ponedjeljak, 30.09.2013.
Kakve se sve idiotarije ljudima događaju?
Jednom kolekcionaru starih kamera iz Ukrajine prijeti zatvorska kazna zbog toga što je posjedovao dvije stare "špijunske" kamere...
A Camera Collector Arrested for Owning Old Spy Cameras
Ukrainian Camera Collector Faces 7 Years in Jail for Owning Soviet Spy Cameras
četvrtak, 19.09.2013.
Eugene Atget
[preporučeno gledati u punoj veličini]
srijeda, 18.09.2013.
Postavljanje izložbe
Izložbe fotografija predstavljaju svjevrsni vrhunac fotografovog djelovanja. Međutim, iako se smatra kako je uspjeh negdje postaviti izložbu, pogotovo ako se radi o samostalnoj izložbi, sve izložbe su u neku ruku davež, kako psihički tako i financijski.
1. Najteža, ali i najvažnija stvar kod postavljanja izložbe je svakako odabir fotografija za izložbu. Za izložbe je izuzetno bitno da su fotografije kvalitetne. Najgora stvar koja se može dogoditi jest da netko ide "na silu" raditi izložbu, pa uz nju uvrsti 2-3 vrhunske fotografije, dok ostale služe tek toliko da popune prostor. Ne kaže se uzalud da je izložba fotografija onoliko dobra koliko je dobra najlošja fotografija na izložbi.
2. Tu je zatim izrada fotografija. Bilo da se radi o izradi povećanja sa negativa, bilo da se radi o printanju, ovo predstavlja financisjki izdatak s obzirom da je potrebno ili nabaviti odgovarajuće papire i/ili kemikalije, ili pak platiti printanje/razvijanje u foto-studiju.
3. Prije izlaganja, slike treba i opremiti na odgovarajući način. Ili zalijepiti na karton, ili staviti u odgovarajući okvir, a što opet može biti trošak, ovisno o broju fotografija koje se namjerava izložiti.
4. Za svaku izložbu je potreban i neki prostor.... Umjetničke galerije uglavnom naplaćuju najamninu za izlaganje fotografija, a u njih dolaze samo ljudi koje zanima umjetnost (čitaj: nešto ljudi na otvorenju izložbe, nakon toga uglavnom pustoš). Galerije fotoklubova, ako je izlagač član, možda besplatno izlažu fotografije svojih članova, ali opet njih uglavnom gledaju samo članovi tog kluba. S druge strane, izlaganje fotografija u nekom kafiću osigurava puno veću publiku, ali i veću vjerojatnsot da će ljudi izložene fotografije više doživljavati kao nekakav dekor (pa neće na njih obraćati previše pažnje) nego kao umjetnost.
5. Također, na otvorenju izložbe se uvijek očekuje i nekakva zakuska - barem u obliku švedskog stola (sokovi, grickalice..).
Na kraju, financijski izdatak postavljanja izložbe može biti popriličan, a dobit nikakva...
utorak, 17.09.2013.
Crno-bijelo u boji
Starim crno-bijelim fotografijama moguće je ručno ili u nekom programu za obradu fotografija, dodati boju. Ako se taj posao odradi ispravno, moguće je crno-bijelu fotografiju pretvoriti u "kolor-fotografiju", te tako dobiti dojam kako je otprilike stvarno izgledalo ono što je snimljeno...
Kultne crno-bijele fotke od sada i u boji
Još malo kultnih crno-bijelih fotki u boji
nedjelja, 15.09.2013.
Kako ljudi (ne) paze na privatnost?
Mediji su objavili kako su pjevačica Maja Šuput i njen prateći bend privedeni na policiju zbog narušavanja javnog reda i mira. Naime, razlog je što se glazba iz jednog salona za svadbe čula i na ulici.
Dnevnik.hr
Maju Šuput privela policija! - 'Ovo nikad u životu nismo doživjeli'
Večernji list
Maja Šuput: Cijeli bend je priveden skupa sa mnom!
24 sata
Maja Šuput pjevala na svadbi i tako narušila javni red i mir
No to i nebi bila neka velika vijest, da dotična nije (valjda iznenađena privođenjem i samom činjenicom da se zakoni o javnom redu i miru odnose i na nju, op.a.) javnosti putem vlastitog instagram profila servirala fotografiju policijskog obrazca na kojem se jasno vide njen OIB i adresa stanovanja. Sad joj de facto svatko može preko OIB-a ukrasti identitet, a "veliki fanovi" (čitaj: stalkeri) kampirati ispred ulaza...
srijeda, 11.09.2013.
9/11
Danas je obljetnica napada na WTC u New Yorku.
