Zivot u Zabolandu
31.01.2013., četvrtak
Tweede Kamer - Druga soba
|
Druga soba je sluzbeni naziv donjeg doma zabolandskog parlamenta. Po naski Sabor. Ima tocno 150 zastupnika. Nalazi se u srcu ’s Gravenhagea (po naski Haga), u neprosednoj blizini sjedista vlade i premijera. No za razliku od vladinih zgrada, koje izgledaju kao stari dvorac, parlament je moderna zgrada, okruzena staklom, sa puno posebnih soba i dvorana za sastanke. Parlement radi svaki tjedan od utorka do cetvrtka. Od 8 ujutro pa do kada treba i cijelo vrijeme je otvoren za posjetitelje, koji mogu birati koje sjednice zele posjetiti. Plenarna sjednica je bila moj cilj tog utorka. Centralna dvorana parlamenta takodjer modernog izgleda, sva je u drvu, ali onom sjajno ulakiranom mladom drvu poput parketa u Kutiji sibica, unutrasnjost fotelja zastupnika je plava i ta plava se dobro slaze sa bojom drva. Iza pozornice su cetiri visoka, umjetnicki apstraktno oslikana zida. Izmedju tih zidova se moze proci, a kroz njih se najvise provlaci osoblje parlamenta. Cini se kao se iza tih zidova skriva veliki labirint koji vodi do ove dvorane. „Pozornica“ je podijeljena na tri dijela. Lijevo (gledano sa tribine) sjedi predsjednik parlamenta i njegovi sluzbenici. U sredini je govornica za onoga tko drzi govor/rijec, a desno su mjesta za clanove vlade. I zanimljivo ispred pozornice se nalaze jos cetiri stajaca mikrofona, do kojih se zastupnici mogu dosetati, ako se zele javiti za rijec, repliku, pitanje i sl. Kada im predsjednik da rijec, mogu reci to sto imaju. Obicno se doseta samo jedan, ali ponekad i dva-tri, pa cekaju na redu za rijec. Kada zavrse, odsetaju se opet na mjesto. Dakle rasprava o pristanku Hrvatske EU. Predsjednik je najavio da se za raspravu prijavilo sedmero govornika. Tocno toliko je bilo je i pristuno zastupnika! Svaki od klubova zastupnika je imao po jednog clana plus ministar vanjskih poslova i hrvatska ambasadorica u pocasnoj lozi. Par ministrovih suradnika, troje konobara, par sluzbenika i to bi bilo to Najmanje stranke nisu imale svoje predstavnike u ovoj raspravi. No ipak ih je zgodno spomenuti. To su ekstremni drzavotvorni krscani, oni koji su do prije par godina zabranjivali zenama da postanu clanovi njihove stranke, jer po Bibliji zena mora samo kuhati, odgajati djecu i pospremati kucu, zatim Stranka 50+, da, da i oni imaju svoje penzice i naravno Stranka za zivotinje. No usprkos tome rasprava je bila burna i zanimljiva, te je trajala vise od dva i pol sata. Kako je svaka stranka imala samo jednog predstavnika (specijalista za vanjsku politiku) bilo je vrlo lagano pratiti, tko ima kakvo stajaliste. E sada ovo bi vec bilo dosta za jedan blog. Nastavak slijedi. |
30.01.2013., srijeda
Rita bolesna
|
