Zivot u Zabolandu
11.01.2013., petak
Povratak korijenima i zanimljiva otkrica
|
Proslo je prvih tjedan dana nakon ponovnog povratka u "dvorac" sa patkicama kod Rite i Franka. Osim sto sam ovih tjedan dana bilo tesko za izdrzati bez danjeg svijetla, ipak to nije bilo nista novo. Novo je da sam se vratio na tocku od prije pet godina kada sam zivio kod Rite i Franka. Krug je zaokruzen, reklo bi se, no medjutim ako pozitivno gledamo to moze zapravo biti najbolje rjesenje u ovom trenutku i sasvim logican niz u zivotnom razvoju, koji ne podlijeze nikakvim kriterijima nego ih sam stvara. Mane su svakako, gubitak privatnosti na prvom mjestu, sada moram voditi racuna o njima u raznim intimnim i manje situacijama, ujutro kod budjenja, navecer spavanje (jos gore popodnevni odmor, to je njima totalno strano), za vrijeme rada na racunalu, telefoniranja, jela, pospremanja, pranja vesa...itd. Uz to tu je mala soba, nemogucnost raspolaganja svim stvarima (jer su negdje spremljene), preuzimanje nekih njihovih obicaja poput gledanja televizije. S druge strane naravno da ima i puno prednosti, drustveno mogu s njima redovito komentirati dogadjaje bilo u svijetu, bilo kod mene na poslu, citati njihove novine, ne trebam vise prati sudje (oni imaju perilicu), niti posisavati i cistiti stan (to radi gospodja Mekking ;), tu i tamo nesto pomoci Riti u kucanstvu mi stvarno nije problem, ugodna okolina (patkice i zivot u finom kvartu, za razliku od „navijackog kvarta“), uz to ovaj tjedan uopce nisam trebao kuhati i svaki dan me docekalo nesto kuhano. Dogovorio sam se s njima da im ovaj put placam naknadu za moj boravak i to je u redu, jer naravno voda, struja, plin, prirez i porez... Jedino jos nisam dosta pametan, kako bih rekao nekoj zanimljivoj dami koju bi upoznao da u tlideset i tlecoj godini zivim kod hm... dobrih prijatelja. A ver...prvo upoznati doticnu, mi se cini za sada kao sasvim dovoljno. Od zanimljivosti saznao sam na primjer zasto je Frank studirao pravo. Zato sto je tako htio njegov otac. Frank je zapravo jako zelio studirati povijest, no njegov otac je rekao da to nije dobra ideja, jer tako nemres nista zaraditi, mozes eventualno postati ucitelj, a to nije bas nesto...itd. S pravom, nastavio je otac, mozes na sve strane, od direktora do obicnog sluzbenika, nesto izmedju ce biti sasvim dovoljno. No nakon prve godine Franku je bilo koma na tom studiju i nije ga interesiralo, tako da je ipak jos jednom isao na razgovor s ocem. Sad je otac skuzio da to bas ne ide, pa je rekao ovako: „U redu, ako te to stvarno ne zanima ne moras to vise studirati, ali prvo pricekaj rezultate ispita, ako si ih polozio ili ti fali samo jedan onda ces prvo zavrsiti ovaj studij.“ Kada su Franku stigli rezultati ispita ispalo je da proso sve osim jednog. Taj je morao ponoviti u rujnu, a ostalo je .... povijest. Uz to Frank mi je ispricao i neke zanimljivosti iz njegovog studentskog zivota. Izedju ostaloga i o jednom gospodinu Heelslootu, koji je radio u administraciji faksa, a najvaznija zadaca mu je bila prikupljanje ocjena studenata sa ispita. Gospodin Heelsloot je vozio puno preveliki auto za svoju placu. Bilo je poznato da si se kod njega mogao predbiljeziti za „pregovore“ o ocjenama. On je mogao neku ocjenu prepraviti, drugacije unijeti ili se pobrinuti da ipak imas dovoljan broj bodova na ispitu. Osim toga ako si prosao godinu mogao si ponuditi desetak guldena unaprijed tako da na slijedecoj godini slucajno dobijes „lakse“ profesore. Navodno je '67. u studenskim novinama njihova faksa izasao clanak u kojem se trazi od studenata da prekinu sa sastancima sa doticnim gospodinom, jer to nije u redu. |