Marketing
Uz božić: univerističke bilješke o Božjem govoru i smislu života
Oni koji nešto pažljivije prate moj blog, mogu primjetiti kako su mi uz društveni aktivizam i društvenu teoriju važna i filozofska i religijska uvjerenja i promišljanja. Prošle godine u ovo vrijeme objavio sam tekst Na božić, kontemplirajući o bespućima mirotvorstva.
Još uvijek sam u mraku. Palim šibice da osvjetlim barem slijedeći korak, gase se, palim druge.. Ne znam kamo me put vodi. Ne znam, hoću li imati dovoljno šibica - hoći li možda imati sreće naići na fenjer? Takav je put mišljenja, put filozofije, žudnje za mudrošću.
Svoje sam filozofsko-religijsko uvjerenje oblikovao u 16 načela i imenovao kao univerizam (skraćenica od "univerzalizam-unitarijanstvo"). Moje neuništivo filozofsko nagnuće, koje uvijek stvara nove probleme (znanstvenik traži odgovore na pitanja - filozof traži pitanja na odgovore), ilustrira slijedeća anegdota:
A Unitarian Universalist dies, and on the way to the afterlife encounters a fork in the road with two options: "to heaven" and "to a discussion of heaven." Without pausing, the UU heads right to the discussion of heaven.
Usprkos urođenom skepticizmu, vjerujem da postoji nad-individualna, meta-fizička Viša Realnost, koja je izvor smisla naše egzistencije (s-misao je ono što "skuplja" sve naše misli kao bića koja ek-sistiraju, tj .izlaze-iz-sebe, odnose se prema sebi samima, koja su samosvijest: točka njihovog skupljanja je u beskonačnosti, kao u projektivnoj geometriji: paralelni pravci sjeku se u beskonačno dalekoj točki - a za nas kao konačna bića zastrta je zastorom ne-znanja).
Pitanje, da li je Viša realnost Bog, vodi na pitanje da li je Osoba. (A ako jest osoba - da li nam govori, i kako?) Rekao bih da mora biti više od "osobe", kako je mi shvaćamo. Bloger "Evanđelje po Luciferu" kaže, da je Bog iznad čovjeka onako, kao što je čovjek iznad stabla (koje je, kao i mi, ipak živo); pa kako bi nam onda mogao uopće govoriti?
Govori nam. Kroz svete knjige, kroz poeziju i matematiku, kroz svako stablo i svaki izlazak Sunca. Kroz harmoniju, kao i kroz dis-harmoniju: krike gladi i boli živih bića, međusobno poništavanje virtualnih elektrona i pozitrona (i blasfemije sotonista). Što on/ona stvarno misli, vjerojatno ne možemo ni naslutiti, kao što stablo, ili recimo mačka (s kojom nekako ipak možemo komunicirati) ne može ni naslutiti naše stvarne misli; ipak imamo prednost pred mačkom jer možemo napredovati u vremenu.
Veliki fizičar Isac Newton bio je mistik. Jednom je rekao da sebi liči na dječaka koji se igra na plaži i divi lijepim oblicima pojedinih komadića šljunka ili školjki, dok ogromni neispitani ocean leži pred njim. No, komadići šljunka i školjki ipak jesu vrijedni ispitivanja, a slijedeće generacije zagazile su i koji metar u ocean.
Možda se sve, što ću u cijelom svom životu spoznati i učiniti, svodi na jedan poseban odbljesak neke krhotine školjke, koji je bljesnuo u jednoj sekundi kad je na nju pala zraka zalazećeg Sunca. Ako je to smisao moga života - to je ipak beskonačno mnogo više, od bez-smisla.
Post je objavljen 25.12.2008. u 23:59 sati.