utorak, 29.10.2013.
Zabranjeno snimanje u pekarama?
Šetajući gradom, nisam mogao ne primjetiti to da se na ulazu u neke zagrebačke pekare može vidjeti znak "zabranjeno fotografiranje" (uz već standardne "zabranjeno uvođenje pasa" i slične...). Još je čudnije to da se dotični znakovi nalaze na pekarama koje imaju velike prozirne izloge, i staklena vrata, kroz koja se bez problema sa ulice vidi sve što je unutra.
Naravno, vlasnik ima pravo zabraniti snimanje unutar svojeg objekta, no nipošto se ne smije zaboraviti da ta zabrana (kao i svaka druga zabrana) vrijedi samo nakon znaka zabrane; tako bez obzira na želje, nadobudni vlasnik može onome tko stoji na ulici i sa ulice fotografira kroz izlog staviti "soli na rep", s obzirom da je ulica javni prostor. (S druge strane, dotični ima opciju izlog učiniti neprozirnim, ako ne želi da se sa ulice vidi unutra).
No da se postavi i pitanje, koji su razlozi da netko i u pekarama zabrani snimanje? Možda neki "privatni razlozi"? Ili možda strah od industrijske špijunaže, da im netko ne snimi tajni dizajn kifle ili pereca? Ili jednostavno već standardni strah od kamera ili vjerovanje u sigurnosne bajke za suzbijanje paranoje onih koji svoje objekte drže pod video nadzorom?
subota, 26.10.2013.
Filmske pogreške u filmu "Tko pjeva, zlo ne misli"
[Jedan mali odmak od fotografskih tema, ali još uvijek donekle u sferi umjetnosti]
Film "Tko pjeva, zlo ne misli" mnogi smatraju najboljim hrvatskim filmom svih vremena. Međutim, kao i u većini svih drugih snimljenih filmova, i u njemu postoje tzv. "filmske pogreške" - na prvi pogled gledatelju možda čak i neprimjetne stvari, koje, kada ih se uoči, mogu biti vrlo iritantne, do mjere da ubiju čar gledanja filma.
Filmske se pogreške se mogu ugrubo svesti na greške kontiniuteta (kada netko ili nešto nije na mjestu na kojem bi trebao biti), rupe u priči (kada je nešto u filmskoj priči nelogično i/ili nepovezano), anakronizme (kada se u filmu smještenom u neko određeno razdoblje pojavljuju predmeti ili spominju stvari koje tada još nisu postojale), činjenične greške (kada se u filmu navode stvari koje ne odgovaraju stvarnim činjenicama), vidljivu filmsku opremu (odsjaji kamera i reflektora, vidljiv mikrofon ili netko od tehničkog osoblja i slično), audio greške (npr. kada zvuk nije ispravno sinkroniziran)...itd.
Evo nekih do sada uočenih grešaka u filmu "Tko pjeva zlo ne misli" (nasumičnim redosljedom):
[PAŽNJA! Neke od grešaka otkrivaju i detalje o radnji filma!]
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
1. Na savskom kupalištu, velika većina ljudi nosi moderne kupaće kostime kakvih nije bilo 30-tih godina prošlog stoljeća.
2. Gospon Fulir na savskom kupalištu nosi moderne plastične sunčane naočale (za pretpostaviti je da su u to vrijeme naočale imale metalne okvire.)
3. Na savskom kupalištu se, u pozadini, iza ljudi, mogu na trenutak vidjeti plavi autobus ZET-a kako ide preko sasvskog mosta, te jedan žuti kamion u prolazu (koji definitivno nije iz vremenskog razdoblja u koje je smješten film).
4. Na Zrinjevcu se kroz grmlje i drveće, u pozadini, mogu uočiti parkirani automobili, te mnogobrojni automobili koji voze "zelenim valom". Ako se pažljivo gleda, jasno se vidi da to nisu automobili iz tog vremenskog razdoblja.
5. U Maksimiru, Franjo u jednom trenutku Fulira oslovi sa "Egon" umjesto (ispravno) "Ernest". (ovo doduše može proći kao lapsus linguae filmskog lika).
