Zivot u Zabolandu
28.02.2013., četvrtak
Skijanje u dvorani
|
Dakle nakon posjeta vojvodi Janu i kusanja njegovog omiljenog pica u lokalnoj gostioni, krenuli smo u Bottrop. Preko granice u Njemacku, oko sat vremena voznje. Tamo smo se autom popeli na neko brdo/brijeg, na vrhu kojeg je bila velika hala. Ispred nje odlicno popunjen parking. Sa brda je pucao pogled na Ruhrsku oblast. Sto ce reci tvornice, dimnjake, postrojenja, dimilo se na najjace iako je bila subota…uzas zivi od pogleda.Cini ti se da su odlucili izgraditi skijasku stazu na zatvorenom, samo zato da ne trebaju gledati te tvornice. Unutra ogromne hale, gdje se iznajmljuju skije i pancerice, restoran i na kraju sama skijaska staza. Skijaska staza je kazu najveca u Europi oko 400 metara umjetnog snjega. Sirine oko 30 metara. Rulja se prilicno obazrivo spusta, sto me ugodno iznenadilo. No caka je u penjanju opet na vrh. Nakon sto se spustis za 30 sekundi. Treba ti bar 20 minuta dok si opet na vrhu. Na kraju staze se stvori ogromni red. Imaju dvije pokretne trake, ali su u takvoj banani, da je to strasno. Ide, pa ne ide, pa ide, pa stoji, pa ide, pa ceka. Vise je nepokretna nego pokretna. Kasnije je bilo manje skijasa, pa su jednu traku iskljucili. Pa je opet bio red, pa si opet morao cekati. I na kraju se desila nesrece, netko je opao na traci, sto se redovno dogadja, ali ovaj put nisu na vrijeme zaustavili traku i jos se troje polomilo preko onog prvoga. Koma. No ako cemo gledati s pozitivne strane. Ja sam prvi put proskijao u zivotu. Dobio sam par dobrih savjeta od decki i malo po malo. Prvi put sam se spustio polako, pa sve brze i brze. Malo je bilo frka kada bih nenadano dobio na brzini, ali sve sam nekako uspio iskontrolirati. I ne, nisam opal. Da nije bilo glupe nepokretne trake, mozda bi jos koji trik naucio. Ovako je bila dobra baza. Priznajem, svidjelo mi se vise nego sto sam mislio da ce mi se svidjeti. Jedino kaj su me papci boljeli na najjace od tih posudjenih pancerica. Osim skijanja, kao sto rekoh bio je tamo i restoran. A karta je ukljucivala skijasku opremu, neogranicenu klopu u restoranu (svedski stol), tri alkoholna pica i neograniceno ostalo pice. E sad pazite cijenu: 21 euro po osobi!!! Jednostavno ti nije jasno, koliko to sve skupa onda zapravo kosta. Navecer je u baru bio disko. Vrtila sa svako malo zabolandska muzika, jer kud kod si se okrenuo svi su pricali taj cudan jezik, dobro skoro svi. Cuga na najjace naravno. Ja sam se skompao sa dva Bosanca, koja su radila u osigurnju. Fikret iz Srebrenice i Emir iz Gorazda. Nemres ti „naseg“ covjeka promasit. I kaj je najbolje bas smo ugodno porazgovarali. Prvo kaj me Fikret pitao nakon sto me pitao i koliko dugo si ti „gore“ je bilo: „I jesi li i ti pozalio sto si tako dugo ostao?“ Morao sam se glasno nasmijati. Covjek je inace zavrsio fakultet u Sarajevu, a eto sada pazi da se pijani skijasi ne pocnu razbacivati casama. Decki kazu da je 80 posto gostiju Zabolandjana. Vlasnik je Zabolandjanin, inace vlasnik hotelskog lanca u Zabolandu i imaju jos tri takve zatvorene staze u Njemackoj. Pricali smo i o cijeni. Kazu da su si i oni razbijali glavu s time, ali da im jos nije jasno kak moze biti tak jeftino. Emir mi se jos hvalio kak je za Bozic bio u Zagrebu („pravi velegrad) i pokazivao slike s Jelacic placa i iz nekog cudnog kvarta u koji ocito nisam puno zalazio. Za Zabolandjane kazu da su tolerantniji od Nijemaca, ali da kada pretjeraju sa cugom da nemaju nikakve mjere niti respekta. Ma salis se jarane. |
27.02.2013., srijeda
Timski vikend
|
