SVID radio

Stranka potrošača – Zelena alternativa je održala konferenciju za novinare na kojoj su najavili svoj samostalni izlazak na izbore u osmoj izbornoj jedinici i najavila listu.
Petar Ciganović, nositelj liste, je rekao da će slogan njihove kampanje biti «Naš program je čovjek» jer smatra da smjer u kojem ide država pogoduje samo kapitalu i moćnicima dok se zanemaruje život pojedinca, a gospodarstvo favorizira samo bogate.
Najvećim problemom PGŽ i Istarske županije smatraju zagađenje prirode kroz projekte poput LNG terminala, Plomin 3 i tvornice Rockwool.
Ipak ključni problem je pravosuđe zbog tromog birokratskog aparata, predugog trajanja postupaka i nejednakog tretmana svih građana Hrvatske.
Rješenje vide u osnivanju tijela koje bi zamijenilo sadašnje Državno sudbeno vijeće koje bi po jasnim kriterijima ocjenjivalo rad sudaca, čime bi se eliminirali nekvalitetni sudci. Ta mjera će doprinjeti i smanjenju korupcije, smatra Ciganović. Također smatra da država mora ograničiti maksimalnu visinu tarifa koje smiju naplaćivati odvjetnici i javni bilježnici, jer su navedena zanimanja često samo prilika za zgrtanje novaca na nemoralan način.
Druga nositeljica liste bit će književnica Daša Drndić, koja zbog dodjela književne nagrade Drago Gervais nije mogla doći presicu.
Treći nositelj liste bit će Marin Miočić Stošić, koji nije član SPOT-a, ali se pridružio njihovoj listi iz razloga što smatra da su oni svi časni i moralni ljudi, a te kvalitete nedostaju u politici.
Istaknuo je tri glavna problema u državi: nedostatak kompetentnosti i moralnosti u politici, korumpiranost vlasti i Hrvatska štunja.
Naime, on smatra da se pojedinci moraju osvjestiti da mogu i moraju agitirati, a ne samo reagirati.

Na kraju je Petar Ciganović pozvao građane neka izađu na izbore i nek ne slušaju priče o bacanju glasova, jer nije cilj glasati za manje zlo, već za dobro, a bez novih ljudi neće biti niti promjena na bolje.
Većinu svoje kampanje će koncentrirati na Rijeku zbog manjka financijskih sredstava, točnije u svoju kampanju uložit će 5000 kuna iz vlastitog džepa.

PipsChips&Videoclips
Pjesme Za Gladijatore
Menart, 2007.




Mjuzikl je, po definiciji, oblik teatra koji kombinira glazbu, pjesme, izgovoreni dijalog i ples. Mjuzikli se bave humorom, patosom, ljubavlju, ljutnjom i cijelim nizom osjećaja koji se prezentiraju kroz riječi, glazbu, pokrete i tehničke aspekte zabave kao integrirane cjeline.
S druge strane rok opera je rok album ili teatarska produkcija koji ili koja funkcionira kao glazbena drama najčešće povezana sa operom. S treće strane, konceptualni album je album koji je povezan jednom temom, bilo da je ona instrumentalna, kompozicijska, narativna ili tematska.

Zašto, o, pobogu, ovaj tekst kreće s definicijama glazbeno-scenskih formi? Zato jer je Dubravko Ivaniš, nekad znan kao Riper, onda Dudo The Riper, pa onda opet kao Dubravko Ivaniš, te danas pod astronautskim nickom Daddy, zajedno sa svojom fafenštajnskom bratijom poznatijom kao PipsChips&Videoclips, snimio novi album koji je nešto od ova tri oblika. Koji točno? Pa... znate što ću reći, jelda? Da, tako je, i sva tri i niti jedan od njih.

