Viatrix
31.08.2023., četvrtak
Divšići – u nekoliko fotografija
Divšići su naselje u Općini Marčana i 2021. godine je imalo 162 stanovnika. Naselje se nalazi na cesti Ž5101 (Vodnjan – Barban), a iz njega vode ceste prema naselju Juršići (D77) L50143, naselju Marčana L50165 i naselju Prodol (D66) L50164. Divšići su naseljeni u 16. stoljeću u sklopu mletačkog programa naseljavanja dalmatinskim izbjeglicama koji su bježali pred Osmanlijama.
 Mi smo u naselje ušli cestom L50164 iz pravca Prodola, preko Filipane.  Stotinjak metara dalje, s desne strane ceste, nalazi se osnovna škola Divšići.  Zgrada osnovne škole Divšići je izgrađena 1910. godine, a nastava je započela 1911. godine. Zgradu krasi toranj sa satom kojem nedostaju kazaljke.  Nastavili smo dalje i nakon 150 metara stigli do raskršća s cestom Ž5101.  Na raskršću je spomenik žrtvama iz Drugog svjetskog rata koji je podignut 10. lipnja 1973. godine. Na raskršću smo skrenuli lijevo i nakon osamstotinjak metara stigli do jednobrodne crkve sv. Vida.  Crkva sv. Vida je izgrađena 1729. godine, a obnovljena je 1997. godine. Na pročelju je preslica s jednim zvonom. U unutrašnjosti crkve, na oltaru, nalazi se kip mladića s palmom, tako ikonografija prikazuje svetog Vida.  Karta naselja Divšići s posjećenim lokacijama.  Dužina rute 1,10 km.  |
23.08.2023., srijeda
Letaj – skupina zaseoka između Boljunčice i izgubljenog kaštela
Letaj je naselje koje administrativno spada u Općinu Kršan i prema popisu stanovništva iz 2021. godine je imalo 46 stanovnika. Naselje se sastoji od više zaseoka kao što su Cigari, Pulići, Stoji, Fajmani, Lencovija, Salići, Grofići, Krnelići i Štoci. U naselje Letaj je najlakše doći s ceste D500 (D64, Kršan – A8, čvor Vranja) ili nerazvrstanom cestom iz naselja Paz koja prolazi pored utvrde Possert i kroz naselje Belaj.
 U područje naselja Letaj, u zaseok Cigari, došli smo sa sjevera, iz pravca Paza.  U zaseoku Cigari je raskršće s uskom asfaltiranom cestom koja vodi strmo uzbrdo prema mjesnom groblju i grobljanskoj crkvi sv. Jurja. Pored raskršća se nalazi kapelica.  Skrenuli smo na usku asfaltiranu cestu te nakon sedamstotinjak metara i šezdesetak metara visinske razlike stigli do malog groblja na kojem se nalazi romanička jednobrodna crkva sv. Jurja.  Crkva sv. Jurja ima preslicu s dva otvora i jednim zvonom. Zanimljivo je da se portal ne nalazi na sredini već malo u lijevo. Vanjski zidovi stražnjeg dijela crkve su pojačani lezenama. U unutrašnjosti crkve je oltar koji nije na sredini zida nego je pomaknut u lijevu stranu. Među drvenim kipovima koji krase oltar u sredini je smješten drveni kip Blažene Djevice Marije s malim Isusom, a iznad je sveti Bartul. Desno od oltara se nalazi niša u kojoj je kip Isusa Krista. Crkva je dograđena u 16. stoljeću i zadnji put renovirana 2003. godine.  Crkva sv. Jurja je jedini očuvani objekt podgrađa kaštela koji se nalazio na malo povišenoj točki uske visoravni. Kaštel se prvi put spominje 1064. godine kada je Henrik IV. ustupio posjed istarskom markgrofu Ulrichu I. 1367. godine je bio u posjedu Dujma od svetog Vida u Rijeci, potom, 1400. godine, plemićke obitelji Guteneck koji su bili gospodari susjednog kaštela Kožljak. Za vrijeme Uskočkog rata (1615.