Posjet Parlamentu je bio stvarno pun pogodak. No izvjestaj ce malo pricekati. Naime situacija oko Rite se zakomplicirala. U utorak ujutro me zabrinuto nazvala Noor (njena kcer) da provjerim kak je Frank, jer se ne javlja na telefon, a Rita je jako lose, povraca na najjace, temperatura 40… Frank je srecom bio bolje nego Rita. Nije se jos osjecao fit, ali se ustao, skljukao par aspirina, obukao se i otisao na dogovor, na koji je morao. Tijekom dana se pricalo da ce se Rita preseliti do svoje sestre, koja zivi tamo u blizini, kako ne bi bila u kuci sa cetvero male djece, medjutim bila je toliko lose da to nije islo. Noor mi je rekla da se boji da ima upalu pluca. Danas ujutro se pricalo da ce Frank otici po Ritu i veceras ili sutra ujutro je vratiti u Velp. Simptomi su se promijenili i Rita je odjednom sve duplo vidjela. Noor ju je odvela kod svojeg kucnog doktora, ali je ispalo da joj on ne moze puno pomoci i da Rita mora svome doktoru, koji bi je trebao eventualno uputiti specijalistu, pricalo se o neurologu. Noor je sjala u auto svoje mame sa malom Viv (8 mjeseci) i dovela Ritu oko 13 sati u Velp. Rita je izgledala stvarno lose. Kakav kontrast izmedju osobe pune energije kakva je Rita i ove sitne sjede starice, koja jedva nosi svoj kaput. Donio sam joj slape, dok je Rita sjela u fotelju. Ja sam u dva morao na posao, one su imale dogovor kod doktora. Kako sam veceras radio do 22 sata, nazvao sam Noor kasnije da pitam kako je proslo kod doktora. Noor je bila na putu kuci (130 km zapadnije od Velpa).Doktor je rekao da je nema smisla sada slati na pretrege, nego da se prvo treba bar malo oporaviti od gripe, pa ako ce onda jos imati ove druge simptome, da ce onda trebati napraviti ozbiljne pretrage. Kada sam se veceras vratio Rita je bila u krevetu. Frank je rekao da se ipak malo bolje osjeca.... a ver. Ne sjecam se da je Rita ikada bilo tako bolesna. |
28.01.2013., ponedjeljak
opasni virusi i kraljev dan?
|
Prosli vikend smo imali goste. Tocnije Rita i Frank, a onda i ja kao priljepak, nastavak , deklinacija imenice. Za Zabolandske pojmove je prilicno neobicno, bolje receno cudno do zabrinjavajuce kada covjek sa tlideset i tli godine jos uvijek zivi sa svojim roditeljima. No sto onda reci kada ne zivi sa svojim roditeljima, nego sa …. (nikada nisam nasao pravi izraz za njih) svojim hokejskim posvojiteljima?!?! Tako nesto kaze Rita kada ju pitaju. Uglavnom u gostima su bili Wale I Joyce, njihovi dugogodisnji prijatelji, koji zive blizu Den Haaga, a imaju u Heegu imaju vikendicu bas kao Rita i Frank. Bili su ovdje u „dvorcu“ pored zaledjenog jezerceta (koje se sada odmrzava) i bas smo se lijepo druzili. Wale se isto zanima za povijest i politiku, pa smo Frank, Wale i ja do dugo u nocu ostali pricati o Prvom svjetskom ratu i o danasnjem (ne)pravednom svijetu. Joyce je bila nesto bolesna i stalno je kasljala u petak navecer, da bi u subotu Wale to preuzeo od nje. Bar se tako cinilo. Da bi veceras Frank rekao da se ne osjeca bas najbolje, te da ide u krevet vec oko 21h. Rita nije bila doma, jer je danas isla cuvati djecu kod Noor, no trebala se kasnije veceras vratiti u Velp. Oko 22.30 zvoni telefon, ja pustam da zvoni, ali Frank se ne javlja. Na kraju se javim. Rita zove da se razboljela i da ostaje kod Noor, te da sutra nece ici na posao, te pita gdje je Frank. Kaze mi da mu onda to porucim. Odlazim do njihove spavace sobe, kucam, nista. Otvaram vrata, televizija gori. Frank spava. Neobican prizor. Naime svih ovih godina, ne sjecam se uopce da sam ikada vidio Franka kako spava. Oni nikada nemaju popodnevni odmor, nikada ne spavaju na kaucu u dnevnoj sobi, mozda eventualno zaspe u naslonjacu, ali nikada se ne pokriju dekicom. Tiho ga pozovem, on nesto promrlja, kazem mu za Ritu i pozelim laku noc. Mrrrmrlj.. Vijest dana. Danas je kraljica Beatrix najavila da 30.travnja odstupa s prijestolja i odlazi u mirovinu. Naslijedit ce je njezin najstariji sin Willem Alexander. Nisam bas neki obozavatelj kraljevske obitelji, ali definitvno ce to imati posljedica za sve nas. Naime vise se Kraljicin dan nece slaviti 30.