„Pjesme za gladijatore“ su svakako konceptualno djelo ako uzmemo u obzir imaginarni (ili stvarni?) Fafenštajn („to mitsko mjesto postanka i nade“) i astronaute (Floyd, Šinec, Droid, Daddy, Kardinal, Lopez i Brko) koji vrludaju kroz 12 pjesama, što ovaj album ne čini samo najneobičnijim hr-rok uradkom posljednjih mac godina, već i definitivno najhrabrijim. Da bi, osim kvazikonceptualnosti (nema tu klasične fabule koja se može pratiti, samo povremeni bljeskovi astronautičarskih i sf motiva) „Pjesme...“ bile mjuzikl nedostaje im scenski dio, znači vizualna komponenta, a elementi rok-opere prisutni su samo u prvoj pjesmi.

I onda, šta je to?

Vrhunska zajebancija na sebe i na sve oko sebe koja smjelo pakira queen-ovski mock-operni rok pazl i pokoju konvencionalnu PC&VC baladu na koje smo dosad navikli. Jednom rječju – zabava! Ovako duhovit album u hrvatskom mainstream roku nisam čuo – ne dugo – nego nikad! Iako je procjenjivanje tuđe duhovitosti pravi tricky biznis, jer ovisi, naravno, o puno toga subjektivnog, mogu mirne duše, kao konzument i štovatelj najrazličitijih primjera komedije reći – da, ovo je duhovito, dapače, Riper nije nikad dublje zaronio u more svojih fantaziranja i ako je «Mala Fufica» plićak koji je odavno ostavio iza sebe, ovo su vrlo zanimljive dubine.

Moje veselje nakon što sam stavio cd prvi put u plejer i nakon što se prva pjesma zavrtila bilo je ogromno! Kao nepokolebljivi fan forme hollywoodskog mjuzikla kao savršene utopijske razbibrige rekao sam, citiram sam sebe – Konačno neko! Naime, ovako nešto, iako užasno pretenciozno i vrlo kontekstualizirano, nisam u „domaćem roku“ (kad poslušate album bit će vam jasno zašto navodnici) nikad čuo. Osim, možda, na „Bombardiranju Srbije i Čačka“.

No, tamo gdje su Let3 napravili jugonostalgičarsku superproduciranu debilanu koja je duhovita, ali, nažalost i ugušena neprestanim recikliranjem istih fora i monada (a i fali joj pravih pjesama), PC&VC, nakon što se na uvodu ižive kroz semplove teme iz „Latinice“ i licencne dosade „Tko želi biti milijunaš?“, te citate Queena i Carmine Burane (i to smrtno ozbiljno – kao da zaista počinje magnum opus interstelarnih dimenzija), nastavljaju svoj tracklisting s nečim vrlo konkretnim – pjesmama.

Tako kao protutežu prvom šoku («Astronauti dolaze», dakle, pompozni intro koji nediscipliniranim slušačima može zafrkati nos) odmah isporučuje «Gravitaciju», močni nastavak onoga što je započeo na prošlom albumu sa «2x2» i sličnim pjesmama. Izlazak iz «Gravitacije», zborski stihovi «dođi s nama gore sad ti», možda je najdirljiviji trenutak u cijeloj PC&VC diskografiji! Nakon toga dva hita jedan kroz jedan, «Teroristi plaču» (sa nedvojbenom «kukom godine» - «aah!» ulaskom u refren i blentavim bekvokalnim stihovima poput "divovski kompjuteri su divovski kompjuteri") koja skriva male običnoživotne, skoro pa seinfeldovske opise truljenja pred «televizorom i televizorskim serijama») i «Zdenka i vanzemaljci», na čiju se tipičnu pipsastu hitoidnost, priznajem, za razliku od «Terorista», još nisam navikao.

No, svakako centralni komad ovog albuma je čak i na omotu/tracklistingu sugerirana i naglašena «trilogija» «U zvijezdama»/»Domaći rok»/»Električne gitare pobjeđuju» koja kroz, kao, poglavlja, skriva nekoliko odličnih, ekstremno bedastih i baš-kako-treba isfuranih smjehota u stani-kreni kombinaciji tipičnog pipsastog i netipičnog (za njih) prog-roka.

