila. Uspjeli su održati jedinstvo hrvatskog prostora - svako drugo rješenje značilo bi njegovu podjelu.

Ivan Bulić je imao izlaganje o savezu Hrvatsko-srpske politike i bana Ivana Skerletza. On daje intepretaciju koju Antić kritizira kao "projeciranje aktualnih spoznaja na prošle događaje. Kao i Antić, on se poziva na činjenice, ali bira druge činjenice kao relevantne. On govori o kontinuiranim kontaktima Svetozara Pribićevića sa Nikolom Pašićem, koji mu daje upute kako postupati. Hrvatska je politička elita bila nesposobna nositi se s njihovim manipulacijama. Bavili su se marginalnim stvarima, nisu se snalazili i nisu mogli suprotstaviti srpskoj politici. Na kraju tajno i pod okriljem noći organizirali odlazak u Beograd delegacije koja će prihvati ujedinjenje bez garancija autonomije.

Zaltko Matijević je u naslov svojeg izlaganja o djelovanju čalnova Središnejga odbora Narodnoga vijeća SHS od listopada 1918. do siječnja 1919. stavio Radićevu sintagmu "guske u magli". Kao i Bulić, on ističe kako su Svetozar Pribićević i njegovi pristaše manipulacijama i prijetnjama primorali ostale na ujedinjenje, koje je prevelo Hrvatsku iz srednjeeuropskog povijesnog kruga u balkanski. Matijević čak dovodi u pitanje inaće prihvaćenu činjenicu: da li je "Država Slovenaca, Hrvata i Srba" zapravo uopće postojala?

Da li je hrvatska politička elita 1918. postupala onako kako je bilo neminovno, ili je počinila grešku? Zanimljivo je da su u prvih pet izlaganja svi izlagači spominjali Ivu Pilara i njegove spise i zalaganje za trijalističko preustrojstvo Habsburške monarhije tijekom rata. Nažalost, Srećko Lipovčan je bio spriječen gripom, pa nismo čuli njegov o izalganje "Upozorenja koja u Hrvatskoj nitko nije htio čuti: Pilarov spis Svjetski rat i Hrvati (1915./1917.)". Ta brošura nedovoljno je poznata i u stručnim krugovima. Pilar je pogrešno predvidio blisku budućnost (vjerovao je u pobjedu Centralnih sila), ali je kao vizionar sagledavao dugoročne trendove: novi europski rat nakon 20 godina i negativne rezuttate jugoslavenski orijentirane hrvatske politike.

Jure Krišto se u izlaganju o doprinosu crkvenih krugova stvaranju Države SHS također iimplictno sporio s Antićevom tezom. Iznosi da su i među crkvenim ljudima, kao i drugima, postojala reznolike ideje o budućnosti hrvatskoga naroda i hrvatske države, o kojima se žestoko polemiziralo. Svećenik Stipe Vučetić upotrijebio je žestoku biblijsku metaforu: "jugoslavenstvo je zmija postalvjena na hrvatsko stablo spoznaje dobra i zla". Pristaše jugoslavenstva, uključujući i Hrvatski katolički pokret, prihvatili su tu zmiju.

Da li se međutim radilo o tome da upozorenja Pilara i Vučetića "nitko nije htio čuti" ili su pak postojali drugi, objektivni uvjeti zbog kojih su njihove uši bile začepljene? Nekoliko referata iznijelo je činjenice koje potkrijepljuju Antićev stav da izbora nije bilo. Zdravka Jelaska Marijan prikazala je u kakvim je prilikama morala raditi Zemaljska vlada za Dalmaciju, formirana 2. studenoga 1918. Uvjeti su bili strašni: glad nakon slabog uroda, jake zime i suše 1916-1917, dostave hrane ne uspijevaju zbog pljački i talijanske blokade; širenje zaraznih bolesti (epidemija španjolske gripe); šverc, pljačke i razbojstva; prodor talijanske vojske 3-16. studenoga, koja okupira velika područja; priliv izbjeglica u Split; potpuni nedostatak novca (blagajna je ostala u okupiranom Zadru), prekid prometnih i telefonskih veza. U takvoj situaciji, Vlada procjenjuje da je ujedinjenje sa Srbijom pitanje opstanka, te šalje poziv Srbiji da pošalje vojsku, a 16. studenoga depešom traži od Narodnoga vijeća hitno ujedinjenje, ili će ga proglasiti sami. Izbora, jednostavno, nisu imali. (Antić je spomenuo da su Dalmatinci to radili zato, da Dalmacija ne bude izgubljena za Hrvatsku!)