-og travnja, nego 27. travnja i zvati ce se Kraljev dan. Na to ce se bome trebati naviknuti. Inace Beatrix je zapravo rodjena u sijecnju, ali je zadrzala datum rodjendana svoje majke, jer je masama u narancastom (sireve glave) puno ljepse slaviti dan njihove imperatorice u travnju, nego u sijecnju. Vidi se da neki monarsi ipak itekako brinu o svojim podanicima. Sutra me ceka zanimljiv dan. Naime idem u Den Haag pratiti zasjedanje parlamenta. Na dnevnom redu je rasprava o ulasku Hrvatske u EU. |
24.01.2013., četvrtak
ZEMBLA – zabolandska TV emisija, od koje se covjek malo zamisli
|
Sigurno ste culi da se u Zabolandu (a i drugdje na zapadu) prodaje kruh vec narezan na snite. Cini se prakticno ili mozda su zapadnjaci sami lijeni. Mozda niste znali zasto je to bas tako? Zato da bi ga mi brze pojeli i opet kupili novi. Sigurno ste culi da su letovi RyanAira jeftiniji od drugih kompanija. Mozda ste znali da je to zato sto je to zato sto je 70% njihovih pilota nema stalni ugovor o radu, sto dobivaju placu samo za sate provedenu u letu, znaci da ih se ne placa ako cekaju na let ili su bolesni, sto neki lete i kada su bolesni i mozda zapravo ne bi smjeli upravljati zrakoplovom. Firma iskoristava situaciju da ima previse skolovanih pilota, a na trzistu zbog krize premalo kompanija. Mozda niste znali da postoji interna lista pilota, poznata cijelom osoblju i vodstvu kompanije, na kojoj se biljezi koji piloti potrose najmanje goriva na svojim letovima. Ako trosis malo goriva onda si pri vrhu liste i ime ti je napisano zelenim slovima, a ako trosis vise goriva, onda ti se ime nalazi na dnu ljestvice i napisano je crveno. Na gorivu mozes ustedjeti ako ti je avion laksi, sto znaci da ces prije leta utankati manje goriva. Piloti sami odlucuju koliko goriva ce utankati. Sigurno niste znali da su prosle godine tri zrakoplova RyanAira zatrazila hitno spustanje u Valenciji, zbog – nedostatka goriva. Ako niste znali u svijetu godisnje ugiba na tisuce i tisuce pcela. Pcelari zvone na uzbunu. Znastvenici, ekolozi strucnjaci u pcelarstvu takogdjer jer ne radi se samo o medu, kao pcelarskom proizvodu, nego o cijelom prehrabenom lancu. Cak 80% biljaka na zemlji ovisno je o pcelama kao glavnim oprasivacima. Situacija je isto tako zabrinjavajuca u Zabolandu. Pcelaru nakon zime od deset kosnica ostanu samo tri, ostatak ne prezivi. Znanstveni casopisi upozaravaju da su za smrt pcela glavni krivci novi pesticidi, tocnije jedan od otrovnih sastojaka tih pesticida neonikotodin. Sjeme se prije sjetve umace u pesticid, koji se tako proteze kroz cijelu biljku, kada ona izraste, pcela ga pokupi sa cvijeta i nakon toga ugiba. Zbog toga su ti pesticidi zabranjeni u nekim zemljama (npr. VB), no ne i u Zabolandu. Zasto? O tome su drzavnom tajniku za poljoprivredu