Par dana ne pises blog i nakupi se svasta. Svega i svasta. Prosli vikend sam bio na tzv. timskom vikendu. Sa ekipom Heren 1 Arnhem, za koju igram isli smo na jug Zabolanda u provinciju Limburg da bi radilli na ...hmmm...teambuildingu?! Program je bio ovakav: petak navecer Casino Venlo – dress code odijelo. Subota ujutro bazen, rano popodne posjet pivovari Hertog Jan, poslije i navecer skijanje u Njemackoj, Bottrop najveca dvorana za skijanje u Europi, nedjelja oporavak, spremanje i put kuci, zapravo smo jos trebali imati trening u nedjelju, ali je pao snijeg, a i pitanje je bi li to imalo smisla, nakon iscrpljujuceg vikenda. Spavali smo (doduse spavali pod navodnicima) u bungalovima u nekom turistickom naselju s tropskim bazenima in the middle of nowhere. Kratki osvrt. Casino – prvi put da sam tamo bio. Kazu dosta veliki casino, bio sam iznenadjen koliko je ljudi bilo. Na ulazu redovi i stroga kontrola legitimacija, ali sam se svejedno pitao za neke imaju li uopce 18 godina. Ljudi idu tamo bas kao izlazak i druzenje. Bilo je dosta Nijemaca, a bome i Kineza. Tzv. kineski stolovi na kojima su zetoni od sto eura na vise. U paketu je svaki od nas dobio 10 eura zetona. Plus jos specijalna nagrada za onog ciji broj bude izvucen. Ja sam izvlacio brojeve i izvukao svoj broj. 50 eura od casina, koje treba u odjednom uloziti na rulet. Sto dobijes to je tvoje. Otisli smo dolje na rulet. 50 eura na crveno. 26 crno. 0 bodova. Kasnije sam jos jednom stavio 5 eura na nepar. Par. Hvala i dovidjenja. Zadnjih 5 eura sam unovcio. I iako me cijelu vecer kopkalo ipak nisam popustio. Neki decki su zaradili nekaj, neki popusili, a bas su mislili da im je krenulo. Neki su ostali na nuli. Oko 2 sata smo krenuli kuci. Ja sam bio BOB (vozac) i nisam pio. Vozio sam auto od jednog drugog igraca, ali od pocetka smo s benzinom bili u crvenom. Na kraju nam je auto stao kilometar od bungalova, tak da sam i to dozivio. Uz kraj ceste ostavili auto i setnja. U subotu pivovara Hertog Jan. Jedno od mojih najdrazih piva. Staro zabolandski pivo. Bar tako zvuci. Kad tamo niti je staro (pivovara tek od 1915., a pod tim imenom od 1981.), a i to zabolandsko je upitno. Naime sto je rekao vodic u razgledavanju. Rekao je da imaju izvor vode tu blizini, ali da hmelj i jecam, vrhunske kvalitete dobivaju iz Engleske, Njemacke i Ceske. I nitko od posjetitelja nije ni okom trepnuo. Ja sam bio totalno razocaran. Koja muljaza. Cisti marketing. Na etiketi stari vojvoda Jan iz 13. stoljeca, koji se gostio i sve oko sebe castio pivom. A pivovora je u medjuvremenu dio najvece svjetskog pivskog koncerna, za koji ne znam kako se zove, ali sigurno nema veze sa starim Janom.“ Mi smo dobri u tome da od drugih uzmemo najbolje i onda prodajemo uz dobar marketing.“ Bio je odgovor nekih mojih suigraca. Da bi rijec rekel. |
24.02.2013., nedjelja
Harlem Shake
|
Znas li ti sto je Harlem Shake? zadnje ludilo u Zabolandu. Doslovno. od profesionalnih nogometasa http://www.youtube.com/watch?v=hvOqN5XIsKI do slucajnih prolaznika ispred kolodvora: http://www.youtube.com/watch?v=YnOywK0MVEk :-) |
21.02.2013., četvrtak
Sa stitom ili na stitu
|