Hrvoje Čepo govorio je o rasporedu i djelovanju vojske kraljevine Srbije na području Hrvatske u studenom 1918..Srpske armije su 3. i 4. studenoga prešle Savu, Dunav i Drinu. Narodno vijeće, sučeno s neredima,pljačkom, dezereterstvom i revolucionarnim prijetnjama, zove srpsku vojsku da uspostavi red i mir. Međutim, Stjepan Radiće je tvrdio da se pristaše Svetozara Pribićevića nerede često insceniraju i preuveličavaju, da bi opravdali taj poziv. Svejedno, srpska je vosjka dočekivana u slavlju. Srpski izaslanik pukovnik Dušan T. Simović (onaj isti, koji će voditi državni udar 27. ožujka 1941.) došao je u Zagreb 13. studenoga, Na ideje predstavnika Narodnoga vijeća SHS o konfederaciji sa Srbijom, mirno odgovara kako je njegov prvi zadatak zaposjesti sva područja za koja Srbija smatra da joj pripadaju, a samo na ostatuk se oni mogu opredjeljivati.

Dojenka skupa, Mira Kolar-Dimitrijević, dala je sustavni pregled socijalnih i privrednih razloga propasti Države Slovenaca, Hrvata i Srba, o kojima su i drugi izlagači govorili. Država je bila bez novca, moljakali su novac od lokalnih vlasti i imućnijih pojedinaca; tiskani papirni novac vrlo brzo gubi na vrijednosti; seljaci zaposjedaju zemlju, sirotinja pljačka trgovce, napada župne dvore i plemićke dvorce, prijeti revolucijom - prekidaju se veze grada i sela, u gradovima vlada glad; vojnici koji se vraćaju s fronte nailaze na očajnu situaciju - pljačkaju, stvaraju odmetničke grupe ("zeleni kader"); željeznica ne funkcionira; hara španjolska gripa; nema nikakve šanse da će država biti međunarodno priznata.

Sve te činjenice idu u korist Antićeve teze da hrvatska politička elita faktički nije imala izbora. Navela je međutim i greške koje je nova vlast radila: nije prihvaćena ponuda maršala Borojevića da dođe u Hrvatsku sa još discipliniranim trupama; povjerenik za industriju traži nacionalizaciju, što dovodi do "bijega kapitala" i zamiranja industrije; u mjesnim odborima Narodnog vijeća vodi se borba za prevlast, u kojoj pristaše Svetozara Pribićevića istiskuju njegove protivnike. Na kraju, njen je zaključak: "Šteta što je propuštena jedna velika šansa i što se tako bezglavo uletjelo u zagrljaj Srbije."

Međutim - imajući u vidu prikazanu situaciju, da li je šansa zaista postojala? Ta procjena, čini mi se, ostaje previše podloža subjektivnom doživljaju. Meni se čini da je većina izlagača, iako u njihovu znanstvenu kompetenciju ne treba sumnjati,, griješe smatrajući da moraju tumačenjima dodati vrednovanje - a da pri tome ne naglašavaju diskurzivni rez, koji time čine: kriterijie vrednovanja, naime, trebalo bi prvi propitati.

- 23:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Prosvjed 5. prosinca: desni popolizam, i zašto ću kao ljevičar ipak sudjelovati

Ubrzo nakon što je facebook grupa "Stegnite vi svoj remen bando lopovska" osnovana, objavio sam nekoliko komentara, upozoravajući na tendenciju nacionalističke populističke desne retorike, koja jako podsjeća na retoriku Miloševićevog "događanja naroda" i "antibirokratske revolucije" u Srbiji 1986-1989. (ja sam ga već tada nazvao oblikom "nacionalnog socijalizma"), dok bi trenutnoj situaciji mnogo više odgovarala retorika Narodnog pokreta "Otpor" koji je rušio Miloševića 1998.-2001. (narodni, a ne nacionalni - parlamentarna demokracija, ljudska prava, pluralizam). To je međutim zanemareno, a mene su, kako se na pollitika.com izrazio bloger jedinohrvatska (jasno vam je koje je političke orijentacije!), organizatori prosvjeda "otkantali". (Tj. nisu me pozivali na sastanke.) Način odlučivanja, naravno, pokazuje dileme ovakvog ad-hoc pokreta: inicijatori nastoje ostvariti čvrstu kontrolu, sve ide iz jezgre koja onda izabire pouzdanike. Nije to problem kad se radi o organizaciji jednog događanja, koje se ne organizira "demokratski" - organizator ima pravo zadržati kontrolu i birati suradnike - ali može postati problem ako se produlji kao dobar način političkoga rada.