bila postavljena pitanja u Zabolandskom parlamentu. On je odgovorio da zabrana nije potrebna, jer Univerzitet za poljoprivredu u Wageningenu (najbolji u Zabolandu i cijenjen u svijetu) u svojim izvjestajima nije nasao razloge smrti pcela u pesticidima, vec u bolestima, koje napadaju pcele, nametnicima itd. No Zembla je malo bolje ispitala sto radi Univerzitet u Wageningenu. Oni zapravo nisu nikada proveli znanstveno istrazivanje o pesticidima, jer bi to bilo preskupo. Svoje zakljucke donose na osnovu nekih tudjih istrazivanja, a veliku vecinu zanemaruju, a pri tome sami ne rade pravo znanstveno istrazivanje, niti objavljuju istrazivanja u strucnim casopisima. Medjutim ispada jos nesto, oni nisu vezani samo uz Univerzitet, nego su i znanstvena firma, koja suradjuje s proizvodjacima pesticida npr. s firmom Bayer i za njih rade razna istrazivanja. Vlasnici tih istrazivanja su onda te firme i one odlucuju hoce li se istrazivanje objaviti ili nece. Drugi neutralni zabolandski i francuski strucnjaci tvrde da su pesticidi jedan od glavnih uzroka smrtnosti pcela, te da argumenti Univerziteta u Wageningenu uopce nisu znanstveno bazirani. Prosle godine ugledni casopis Science izdaje dva clanka, koji to podvrdjuju. Wageningen tvrdi da se ta istrazivanja ne odnose na Zaboland, jer da se u Zabolandu ti pesticidi ne koriste na pcelama zanimljivim biljkama. Pazite strucni izraz "na pcelama zanimljivim biljkama". To naravno nije tocno jer se pesticidi koriste za ukrasno cvijece poput tulipana, stovise prije nekoliko mjeseci je donesena odluka da se prosiri broj biljaka za koje je dozvoljena upotreba biljaka sa neonikotodinom. Danas je Stranka za zivotinje ponovno postavila pitanje koristenja pesticida na dnevni red Parlamenta. |
21.01.2013., ponedjeljak
pravna skola i nemoguca pitanja
|
Napustili smo barikade i strasti. Odlozili kamenje i zastave. Spustili kapuljace i skinuli maske. Presli smo na razum, obukli bijele kosulje i uhvatili se pera i tinte. Zadnjih tjedan dana sam se bavio pravom vise nego ikada u zivotu. Zajedno sa odvjetnicom sastavljamo zalbu na odluku Imigracijske sluzbe (IND). Ona prvo pokusava posloziti sve kockice moje (pravne) price u Zabolandu, pa joj ja prekopavam po mojim starim mailovima, skeniram i saljem potrebne dokumente. Nakon toga je ona izradila koncept pisma, pa onda ja to moram pregledati i dodati jedno dvadesetak primjedbi, pa ona to prepravlja...itd. Cetiri stranice pravnog teksta na nizozemskom. Covjek se iznenadi, ugodno i neugodno kaj sve otkrije. Prava je umjetnost sastaviti pismo tako da su svi argumenti poredani u najboljem redosljedu, da se izaberu detalji, a opet da se ne pretrpa, da se postavi pravi ozbiljan kriticki ton pisma, a opet da se ostane korektan, te iako se radi o pravnom spisu da se ipak suptilno odigra na emocije onoga koji cita pismo. Da nije sve tako neizvjesno i da se ne odlucuje o mojoj buducnost, bilo bi jako zanimljivo i poucno. Ma zapravo i je tako :) Ono sto je u svakom slucaja sreca u nesreci je to kaj konacno imam osjecaj da imam odvjetnicu, koja se stvarno za mene zeli zauzeti. Nakon iskustva s onim diletantima iz Utrechta, pa i prosli mjesec sam isto upoznao jednog, koji ce mi se sutra javiti. I tako jedno pet puta. Na kraju se vise uopce nije javljao. No iako se cini da sam nasao pravu odvjetnicu i radimo na kvalitetnoj zalbi ova pravna bitka je jos daleko od dobijene. Ona mi je iskreno rekla da ce biti tesko dokazati da je IND donio neprevednu odluku, ali da se isplati probati. A ver. „Letvica je postavljena visoko, jako visoko. Nema smisla truditi se preskociti je. Ali preskakanje je tako zabavno....