I tako je danas osvanuo dan D. Ujutro mi se tako ne da ustajati. Strasno. Jos malo, jos malo. Kako uvijek radim popodne uvijek mogu reci jos malo, samo si tako obicno upropastim dio dana koji mi je preostao. No danas kao da sam zelio prespavati cijeli dan. Sakriti se ispod pokrivaca. Kao da nisam htio da me ugleda taj zlocesti svijet. U devet sati zove odvjetnica – ja naglo skacem iz kreveta i derem se, kako bi mi se po glasu ne bi skuzilo da sam se tek digao. Javim se. Prodjemo jos neka pitanja kojih smo se u medjuvremenu dosjetili. Ja se pocnem spremati i zacast ti je pola 11, a u pola 12 imam vlak. Zamisli da vlak ne stigne na vrijeme. Vlak stize na vrijeme i ja sam na vrijeme u Zwolleu. Hodam do zgrade IND. Suncano je, ali i hladno na najjace. Robbert me vec cekao i uskoro nas pozivaju gore u „tajnu“ sobu za sastanke. Docekuje nas troje clanova komisije. Gospodja Bosman (sjecate li se tog prezimena? Tip – nogomet), koja vodi saslusanje i dva muskarca. Krenulo je bas onako kako mi je odvjetnica rekla da bi moglo krenuti, naime da ocekujem da bi moglo krenuti i drugacije nego sto smo mi planirali. Tako je i bilo. Drugacije. No nakon sat vremena rasprave mogu reci da sam bio zadovoljan. Uspio sam reci ono sto sam smatrao vaznim, mislim da sam ostavio dobar dojam civiliziranog i uljudnog gradjanina, zabolandski mi je isao dobro, mogao sam se jasno izrazavati, bez zamuckivanja ili zbunjivanja i mogao sam odlicno pratiti (pravno) sto su oni imali za reci. Mora da su sve pozitivne misli dobrih ljudi iz Hrvatske i Zabolanda ipak pomogle. Dok sam ja bio vrlo pristojan i stalozen, Robbert, predsjednik kluba, je bio mnogo „brutalniji“ (jedan lijepi zabolandski izraz). Rekao je da IND daje sture ili nepotpune informacije, te uopce nije na usluzi niti ima razumijevanja za volontersku organizaciju kao sto je hokejski klub. Nacin na koje se IND i UWV odnose prema meni kao pojedincu nazvao je maltretiranjem i jos je bezobrazno zbog svega navedenoga zatrazio da mi odmah izdaju stalnu boravisnu dozvolu. Uz cijelu pricu je prilozio pismo gradonacelnika, koji se isto zauzima za mene kao pojedinca. Gradonacelnikova djeca igraju hokej inace kod nas u klubu, a on sam je hokejski sudac, tako da se dobro znamo. Robbertov zahtjev za izdavanjem dozvole odmah su glatko odbili, sto je i bilo za ocekivati, ali moram reci da su tijekom cijelog razgovora bili prilicno susretljivi i obazrivi, te da bi se moglo naslutiti cak i blago naklonjeni. No to je samo slutnja, jer nikakvu odluku nisu donijeli. Stovise izgleda da ce najvjerovatnije cekati odluku UWV-a, a to je pak ona druga Hidrina glava o kojoj sam jucer pisao. Sve u svemu, iako je osjecaj dobar, pitanje je hocemo li postici kakav pomak. IND ima sada sest tjedana da donese odluku, ali ocito da preostaje jos velika bitka sa UWV-om. Zakljucak je jos jednom da je strah od neke pojave puno veci od same pojave. Kako to izbjeci, ne znam. Te da nije bitno ako covjek nema puno prijatelja, bitno je kakvi su oni koje ima. |
20.02.2013., srijeda
Hidrine glave
|
Rano jutros me nazvala odvjetnica da razmotrimo jos neka pitanja koja su ostala otvorena. Govorila je o tri stvari, prve dvije sam zaboravio, ali trecu nisam. To trece i zadnje sto je rekla je da cak i ako IND (Sluzba za imigraciju) prihvati nasu zalbu, da to nece biti konacna pobjeda i automatski dobitak trajne boravisne dozvole, nego da nakon toga i UWV (Sluzba za radne dozvole) mora isto prihvatiti nasu zalbu, koju smo istovremeno pokrenuli u prosincu i tek onda ce pobjeda biti konacna. Jedini je problem sto znam da zalba protiv UWV ima puno manje sanse da prodje i stovise bio sam uvjeren da je pravi i jedini moguci put preko IND-a.Hmm...Hidrine glave... I tak cijeli dan si razbijam glavu i pitam se koje mi je ono prve dvije stvari spomenula ;-) Veceras sam drzao treninge, ali kao da sam malo bio odsutan. Kada me ljudi pitaju kako si, prvo sto ispalim je: napeto. Napeto na najjace. Cetvrtak 21. veljace 2013. Mjesto: ured IND-a, zgrada "La Grande Vitesse", Zwolle Vrijeme: 13.00 sati Bilo kako bilo prekosutra ce biti petak. |
