******************** Blog možete pretraživati pomoću tzv. Googleove tražilice (nemojte očekivati preglednost i točnost - ipak je to samo jedna najobičnija Googleova tražilica); ali uz to možete pregledavati Arhivu bloga po mjesecima i dolje navedeni Abecedni popis recepata.
Ako tražite recepte za zdravu prehranu, na pogrešnoj ste adresi: ovaj blog krcat je receptima za nezdravu prehranu. Osim toga, ovaj blog nije posvećen fotografiranju hrane (ja par puta okinem mobitelom, tek toliko, da imam kakvu takvu fotografiju), zato - nemojte očekivati "umjetničke fotografije".
* * *
Nadalje, na blogu se ne nalaze samo recepti za jela koja ja volim; ima tu puno toga što ja ne volim, ali «igrom slučaja» našlo se na blogu. Smatram da imam pravo napisati da se meni nešto ne sviđa, pa neka Vas ne šokira kad se negativno očitujem o nekom receptu.
* * *
Što se tematike tiče, ovaj blog spada među hrvatske food-blogove. Po toj logici očito i ja spadam među food-blogere, no, prema vlastitoj želji ne sudjelujem u «akcijama» koje pokreću neki hrvatski food-blogeri. Dakle, svojevoljno nisam sudjelovala u «pritužbama» na HRT-ovu emisiju, nemam nikakve veze s novinskim člankom u Vjesniku, itd.
U zadnje vrijeme, te dvije salate više puta sam radila s Majonezom od krumpira i baš mi se sviđa Volim krumpir i meni je to definitivno najbolja varijanta majoneze. Naravno u ova dva recepta ne radi se o veganskim jelima jer u dotičnu majonezu ide 1 žumanjak. Što se samih sastojaka za salate tiče, i u Francusku salatu obično se stavljaju kuhana jaja, ali ja ih ne stavljam jer ih ne volim . U Estonsku salatu se također stavljaju kuhana jaja – te ih i ja stavljam da bih zadovoljila «pravilo» o 7 slojeva.
Možda bih trebala napomenuti da u zadnje vrijeme imam problema s izradom majoneze od krumpira. Kad sam ju radila prvi put bila je odlična (da mi nije uspjela vjerojatno ju više ne bih ni radila; zaključila bih da recept ne valja). I idućih 10ak puta, svaki put kad sam ju radila, uspjela je bez problema .
Ali prije par tjedana dogodilo mi se nešto što mi se nikad prije nije dogodilo: krumpir se nikako nije htio povezati s uljem .
Što sam duže miksala smjesu, bivala je sve zgrudanija. Odlučila sam smjesu protisnuti kroz gusto cjedilo: pritom je na cjedilo ostao čvršći dio tj. zdrobljeni krumpir (naravno, to sve je bilo masno), a kroz cjedilo je prošao «tekući dio ulja». Ovu masnu smjesu od krumpira vratila sam u multipraktik i dobro izmiksala. Onda sam u mlazu dodavala ono ulje koje se iscijedilo kroz cjedilo. I uspjelo je! Smjesa od krumpira se konačno povezala s tim uljem i majoneza je uspjela kao i svaki put do tada.
Ali ne znam zašto se to prilikom prvog pokušaja nije povezalo...
Isti stvar dogodila mi se i par dana kasnije. I opet sam to protisnula kroz cjedilo, i opet sve miksala, polako dodavala ulje – i onda je majoneza bila u redu.
Zaista ne znam zašto mi se to počelo događati. Možda nisam dovoljno polako dodavala ulje…
Il´ je stvar u «kvaliteti» krumpira, ulja,…?
Dakle, ako vam majoneza ne uspije, ne očajavajte. Probajte ju «protisnuti» kroz gusto cjedilo. Meni je to upalilo oba puta!
Mada, moram priznati da sad već imam fobije od te majoneze: spremam se napraviti ju idućih dana, ali s obzirom na posljednja dva iskustva hvata me strah od neuspjeha .
Majoneza od krumpira
Sastojci
1 krumpir (oko 100 g)
5 češnjeva češnjaka
čili papričice
1 žumanjak
(1 čajna žlica senfa)
200 ml biljnog ulja
sol, papar
Krumpir ogulite i skuhajte, ocijedite ga i odmah ga zdrobite u pire (najbolje drobilicom za krumpir). Može i krumpir skuhan u ljusci, ja sam već radila i s njim, svodi se na isto, ali morate ga vrućeg oguliti i zdrobiti.