“ U subotu sam od Ive Martinovica cuo jedan zanimljiv citat Einsteina. Parafraziram: „Na neka pitanje je nemoguce dati odgovor, jednostavno zbog toga jer su ona tako formulirana da je nemoguce na njih dati odgovor.“ Zasto je tvoja sudbina takva kakva je? Sto ce biti sa tobom za deset godina? Sto je smisao tvoga zivota? Zamisli: Dozivjeli ste brodolom. Na splavi ima mjesta za cetvero ljudi. Ukrcali ste se ti i jos dva covjeka, medjutim jedan od njih je debeo i zauzima mjesto za dvoje. Uskoro naidjete na jos dvoje utopljenika. Sto cete uciniti izbaciti debeloga i uzeti dvoje ljudi na splav ili odveslati dalje i ostaviti ono dvoje da se utope? Neki Hrvat zivi 25 godina u Zabolandu. Igraju nogomet Zaboland i Hrvatska. Je li on za Zaboland ili za Hrvatistan? Sto on time dokazuje? Ima li zivota u svemiru? I zadnje: sto ako (ni)je Einstein u pravu? |
17.01.2013., četvrtak
file, led i ispisani
|
Evo par zabolandskih vijesti. Ako mislite da je u Zagrebu bio opet prometni kaos zbog snijega, mozda ce vas utjesiti da je u utorak u Zabolandu postavljen novi file rekord (file – prometni zastoj) zbog snjeznih padalina je u utorak u 8.30 na zabolandskim autocestama bilo 1007 kilometera fila. Najvece file ikada. S time da je napadalo desetak centimetara, a nije ni u cijeloj zemlji padalo. Tu nema toliko snijega kao u Zagrebu, ali je zato fino hladno. Konacno prava zima. Prek dana je jos uvijek oko minus dva, tri, po noci oko minus 7. Sto znaci… da su sireve glave pomahnitale i kao sumanute se bacile na led – najvece narodno veselje Zabolanda: klizanje na prirodnom ledu. Inace ekonomske vijesti su lose, danas su rekli da je nezaposlenost narasla na 7,2 posto. Tolika nije bila jos od ranih devedesetih. No kao sto rekoh cim pocne malo smrzavat ljudi pomahnitaju. Danas na televiziji prilog o tome kako se klizacka staza cisiti od snijega. Snijeg naime nije dobar za debljanje leda, zato se sa svih jezera, kanala I slicnih povrsina nastoji snijeg ocistiti. Obicno se to radi metlom i partvisem, ali u ovom slucaju se snijeg otpuhali – helikopterom!!! Helic se spustio na meter od leda, ajko mahao i tako otpuhao snijeg na opcu radost prisutnih. O kakvoj krizi mi govorimo?! No najsmijesnije je da je na kraju drugog vecersanjeg priloga bilo receno da je akcija mozda bila ilegalna jer helikopter nije imao dozvolu za nisko letenje. Tipcno zabolandska pojava. Pravila, pravila, pravila... Ako ste clan Katolicke crkve u Zabolandu, a na primjer ne slazete se s izjavama Pape u vezi abortusa, kontracepcije ili istospolnih brakova, mozete se iz Crkve ispisati. E sad, neki dan se zupnik iz Tilburga sjetio da slike „ispisanih“ objesi u predvorju zupne crkve. Kako bi se zupljani molili za njihove duse ili ih u eventualnom razgovoru preobratili. Nakon par dana je zupnik zakljucio da to nije bila bas tako dobra ideja. |