Triptih je to u kojem Riper pjeva kako su jednog dana on i njegovi «astronauti» odlučili poslušat sav domaći rok, i bez obzira «što ništa ne valja» nikom se ne zamjeriti i nikog ne izostaviti. Rezultat tog eksperimenta je našeg junaka dovelo do strašne spoznaje da sluša samo domaći rok i onda se, očito nespreman na novonastalo stanje, upita u ultraiskarikiranom falsettu (koji je sam po sebi dovoljan za navlačenje smiješka na facu!) »...što li se to odjednom dogodilo meni?!», a kad se tome doda još i dio sa Edvinom Softićem i «slatkim mufićima», zamjena riječi «rok» sa gluponomatopejom «plingiplingipling» i završnom pjesmom «trilogije», «Električne gitare pobjeđuju» (Alo! Ko se može ozbiljno obrušit na stih «Svaku neman, pošast, avet, nevolju/ električne gitare pobjeđuju»?!) u kojoj gitare zvuče kao dvadeset divljejagode-susreću-sintisajzer terci u veličanstvenom outru, ne ostaje ništa drugo do zaključiti da su ove tri stvari najhrabrije tri stvari u hr-diskografiji ikad!

Ma, gledajte, čak i ako pretjerujem s ovim «ikad» i tome sličnim – nisam odlutao predaleko od istine da bi dojam bio krivi jer ova «trilogija» mi je u samom prvom slušanju pružila više slušalačkog uzbuđenja nego svi hrvatski cedejovi zajedno.

Svašta su još PC&VC ugurali tu do kraja albuma – bigbendovsku «Idealnu pop pjesmu za astronaute» (koja u jednom dijelu ipak ode u nepotrebnu logoreju s dijelom o kitu i njegovom t-shirtu na kojem piše «smrt», ali šta sad) u kojoj se pojavljuju i nezaobilazni rumenoobrazni narodni heroj Gagarin i novine zvane «Kazmavoljskaja Pravda» (!), prekrasnu baladu «Foxtrot» koja uz nekoliko pametnih stihova ima i najmediteranskoji pips-refren ikad («Rupe, rupe, rupe su ostale...»), isto tako lijepu baladu «Slan» (»...sva tvoja sidra su trula...»), te močnu zatvaračicu (za koju je zaista šteta što ne traje dulje, pogotovo kad joj IDM-ovski kraj tako jako zove na nastavak šuškanja i klepetanja isprogramirane ritmike) «Popravak» koja se ponaša kao antipod «Dolasku astronauta» i zaključuje album kao epilog ili što, ali i kao pjesma per se, sa superzaraznom melodijicom/vokalnim rifom/kukom.

Mislim, meni su «Cabaret», «Wizard Of Oz» i «Singin' In The Rain» na topu 10 najdražih filmova svih vremena, Judy Garland najveća diva, a Rufus Wainwright jednostavno genijalac, pa su mi pojedina mjuziklovska rješenja na ovom albumu, priznajem, i više nego draga. Ali, kad se i maknem od tih svojih osobnih radosti, «Pjesme Za Gladijatore» su, ponavljam, hrvatski album uz kojeg sam se najviše zabavio. S jedne strane teatralna zašprehavanja s astronautskim i riperovskim alegorijama koje pričaju pokoju o našem Fafenštajnu a s druge nekoliko odličnih pjesama, točnije balada koje su, sa svakim novim PC&VC albumom sve bolje i bolje.

Ako ste zadnjih 10 godina spavali i mislite da PC&VC i dalje imaju veze s Dinamovom himnom – onda nastavite spavati. Ako mislite da PC&VC kradu Flaming Lipse – poslušajte Ramirez. Ako su vam Riperovi stihovi bzvz – slušajte «Vatru». Ako mislite da su mjuzikli za homiće – blago vama! Ako mi imalo vjerujete – «Pjesme za gladijatore» je najambiciozniji i najbolji hrvatski album godine. Ne samo ove.