6. U završnoj sceni na Gornjem gradu u pozadini se na trenutak mogu uočiti moderni prometni znakovi.
7. U nekoliko kadrova se u odsjaju Franjinih naočala jasno vide reflektori.
8. U jednoj sceni koja se događa "Kod Žnidrašića", Franjo i Fulir iznenada zamjene mjesta.
9. Na izletu u Samobor, Gospon Fulir na prepad fotografira samo Anu i Minu, no kasnije, kada im donosi razvijene fotografije, pokazuje mnogo više fotografija, na kojima se nalazi i Perica.
10. sceni gdje gospodična Marijana vješa čarape na uže za sušenje, pored čarapa, vise gaće i nekakva haljinica. U jednom kadru su gaće tik do haljinice, dok su u slijedećem kadru odmaknute za cca pola metra. I čini se da su drugačije nijanse. (slika)
(nastavit će se ako bude otkriveno još grešaka...)
petak, 25.10.2013.
Trovanje životinja
ili: "...a gdje su nadzorne kamere?"
Poznato je kako već dulje vremena u Zagrebu netko truje životinje na način da u gradskim ulicama i parkovima ostavlja otrov. Štoviše, uz najnoviju vijest, koju je nedavno objavio Index.hr čak je objavljena i fotografija "mamca" - sudeći prema fotografiji, otrova u granulama (vjerojatno onog za štakore) na koji su postavljene hrenovke, kako bi privukle životinje.
Upozorenje vlasnicima ljubimaca sa zagrebačke Trešnjevke: U Nehajskoj podmetnut otrov
Jedna od opcija, koja bi svakako mogla pomoći u ovakvoj situaciji su - nadzorne kamere.
Naime, iako nadzorne kamere ni na koji način ne sprečavaju počinjenje samog prekršaja ili kaznenih djela, u ovakvim situacjama itekako mogu pomoći u rasvjetljavanju slučaja. Naime, ukoliko počinitelj ne sakrije lice, moguće ga je identificirati pomoću snimke.
No uz nadzorne kamere i njihovo postavljanje vezano je više problema.
Prvi problem je taj što dobar dio ljudi zazire od nadzornih kamera, pravdajući to "pravom na privatnost" (kojeg na javnom prostoru nema), a gdje uglavnom najviše prednjače raznorazni egzibicionisti kojima je glavna aktivnost upražnjavanje koitusa na javnim mestima (npr. na klupicama u parku) te razni drugi sitni prekršitelji koji imaju neki razlog da im smetaju kamere. Tu su naravno i posebni (psihijatrijski) slučajevi koji imaju malo previše bujnu maštu, pa u kamerama vide nekakve zavjere i slično...
Drugi problem jest taj što su, po pitanju nadzornih kamera, pokazalo se kod nas, mjerodavni uglavnom ažurni samo onda kada te kamere donose profit - kao što je slučaj sa zagrebačkim kamerama kojima se "u ime sigurnosti u prometu" bilježe sitni prekšaji u vidu pogrešnog parkiranja, te se prekršiteljima uredno ispostavljaju računi za novčane kazne koje su do sada već zasigurno isplatile trošak postavljanja dotičnih kamera. No kada je u pitanju postavljanje kamera radi opće sigurnosti (da nadziru ulice i parkove) - tu čini se da nema baš previše inicijative s obzirom da nema ni garantiranog profita.
Na kraju, čini se da će sve ostati na tome da će se opet tražiti pomoć građana uz pitanja da li je možda netko nešto vidio ili eventualno snimio (počinitelja in flagranti)...
utorak, 22.10.2013.
Poznate fotografije - Albert Einstein
Jedna od svakako poznatijih fotografija Alberta Einsteina je svakako ona koju je snimio Arthur Sasse 1951. godine.
Radi se o fotografiji na kojoj Einstein plazi jezik.
FOTOGRAFIJA
Iako se na poznatoj verziji nalazi samo Einstein, radi se zapravo o izrezu iz originalne fotografije (original).
Fotografija je nastala na jednom banketu; za vrijeme fotografiranja, fotografi su molili Einsteina da se nasmješi, međutim, umjesto smješka, Einstein je fotografima isplazio jezik, što je Sasse uspio zabilježiti.
nedjelja, 20.10.2013.
Leonard Freed
subota, 19.10.2013.
Video i mobiteli!
Poruka svima koji imaju naviku snimati video svojim "pametnim telefonima":
AKO SNIMATE VIDEO MOBITELOM, OKRENITE SVOJ MOBITEL HORIZONTALNO!