14.01.2013., ponedjeljak
Cokolada
|
Kada sam se na Badnjak zurio Schipholom na let za Zagreb, zaboravio sam da sam to jutro jos namjeravao baciti zadnju bozicnu cestitku u neki postanski sanducic. Negdje dvjesto metara od “gate-a” sam skuzio da mi je cestitka ostala jos u ruksaku, ali naravno na tom zadnjem potezu nije bilo nikakvih sanducica. I kaj sad. Nasavsi se pred “gate-om” (uf sto volim ovu rijec) ogledao sam se oko sebe. U blizini je bio jedan coffie-bar i jedan WC. Ispred WC-a sam spazio cistaca, a u baru je bila neka konobarica. Brzo sam morao odluciti konobarica ili cistac WC-a. Osjecaj mi je rekao: cistac. Odjurio sam do njega. Bio je to neki onizi tamnoputi tip, prosjede brade. vjerovatno indijskog porijekla. Uspio sam mu objasniti sto od njega trazim i on je spremio cestitku u svoja kolica. Zahvalio sam mu i brze bolje pozurio na kontrolu. Desetak dana kasnije. Bogatiji za nekoliko novih argumenata za i protiv zdravstvenog odgoja u skolama, ali i sva sreca ugodnih razgovora sa dragim ljudima vratio sam se u Zaboland. Zeljezna ptica je sretno pristala u luku i ja sam stupio na Schiphol. Hodajuci pokretnom trakom prema kontroli pasosa, odjednom primjetim da se s moje desne strane nalazi WC, iako mi uopce nije bilo sila. A pred tim WC-om isti onaj cistac. Odjednom mi se u glavi upalila lampica. U ruksaku imam jednu hrvatsku cokoladu. Napustio sam pokretnu traku i vratio se prema WC-u. S cokoladom u rukama prisao sam indijskom cistacu i rekao mu da je cokolada za njega, jer je on za mene prije Bozica poslao cestitku. Bio je vidno iznenadjen i trebalo mu je malo da sve poveze, sto nije ni cudno, a onda je i shvatio da je cokolada za njega. Nije govorio bas dobro zabolandski, ali sam uspio pohvatati da je taj isti dan kod sebe doma ubacio tu cestitku u sanducic. Moj dan vise nije mogao poci po zlu, pa da su me i vratili na kontroli pasosa. |
13.01.2013., nedjelja
|
"Stvori od svakog svojeg dana bajku. Spasi zmajeve, pobijedi razmazene princeze. Tu i tamo poljubi kojeg zapca i beri zrele kupine." Loesje |
11.01.2013., petak
Povratak korijenima i zanimljiva otkrica
|
Proslo je prvih tjedan dana nakon ponovnog povratka u "dvorac" sa patkicama kod Rite i Franka. Osim sto sam ovih tjedan dana bilo tesko za izdrzati bez danjeg svijetla, ipak to nije bilo nista novo. Novo je da sam se vratio na tocku od prije pet godina kada sam zivio kod Rite i Franka. Krug je zaokruzen, reklo bi se, no medjutim ako pozitivno gledamo to moze zapravo biti najbolje rjesenje u ovom trenutku i sasvim logican niz u zivotnom razvoju, koji ne podlijeze nikakvim kriterijima nego ih sam stvara. Mane su svakako, gubitak privatnosti na prvom mjestu, sada moram voditi racuna o njima u raznim intimnim i manje situacijama, ujutro kod budjenja, navecer spavanje (jos gore popodnevni odmor, to je njima totalno strano), za vrijeme rada na racunalu, telefoniranja, jela, pospremanja, pranja vesa...itd. Uz to tu je mala soba, nemogucnost raspolaganja svim stvarima (jer su negdje spremljene), preuzimanje nekih njihovih obicaja poput gledanja televizije. S druge strane naravno da ima i puno