-1618.) vlasnik kaštela je bio Attanasio Calotti. Tih godina je iz kaštela izvedeno više napada na mletački dio Istre. Na kraju, 1665. godine je bio u vlasništvu plemićke obitelji Auersperg te je krajem 17. stoljeća napušten i počeo propadati. Njegov kamen se je koristio kao građevni materijal za izgradnju kuća u okolici. Danas se mogu pronaći skromni, jedva vidljivi, ostaci kaštela u gustoj šumi.  S groblja se pruža lijep pogled na dolinu rječice Boljunčice, Učku i prema jugu na Čepićko polje.  Vratili smo se nazad do raskršća s kapelicom i skrenuli lijevo. Na kapelici se nalazi ploča na kojoj je uklesan natpis "Hvaljen Isus 1894" (vjerojatno godina izgradnje).  Cesta vodi nizbrdo. Na raskršću s cestom koja vodi u zaseoke Pulići i Stoji, pored objekta vodospreme, nastavili smo ravno.  Potom smo došli do raskršća s cestom koja vodi u zaseok Fajmani i tu smo nastavili ravno. Na raskršću je kapelica u čijoj je niši kip Blažene Djevice Marije i raspelo.  Malo dalje je most koji premošćuje rječicu Boljunčicu. Pored mosta, u vegetaciji, vidljivi su ostaci starog mosta.  Nakon mosta smo prošli dolinom u kojoj se smjestio zaseok Lencovija.  Na kraju doline se nalazi još jedno raskršće s cestom koja vodi u zaseok Lencovija na kojem se nalazi kapelica iz 2000. godine.  Odavde se pruža pogled prema brdu na kojem je prije posjećena crkva sv, Jurja.  Stotinjak metara dalje je raskršće s nekadašnjom dionicom ceste D500, prije rekonstrukcije. Tu smo nakratko napustili područje naselja Letaj i u zaseoku Kontuši ušli područje naselja Šušnjevica.  Na raskršću smo skrenuli lijevo i nakon šestotinjak metara stigli do brane Letaj gdje smo završili izlet kroz Letaj.  Brana Letaj je izgrađena 1970. godine na rječici Boljunčici.. Lučna betonska brana visoka je 35 i široka 90 metara te tvori akumulaciju od 6,5 milijuna kubičnih metara. S brane se pruža pogled sve do naselja Boljun, a kada se pogleda s druge strane opet je vidljiva crkva sv. Jurja.  Karta naselja Letaj s posjećenim lokacijama.  Dužina rute 4,04 km.  |
19.08.2023., subota
Cerovlje – naselje uz željezničku i cestovnu žilu kucavicu Istre
Naselje Cerovlje se nalazi na cesti Ž5046 koja povezuje Pazin s cestom D500. Petstotinjak metara jugoistočno od Cerovlja, na prije spomenutoj cesti, nalazi se čvor Cerovlje autoceste A8 (Istarski ipsilon). Naselje Cerovlje (197 stanovnika – 2021. g.) je sjedište istoimene općine (1.453 stanovnika – 2021. g.). Cerovlje je kao naselje već bilo formirano u 13. stoljeću kada je bilo posjed Akvilejskoj patrijarhata, potom prelazi u vlasništvo Pićanske biskupije i naposljetku Pazinske grofovije. Naselje se prvi put spominje u Istarskom razvodu (14. st.), a potom 1498. godine u Urbaru Pazinske grofovije kao Czerolach. Dobiva na važnosti prolaskom željezničke pruge Divača – Pula 1876. godine, Istarska državna željeznica (Istrianer Staatsbahn).
