Usputne bilješke

Danas sam bio na sprovodu, u Kutini. Umro je otac od jedne kolegice s posla. Ravnatelj našeg malog poduzeća osigurao nam je autobus, kako bi mogli nesmetano do Kutine. Ja sam napisao narudžbenicu, platit ćemo kasnije, virmanom. Skoro svi smo išli. Ne mogu se sjetiti da sam ikad prije na sprovod išao autobusom.

Poznavao sam pokojnika, nekoliko puta skupa smo popili kavu. Svašta zanimljivog od njega sam mogao čuti. Bio je vrlo svestran i osebujan. Puno različitih interesa je imao. Zbog problema sa zdravljem rano je umirovljen. To mu je omogućilo bavljenje raznim hobijima i poslovima. Jedan od najvažnijih bilo je pčelarstvo.

Posjedovao je malo imanje u jednom selu podno Moslavačke gore. Odlazio je tamo gotovo svakodnevno, ponajviše radi pčela. Zvao me više puta da ga posjetim, da mi pokaže imanje i košnice. Nisam nikad otišao, sve misleći stignem.

Kutinsko groblje je na brijegu. S njega se pruža lijepi pogled na cesticu što vodi u selo gdje je pokojnik uzgajao pčele. Otići ću jednom tamo, biciklom. Kolegica mi nedavno govori da zbog narušenog zdravlja zadnjih mjeseci njen otac nije mogao do pčela. Ona i njena majka prisiljene su prodati košnice. Slab je interes. Ne isplati se kažu pčelari. Puno je troškova, a mala zarada.

Današnji dan obilovao je čudljivim oblacima. Kao da će svaki čas pljusnuti, a opet bilo je vruće, sparno. Taman kad su se ljudi razišli s groblja, počela je padati kiša. Krupne kapi kao male lokvice udarale su o veliko staklo autobusa i slijevale se niz njega u potocima. Kroz prozor smo na odlasku vidjeli još jednu dostojanstvenu povorku, pod kišobranima.

Imam jednu staklenku tog meda iz sela. To mi je kolegica dala nedavno u znak zahvale. Popravljao sam joj nešto u stanu. Dodirnuo sam neoprezno tom prilikom električne vodove pod naponom, što su stršali iz zida. Skočio sam kao oparen. Zabrinula se, kasnije smo se tome smijali.

Čim stavim zadnju točku ovog teksta, počastit ću se žlicom tog meda. Pustit ću da mi se slatka zlatna masa dugo topi u ustima i uživati u okusu.