Neka napetost u zraku
|
Cetvrtak 21. veljace ce cini se biti jedan poseban dan. Naime tada sam pozvan na sluzbeno saslusanje pred IND (iiti zabolandsku Sluzbu za imigraciji i naturalizaciju). Jucer sam bio u uredu kod odvjetnice da dogovorimo tekst mojeg govora, kojeg cu moci izreci. Eh da, mala digresija, koji ured, tj. soba za sastanke. U ormaru stare pravne knjige. Prekrila ih prasina. Vidi se da su stare na najjace. Neke se skoro raspadaju. Otvorim jednu, civilno pravo iz 1905. Ides, vise od sto godina. Otvorim drugu, na francuskom, i nemrem bilivit: zakonik civilnog prava cara Napoleona, godina 1806.!!!! Ides. Na saslusanje idemo predsjednik kluba Robbert i ja. Odvjetnica nazalost ne moze zbog drugih obaveza. Zato ja u svome izlaganju moram braniti nasu zalbu na odluku IND-a. To nije bas uobicajeno, ali Martine (odvjetnica) misli da je dobro jer tako mogu pokazati koliko dobro govorim zabolandski. Prosli smo sve po tockama. Martine mi je dala za neke stvari jasne upute sto moram tocno reci, od rijeci do rijeci. Na kraju smo jos vjezbali, ja sam morao sve izloziti, a ona mi je postavljala pitanja kao da je ona IND. Takodjer smo razmislili o tome kakva bi nam pitanja mogli postaviti, pogotovo neugodna pitanja, te kako da se s time nosimo. Na primjer da se pravim kao da o tome nemam pojma (odluka da Zaboland od 1.7. nece otvoriti granice za hrvatske radnike) ili da skrenem na neku drugu temu. Sve u svemu jako zanimljivo. Meni se svidja da se intelektualno bavim necim drugim osim hokejem, a i sada konacno imam pravo po prvi puta od kada sam ovdje pred IND-om reci tko sam i sto sam, na njihovom jeziku. To je stvarno jedinstvena prilika kojom mogu pokazati da zelim pridonijeti drustvu, a ne izvuci korist od njega oslanjajuci se na socijalnu skrb i ne radeci nista. Martine kaze da ima puno povjerenje u mene i da ce dobro ispasti, kaze da sam mogao i pravo studirati. Nas primarni cilj je da oni usvoje nasu zalbu i da (sto prije) dobijem trajnu boravisnu dozvolu, kojom bih imao ista prava na rad kao i Zabolandjani. No postoji i sekundarna opcija, a to je da se nagodimo s IND-om. I da recimo dobijem tu trajnu boravisnu na kraju ove godine. No to onda nije gotova stvar, jer je opet potrebna jos jedna radna dozvola i zapravo onda jos jedna sezona rada u klubu. Pitanje je zelim li to. Martine kaze da uvijek moramo imati i sekundarnu opciju. E to je valjda jedan od razloga zasto nisam studirao pravo, nikad nisam bio zadovoljan sekundarnim opcijama... Jucer mi je to dakle, kako Jura kaze, bilo napeto. Ali danas mi je ta napetost prisjela. Skoro cijeli dan sam se osjecao nekako tjeskobno i ukoceno. Nisam imao volje za nista i preko volje sam obavio neke poslove za hokej. Tja... Kaj da vam kazem nego: „Drzite fige u cetvrtak.“ Bit ce doslovno sa stitom ili na stitu. Ah.. i to je zivot. Dat cu sve od sebe da uzivam u trenutku. Evo vec mi je bolje. |
16.02.2013., subota
Snoopy
|
Snoopy hoda parkom i primjeti kako s jednog drveta pada sareni list. List se nosen vjetrom vrti i okrece, amo-tamo, tamo-amo. Snoopy prihvaca igru lista i spontano se prepusti svome ritmu, pocne se i on vrtiti, okretati... List naposlijetku padne na tlo. Snoopy se okrene prema listu, duboko nakloni i pun postovanja kaze: „Zahvaljujem za ovaj ples.“ |
15.02.2013., petak
Kako su se Zabolandjani obogatili na prakticnoj (vjerskoj) toleranciji
|