Češnjak očistite i krupno nasjeckajte.
Čili sitno nasjeckajte (količina ovisi i tome koju vrstu upotrebljavate i koliko pikantno jelo želite; možete odstraniti koštice).
Vrućem zdrobljenom krumpiru dodajte češnjak, čili, žumanjak i po želji senf pa sve zdrobite u blenderu (multipraktiku) ili štapnim mikserom da dobijete glatku smjesu.
Ovisno o tome kakvim «aparatima» raspolažete možete prvo zdrobiti samo krumpir pa postupno dodavati ostale sastojke – bit je da dobijete glatku smjesu.
Zatim postupno, u mlazu, dodavajte ulje i nastavite miksati u blenderu ili štapnim mikserom (proces izrade ja zapravo isti kao i kod «domaće» majoneze s jajima).
Smjesa treba biti gusta i glatka.
Na kraju začinite solju i paprom.
Ako je smjesa previše gusta možete ju razrijediti jogurtom, mlijekom, kiselim vrhnjem…
Pripremljenu «majonezu» stavite u posudu s poklopcem ili ju pokrijte folijom, da se odozgo ne osuši, tj. da se ne napravi korica.
Možete ju napraviti dan ranije i spremiti ju u hladnjak, ali zbog sirovog žumanjka nije preporučljivo čuvati ju duže vrijeme (ista stvar kao s klasičnom domaćom majonezom od sirovih jaja).
Inače u majonezu od krumpira ne stavljam ni limunov sok ni ocat, ali kad ju upotrebljavam za «Francusku», onda dodam malo octa.
«Francuska salata» s majonezom od krumpira
Recept za ovu salatu isti je kao za «klasičnu» Francusku salatu.
Možete ju napraviti kao što ju inače radite.
Na količinu majoneze od krumpira iz navedenog recepta ide oko 400 g kuhanog povrća (grašak, mrkva, krumpir), 2- 3 kisela krastavca, a možete dodati i narezana kuhana jaja i kockice šunke (ja to ne stavljam u Francusku salatu).
Kad napravite majonezu od krumpira, dodajte ostale sastojke i promiješajte. Salatu stavite u posudu s poklopcem i čuvajte u hladnjaku.
«Estonska salata» s majonezom od krumpira
Recept je isti kao za verziju s «klasičnom» (kupovnom) majonezom.
U globalu, držim se polaznog recepta s Seven layer salad estonian style, ali moguće su i varijacije na temu. Po potrebi, možete povećati ili smanjiti količinu nekog sastojka ili slagati slojeve nekim drugim redoslijedom, nije to nikakva egzaktna znanost.
Salatu možete začiniti manje ili više, ja ju, naravno, jače začinim, osim što dodajem sol i papar u majonezu s vrhnjem ja po potrebi dodatno posolim i sloj graška s jajima, ali dodavanje začina ovisi i o tome upotrebljavate li slani/pikantni sir.
Što se cikle tiče, u originalnom receptu navodi se da ju samo treba skuhati i narezati. Ali ja ju i dodatno začinim, i to solju, paprom, uljem i octom pa ju ostavim da malo odstoji, a zatim ju stavim na cjedilo da se višak ulja i octa ocijede da mi se poslije svi slojevi salate ne zaliju previše.
Naravno, ako ne želite ciklu začiniti ni uljem ni octom, ne morate; ali ako vam se sviđa tako začinjena, možete upotrijebiti i kiseljenu ciklu «iz staklenke», ocijedite ju, a možete ju i isplahnuti vodom, ako smatrate da je prekisela.
Sastojci
200 g kuhanog graška
400-500 g kuhane cikle, narezane na ploške
4 kuhana jaja, naribana/zdrobljena
250 g tvrdog sira, naribanog
4-5 kiselih krastavaca, narezanih na kolutiće
180 g kiselog vrhnja
sol, papar
+
majoneza od krumpira (količina koja se dobije u receptu koji sam navela)
Napravljenu majonezu pomiješajte s 180 g kiselog vrhnja i začinite solju i paprom.
Pripremite posudu zapremnine oko 2 l. Ako vam je stalo do estetike/prezentacije, pripremite prozirnu posudu - da se vide slojevi salate, a ako vam to nije bitno, možete upotrijebiti bilo kakvu posudu. Što se mene tiče, meni je estetika zadnja rupa na svirali, ali koliko vidim svuda oko sebe, estetika je definitivno važnija od kvalitete recepata i hrane.