Vesolje: Gravitacija, Teroristi plaču, U zvijezdama-Domaći rok-Električne gitare pobjeđuju, Foxtrot, Slan, Popravak

Vebovlje: www.pipschipsvideoclips.com

U Saskoj ima jedan grad a zove se: Pfaffenstein.

Zdravstvujte,
ek.

visoko uzdignute glave.
Prije deset minuta brod "Ivan Zajc" pristigao je u riječku luku sa članovima riječke delegacije i novinarima. Svi su puni dojmova, ponosa, razočaranja, gnjeva i veselja.
Je li se moglo još nešto učiniti i što to?
Ja bih to ovako komentirala: Mali smo grad s podosta nerazvijenom infrastrukturom i bez poveće količine novca iz državne kese. No to nije opravdanje ako se prijavljujemo na bilo kakav izbor ili za bilo kakvu kandidaturu.
Imamo šarma, imamo duha, imamo sposobne ljude, ali nemamo financijsku podršku Vlade, nemamo ministra Primorca koji je trebao doći da se barem pokaže, već njegova zamjenika Željka Klarića.
Tko će nas ozbiljno doživljavati onda?
Em što nemamo para i što imamo skromne prezentacije, nemamo ni državne podrške. (na stranicama MZOS-a uopće među rubrikom NOVOSTI nema niti jedne obavijesti o tome što se događa u Pescari!).
Mogli smo to odraditi puno bolje i profesionalnije, to možemo i to ne košta puno. Pa strpali bi ministre negdje na brod, makar u kuhinju:)
Što se tiče same prezentacije činilo mi se da se mogla puno bolje napraviti, bila je dosta skromna i čak u nekim dijelovima amaterski odrađena (fotogarfija i kamera).
Ideja je za svaku pohvalu i oduševila me, no sama izvedba me na trenutke negativno iznenadila. Da, da, sve kužim, treba imati para, no kvalitetni ljudi i entuzijazam -mogli su to i puno bolje odraditi. Neću ulaziti u detalje jer je nepotrebno, svaki moj komentar dobio bi očekivani protuargument- nemamo para. No ako su turske i grčke power point prezentacije, unatoč silnim ponavljanjima, mogle izgledati tako profesionalno i zadivljujuće, mogao je i naš filmić biti ili barem odavati takav dojam.
No što da se još kaže?
Treba li se uopće prijavljivati na ovakve happeninge ako se ne možemo nositi s kapitalom konkurenata? Imamo li ikada šanse da izađemo iz lokalnih okvira? Možemo li podnijeti i ići protiv podmetanja (mislim na Crnu Goru) i kako?
Draga delegaciji, trebamo se svi to zapitati?

P. S Pozdrav ČIOVKI koja nas vjerno prati ove dane svojim komentarima.
K.

Dragi moji,

gotovo je glasanje za domaćina Mediteranskih igara i to s lošim ishodom za nas. U prvom krugu glasanja ispali su Turci s 11 glasa dok smo mi (24 glasa) i Grci (31 glas) ostali, no u drugom krugu su nas prešišali za samo tri glasa i to 37 naspram 34.
Možda je razlog tome bilo ono što smo već izvještavali, a to je da je Crnoj Gori bilo onemogućeno glasanje, a upravo bi ta njihova 3 glasa možda bila presudna.
Gradonačelnik Obersnel je razočaran utoliko što smatra da je Rijeka dala sve od sebe barem u financijskom smislu, radi se o 1,5 milijun kuna koji su utrošeni na kandidaturu. Kad je o Grcima riječ tu se radi o oko tri milijuna eura. No Obersnel je zadovoljan prezentacijom i uloženim trudom.
Mateša ipak nije bio toliko blag, frustriran je činjenicom što Crna Gora nije mogla glasati. Rijeka se časno borila i ovaj je rezultat potvrda etičkih principa i upornosti- kaže Mateša.
Očito je dragi moji da je sport izgubio na toplini i ljudskosti što RIjeka promovira, a da je pobijedio kapital.
Riječka delegacija kreće večeras brodom u Rijeku, čistoga obraza i možda spremna za novu kandidaturu, no o tome će se odlučivati za tri godine- kaže Obersnel.