Neki dan vic u zabolandskim novinama: Vijesti na televiziji. Javlja se reporter iz Indije: „I ove godine se ovdje okuplja na stotine tisuca ljudi kako bi u Gangesu obavili ritualno kupanje.“ „Ovdje susrecemo i jednog naseg zemljaka. I vi sudjelujete u ovome?“ „Ne, ja prodajem pjenu za ritualnu kupelj.“ |
14.02.2013., četvrtak
Prakticna zabolandska tolerancija – prispodoba sa Zidovima
|
Kao sto smo u zadnjem blogu vidjeli u Zaboland su se slijevale razne vjerske grupe, privucene vjerskom tolerancijom. Osim toga Republika je zahvaljujuci svojem poduzetnickom duhu Istocno-indijske kompanije u 17. stoljecu postala centar svjetske trgovine. Taku su tu bili i Zidovi, koji su dosli iz Portugala (krajem 16. i pocetkom 17.st). To su bili zapravo spanjolski Zidovi koji su pred inkvizicijom pobjegli u Portugal i tamo postali katolici. Bili su imucni i zbog trgovine dosli su u Antwerpen, a onda i u Amsterdam. Trgovina bez granica ih je docekala rasirenih ruku. Kako si u Amsterdamu kao katolik bio gradjanin drugog reda, opet su postali Zidovi. No Reformirana crkva (dakle protestanti) nije bila sretna dolaskom Zidova i zalila se o tome gradskim vlastima. Ove su pak izrazile puno razumijevanje za brige Crkve, te obecale da ce podezeti sve sto je u njihovoj moci da zastite narod od „heretika“. Sto je u praksi podrazumijevalo da nisu poduzele nista. No situacija je ipak eskalirala jer je upadalo u oci da postoji previse seksualnih kontakata izmedju Zidova i djevojaka ne-zidovskog porijekla, s posljedicama mnogo izvanbracne djece i sirocadi. Ocito da je ta sirocad bila u tezoj situaciji nego „obicna“ protestantska sirocad. Tako da su gradske vlasti morale nesto poduzeti i uvele su propis kojim se Zidovima zabranjuje da odlaze kurvama. Sto je ipak bila neka vrsta kazne zbog vjere, no medjutim za ovaj problem je rjesenje nasla prakticna zabolandska tolerancija. Cijene za Zidove u kupleraju su postale vise nego cijene za ne-Zidove. Kao i katolici u to doba i Zidovi su imali slobodu vjeroispovijesti, dok kod to nisu javno manifestirali. Naravno i Zidovi su imali potrebu da sagrade svoj vjerski hram, ali kao i kod katolickih crkava i to je bila „sakrivena sinagoga“ za koju se sa ulice nije moglo reci da izgleda kao sinagoga. Medjutim u drugoj polovici 17.stoljeca pocelo se Zidovima dozvoljavati da grade vidljive sinagoge. Tako je 1675.g., u istocnom dijelu Amsterdama, izgradjena i posvecena ogromna Portugalsko-izraelska sinagoga. U to doba bila je to najveca sinagoga na svijetu. Iako izvana izgleda vise kao kasarna ili utvrda, ocito da je takva monumentalna gradjevina upadala u oci. No eto to se tada dozvoljavalo, stovise u Amsterdam su krajem 17.stoljeca dolazili turisti posjetiti tu sinagogu, jer se nisu mogli nacuditi da su Zidovi imali pravo tako nesto izgraditi. Sinagoga je jos i danas u funkciji. Interijer je jos uvijek kao iz 17.stoljeca. Bez elektricne struje ili grijanja. To jest za to im sluzi bas kao i onda tisuce svijeca. |
13.02.2013., srijeda
od karnevala, preko vjerske tolerancije do coffie-shopa
|