Slaganje:
1. na dno posude stavite ocijeđeni, ohlađeni grašak,
2. na njega stavite hladna naribana jaja,
3. rasporedite otprilike trećinu majoneze od krumpira pomiješane s vrhnjem,
4. zatim stavite naribani sir,
5. pa hladnu, narezanu ciklu,
6. i zatim kisele krastavce,
7. a odozgo premažite ostatkom majoneze.
Posudu pokrijte folijom/poklopcem.
Salatu stavite u hladnjak na par sati (preko noći) da se dobro rashladi i da se sastojci prožmu.
Po želji, prije posluživanja odozgo ukrasite ploškama kuhanih jaja, začinskim biljem...
Konačno posljednji patlidžani iz vrta! Već mi izlaze na uši! Spomenula sam nebrojeno puta da ne volim patlidžane i da mi je zato totalni misterij zašto ih je mama posadila u vrtu – ni ona ih ne voli, ukratko: nitko od nas ih ne voli!
Ove godine sam, u zadnja 3-4 mjeseca, čak 8 puta pripremala jela s tim vrtnim patlidžanima . Za usporedbu: u zadnjih 10k godina (ne računajući ovu «patlidžanski plodnu godinu» ) – jela s patlidžanima pripremala sam svega 5-6 puta, dakle, čak niti svake godine. Znam da oni koji obožavaju patlidžane – jela od njih pripremaju i po nekoliko puta tjedno ; neka im, uopće im ne zavidim na tome!
Mene su patlidžani ove godine izludjeli! Mrskiji su mi nego ikad prije! Prijašnjih godina, viđala sam ja njih na tržnicama, u trgovinama,... ali ja nisam prilazila njima, ni oni nisu prilazili meni – nikad u životu nisam kupila patlidžan! Onih spomenutih 5-6 puta tijekom 10ak godina, kad sam pripremala jela s patlidžanima – te patlidžane uvijek je kupio netko drugi – ja definitivno nikad nisam sudjelovala u kupnji patlidžana!
U mojoj okolini ima podosta ljudi koji vole patlidžane, i njima se sviđaju ovakvi recepti pa evo ih i na mojem blogu, meni je drago što sam gotova s tim za ovu godinu.
Ovaj recept je nekakva varijanta tzv. «parmigiane», ali u časopisu iz kojeg recept potječe (Naš dom: Zelena kuhinja) ne zove se tako, a i nije isti kao recept za «parmigianu».
Sastojci
3 manja patlidžana
+
2 crvena luka srednje veličine
2 češnja češnjaka
4 rajčice
4 čajne žlice svježeg, nasjeckanog začinskog bilja (bosiljak, peršinovo lišće,…)
+
10ak tankih šnita sira (Edamac ili neki drugi tvrdi sir)
pola šalice parmezana (oko 50 g)
sol, papar, šećer
(maslinovo) ulje
Patlidžane narežite na ploške debljine oko pola centimetra (možete ih rezati po dužini ili po širini). Posipajte ih solju i ostavite da stoje oko pola sata.
Zatim ih ocijedite, možete ih isplahnuti vodom, ako mislite da će biti previše slani (ja to ne radim). Posušite ih papirnatim ubrusom.
U tavi zagrijte oko 3 žlice ulja pa pržite patlidžane sa svake strane. Vadite ih na papirnati ubrus.
Ja, naravno, ne pržim patlidžane u tavi, jer mi je dosadno pržiti plošku po plošku, nego ih pečem u pećnici (rezultat nije isti, ali meni je to dovoljno slično). Lim obložim papirom za pečenje, pa na njega složim ploške premazane uljem s jedne i druge strane. Pećnicu zagrijem na 220 stupnjeva, uključim funkciju «gornji infra grijač» i lim stavim u pećnicu (bliže stropu pećnice, tj. gornjem grijaču) i pečem to par minuta.
Patlidžane ostavite da se malo ohlade.
Za umak, obje vrste luka očistite i sitno nasjeckajte.
Rajčice možete prelijati kipućom vodom i oguliti ih (ja to ne radim). (Ne)oguljene rajčice sitno nasjeckajte.
U loncu zagrijte 3 žlice ulja pa dodajte obje vrste luka i pržite 5-7 min. Dodajte narezanu rajčicu, sol i papar. Kad zakuha, smanjite vatru i lagano kuhajte oko pola sata, da tekućina ispari. Na kraju začinite solju, paprom i šećerom te umiješajte 3 čajne žlice začinskog bilja.