WTC (public domain)
Taj dan je ujedno značajan i zbog toga što je nakon njega u SAD-u, u ime "prevencije", počela sveopća hajka na fotografe i snmatelje, koji su demagogijom raznih "mjerodavnih" sigurnosnih službi proglašeni "poetencijalnim teroristima". Ta praksa traje još i danas, a svakim danom je sve gore i gore jer "mjerodavni" svako malo izmišljaju nove opasnosti (čitaj: nebuloze), a sve samo iz potrebe da ostave dojam kako "vrijedno rade na prevenciji".
Zapravo, dotični vrlo vrijedno rade samo na tome da svojom "prevencijom" teroriziraju nedužne ljude, kako bi kompenzirali vlastiti osjećaj nesposobnosti, a naivnima dali osjećaj lažne sigurnosti, i to na način da ih pokušavaju učiniti paranoičnima.
Uz to, nekoliko usputnih zapažanja:
** Riječi "turist" i "terorist" se u engleskom jeziku vrlo slično izgovaraju... No, čini se da neki nisu sposobni uočiti razliku da teroristi nose bombe na način da se bombu ne vidi, te se pri tome trude da na sebe ne privlače pažnju, dok turisti nose kamere koje je lako vidjeti, a svojim aparatima često privlače pažnju, pogotovo ako je aparat malo veći.
** U svim dosada zabilježenim terorističkim napadima, nema nikakvh dokaza da su akteri (teroristi) prije izvođenja napada bilo što snimali na mjestu na kojemu su izveli napade. Ni pri napadu na WTC, ni pri nedavnom bostonskom masakru ekspres loncima, ili bilo kojem drugom terorističkom napadu koji se dogodio negdje u svijetu...
** Uvjerenje kako "teroristi snimaju za potrebe izviđanja" je zapravo stereotip nastao na temelju ratnih izviđanja iz raznih ratova, gdje su se (najčešće iz zraka), snimali mogući ciljevi (neprijateljski položaji, strateški važne instalacije isl.). Uglavnom se rezonira po principu da "onaj tko snima avion ("sigurno") misli srušiti taj avion", da "onaj tko snima zgradu ("sigurno") namjerava srušiti tu zgradu" i slično... a što je samo po sebi idiotski i paranoični način razmišljanja.
** "Mjerodavni" koji toliko vole "u ime prevncije" tlačiti fotografe, kada se doista dogodi neka situacija (teroristički napad, nesreća ili prirodna katastrofa), najednom imaju obraza apelirati da im ti isti fotografi koje tako revno teroriziraju na svakom koraku, pošalju fotografije ako su slučajno snimili dotični događaj, kako bi im pomogli u istrazi.
Na kraju jedan opširan tekst koji govori upravo o hajci na fotografe...
Schneier on Security: The War on Photography
subota, 07.09.2013.
Najava za 13. Fotosajam
13. Međunarodni fotosajam održati će se 19.10. 2013. od 10h do 16h u Hypo Centru, dvorana Kornati, Slavonska avenija 6 u Zagrebu. Dobra prilika za razgledavanje, isprobavanje ili nabavku foto-opreme, i naravno druženje sa kolegama fotografima.
Međunarodni fotosajam u Zagrebu
petak, 06.09.2013.
Sindrom gomilanja opreme
Sindrom gomilanja opreme je jedan poremećaj impulsa koji se javlja kod pojedinih fotografa, a očituje se u tome da dotični nekontrolirano kupuju i gomilaju raznu fotografsku opremu (fotoaprate, objektive, stative, rasvijetu, dodatnu orpemu...), pod izlikom da im ta oprema nužno treba da bi mogli "raditi dobre fotografije".
Nije rijetkost da takvi istovremeno posjeduju količinu opreme dostatnu da se njome opremi manji foto-klub, no svejedno je i dalje gomilaju, pod različitim izlikama, počevši od toga da im stari aparat više nije dobar iz prostog razloga što je proizvođač na tržište izbacio novi model "koji radi bolje fotografije", ali stari aprat "iz sentimentalnih razloga" neće prodati već će im ta biti "rezerva" (kao i onaj prije njega).
Ne treba ni spominjati da je često dotičnima uvjet za dobru fotografiju oprema, a ne fotografski talent (pa im gomila skupe opreme zapravo najčešće samo omogućava da snimaju tehnički savršene snapshotove), dok neki od njih možda time pokušavaju kompenzirati i neke svoje tjelesne nedostatke.
Nadalje, dok se veća količina opreme kod profesionalnih fotografa donekle još može opravdati (što je najčešće uvjetovano vrstom fotografije kojom se bave), kod amatera, koji od fotografije ne zarađuju, gomilanje opreme je zapravo bacanje novca - oprema koja se ne koristi predstavlja mrtvi kapital koji ne služi ničemu osim skupljanju prašine.