Ipak, grupa koja na organizaciji prosvjeda radi sada je jako heterogena, ima i snažno lijevih tendencija. Većina, naravno, polazi od slabo artikuliranog socijalnog i moralnog osjećaja nagomilane frustracije i ne brine o ideološkoj artikulacije, oko koje se pjene intelektualci. No do raskola će vrlo brzo doći. (Frustracija je socijalna, ali jaka je tendencija nacionalističke artikulacije. Osim Miloševića, sličan je obrazac naravno Tuđmanov 1989.-1990., kad je on izražavao nacionalnu frustraciju.)

Evo, desna nacionalistička struja se već organizira u udrugu/pokret i buduću stranku "Nacionalni demokrati". Tu je naravno i parola "okupiti Hrvatske građane svih političkih opredjeljenja", ali to je uobičajena fraza nacionalističke desnice ("svi pripadnici Nacije na okup - osim izdajnika!" - a izdajnika ima mnogo: vragovi svih boja, smutljivci, mutikaše i prodane duše... - slično kao što su njihovi parnjaci na ljevici okupljali "radnike, seljake i POŠTENU inteligenciju" - mnogo ima ljudi kao ja, koji spadaju u "nepoštenu" inteligenciju na koju se obruše obje grupe ekstremista). Stranke "Nacionalni demokrati" postoje u više zemalja, svuda su krajnje desno krilo, u Njemačkoj na granici legalnosti.

To je inicijativa "mladih snaga", koje pokušavaju oporaviti krajnju desnicu, koja je doživjela teške poraze i rasulo na izborima unutar HDZ-a (Ivić Pašalić) i zatim na parlamentarnim izborima 2003. i 2007. (stranka "Jedino Hrvatska" doživjela je potop). Tu postoji slobodan prostor u spektru političke ponude: desni glasači glasovali su još 2007. uglavnom za HDZ slijedeći trenutnog vođu, bez obzira što ih je izdao nakon dolaska na vlast. Glavaševa stranka ide u tom smjeru, a u cijeloj Hrvatskoj postoji potencijal da nacionalistička stranka dobije 10 do 15 posto glasova - kako uostalom biva i drugdje u Europi. Naravno, prikupiti te glasove neće biti lako - gloženje oko vođa klasični je problem desnice (kao što je gloženje oko ideja problem ljevice).

Neminovno, organizirat će se i ojačati i ljevica, tijekom slijedećih godina. Također, i "građanska" (liberalna) opcija će se organizirati, nastojeći možda koristiti populističku retoriku da bi ojačala (to je vidljivo u ovoj tendenciji da "gospodarstvenici" - koja blesava riječ! - stvaraju svoje nezavisne liste).

Vlada, naravno, baš i neće tako brzo pasti. Govorim o analogijama, npr. s pokretom "Otpor", oni su se borili dvije godine a represija je bila daleko jača nego što je u Hrvatskoj danas moguća. Analogije naravno mogu odvesti i u krivom smjeru. Mi danas ipak imamo sustav koji poštuje formalnu demokraciju daleko više, nego što je to bio slučaj s Miloševićevim režimom. Druga analogija, u pokušaju razumijevanja onoga što Hrvatskoj treba i što će se događati sliljedećih godina, jest akcija "Čiste ruke" u Italiji, koja je u prvoj polovici 1990-ih dovela do raspada sustava političkih stranaka.

Ja ću na prosvjedu svakako biti. Tu se javlja nova socijalna energija, za koju postoje određene šanse da se usmjeri u konstruktivnom smjeru - ne politički lijevo ili desno, imam na umu nešto veće, "meta-političko": ka deblokadi paraliziranih socijalnih potencijala - nešto što ne uspijeva već skoro tri desetljeća, od vremena kad je Milka Planinc 1982., kao predsjednica vlade, objavila da je Jugoslavija u ozbiljnoj ekonomskoj krizi.