Manju posudu za pečenje namastite.
Na dno složite 1/3 ploški patlidžana, prekrijte ih polovicom šnita sira, posipajte polovicom parmezana i ostatkom nasjeckanog začinskog bilja.
Zatim složite 1/3 ploški patlidžana, ostatak šnita sira i posipajte ostatkom parmezana.
Završite preostalim ploškama patlidžana. Odozgo rasporedite umak od rajčica.
Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko pola sata. Poslužite odmah.
Vjerojatno svatko ima neki svoj recept za «pitu od starog kruha». Smatram da ionako ne postoji «krivi» i «pravi» recept: možete upotrijebiti sastojke koje hoćete i prilagoditi njihov omjer .
Ovo je moja verzija Iako, krajnji rezultat uvijek ovisi o tome kojim sastojcima raspolažem : varijanta s fotke rađena je po navedenom receptu, ali od 4 bjelanjka i 2 cijela jaja (jer sam morala nekamo utrpati bjelanjke koji su se danima durili u hladnjaku).
Sastojci
500 g starog (sušeg) kruha
4-5 jaja
200 ml kiselog vrhnja
100 g svježeg kravljeg sira
200 ml mineralne vode
100 ml mlijeka
100 ml ulja
sol ili šećer
Kruh narežite na manje komade (ne morate ga rezati na male kocke; ja ga najprije narežem na šnite i onda svaku šnitu režem na 4-5 dijelova).
Ovisno o tome koliko je kruh suh, možete upotrijebiti više ili manje «tekućih» sastojaka.
Jaja umutite pjenjačom pa dodajte vrhnje, zdrobljeni sir, vodu, mlijeko i ulje. Dodajte sol ili šećer, ovisno o tome želite li slatku ili slanu varijantu.
Slanoj varijanti možete dodati i papar, čili, nasjeckano začinsko bilje, nasjeckani češnjak, naribani tvrdi sir, dimljeni sir, kockice šunke,…
Slatkoj varijanti možete dodati vanilin šećer, cimet, žlicu ruma,…možete dodati i npr. 1-2 jabuke (oguljene i narezane na sitne kocke). Ali ja "više volim" varijantu bez jabuke (jer ne volim jabuke ).
Zapravo, ja uopće ne volim slatku varijantu ove pite jer ne volim takav tip slastica, ja sebi uvijek radim slano-pikantnu varijantu ). Naravno, uvijek se nađe i onih koji vole "slatku": moja mama slanu nikad ne jede, jer njoj to "niš´ ne valja", ona jede isključivo slatku pitu.
Smjesom prelijte kruh i dobro promiješajte. Ostavite da sve stoji tako 10ak min. i par puta promiješajte da bi kruh što ravnomjernije upio tekućinu.
Lim za pečenje namastite i pobrašnite pa ulijte smjesu.
Stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite oko pola sata, da porumeni.
Poslužite mlako.
Slanu varijantu možete poslužiti sa svježim sirom, jogurtom, kiselim krastavcima,…
Slanu varijantu možete poslužiti s pekmezom, maslacem,…
Nevjerojatno je koliko kolača s nazivom «Kolač od jabuka» postoji, to kao da je univerzalni naziv za sve moguće kolače s jabukama . Pritom uopće nije važno radi li se o biskvitnom, prhkom, dizanom,… kolaču s kremom ili bez kreme – ako sadrži jabuke, automatski mu se dodjeljuje naziv «kolač od jabuka». Do tog zaključka došla sam na temelju vlastitih iskustava: iz različitih izvora imam preko 20 recepata za «kolač od jabuka», a svi su međusobno potpuno različiti (kako rekoh, neki su dizani, neki biskvitni, neki s kremom, neki ne,...).
I ovo je «kolač od jabuka», ali dodala sam mu «pridjeve» prelijani i čokoladni da ga barem malo pobliže odredim u odnosu na sve druge «kolače od jabuka».
Oni koji su malo češće na mojem blogu već su mogli više puta pročitati da ne volim jabuke , ne volim kolače bez kreme , a nisam ni fascinirana famoznim «čokoladnim kolačima» (kad je riječ o čokoladi, meni je najdraža kupovna tvornička čokolada u obliku table ).