Pozdrav,
Kika i Carmela.

Blanka Vlašić stigla je u Pescaru podržati riječku delegaciju, a sudjelovat će i na prezentaciji u 15 sati. Sve institucije u Hrvatskoj su navodno podržale riječku kandidaturu, tu je i hrvatski veleposlanik u Italiji, no igre i igrice se vode.
Kako bi Mateša rekao, rat se vodi i zahuktava, CRNA GORA neće glasati u prvome krugu pa brijemo na neku urotu! Nervoza je sve veća i među konkurentima jer je trenutak istine, i prema Obijevim riječima, budućnosti Mediteranskih igara ovdje, sve bliži.

P. S Ovdje je masu Grka u fancy odijelima zuje hotelom, brdo je body guardova koji prate nekoga ministra pa mu se ni ne smije prići ni fotkati ga. A baš smo se htjele slikati s njim:)

Do uskoro,

Pozdrav,
K i C.

Upravo je riječki štand posjetio turski ministar turizma i oduševio se, kao i svi prije njega, koncepcijom štanda, zabava, kultura i edukacija.
Sutra stiže 200 Grka podržati svoju delagaciju pa se i mi pripremamo da ima pokažemo kako se to radi:)
do sutra, Bit će to ludilo jer su svi nabrijani na pokazivanje i pobjedu.
Željno iščekujemo rezultate kao i svi vi.
Do sutra i konačne odluke.

Kika i CArmela

...razgovor s grupama Hesus Attor i Klaus. Prvi će najaviti svoj večerašnji nastup u Stereu, a drugi će potanko pričati o sebi, početku, planovima, idejama...
Zato u 18:30 svi namjestite na 98,4 MHz i slušajte Zaljevski zvuk.

Još jednom pozdrav iz Pescare,

evo da vam prenesem malo jučerašnjih dojmova. Popodne je bio organiziran GASTRO EVENT sa odličnom hranom tipa pršuta od tune, lososa, ovčjega sira sa tartufima i naravno finim vinima kao što je Teran. Pjevale su Riversice i nisu bile loše osim što su ih nadglasali prisutni gosti.
Ekipa Turaka sa susjednoga štanda konstantno visi na našem štandu, igraju stolni nogomet i fino papaju. Čak su i Grci i Turci izjavili da ukoliko Rijeka bude grad domaćin da im neće biti ŽAO što samo govori o tome kakva je atmosfera ovdje. MNOGOLJUDSTVO, DOBRA MJUZA, HOSTESE, HRVATSKI PROIZVODI I OPTIMIZAM, OPTIMIZAM I OPTIMIZAM.
Došao je i Vrdoljak, a Obi je nešto posebno dobro raspoložen. Možda zbog Vrdoljaka:)
Danas je ručak članova Olimpijskih odbora i Međunarodne skupštine, a delegacija Rijeke će ih ugostiti. Upravo i carabinieri gledaju kako naši igraju stolni nogomet, mora da smo im jako zanimljivi.
Ukratko nešto o Pescari, svi dućani, banke i ostalo rade dvokratno, novac ne mijenjaju skoro nigdje, a i ako ga mijenjaju, mijenjaju ga samo ujutro. Nigdje ne možete sresti ljude po cesti što valjda znači da rade! VALJDA:) Puno pješčanih plaža s palmama kao da smo u Španjolskoj ili Francuskoj.
P. S Fešte na brodu ne nedostaje jer nakon cjelodnevnoga izvješćivanja i pisanja, slušanja i govorenja svih lovi histerija što rezultira panično ludim smijehom:)
Žao mi je da ne mogu dulje pisati jer nažalost imamo samo tri laptopa pa moram ustupiti mjesta kolegama.