prednosti, drustveno mogu s njima redovito komentirati dogadjaje bilo u svijetu, bilo kod mene na poslu, citati njihove novine, ne trebam vise prati sudje (oni imaju perilicu), niti posisavati i cistiti stan (to radi gospodja Mekking ;), tu i tamo nesto pomoci Riti u kucanstvu mi stvarno nije problem, ugodna okolina (patkice i zivot u finom kvartu, za razliku od „navijackog kvarta“), uz to ovaj tjedan uopce nisam trebao kuhati i svaki dan me docekalo nesto kuhano. Dogovorio sam se s njima da im ovaj put placam naknadu za moj boravak i to je u redu, jer naravno voda, struja, plin, prirez i porez... Jedino jos nisam dosta pametan, kako bih rekao nekoj zanimljivoj dami koju bi upoznao da u tlideset i tlecoj godini zivim kod hm... dobrih prijatelja. A ver...prvo upoznati doticnu, mi se cini za sada kao sasvim dovoljno. Od zanimljivosti saznao sam na primjer zasto je Frank studirao pravo. Zato sto je tako htio njegov otac. Frank je zapravo jako zelio studirati povijest, no njegov otac je rekao da to nije dobra ideja, jer tako nemres nista zaraditi, mozes eventualno postati ucitelj, a to nije bas nesto...itd. S pravom, nastavio je otac, mozes na sve strane, od direktora do obicnog sluzbenika, nesto izmedju ce biti sasvim dovoljno. No nakon prve godine Franku je bilo koma na tom studiju i nije ga interesiralo, tako da je ipak jos jednom isao na razgovor s ocem. Sad je otac skuzio da to bas ne ide, pa je rekao ovako: „U redu, ako te to stvarno ne zanima ne moras to vise studirati, ali prvo pricekaj rezultate ispita, ako si ih polozio ili ti fali samo jedan onda ces prvo zavrsiti ovaj studij.“ Kada su Franku stigli rezultati ispita ispalo je da proso sve osim jednog. Taj je morao ponoviti u rujnu, a ostalo je .... povijest. Uz to Frank mi je ispricao i neke zanimljivosti iz njegovog studentskog zivota. Izedju ostaloga i o jednom gospodinu Heelslootu, koji je radio u administraciji faksa, a najvaznija zadaca mu je bila prikupljanje ocjena studenata sa ispita. Gospodin Heelsloot je vozio puno preveliki auto za svoju placu. Bilo je poznato da si se kod njega mogao predbiljeziti za „pregovore“ o ocjenama. On je mogao neku ocjenu prepraviti, drugacije unijeti ili se pobrinuti da ipak imas dovoljan broj bodova na ispitu. Osim toga ako si prosao godinu mogao si ponuditi desetak guldena unaprijed tako da na slijedecoj godini slucajno dobijes „lakse“ profesore. Navodno je '67. u studenskim novinama njihova faksa izasao clanak u kojem se trazi od studenata da prekinu sa sastancima sa doticnim gospodinom, jer to nije u redu. |
10.01.2013., četvrtak
prva zraka sunca
|
Gle vi mi mozda ne vjerujete, ali to je stvarno tako. Danas 10. sijecnja 2013 u 11.15 sati ugledao sam prve zrake sunca u Zabolandu ove godine. Oko 10 sati sati su se pojavili prvi vedri dijelovi neba. Pa onda nacrtano sunce i poslije jedanaest... evo ga..tada... Naravno nije uopce sigurno da ce sjati i slijedeci sat, a kamoli cijeli dan, ali covjeka veseli. E neki dan je bilo koma. Izgledalo je kao da je cijeli dan mrak. Nisi znao jel podne ili pet popodne. Bas me to pogodilo. A onda drugi dan isto. Dan iza toga - promjena. Vise nije bilo samo oblacno, nego je i padala kisa. I tako iz dana u dan. |