Svakako je mnogo bolje posjedovati jedan aparat i jedan objektiv pa njima vrhunski ovladati, nego posjedovati gomilu aparata, objektiva i svega ostaloga, pa trošiti vrijeme na razmišljanje što od opreme ponjeti sa sobom, a fotografirajući više vremena provesti mijenjajući objektive nego pritiskajući okidač aparata.
utorak, 03.09.2013.
Prvi svjetski rat u boji
Fotografije u boji snimljene za vrijeme prvog svjetskog rata.
ponedjeljak, 02.09.2013.
Još jedan naramak linkova...
... po pitanju stručnih i korisničkih recenzija fotografske opreme.
Digital Photography Review
Novosti iz svijeta digitalnih fotoaparata i vrlo opsežne recenzije
http://www.dpreview.com/
Ken Rockwell
Recenzije opreme, tutorijali...
http://www.kenrockwell.com/
Photozone
Recenzije objektiva i fotoaparata, te još ponešto...
http://www.photozone.de/
Kao bez "one stvari" u svatove...
Otići u šetnju gradom, ili na neki izlet ili putovanje bez fotoaparata, može se u maniri jedne narodne izreke opisati kao odlazak bez "one stvari" u svatove.
Neki to čine namjerno - ostavljaju fotoaprate kod kuće iz pukog razloga što im se neda nositi fotoaparat (čak i ako je malen), a što zna rezultirati time da na kraju nemaju fotografskih uspomena (ili se one svedu na loše slike napravljene mobitelom). Međutim, ima i onih kojima se ostavljanje fotoaprata kod kuće događa i slučajno; bilo zbog žurbe, sveopće zbrke ili odvlačenja pozornosti jednostavno zaborave ponjeti fotoaparat ili neki njegov bitniji funkcionalni dio.
Tako se zna dogoditi da ljudi zbog gomile stvari (gomile torbi, vrećica, ranaca i sličnog) koje nose sa sobom ostave kod kuće baš foto-torbu zajedno s aparatom. Isto tako se zna dogoditi i da ponesu fotoaparat, ali zaborave ponjeti sa sobom (pune) baterije, rezervni film (ako snimanju na njega), ili pak memorijsku karticu (koja je npr. ostala u računalu).
Kako god bilo, takve "zaboravne situacije" mogu biti nekada dosta nezgodne. Ako se radi samo o šetnji gradom, najčešće nije neki veliki problem vratiti se kući. No daleko je veći problem ako se putuje na duže relacije, pa bude otkriveno da je fotoaparat zaboravljen tek nadomak cilja. Oni kojima fotografija nije toliko važna će na kraju možda odmahnuti rukom i zadovoljiti se fotografijama iz mobitela, no ima onih koji putuju upravo zbog fotografiranja, pa im ne preostaje ništa drugo nego povratak kući po zaboravljene stvari (nekoliko desetaka ili čak stotina kilometara), ili pak pronalaženje najbliže radnje koja prodaje fotoaprate i kupovina nekakvog "nadomjestka" (najjeftinijeg fotoaprata, kartice i/ili baterija), samo da bi se moglo nečime fotografirati.
nedjelja, 01.09.2013.
Simptomi ovisnosti o fotografiji
Fotografija može izazvati pravu ovisnost, a koja se može prepoznati po slijedećim simptomima...
** Uvijek na dohvat ruke imate neki fotoaparat
** Posjedujete više fotoaparata nego pari cipela
** U vašoj kućnoj biblioteci prevladavaju fotografski priručnici i foto-monografije
** Kada nemate fotoaparat pri ruci, osjećate se kao da vam fali dio tijela
** Ako neko vrijeme ne fotografirate, proživljavate pravu apstinencijsku krizu.
** S prijateljima i poznanicma uglavnom razgovarate o fotografskim temama
** Često sanjate kako fotografirate svojim omiljenim fotoaparatom
** Ni sami ne znate koliko ste fotografija u životu snimili
** Imate neodoljivu potrebu snimiti sve što vam se učini zanimljivim
** Većinu vremena na internetu provodite surfajući stranicama fotografske tematike
** Bitno vam je da odjeća ima dovoljno džepova za fotografske sitnice (baterije, filmove, mem.kartice...)
** Pretplaćeni ste na barem jedan fotografski časopis
** Stalno zamišljate fotografije kakve bi htjeli snimiti
** Više vas boli ako zapnete negdje fotoaparatom nego nekim djelom tjela
** Frazu "Nemoj me slikat" doživljavate kao tešku uvredu.
** Potencijalne životne partnere/ice procjenjujete po tome kako se ponašaju pred fotoaparatom.
** Radije bi se odrekli seksa nego fotografiranja.
(...)