Detaljne upute kako to učiniti i zbog čega, nalaze se na slijedećem linku:
Please Turn Your Damn Cellphone Sideways When Recording Video
petak, 18.10.2013.
Slučajne žrtve namjernih policijskih akcija?
Nedavno su domaći i strani mediji objavili vijest kako je u Mostaru prilikom uhićenja grupe nekakvih narkodilera, od strane policije pretučen i jedan slučajni prolaznik. Naime, dotični se slučajno zatekao usred policijske akcije, uslijed čega su policajci nasrnuli i na njega (vjerojatno misleći da je i on jedan od njih), te ga tom prilikom izvukli iz automobila, bacili na tlo i istukli.
Policija uhitila šest dilera i pretukla slučajnog prolaznika
Tražen pritvor samo za jednog osumnjičenog, ostali na slobodi!
Inače, došao sam do saznanja da je taj pretučeni slučajni prolaznik, koji je, po svemu sudeći, ispao žrtvom policijske brutalnosti, zapravo jedan kolega fotograf sa jednog fotografskog portala kojeg sam donedavno bio član.
Nastradao sam opasno ni kriv ni duzan
Inače, i sam sam se prije cca dvije i pol godine našao u sličnoj situaciji (zatekao se, zbog znatiželje, u krivo vrijeme na krivom mjestu za vrijeme jedne policijske akcije suzbijanja nereda), koja doduše nije rezultirala batinanjem od strane policije već "samo" privođenjem i zadržavanjem u pritvoru u trajanju kakvih 20ak sati zbog de facto stajanja na ulici s fotoaparatom oko vrata.
Kolega je u ovom slučaju prošao mnogo gore, upravo zbog batinanja, a s obzirom da su ga presreli s uperenim oružjem, mogao je čak i poginuti, ni kriv ni dužan. Naime, ne treba zaboraviti da se kako zbog policijske aljkavosti, te pretjerane revnosti (kojom se pokuša nadomjestiti tu aljkavost) događalo da su nastradali potpuno nedužni ljudi, kao npr. u slučaju Jeana Charlesa de Menezesa u Londonu (kada je dotični pogrešno identificiran kao "terorist" i "preventivno " izrešetan mecima.) Potpuno ista stvar se moglo dogoditi kolegi da je kojim slučajem uslijed preplašenosti načinio malo nagliji pokret.
U svakom slučaju, kolegi fotografu želim brz oporavak od psihičkih i fizičkih traumi...
utorak, 15.10.2013.
Red button
Za sve one koji još ne znaju, odnedavno i u Hrvatskoj postoji servis za on-line prijavu ilegalnih sadržaja na internetu; bilo da se radi o web stranicama koje sadrže vizualne materijale (slike ili videozapise) koji prikazuju seksualno zlostavljanje djece, bilo da se radi o seksualnom uznemiravanju djece putem interneta (na chatovima, isl) ili nekom drugom obliku zlostavljanja.
Iako su do sada postojale mogućnosti on-line prijave ilegalnih sadržaja na internetu, one su uglavnom bile vezaneuz razne (domaće ili strane) nevladine udruge za zaštitu djece i suzbijanje zloupotrebe interneta (kao što su npr. Internet Watch Foundation, Cybertip, CNZD i slične), koje zaprimljene prijave indirektno proslijeđuju nadležnim institucijama, za razliku od takvih, ovaj servis prijavu šalje direktno policiji.
Red Button
Upute za prijavu i zakonske regulative navedene su na samoj stranici.
ponedjeljak, 14.10.2013.
Brassai
nedjelja, 13.10.2013.
5 jednostavnih načina kako poboljšati svoje "turističke" fotografije
[Ovaj post se zapravo nadovezuje na onaj o turističkim fotografijama, objavljen prije nekoliko dana. Neki od komentara ispod dotičnog posta su zapravo pokazali koliko je istinita ona izreka da tko želi naučiti, naći će način da nauči, a tko ne želi, tražiti će isprike (bilo u vidu raznih racionalizacija, bilo u ad hominemu...) i biti zadovoljni lošim fotografijama, umjesto da teže poboljšanju.]