Pozdrav od
Kike i Carmele do sutra

Dragi čitatelji Svid bloga,

kao prvo Kika i Carmela vam šalju pozdrave iz Pescare gdje se odlučuje o domaćinu MI 2013. godine.
Evo malo pojedinosti: Grci su se opremili sa hi-tech opremom, 20 screenova, finim delicijama i nekim cd-ima s nazovi to tako- narodnom muzikom. Turci imaju neke simpatiscne plisane kornjace koje su im ocito maskota, a mi imamo najbolje ljude i dobru muziku. ZIMA, svaka cast. Ima nas mali miliju i navijacki smo raspolozeni.
Ako dobijemo Igre bit će to fešta i pol iako se čini da su i sada svi feštarski raspoloženi.
Obi upravo igra stolni nogomet, a i održava se otvoreno prvenstvo u stolnom nogometu i tenisu.
By the way, osoblje i posada broda Ivan Zajc su prva liga i svaka im čast na ljubaznosti i gostoprimstvu.

Pozdrav do sutra, - bok, dečki, bok,
Kika i Carmela.

Danas je na Županisjkoj skupštini usvojena odluka o povlaštenim studentskim kreditima.
Tatjana Stanin je izvjestila da je cilj ovih kredita povećati obrazovnu strukturu stanovništva županije, kako naši građani prilikom ulaska Hrvatske u Europsku Uniju ne bi bili čistaći, konobari i slično.
Ipak, Hrvatska sa 14% visoko obrazovanih kaska za EU koja ima 24% i SAD-om koje imaju 40% visoko obrazovanog stanovništva.
Pravo na povlaštene studentske kredite imaju studenti s prebivalištem u PGŽ koji su mlađi od 30 godina. Osim za dodiplomski sveučilišni studij, stipendije se mogu dobiti i za postdiplomski studij, stručni studij i specijalistički veleučilišni studij.
Iznosi kredita kretat će se od 500 do 5000 kuna. Naime, studenti koji studiraju unutar PGŽ dobivat će mjesećnu kreditnu stipendiju u iznosu od 500 do 1000 kuna, oni koji studiraju izvan PGŽ, a u Hrvatskoj mjesećno će dobivati od 1000 do 2000 kuna, oni koji studiraju u inozemstvu mjesečno će dobivati od 2000 do 4000 kuna, oni koji pohađaju postdiplomski studij u Hrvatskoj dobivat će mjesečno od 1000 do 2500 kuna, a oni koji pohađaju postdiplomski studij u inozemstvu mjesečno će dobivati 2500 do 5000 kuna.
Županija će svakom studentu biti drugi jamac, a ako neki student ne može naći prvog jamca to će biti županija.
Županija će izabrati banku koja ponudi najbolje uvjete, odnosno najnižu kamatu.
Studenti će vraćati kredit šest mjeseci nakon što završe studij ako su pronašli posao. Ako student ne pronađe posao nakon završenog studija, kredit će početi vraćati nakon godinu dana.
Ako ne položi godinu u roku student će nakon 15 dana od gubitka stipendije početi vraćanjem kredita.
Županija će subvencionirati 3% bankovne kamate svakom studentu koji se zaposli unutar PGŽ-e.
Povlašteni studentski krediti će se početi djeliti početkom 2008. godine, dok se za iduće akademske godine podjela kredita planira za 11. mjesec.
Za akademsku godinu 2007/08. planira se podjeliti 100 stipendija, a svake iduće godine dijeli se 50 novih.

Profesori odsjeka za psihologiju na Filozofskom fakultetu u Rijeci jučer su odlučili prestati izvoditi nastavu zbog toga što u prvoj otvorenoj zgradi budućeg kampusu, Akademiji primjenjenih umjetnosti gdje se izvodi nastava odsjeka za psihologiju - nema grijanja! Navedenu informaciju nam je potvrdio Igor Kardum, pročelnik odsjeka za psihologiju.Time se profesori žele solidarizirati sa studentima kako ne bi bili prisiljeni biti na nastavi u neadekvatnim uvjetima, ali i ukazati na probleme koji se javljaju u toj zgradi.Tako u zgradi nije bilo struje do prošlog petka kada je donesen generator,što se znakovito i neobično koinicidirajuće poklopilo s dolaskom Ministra Primorca i polaganjem kamena temeljca za dvije buduće zgrade unutar kampusa. Također je tek nedavno nakon gotovo godinu dana riješen problem s vodom koje nema naizmjenično na drugo i trećem katu zgrade.
Hoće li se problem uskoro sanirati saznat ćemo,nadamo se,uskoro.