Ni ovaj kolač me ne oduševljava, ali puno ljudi koje poznajem luduje za tim, pa evo recepta
Meni ne bi škodila još i nekakva krema na ovom kolaču, ali budući da većina tvrdi da krema nije potrebna, dobro…
Kao i u drugim «šaličnim» receptima i u ovom me izluđuju te šalice (meni je to najimbecilnija mjerna jedinica koja postoji jer nikad ne znam koju šalicu upotrijebiti) . U ovom slučaju upotrijebila sam šalicu od 200 ml.
U originalu, u smjesu se stavljaju i nasjeckani orasi, ja ih ne stavljam jer ih ne volim .
Sastojci
5 jabuka
2 jaja
1 šalica šećera
1 šalica ulja
1 šalica mlijeka
1 šalica pšeničnog griza
3 na vrh pune žlice kakaa
1 prašak za pecivo
(1 šalica nasjeckanih oraha)
Preljev
2 šalice mlijeka
1 i pol šalica šećera
200 g čokolade za kuhanje
125 g maslaca
Jabuke ogulite i naribajte (nemojte ih cijediti).
Jaja lagano umutite pa im dodavajte šećer, ulje, mlijeko i na kraju jabuke (zajedno sa sokom koji su ispustile). Sve lagano promiješajte.
U drugoj posudi pomiješajte griz, kakao i prašak (i orahe) pa sve lagano umiješajte u gornju smjesu.
Lim (25 cm x 35 cm) namastite i pobrašnite pa ulijte pripremljenu smjesu. Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 40 min.
Za preljev, u lonac stavite mlijeko, šećer, nasjeckanu čokoladu i narezani maslac. Zagrijavajte miješajući da se svi sastojci rastope i povežu (čokolada se ne mora potpuno otopiti, ne smeta ako ostanu grudice).
Vrući kolač prelijte polovicom vrućeg preljeva, i to polako, pomoću žlice (nemojte sve naglo nalijati na jedno mjesto); malo pričekajte da kolač upije taj preljev, pa ga onda prelijte ostatkom preljeva, opet polako, pomoću žlice.
Kolač ostavite da se ohladi i upije preljev (najbolje preko noći).
Volim krumpir i meni je to definitivno najbolja varijanta majoneze. Naravno u ova dva recepta ne radi se o veganskim jelima jer u dotičnu majonezu ide 1 žumanjak. Što se samih sastojaka za salate tiče, i u Francusku salatu obično se stavljaju kuhana jaja, ali ja ih ne stavljam jer ih ne volim 
. U Estonsku salatu se također stavljaju kuhana jaja – te ih i ja stavljam da bih zadovoljila «pravilo» o 7 slojeva. 
. Kad sam ju radila prvi put bila je odlična (da mi nije uspjela vjerojatno ju više ne bih ni radila; zaključila bih da recept ne valja). I idućih 10ak puta, svaki put kad sam ju radila, uspjela je bez problema 
. 
.
.
Spomenula sam nebrojeno puta da ne volim patlidžane i da mi je zato totalni misterij zašto ih je mama posadila u vrtu 
) – jela s patlidžanima pripremala sam svega 5-6 puta, dakle, čak niti svake godine. Znam da oni koji obožavaju patlidžane – jela od njih pripremaju i po nekoliko puta tjedno 
; neka im, uopće im ne zavidim na tome! 
Mrskiji su mi nego ikad prije! 
Prijašnjih godina, viđala sam ja njih na tržnicama, u trgovinama,... ali ja nisam prilazila njima, ni oni nisu prilazili meni – nikad u životu nisam kupila patlidžan! Onih spomenutih 5-6 puta tijekom 10ak godina, kad sam pripremala jela s patlidžanima – te patlidžane uvijek je kupio netko drugi – ja definitivno nikad nisam sudjelovala u kupnji patlidžana!
: varijanta s fotke rađena je po navedenom receptu, ali od 4 bjelanjka i 2 cijela jaja (jer sam morala nekamo utrpati bjelanjke koji su se danima durili u hladnjaku
). Naravno, uvijek se nađe i onih koji vole "slatku": moja mama slanu nikad ne jede, jer njoj to "niš´ ne valja", ona jede isključivo slatku pitu.
Do tog zaključka došla sam na temelju vlastitih iskustava: iz različitih izvora imam preko 20 recepata za «kolač od jabuka», a svi su međusobno potpuno različiti (kako rekoh, neki su dizani, neki biskvitni, neki s kremom, neki ne,...).
, a nisam ni fascinirana famoznim «čokoladnim kolačima» 
.