Da bi se napravilo fotografiju, dovoljan je bilo kakav upotrebljiv fotoaparat (s naglaskom na fotoaparat, a ne nekakv mobitel, tablet ili sličnu "multipraktik" spravu koja omogućava snimanje), te malo volje za učenjem. Naime, nije sramota ne znati, već je sramota biti nezainteresiran da se nauči barem neke elementarne stvari o nečemu, uz racionalizaciju "da im te stvari ne trebaju".
1. OVLADAJTE SVOJIM FOTOAPRATOM
Kakav god bio fotoaparat, kompakt ili dSLR, njime se mogu napraviti dobre fotografije. No oslanjanje isključivo na skupu opremu (uz vjerovanje da "što je skuplja oprema radi to bolje fotografije") je zapravo najbolji recept za loše fotografije. Ako aparat posjeduje mogućnost podeševanja određenih parametara slike (napredniji kompakti i dSLR-ovi imaju), tada je snimanje na automatskim postavkama najlošja opcija i samo pokazatelj onih koji su u punom smislu riječi lijeni pročitati upute za upotrebu.
Nažalost tako ima i onih koji ne znaju da po suncu ne treba bljeksalica (osim kao "fill-in flash" u nekim situacijama), a ima čak i onih koji ne znaju da se aparat može okrenuti i vertikalno!
2. NAUČITE ELEMENTARNA PRAVILA KOMPOZICIJE
Kompozicija fotografije se tiče rasporeda objekata u kadru. Postoji jedno vrlo jednostavno pravilo kompozicije, koje se zove "pravilo trećine", a koja će i totalnoj neznalici omogućiti da radi interesantnije fotografije. Naravno, osim njega, postoji još drugih metoda za kompoziciju fotografije (zlatni rez, zlatna spirala itd..) (link)
Osim toga, trudite se napuniti kadar bitnim elementima, onima za koje stvarno želite da budu na slici. I svakako, treba imati na umu da ako slika nije dovoljno odbra, fotograf nije dovoljno blizu (misli se fizički, a ne zoomom!).
3. IZBJEGAVAJTE STEREOTIPE I UKOČENA POZIRANJA
Ljubljenje egipatske Sfinge, pridržavanje kosog tornja u Pisi i slične fotografije spadaju u izlizane turističke fotografske stereotipe, kakve turisti uglavnom štancaju na tone. Osim što su generalno pokazatelj totalnog nedostatka entuzijazma i nedostatka kreativnosti, takve i slične pozirane fotografije su zapravo najlošja vrsta fotografija.
Puno je bolje hvatiti neki spontani trenutak, a ako se već ide pozirati, puno je bolje da to nije tek nekakvo (poput vojnika u stavu "pozor") ukočeno stajanje ispred nekog objekta ili znamenistosti, već npr. gledanje u taj objekt ili znamenitost, čitanje nekog natpisa ili već neka tome slična "radnja".
4. NE ŠTEDITE OKIDAČ
Danas, u doba digitalije, glupo je štediti na okidanju. Za razliku od filma koji je nekad bio ograničen na 12, 24 ili 36 snimaka, na današnjememorijske kartice stane nekoliko stotina do nekoliko tisuća fotografija. Isto tako, puno je bolje snimiti nekoliko varijanti istog motiva, ako je moguće čak i iz par različitih kutova, nego okinuti jednu sliku i nadati se da je dobro ispala. A u krajnjem slučaju, ako nema prostora na memorijskoj kartici, uvijek se može i na licu mjesta obrisati "višak" fotografija (one loše).
5. PRIJE POKAZIVANJA SLIKA NAPRAVITE SELEKCIJU
Loše slike (mutne, zrnate, promašenog fokusa), koliko god možda nekome iz ovog ili onog razloga bile drage, nisu za pokazivanje. A osim toga, ako ste na ljetovanju ili izletu snimili par stotina ili čak tisuća fotografija, nema te osobe koja će imati živce gledati toliku količinu fotografija.
Osim toga, ako si stvarno želite dati malo truda, onda, ako je potrebno, dotjerajte odabrane fotografije u nekom od programa za obradu (popravite kontrast ili izrezom izravnajte horizont...)
petak, 11.10.2013.