Karneval se slavi iskljucivo na jugu Zabolanda. Zasto na jugu? Zato sto je jug tradicionalno bio katolicki, pogotovo provincije Brabant i Limburg, dok je iznad dvaju velikih rijeka Rajne i Maas (grubo uzeto linija Rotterdam - Nijmegen) Zaboland tradicionalno bio protestantski. A kako je do toga doslo? Nekada su naravno svi bili katolici i nije bilo problema. No protestantizam se u 16. stoljecu iz Njemacke prosirio i u Zaboland (tocnije gradove, vojvodstva i grofovije na podrucju danasnjeg Zabolanda) i zahvatio dio stanovnistva, ali jos ne i vecinu. U tom istom stoljecu Zaboland potpada pod Habsburgovce, a oni su bili katolici i aktivno su sudjelovali u protureformaciji, sto je uzrokovalo progonima, lomacama i mucenjima ne-katolika. To lokalnom stanovnistvu (protestanskom i katolickom) bas nije imalo nekog smisla, ali naredjenja du se morala izvrsavati. Sve dok ti progoni i novi porezi spanjolskog kralja (Filip II Habsburg) nisu doveli do ustanka protiv Spanjolaca - katolika. Mnogi gradovi i sela su tako preko noci postali protestantski. Na kraju je taj ustanak doveo do potpisivanja Utrechtske unije 1579 izmedju Sedam provincija, sto je bio zacetak kasnije Republike Sedam Provincija. Ugovor iz Utrechta je bio nesto poput ustava i jedna od znacajnih tocaka je bilo pitanje vjerske slobode. U ugovoru je zajamceno da niti jedan pojedinac ne smije biti progonjen zbog svoje vjere. To je bio zacetak vjerske tolerancije. No Spanjolci se nisu samo tako odrekli svojih provincija i borba je trajala jos desetljecima, s time da su juzne provincije Brabant i Limburg „oslobodjene“ tek mnogo kasnije i zato je tamo lokalno stanovnistvo ostalo gotovo potpuno katolicko. I eto se danas tamo slavi karneval. Sloboda vjeroispovjesti je bila razlog zasto je u kasniju Republiku Zaboland doslo puno religijskih pokreta i manjina, koji su ostalim dijelovima Europe bili proganjani. Sloboda vjeroispovijesti medjutim nije automatski znacila da je svatko javno mogao iskazivati svoju vjeru. Pogotovo se to moglo uzeti za zlo katolicima i zato su nastale“ skrivene crkve“. Skrivene crkve su izvana izgledale kao obicne zgrade za stanovanje, a kada udjes unutra ogroman prostor sa oltarom, kipovima, kapelicama... Naravno da se znalo da se ondje skriva „katolicka“ crkva, ali to se dozvoljavalo. I to je jezgra one prakticne tolerancije, po kojoj je Zaboland kasnije postao poznat i sto je jos i dan danas vidljivo u drustvu. Najbolji primjer su coffie-shopovi u kojima se moze kupiti marihuana.Iako je zakonom zabranjeno uzgajati i kupovati vece kolicine marihuane, svi znaju da vlasnik coffie-shopa negdje mora nabaviti „travu“, ali zbog toga ga se ne kaznjava, nego se to eto dozvoljava. Druga je strana medalje sto je ta deklarativna tolerancija u drustvu skriva netoleranciju, koja je kroz cijelu povijest, pa i danas prisutna u Zabolandu ali to je za neku drugu pricu. |
11.02.2013., ponedjeljak
Oeteldonk
|
U nedjelju nesto poslije podneva putujem za Oeteldonk. Na stanici u Velpu stoji desetak putnika i ceka vlak. Odjednom se medju njima pojavi klaun u jarko ljubicasto-zutom odijelu. Naprosto bode u oci. U Arnhemu udje u vlak jos petero maskiranih, jedan zatvorenik, princeza i jos troje za koje nisi tocno siguran kaj predstavljaju. Oni odmah zauzimaju centralni prostor u vagonu i visinom glasa daju do znanja da su tu i da im nitko nista ne moze. Ostali putnici se medjusobno pogledavaju i kolutaju ocima. Vlak stize na odrediste Nijmegen i ja izlazim, jer se tu nalazim s Paulom i njegovim frendovima. Na kolodvoru u Nijmegenu sve je vise maskiranih ljudi, sigurno polovica. Na automatima za karte cekaju tigar, zec, pingvin, Shrek i jedna slatka lutkica na uzetima. Kak netko sam sebe kao marionetu moze koncima pokretati to ostavljam vasoj masti. Par slucajnih turista gleda zacudjeno oko sebe. Jedan mladi alohtoni par s kcerkom komentira i smijucka se. Medjutim vecina normalno obucenih ljudi se ponasa kao da je sve normalno. Vlak za Oeteldonk se puni „hodocasnicima“ i krece. Kolodvor je nakratko prazan, ali zacas kaplju novi roboti, redovnici