Danas se u klubu Palach od 11 ujutro do 11 navečer održava zanimljiva manifestacija pod nazivom «Punk doručak». Riječ je o cjelodjevnoj punk zabavi u sklopu koje će posjetitelji moći jesti besplatna kuhana jaja i pivu koja će se ipak plaćati, odnosno pravi Punk doručak uz muzičku podlogu koju će osigurati DJ Baka Kmica. Također će se održati nastup mladog riječkog punk sastava Diskurz oko 13:30 sati.
Idejni začetnici događanja su Bojan iz grupe Diskurz i Damir Čargonja vođa kluba Palach.

Za sada se ne zna hoće li "Punk doručak" postati tradicionalna manifestacija, ali DJ Baka Kmica će svaku srijedu imati punk slušaonu u Palachu.

Na današnjoj sjednici Gradskog vijeća najveću buru izazvalo je reagiranje Vladimira Bebića na točku dnevnog reda koja se bavila izvješćem o aktivnostima poduzetim na isticanju kandidature Grada Rijeke za dobivanje domaćinstva 17. Mediteranskih igara 2013. godine.
Naime, nakon što su gotovo svi klubovi stranaka podržali četvrtku kandidaturu grada, za riječ se javio Vladimir Bebić i započeo govor riječima: «Čemu ovaj cirkus i čemu ovaj vašar licemjerja.».
On smatra du su Mediteranske igre trećerazredna manifestacija, pa se kao sudionik mediteranskih igara 1979. u splitu prisjetio kako su tada novoizgrađeni sportski objekti zjapili prazni.
Stoga je mišljenja da je gradnja novih sportskih objekata namijenjena elitnom sportu, dok se on zalaže za masovni sport poput onoga u DDR-u i SFRJ koji po njegovom mišljenju pozitivno utječe na fizičko ali i mentalno zdravlje mladih.
Također se zapitao zašto se Hrvatska kandidira za mediteranske igre koje su simbol mira, dok u svijetu Hrvatsku percipiraju kao malu, zatvorenu ksenofobičnu državu, čiji je prvi predsjednik Franjo Tuđman bio ratni zločinac.
To je naljutilo neke od vijećnika HDZ-a koji su napustili viječnicu.
No, Bebić je nastavio sa svojim neslaganjem rekavši da on barem ima hrvatsko prezime dok neki koji se predstavljaju kao Hrvati nemaju ni to i završio svoj govor uzvikom «Mediteranske igre fuck off», zbog čega je zaradio drugu opomenu čime mu je oduzeta riječ do kraja sjednice, a predsjednica vijeća Dorotea Pešić Bukovac ga je skoro izbacila iz vijećnice.
Njegovom govoru replicirao je podpredsjednik vijeća Željko Jovanović iz SDP-a koji je Bebićevo izlaganje nazvao bučkurišem i rekao mu nek se srami, dok je vijećnica Tomislava Zečević Pedić iz HDZ-a zatražila udaljavanje Bebića sa sjednice, iz razloga što njegovi neozbiljni govori od svakog pokušaja ozbiljne rasprave čine lakrdiju.
Navedena točka dnevnog reda je usvojena sa dvadeset i jednim glasom za i jednim glasom protiv.

četvrtkom | 18.30

Radiohead
In Rainbows
Radiohead, 2007




Na početku odmah jedna isprika. Obično ove rečenice možete čitati već od petka, no ovaj vikend sam imao posla, pa nisam stigao. Kužite, nije štos u isprici nego u linku. Evo ga još jednom za svaki slučaj. Ok.