 Šetnju naseljem Cerovlje smo započeli u parku koji se nalazi pored ceste Ž5013 (Cerovlje - Buzet) i u kojem je dječje igralište te kameni spomenik palim borcima i žrtvama iz Drugog svjetskog rata podignut 27. srpnja 1987. godine. Spomenik ima središnju glavnu ploču i jedanaest ploča postavljenih oko središnje na kojima su ispisana imena i prezimena, poredana po abecedi, stradalih u Drugom svjetskom ratu s područja naselja Cerovlje, Novaki Pazinski, Gologorica, Paz, Borut, Grimalda i Gradinje.  Nastavili smo dalje cestom Ž5013 prema sjeveroistoku, prema željezničkoj stanici Cerovlje koja je od parka udaljena stotinjak metara.  Pored željezničke stanice se nalazi stara metalna slavina i još jedan spomenik podignut 20. listopada 1979. godine kao sjećanje na pogibiju sekretara oblasnog komiteta SKOJ-a (Savez komunističke omladine Jugoslavije) za Istru Ivice Gašparevića-Gaše 1944. godine.  Dalje smo nastavili cestom Ž5013 prema sjeverozapadu.  Kada smo došli do zavoja koji skreće u desno, nastavili smo ravno na poljsku cestu koja vodi uzbrdo.  Nakon osamdesetak metara smo došli do skupine kamenih kuća koje su vjerojatno najstariji dio naselja Cerovlje. Meni je to osobno i najljepši dio naselja, kao iz nekih davnih vremena.  Na prvom slijedećem raskršću smo skrenuli lijevo i...  ...nakon pedesetak metara stigli do asfaltirane ceste na kojoj smo skrenuli desno, uzbrdo.  Cestom smo ubrzo došli do župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije.  Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije izgrađena je 1804. godine na mjestu starije crkve koju spominje glagoljaški natpis s 1592. godinom. Crkva je dograđena 1910. godine, a zvonik sa satom je podignut 1978. godine. U crkvi se nalazi potlačeni kalež iz 16. stoljeća. Župa se spominje u 17. stoljeću, potom je ukinuta 1827. godine i na kraju ponovo uspostavljena 1871. godine.  Napravili smo krug oko župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u smjeru kazaljke na satu te se vratili nazad istom cestom nizbrdo i nastavili sve do crkve sv. Trojstva koja se nalazi na uzvisini iznad ceste s lijeve strane.  Crkva sv. Trojstva je jednobrodna kasnogotička građevina iz prve polovice 15. stoljeća. Crkva ima preslicu s dva otvora i jednim zvonom te trijem na kojem je uklesana 1886. godina (vjerojatno godina izgradnje trijema). Na južnom zidu je okrugli kamen na kojem se nalazi glagoljski natpis i rimski napisana 1588. godina, te je godine lađa crkve produžena. U unutrašnjosti crkve je poligonalno svetište nadsvođeno križno-zvjezdolikim svodom, na kojem su gotičke freske nepoznatog talijanskog majstora iz doba gradnje crkve.  Nastavili smo dalje nizbrdo i nakon sedamdesetak metara stigli do raskršća s cestom Ž5046 na kojoj smo skrenuli lijevo.  Stopedeset metara dalje je raskršće s cestom Ž5013 na kojoj smo skrenuli lijevo i nakon stotinjak metara stigli do parka na kojem smo započeli šetnju Cerovljem.  Karta naselja Cerovlje s posjećenim lokacijama.  Dužina rute 1,51 km.  |
09.08.2023., srijeda
Šuma Busoler – plutnjaci u carstvu borova
Na Šišanskoj cesti, četiristotinjak metara istočno od pulske zaobilaznice (ulica Prekomorskih brigada), nalazi se Busoler, prigradsko naselje Grada Pule. Busoler je ujedno i Mjesni odbor koji obuhvaća istočni dio područja Grada Pule, a u njemu se nalaze prigradska naselja Škatari i Šikići o kojima sam već pisao na ovom blogu.
 Sjeverno od Busolera je Park šuma Busoler koja ima površinu 22,5 hektara, a proglašena je park šumom 1996. godine. U šumi prevladavaju borovi, kao što su alepski bor (Pinus halepensis Mill.), brucijski bor (Pinus brutia Ten.) i crni bor (Pinus nigra Arnold.), starosti oko 100 godina. Uz borove se pojavljuju i obični čempres (Cupressus sempervirens), hrast medunac (Quercus pubescens), hrast crnika (Quercus ilex) te meni najinteresantniji hrast plutnjak (Quercus suber).  Šetnju Park šumom Busoler smo započeli na Šišanskoj cesti kod kapelice iz 1908. godine na kojoj je uz godinu izgradnje uklesano i "USPOMENA IOSIPA TONČETIĆ".  