i medicinske sestre. Za pola sata krece novi vlak. Pored mene hoda neki tenisac iz 70-ih i za koju sekundu skuzim da je to Paul. Koji je u svome reketu za mene donio indijansko odijelo. Ja se zacas preoblacim i tako uklapam u ocito dominantnu masu. Upoznajem Paulove prijatelje covjek mrkva, bubamara, faraon, Yasser Arafat i Super Mario. Ovaj zadnji me se najvise dojmio jer osim kaj je imao dobro odijelo pustio je vlastite solo brkove. Paul je podijelio svima Bacardicolu, a faraon je vrecu napunio Heinekenom i mi smo bili spremni za put. Vlak je bio toliko pun da se moralo stajati samo sada je 99% putnika bilo umaskirano. Brigada Navy Seals je rjesavala limenke piva jednu za drugom. Nakon pola sata stizemo u Oeteldonk. Grad je ukrasen crveno-zuto-bijelim zastavama. Napustamo kolodvor i pred nama se ukazuje masa maskiranih gradjana. Kao da smo usli u svijet bajki. Rijeka ljudi se od kolodvora krece prema centru i pocinje karneval. Sto znaci doslovno: jeftina mjuza, teska cuga. Masa se razlijeva po ulicama i ulicicama centra i zauzima strateske pozicije u bircevima. Iako cuga moze kupiti na svakom cosku, vani je oko nula stupnjeva i vecina karnevala se slavi po bircevima. A bircevi... puni na najjace. Po svuda su uklonjeni stolovi i stolice, tako da se moze jedino stajati, bolje reci stiskati. Guzva je ogromna, vrte se kuruze i narodne popjevke, kaj si cuo u jednom bircu cuti ces i u slijedecem, pjeva se, a pivo leti preko glava vikinga, kauboja, jodlera i jodlerki. Ritual je sljedeci. U jednom bircu odradimo par rundi, pa se prosecemo par ulica dalje, pa idemo u drugi birc i tako dalje. U neke birceve ne mozes ni uci, pred nekima stoje redovi i zastitar pusta ljude svakih par minuta... A probit se do WC-a? Prava avantura. Jedan od trenutaka kada ti je drago da si musko. Ulazimo u jednu ulicu prepunu birceva. Jedva se probijamo kroz masu i zauzimamo mjesta na teresi od jednog birca. Toliko je tijela prikljesteno da uopce nemas dojam da si vani. I svi, ali bas svi kostiminirani.. biciklisticki tim EPO, spanjolke i skolarke, papa i biskupi, Zorro, supermeni ... vise ili manje originalni. Ali kaj je najbolja fora to su ljudi svih godista doslovno od 7 do 77. Tu i tamo se nadje neki stvarno unikatan kostim, moj pobjednik je bio srednjevjekovni sokolar, obucen u originalno smedje kozno odijelo, a na ramenu mu je bio preparirani sokol. Zbog takvih bi covjek pomislio da je bit karnevala kreativnost, ali ne.. bit je samo jedna, prizemna isprika za opce nalokavanje. Izgelda da nikoga nije briga kaj dec i pol piva u plasticnoj casi kosta dva i pol eura. Kriza kakva kriza. Oeteldonk je zapravo ime za grad Den Bosch, ali u dane karnevala, grad stvarno vise nije za prepoznat, pa nije ni cudo da onda nosi drugo ime. |
03.02.2013., nedjelja
Druga soba dva
|
Predsjednik Druge sobe je najavio sedam govornika i otvorio raspravu. Svaki od sedam zastupnika je izrazio stajaliste svoje “frakcije” (kluba zatupnika), postavio pitanja prisutnome ministru vanjskih poslova, a medjusobno su se prekidali pitanjima i replikama, ukoliko se nisu slagali s necime sto je sa govornice bilo receno. U Zabolandu je na vlasti koalicija VVD (liberali) i PvdA (Stranka rada). U prijevodu dvije najvece stranke desnog i lijevog centra. One su naravno bile za. Zeleno-lijevi i D66 (manje stranke lijevog i desnog centra) su isto bile za. Posebno je bio srdacan predsjednik D66 Pechtold, koji je svoj govor poceo posebnim pozdravom hrvatskoj ambasadorici . Krscanski-demokrati su se tome isto prikljucili dodajuci