Turističke fotografije
Turističke fotografije su uglavnom dokumentarne fotografije koje najčešće ljudima služe kao uspomena sa nekog putovanja. Većina takvih fotografija je uglavnom u stilu "gdje smo bili" "što smo radili" "što smo vidjeli" i "tko je sve bio s nama". No kao god da se okrene, većinu takvih turističkih fotografija uglavnom karakterizira nedostatak bilo kakvog smisla za estetiku, kompoziciju,... uglavnom se svodi na puko "škljocanje" po receptu "uguraj u kadar neku znamenitost i suputnika (ili sebe), kako ispadne nije bitno, bitno da se vidi.."
Štoviše, u zadnje vrijeme turisti kao da sve manje koriste prave fotoaparate, a sve više mobitele s kamerama; nije rjetkost vidjeti da ljudi nešto fotografiraju i sa iPadovima, ili čak laptopima ...! A to naravno (ako se prouči Facebook i slični sajtovi), samo pokazuje koliko je fotografija po pitanju kvalitete pala na niske grane...
Štoviše, ima čak i onih koji se ni ne trude napraviti što bolju fotografiju, već samo u prolazu, bez stajanja, "škljocnu" kad vide nešto zanimljivo, umjesto da zastanu i barem na trenutak prouče to što žele snimiti...
Usput, kako u većini razvikanih turističkih odredišta uvijek postoji neko "mjesto na kojem se baš svi moraju fotografirati", evo recepta za savršene turističke fotografije (čitaj: do bola izlizane i iritantne fotke koje turisti štancaju na tone...)
(pronađeno na facebooku, autor i status nepoznati)
utorak, 08.10.2013.
Gordon Parks
ponedjeljak, 07.10.2013.
"Amaterske" i "profesionalne" fotografije
Kada se spominje kvaliteta fotografija, ljudi, pogotovo oni neupućeni u fotografiju, često dobre fotografije nazivaju "profesionalnima", a loše "amaterskima". Takva podjela je rezultat stereotipa, ali je sama po sebi glupa i nelogična već u startu.
Ako se govori o kvaliteti fotografija, onda neka fotografija može biti samo "dobra" ili "loša", a ne "amaterska" ili "prpofesionalna".
O amaterskim ili profesionalnim fotografijama se može govoriti samo po pitanju toga da li je fotografiju snimio profesionani fotograf ili fotograf-amater. Naime, sama definicja podjele na "profesionalce" i "amatere" kaže da je profesionalac ona osoba koja od neke djelatnosti živi (tj. ima prihode) dok je amater ona osoba koja se nečime bavi iz puke ljubavi prema tome čime se bavi, i od toga nema gotovo nikakav profit.
Drugim riječima, je li netko amater ili profesionalac nema nikakve veze sa time hoće li napraviti dobru ili lošu fotografiju... i obratno, ako je fotografija dobra ne znači da ju je snimio profesionalac, i ako je loša ne znači nužno da ju je snimio fotograf amater.
Inače, zanimljivo je kako je često mnogima jedini kriterij da li je neka fotografija dobra ili loša (odnosno "profesionalna" ili "amaterska"), to da li na slici postoji pozadinska zamućenost iza objekta snimanja (tzv. "bokeh") ili ne. No opet, dotična stvar nema nikakve veze s profesionalizmom ili amaterizmom - ona ovisi isključivo o vrsti upotrebljenog objektiva, otvoru blende, udaljenosti fotoaparata od objekta snimanja i udaljenosti objekta snimanja od pozadine.
nedjelja, 06.10.2013.
Glupost i panika se hrane patkama
"Patka", ili točnije "novinska patka", izraz je koji se koristi za svaku neprovjerenu vijest koja osvane u novinama, bilo tiskanim, bilo onima na on-line portalima; "patkom" se naziva svaka ona vijest gdje se radi ili o poluinformaciji (vijesti koja ne sadrži sve bitne detalje), ili dezinformaciji (totalnoj izmišljotini).
(public domain)
Kako su nastale "novinske patke" i odakle uopće naziv "patka"?
Nekada davno, davno prije pojave interneta, u doba dok su u tiskarama još vladala olovna slova, u svim novinama se na kraju svake neprovijerene vijesti stavljao natpis "n.t.". Slova "n.t." dolaze iz latinskog jezika, i označavaju kraticu za non testatum, što u prijevodu doslovno znači "nije provjereno".