Ona energija i nade, koje su se pobudile u svim područjima društvenoga života u doba prethodnog prevrata 1989.-1990., brzo su prigušene ustrojavanjem novog autoritarnog režima. Stvorena je nova država, ali autoritarni sustav je ostao, vladajući diskurs iste šeme (samo se mijenja par nosećih pojmova - "Hrvatska", umjesto "Jugoslavije", "HDZ" umjesto "SKJ", "hrvatski narod" umjesto "radnička klasa"...). Odlično se sjećam kako su se brzo nakon travnja 1990. pobuđene nade ispuhivale, kako su "odbori stranke" preuzmali kontrolu od "komiteta partije", održavajući, usprkos formalnoj parlamentarnoj demokraciji u biti isti model vlasti - vidi dolje: ono što je Josip Županov zvao "partijsko-državni kompleks".

Jedan značajni zbornik, koji je po mom sudu vrlo dobro oslikao tu krizu paralize, koja u bitnom i dalje traje, objavljen je u izdanju zagrebačkog "Globusa" 1986. pod nazivom "Kriza, blokade i perspektive". Čitam članak Janeza Jerovšeka "Mobilizacija ili deblokada društvenih potencijala" i vidim, koliko je aktualan. Usput - u Sloveniji su ova upozorenja Jerovšeka, Rusa, Stanovnika i ostalih zaista bila ozbiljno prihvaćena i Slovenija je mnogo napravila na deblokadi potencijala.

Veljko Rus je na savjetovanju sociologa u Portorožu u studenome 1983. izrekao važnu misao, prema kojoj u nas glavni problem nije mobilizacija intelektualnih i radnih potencijala nego njihovo oslobađanje (deblokiranje). (...) Kada kažemo deblokada, mislimo na socijalni sistem i njegova strukturalna svojstva. Blokade su u sistemu, a ako i jesu u čovjeku, očituje si kao blokade u sistemu.

Janez Stanovnik je tvrdio da naš glavni problem nije otplata dugova; to su inovacije. Hoćemo li se i kako ćemo se izvući iz ekonomske i društvene krize ovisi o tome da li ćemo riješiti problem inovacija i stvaralaštva.

Citira Josipa Županova (također jedan od autora u tom zborniku - hrvatski sociolog, jedan od najvažnijih tadašnjih "krizologa", odnosno kritičnih intelektualaca), koji je objašnjavao kako tadašnji politički sustav ima dva prilično različita segmenta. Prvi je sistem socijalističke demokracije (samoupravljanje i delegatski sistem), drugi je pak sistem "diktature proletarijata", Županov ga naziva "državno-partijski kompleks".

Vrijednosna karakteristika prvog segmenta je demokratičnost, dok je vrijednosna karakteristika drugog segmenta autoritarnost.

Drugi sistem, pisao je Županov, dominira. (Međutim, zaista je i onaj prvi, demokratski, postojao, neki demokratski procesi jesu postojali, iako nisu dominirali! Danas je popularno sve svoditi samo na komunistički mrak i diktaturu.) Lako je vidjeti koliko je to aktualno i danas, iako smo maknuli ono "socijalistička" ispred "demokracija"! S druge strane, autoritarni "državno-partijski kompleks" - s dominantnom stranaka i sudjelovanjem političkiih elita drugih stranaka djeluje vrlo slično kao i tada (a ono bitno što se dogodilo 1990. jest da je ojačao, jer je HDZ stekao legitimitet, koji je SKH tijekom 1980-ih izgubio) - donekle formalno pluraliziran unutar sebe, ali strukturalno u bitnom isti - i tada su postojale grupacije posebnih interesa unutar SKH i SKJ, a danas, HDZ = SDP več je široko privhaćena parola.

Svojstvo je sistema da selekcionira vodeće kadrove pretežno na osnovi "negativne selekcije". (...) Postojeći kadrovski mehanizam proizvodi osrednjost (prosjek), koja se postepeno snižava.

Slijedeće obilježje sistema jest njegov institucionalni gigantizam i institucionalni perfekcionizam. (...) Institucionalni gigantizam djeluje vrlo polako, niskom efektivnošću i visokom entropijom.

Pa onda o ekonomskoj krizi

Nerealnom smo vrijednošću dinara, kapitala i proizvodnih tvoraca toliko dugo sebe zasljepljivali da smo upali u dugove koje ne možemo podnijeti.