Tu smo napustili Šišansku cestu i krenuli asfaltiranom cestom prema zgradi Mjesnog odbora Busoler i glavnom ulazu u Park šumu Busoler.  Park šuma Busoler ima dvije staze, Zelenu i Crvenu, na kojima se nalazi više poučnih ploča. Mi smo odlučili da ćemo većim dijelom šetnje pratiti Crvenu stazu koja prolazi rubom park šume. Zelena staza pretežno prolazi središnjim dijelom.  Krenuli smo stazom prema istoku, dijelom kojem prolaze Zelena i Crvena staza. Staze prolaze pored vježbališta te nastavljaju zajedno još neko vrijeme, a potom se razdvajaju. Zelena skreće lijevo, a Crvena nastavlja ravno sve do ceste koja se jedva primijeti da je asfaltirana pošto je prekrivena borovim iglicama.  Na cesti smo skrenuli lijevo i nakon oko 150 metara nastavili ravno cestom te napustili Crvenu stazu koja skreće lijevo, prema žutoj rampi.  Dvjestotinjak metara dalje došli smo do još jedne žute rampe koju smo zaobišli i stigli do trafostanice vodovoda Valdragon.  Dalje nastavlja makadamska cesta koja nakon dvjestotinjak metara stiže do kamenog objekta u kojem je bunar Valdragon 5 koji koristi Istarski vodovod.  Kameni objekt je izgrađen između dva svjetska rata i na njemu su vidljivi natpisi "ACQUEDOTTO VALDRAGON" i "POZZO V" ("AKVADUKT VALDRAGON" i "BUNAR V").  Vratili smo se nazad do mjesta gdje smo napustili Crvenu stazu.  Nastavili smo dalje Crvenom stazom i došli do područja park šume gdje se nalazi više primjeraka stabla hrasta plutnjaka.  Na tom dijelu Crvena staza nastavlja ravno, a mi smo skrenuli desno na Zelenu stazu koja na tom dijelu prolazi između stabla hrasta plutnjaka.  Nastavili smo dalje Zelenom stazom s kojom smo ušli u „tunel“ napravljen od guste vegetacije. Došli smo do raskršća na kojemu se Zelena i Crvena staza ponovno spajaju. Tu smo skrenuli desno i nakon nekoliko desetaka metara došli do raskršća na kojem smo nastavili Crvenom stazom ravno, dok Zelena staza skreće lijevo.  Dalje Crvena staza prolazi zapadnim rubom Park šume Busoler i dolazi do mjesta pored zgrade Mjesnog odbora Busoler.  Nastavili smo prema Šišanskoj cesti gdje smo završili šetnju.  Karta s lokacijom Park šime Busoler i bunara Valdragon 5.  Dužina rute 2,63 km.  |
02.08.2023., srijeda
Modrušani – preko sela pučkog graditeljstva do crkve sv. Kvirina
Cesta L50132 povezuje ceste Ž5097 (Kanfanar – Svetvinčenat), D77 (Vodnjan – Rogovići pored Pazina) i Ž5077 (Barban, D66 – Okreti, D303, čvor Kanfanar Istarski ipsilon A8/A9) i prolazi kroz naselje Modrušani. Naselje je prema popisu stanovništva iz 2021. godine imalo 129 stanovnika, a administrativno je u sastavu Općine Žminj. Na području Modrušana se tijekom 16. i 17. stoljeća nastanilo stanovništvo koje je pobjeglo pred Osmanlijama i osnovalo naselje.
 Petstotinjak metara zapadno od ceste D77, cesta L50132 ulazi u naselje Modrušani. Tu smo započeli šetnju naseljem.  Krenuli smo prema zapadu i nakon petstotinjak metara ušli u stari dio naselja Modrušani koji ima očuvane primjere pučkog graditeljstva u kamenu s visokim ogradnim zidovima, cisternama i baladurima (karakteristični arhitektonski element istarske ruralne kuće; otvoreni ili natkriveni vanjski hodnik ili terasa sa stubištem na razini prvoga kata).  U starom dijelu naselja smo primijetili kapelicu.  Prošli smo kroz stari dio naselja i na prvom slijedećem raskršću, gdje se nalazi autobusna stanica, skrenuli desno.  Cestom smo ubrzo ušli u zaseok Mačini…  …u kojemu se nalazi jednobrodna crkva sv. Kvirina (sv. Kirina) kod koje smo završili šetnju.  Crkva sv. Kvirina je izgrađena 1730. godine na mjestu starije crkve. Crkva ima preslicu s dva okna, a samo u jednom je zvono. Iznad oltara je pala s likom svetog Kvirina Sisačkog (? - Sabarij (današnji Sambotel u Mađarskoj), 4. lipnja 309.), svetca Rimokatoličke Crkve, biskupa u Sisciji (današnji Sisak), mučenika i zaštitnika Siska, Krka, Krčke i Sisačke biskupije, a desno od oltara je raspelo.  Karta naselja Modrušani s lokacijom crkve sv. Kvirina.  Dužina rute 1,22 km.  |