Kako se n.t. izgovara kao "en te", tako legenda kaže da je u njemačkoj jedan urednik diktirao tekst neke neprovjerene vijesti slagaru, te je na kraju izgovorio i "en te". Slagar je umjesto "n.t." složio "Ente". Ente je na njemačkom jeziku - patka (životinja iz porodice Anatidae, op.a.). Kasnije se uspostavilo da je vijest bila netočna, a ono "Ente" ("patka") je tako u žargonu postalo sinonim za svaku netočnu ili neprovjerenu vijest.
Problem je što u mnogim slučajevima upravo takve "patke" ljudima pružaju prvu informaciju o nekome ili nečemu, a koje zatim površni ljudi uglavnom uzmu zdravo za gotovo. No kada se (i ako) naknadno otkrije da je vijest bila lažna, na bilo koju naknadnu vijest koja ispravlja ili dematira prethodnu, najčešće se neće uopće obraćati pažnja.
Kada bi se proučavalo dnevne novine, može se primjetiti trend da u raznim slučajevima jedan dan novine napišu jednu stvar, da bi nekoliko dana kasnije o istoj stvari napisale nešto potpuno suprotno. Gotovo da se pojavilo pravilo kako novinari "na prvu loptu" pišu članke samo da bi nešto napisali, iako nemaju sve bitne informacije važne za točnost i potpunost vijesti...
Tako je na primjer prije nekog vremena lansirana "patka" u vezi isteka osobnih iskaznica (Provjerite do kad vam vrijede osobne, evo zašto!), no nitko od novinara se već u startu nije ni potrudio zaviriti u sporni zakon i uočiti da je kažnjivo samo ako se netko služi osobnom iskaznicom (tj. nevažeću osobnu iskaznicu koristi da bi se negdje identificirao ili rpešao državnu granicu). Tek je naknadno, nakon što je zavladala svojevrsna panika, istražen i objavljen i taj vrlo važan detalj (MUP pojasnio kada zapravo prijeti kazna zbog isteka osobne iskaznice.)
Isto tako je lansirana vijest i o tome kako je "čudesno" zasvijetlio kip, iako se nitko nije potrudio istražiti i otkriti da postoje razne supstance koje svijetle u mraku...
Ili slučaj gdje su svi javljali o pronalasku nekakvog prastarog "mehanizma sa zupčanicima", da bi se ispostavilo da se zapravo radilo o fosilima nekakvih praživotinja (link)...
Ovakvih primjera bi se moglo naći još mali milijun...
No svima je zajedničko to da novinari prvo pišu (ili češće samo "copy/paste"-aju) i objavljuju, a tek nakon toga eventualno i istražuju, umjesto da bude obratno... no tada je već prekasno.
četvrtak, 03.10.2013.
Grumpy Cat
Jedan od internetskih fenomena u zadnje vrijeme svakako je "Grumpy Cat". Radi se o fotografijama mačke nezadovoljnog izraza lica, u koje je, u maniri LOLcats fotografija (fotografija mačaka u nekim situacijama, sa ubačenim šaljivim tekstom) u službi humora i komičnog efekta ubačen ironičan ili sarkastičan tekst...
(nađeno na Facebooku, status i autor nepoznati)
Inače, radi se o ženki mačke, koja zbog genskog poremećaja ima prirodno "nezadovoljan" izraz lica...
Wikipedia: Grumpy Cat
srijeda, 02.10.2013.
Bolesna bujna mašta
Svi ljudi imaju maštu. Pomoću mašte izmišljaju stvari koje ne postoje. Problem se javlja kada zbog svoje previše bujne mašte pojedinci izgube dodir sa stvarnošću, te ne razlikuju svoju maštu od stvarnosti.
Naime, osobe koje imaju bujnu maštu, ako imaju potrebu za samopromocijom ili pak ako se nalaze na uglavnom autoritativnom položaju, pokušavaju sve oko sebe uvjeriti kako su produkti njihove mašte zapravo stvarnost, a da je sva stvarnost zapravo lažno, dio neke obmane, urote i tome sličnog. Naravno, i sve one koji ne vjeruju u njihove tvrdnje , također proglašavaju dijelovima te urote.