Stavite "kune" umjesto "dinara"... I ajde još jedna rečenica za kraj:

Stvaralaštvo i inicijativnost u jakoj su korelacijiskoj vezi s omogućavanjem sontana i nekonforman ponašanja.

OK; dovoljno za jedno rano jutro, neplanirano pisanje. :) Danas i sutra je znanstveni skup o 1918. godini u Hrvatskom institutu za povijest, koji želim pratiti. Sutra pak počinje znanstveni skup "poprišta neoliberalizma" u sklopu "Operacije grad". Navečer, nakon te teorije - vraćamo se u 2008. i na ulice. :) A u subotu - obilježavanje Svjetskog dana borbe protiv klimatskih promjena.

- 17:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.12.2008., ponedjeljak

Energija za 22. stoljeće - poziv na tribinu

U okviru javne rasprave o Strategiji energetskog razvitka RH, stranka Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, organizira javnu tribinu. Tribina će se održati u Europskom domu Zagreb, Jurišićeva 1, u srijedu 3. prosinca s početkom u 19:00. Govornici:

Prof dr.sc. Miljenko Šunić, predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin (pogledajte članak: Oštra zima donosi nestašicu plina, u kojoj su citirani neki njegovi stavovi o Strategiji).

Dr.sc. Ljubomir Majdandžić, predsjednik Hrvatske stručne udruge za sunčevu energiju (pogledajte članak: Zeleni život na hrvatski način)

Mr.sc. Robert Faber, dipl.ing elektrtehnike (objavio niz članaka, osobito o nuklearnoj energiji, na portalu h-alter.org, od kojih je najnoviji: Velik "korak naprijed")

Zoran Oštrić, Zelena lista (naslov izlaganja: "Sunce će nas grijati i u 22. stoljeću: energetske strategije EU i SAD)

Na tribini će građani također moći potpisati pismo predsjedniku Vlade Ivi Sanaderu: Napišite pismo Vladi, a mi ćemo ga poslati umjesto vas.

Facebook grupa "Zelena lista".

Facebook obavijest o ovom događaju: JAVNA RASPRAVA O ENERGETSKOJ STRATEGIJI 3.12.08
PROTIV OVISNOST O HEP-U I PRLJAVIH ENERGIJA

Službeno mrežno sjedište (web site) na kojem možete skinuti "Zelenu knjigu" koja je na javnoj raspravi i priložiti svoje primjedbe: energetska-strategija.hr.

Portal za diskusiju: Mojaenergija.hr - energetska strategija.

Moji tekstovi i priopćenja Zelene liste o energetici, objavljeni na ovome blogu:

7. studenoga 2008.
Sunce će nas grijati i u 22 stoljeću! - EU: slab napredak Hrvatske u energetici
21. listopada 2008.
Piše li energetsku strategiju građevinski lobi?
14. kolovoza 2008.
Neki linkovi o nuklearnoj energiji
14. srpnja 2008.
Potpisivanje peticije protiv nuklearne centrale na Dunavu
7. srpnja 2008.
Peticija protiv gradnje nuklearne elektrane
21. lipnja 2008.
Vjetar u Jedrima: kako uštedjeti 700.000 tona ugljena godišnje
7. lipnja 2008.
Šest razloga protiv nuklearnih elektrana
5. lipnja 2008.
Nuklearna energija nakon 20 godina: ništa novo pod Suncem
4. lipnja 2008.
5. lipnja - Svjetski dan zaštite okoliša
30. svibnja 2008.
Zelena lista protiv gradnje nuklearne elektrane u Hrvatskoj
2. veljače 2008.
Klimatske promjene i tajkunski urbanizam
16. siječnja 2008.
Biogoriva - rješenja, ili problem?
4. siječnja 2008.
Nafta sto dolara za barel, a Hrvatska bez energetske strategije
2. siječnja 2008.
Nafta sto dolara po barelu! Što sad? Od Silicijske doline do Kube, odgovori se nude
23. pros. 2007.
Zašto je Strategija energetskog razvitka RH neodrživa
21. pros. 2007.
Klimatske promjene nakon Balija: Hrvatska alarmantno kasni
6. pros. 2007.
Međunarodne demonstracije o klimatskim promjenama - u subotu u Sisku!
27. travnja 2007.
Hrvatska potpisala Protokol iz Kyota
31. siječnja 2007.
Klimatske promjene: Ugasite svjetlo na pet minuta!