da se odluke oko granice Schengena, euro zone i slobodnom prometu radne snage, moraju jos posebno razmotriti i donijeti. Stranke koje su bile protiv su bile krajnja desnica (PVV – Stranka za slobodu) i krajnja lijevica (SP – Socijalisticka partija). Posebno je zestok bio predstavnik PVV-a, koji je vise puta dao jasno do znanja da su oni protiv pristupa Hrvatske, protiv sirenja unije, da se vec treba nauciti nesto od losih primjera Rumunjske i Bugarske koji su doveli do porasta kriminala u Zabolandu. Da Hrvatska ima preveliki indeks korupcije, preslabi zakonodavni sistem, previsoku nezaposlenost, te je zakljucio da bi pristupom Hrvatske, granica EU dosla do BiH, a to je dobra vijest za kriminalce, “korumpirani hrvatski carinik” nije nikakav problem za krijumcare oruzja i njihove prijatelje. No dobro to je od takve stranke bilo i za ocekivati. Jos treba istaknuti da su sve stranke, koje su bile za pristup, pridodale da je ovo tek pocetak i da se Hrvatska tek treba dokazati kao clanica EU, te da treba nastaviti „monitoring“, te u svakom slucaju cekati pozitivnu ocjenu zavrsnog izvjestaja Europske komisije u ozujku. Nakon toga je na red dosao ministar vanjskih poslova Timmermans (PvdA). Ministar je poceo govor sa osobnim iskustvima s Hrvatskom, u kojoj je bio 90-ih, kada je radio za OESS, nakon pada Vukovara i nakon akcije Oluja. Dvadeset godina kasnije Hrvatska je prosla kroz velike drustvene promjene stoji na pragu ulaska u EU i to je veliki kompliment za tu zemlju. Osvrnuo se na politiku koje je Zaboland zastupao o pristupu Hrvatske: Strict, but fair. Sada izgleda da ce Hrvatska ispuniti sve zahtjeve i zato on poziva Parlament da pozdravi pristup Hrvatske EU. Spomenuo je i tocke na kojima Hrvatska trenutno uzurbano radi (privatizacija brodogradilista, granica Ploce, Ljubljanska banka...), te istaknuo da na svim tockama ima napretka i da on ocekuje pozitivnu ocjenu Europske komisije, ukoliko do toga ne dodje, tada ni vlada vise nece biti za pristup HR. Usput je spomenuo da se konflikti oko granica pojavljuju i medju najstarijijm clanicama EU, tako i Zaboland i Njemacka imaju jos nerijesenih pitanja. Kao zanimljivost Timmermans je u jednom trenutku gospodu u parlamentu upozorio na cinjenicu da nose kravate (stropdas), a da se to po „briselski“ kaze [kravat], sto dolazi od Hrvat i to je hrvatski izum. Nakon sto je ministar zavrsio i odgovorio na vecinu pitanja, dosao je na red drugi krug za stranke, koje su uglavnom ponovile svoje stavove. VVD je zazelio srecu ambasadorici i Hrvatima, kao gradjanima EU, na sto se dovezao PVV i zezelio Hrvatima srecu kao susjedima EU. Nakon pitanja krscanskih-demokrata u vezi stajalista vlada o slobodnom prometu radne snage, ministar je rekao da ministar za socijalna pitanja mora napraviti analizu. Medjutim ta analiza ce biti gotova tek prvog lipnja. Na to su se pobunili krscanski-demokrati i neke druge stranke, jer to je naravno puno prekasno. Zbog toga je ministar pristao da Parlament o tome odluci drugi tjedan posebnim glasovanjem, pored glasanja o samom pristupu. Kako se sada cini vrlo je lako moguce, da Zaboland prihvati Hrvatsku kao novog clana EU, ali ne da i odmah otvori granice za radnu snagu. Nakon vise od dva i pol sata rasprave, predsjednik Parlamenta, je zakljucio rapsravu, najavio pauzu za veceru i zadnju tocku dnevnog reda, koja iza vecere slijedi, te je za salu pozvao ministra Timmermansa da za sve prisutne jos jednom procita imena hrvatskih brodogradilista, sto je ucinio za vijeme svoga govora i time impresionirao kolege. |