Obično kad se analiziraju njihove tvrdnje proizašle iz njihove bolesne bujne mašte, u tome ima svega, od "običnnog" straha od nepoznatog, preko wishful thinkinga, te raznog iskrivjavanja logike, pa do elemenata najrazličitijih poremećaja ličnosti - sve se uglavnom svodi na totalni paranoidni mentalni bućkuriš koji nema blage veze sa zdravim mozgom, ispravnom logikom i stvarnim činjenicama.
ELEMENTARNO NEZNANJE
Jedna od pojava je da pojedinci svoje elementarno neznanje na nekom prirodnom, društvenom ili tehničkom području nadomještaju maštovitim interpretacijama ili izmišljotinama koje su rezultat samo njihove bolesne bujne mašte. Te interpretacije gotovo isključivo idu u smjeru koji zadovoljavaju neke njihove potrebe ili očekivanja, te zanemaruju sve postojeće činjenice koje su u suprotnosti i pobijaju te maštovite tvrdnje.
Tako su prije nekog vremena maštoviti pojedinci koji nemaju blage veze o grafičkim oznakama lansirali u javnost priče o "tajnim oznakama na pastama za zube" kojima "zle korporacije truju ljude", i digli popriličnu paniku među naivnim ljudima. U stvari se radilo o običnim grafičkim oznakama na ambalaži, za fotoćeliju.
Isto tako je u sličnoj maniri je neko vrijeme kružila i fama o "recikliranom mlijeku", također izmišljotina nečije bolesne bujne mašte, bazirana na grafičkim oznakama na tetrapacima, bez da se itko potrudio pogledati i uočiti da se potpuno iste grafičke oznake nalaze i na tetrapacima od sokova, vina i sličnih tekućina upakiranih u tetrapake...
Inače, zadnji primjer takvog elementarnog neznanja nadopunjenog nečijom maštom je nedavni slučaj gdje je "kip djevice Marije čudesno zasvijetlio u mraku". Naravno, stvar je odmah proglašena "čudom", i dok svi, uključujući i medije stvar pripisuju nadnaravnim pojavama i "božjim silama", iza svega toga stoje sasvim "ovozemaljski" razlozi - nekima očito nije jasno da postoje supstance koje nakon izlaganja svijetlosti nastavljaju svijetliti u mraku... (tvari poput fosfora, tricija i još nekih drugih stupstanici, a navodno čak i neke bakterije i alge svijetle u mraku). (link)
TEORIJE UROTA
Teorije urote su posebno pogodan teren za ljude sa bolesnom bujnom maštom, jer su im tu mogućnosti doslovno neograničene. Počevši od iskrivljenih interpretacija stvarnih događaja koji se ne uklapaju u nečije svjetonazore (npr. da "važna osoba" ne može stradati poginuti na banalni način, već iza toga mora biti nešto veliko isl.), pa do totalnih izmišljotina i bajki za malu djecu (ljudi-guštera, patuljaka koji žive u unutrašnjosti šuplje zemlje i sličnih nebuloza...)
Pa su tu teorije urote u vezi slijetanja na Mjesec, zatim stvari vezane za smrt Ayrtona Senne, smrt princeze Diane, i mnoge druge... dok pojave poput famoznih "chemtrailova" i sličnih ne treba ni spominjati. Poseban su slučaj ljudi koji u mutnim flekama na slikama vide "NLO-e" i druge (nepostojeće) stvari, ili pak s jedne strane vjeruju da su fotomontaže stvarne i autentične, a s druge strane dokazano autentične slike tvrde da su fotomontaže (ovisno o tome što se uklapa u njihove svjetonazore).
Tu uglavnom "veliki znalci o fotografiji" (čitaj: ljudi koji zapravo o fotografiji nemaju pojma) na temelju fotografija snimljenih u svemiru "objašnjavaju" kako na svim slikama postoje "nelogičnosti koje dokazuju da je sve lažirano". Ne treba ni psominjati da su svi njihovi "dokazi" (tj. neutemeljena baljezganja) pobijeni i eksperimentima, no dotični u maniri fanatika ne odustaju od svojih tvrdnji.
Zatim ima onih koji u dugačkim kondenzacijskim tragovima koji se zadržavaju na nebu vide "zaprašivanje ljudi" svim mogućim i nemogućim supstancama. Iako se radi o običnoj atmosferskoj pojavi kondenzacije vodene pare. (Ovu temu je detaljno obradio kolega bloger endimion17 u svojem članku "Chemtrail paranoja", op.a.)
Tu je zatim i teorija urote vezana za pogibiju Ayrtona Senne; dok je službena verzija ta da je Senna izletio jer je bolid zbog aerodinamičnog poremećaja (gubitka "downforce-a" uslijed kontakta bolida s pistom) izgubio dodir sa pistom te zbog injercije po tangenti zavoja izletio ravno u zid, mnogi vjeruju kako je to sve zapravo urota tima Williams da ubiju Sennu, a u tom smislu se spominje pucanje osovine kola upravljača. S druge strane, čak da je uzrok nesreće puknuće upravljača, to ne znači nikakvu urotu od strane Williamsa, već jednostavno nesreću zbog lošeg vara (osovina upravljača je ionako bila presječena, produljena i ponovo zavarena na Sennin zahtjev, a svatko tko se iole razumije u tehniku i mehaniku znati će da će svaka konstrukcija uvijek prvo puknuti na svojem najslabijem dijelu - bilo od zamora materijala, bilo od prevelike sile ili udarca).
Ovakvih maštovitih "urota" moglo bi se naći još poprilično... no svima je zajedničko to da teoretičari urota, koji sebe proglase "autoritetom", nakon što izmisle neku svoju teoriju urote, pokušavaju svim silama dokazati da su te njihove izmišljotine zapravo stvarnost, ali bez pravih dokaza (jer oni najčešće ne postoje, osim u njihovim glavama i sastoje se samo od iskrivljavanja logike i znanstvenih činjenica u maniri pseudoznanosti) i uglavnom po sistemu da su "svi drugi koji tvrde suprotno isto dio te urote".
U stvarnosti je teret dokazivanja je na onome tko tvrdnju iznosi, a ne na onome tko tvrdnju sluša.
IZMIŠLJANJE (NE)MOGUĆIH SCENARIJA
U svrhu stvaranja panike, pomoću bolesne bujne mašte se izmišljaju najnevjerojatniji scenariji kojima se u maniri babskih priča za plašenje male djece (kojima se inače pokušavalo izazivanjem straha djecu natjerati da budu disciplinirana, op.a.) pokušava na potpuno jednak način kod odraslih ljudi, pogotovo onih naivnih, zazvati paranoja.
Tako npr. većina "mjerodavnih sigurnosnih agencija" koristi banalne pojave da se na temelju njih izmišlja "što bi se moglo dogoditi"... naravno, na tapeti su uglavnom fotografi, a uglavnom se na njihov račun naivne ljude plaši ili terorizmom ili pedofilima, ovisno u što fotograf uperi svoj objektiv.
Naravno, zanemaruju se sve sve činjenice koje ne idu u korist takvim izmišljotinama (npr. određene statističke pokazatelje - zanemarivost broja stvarnih devijantnih pojava s obzirom na broj fotoaprata, fotografa i snimljenih fotografija), već stoviše, tvrdi se upravo suprotno.
Štoviše, na nedavnom bostonskom masakru ekspres-loncima, upravo su teroristi bili ti koji nisu ništa snimali, dok je većina ljudi snimala događaj svojim fotoaparatima, kamerama ili mobitelima...
Zapravo bujna bolesna mašta ovdje služi za izmišljanje problema, da bi nakon toga u istoj maniri služila i za izmišljanje "prevencija" (tj. nameće se "rješenje" za gorespomenuti izmišljeni problem), a što u konačnici vodi u teroriziranje nedužnih ljudi tom "prevencijom". Uz to se naravno nastala paranoja i "prevencija" pokušava predstaviti okolini kao "oprez", no oprez se razlikuje od paranoje po tome što sekod opreza svaki slučaj ispituje zasebno, dok se kod paranoje generalizira i djeluje po unaprijed određenom obrazcu.
DIJAGNOZA?
Manije proganjanja, sumanute misli, traženje "skrivenih namjera" i nemogućnost razlikovanja mašte od stvarnosti, neki su od klasičnih simptoma teškoh psihičkih oboljenja poput npr. paranoidne šizofrenije.... A dotična se bolesti liječe u psihijatrijskim ustanovama. No čini se da je više takvih ljudi na "autoritativnim" funkcijama nego u umobolnicama...