A sad... ne preko duge nego drito u njih nekoliko.

Nakon tri godine diskografske tišine, jednog odličnog frontmenovog solo albuma, marketinškog zamajavanja da će album izaći tek 2008. i nakon spekulacija s kakvom novom glazbom ovog benda ćemo se suočiti (drugim riječima - hoće li upropastiti one prekrasne nove pjesme što ih sviraju po lajvovima zadnje dvije godine), izašao je novi, osmi album grupe On A Friday, poznatije u svijetu kao Radiohead. Album se zove «In Rainbows» i ne nalazi se u dučanima već na internetu od desetog ovog mjeseca.

Prvo što vas dočeka je pjesma «15 Steps» koja, iako ima bubanj/loop početak koji može nagovijestiti da bi Rh mogli nastaviti istraživati Yorkeovu opsesiju IDM-om, već nakon tridesetak sekundi pojavom gitare razmakuje sve sumnje i odmah je jasno – «In Rainbows» je malo drugačija priča i da, Radiohead su opet bendovski bend!

No, prije nego se raspredem o glazbi, jednostavno moram reći koju o tome što su Radiohead napravili da su pretprošli tjedan zatrpali sve medije (uključujući CNN) i izazvali kompletno rušenje pojedinih internet stranica.

Naime, odkad je interneta, glazba se, uglavnom ilegalno, skida s te majke sviju mreža – to je jasno i pticama i klincima. Prodaja kompakt diskova je u posljednjih pet godina toliko drastično pala da za to ne postoji dovoljno teški epitet. Velike kompanije se poput kakvih srednjevjekovnih despota sudskim tužbama obrušavaju u Marsellus «I'm gonna get medieval on yo ass!» Wallace stilu na tzv. «male ljude» kojima je ilegalnost downloadanja smiješna i jednostavno je ignoriraju. To dovodi do pitanja hoćemo li prihvatiti novonastalo činjenično stanje ili kao kakva poslušna stoka vjerovati zakonu koji još od rimskih careva štiti sistem ergo i «male ljude»?

Štogod odvjetnici i njihovi plačodavci mislili o našem, «narodnom» poimanju slobode umjetnosti i neizbježnosti vorsprung durch technik istine, činjenica je da je mjuza na netu i da je ljudi besplatno grabe. Neki bendovi se protiv toga bore (sjetimo se samo Metallice i njihove notorne sudske tužbe protiv pionira internetske slobode – pokojnog Napstera), a neki drugi bendovi to novo činjenično stanje prihvačaju i nose se s njim (primjeri – Bowie još u devedesetima, Clap Your Hands Say Yeah predlani, hrpa net labela i cijela myspace fameja).

Radiohead su jedva, izgleda, dočekali istek dugogodišnjeg ugovora sa Parlophoneom, odnosno jednim od največih pogona u svjetskoj diskografiji - EMI-jem. Nakon što su odradili contract s «Hail To The Thief» albumom 2004., Rh su svoj novi album «In Rainbows» izdali sami, bez velike propagandne mašinerije (na kraju se pokazalo da je upravo njen izostanak, odnosno pribjegavanje internetskom "gerila marketingu" napravilo još veću galamu!) preko internetske stranice www.inrainbows.com. Tako da su svi koji su to htjeli, deset dana prije desetog desetog, mogli na dotičnoj adresi se predbilježiti ili za luksuzni discbox od četrdeset funti (i vinili i cedeji i još jedan cijeli bonus album i brdo Donwoodovog artworka, naravno) ili za, što je ovdje zanimljivije, download kojem ste sami mogli odrediti cijenu, bila ona puna dučanska, još viša, rođendan vaše bivše cure, broj grudnjaka susjede ili pak čista nula. Fora, da, ali, riječima Ringo Starra, what does it mean?

Da, ok, to je ironična ponuda jer i već spomenuti klinci i ptice, pa i Rh, znaju da bi se album i ovako i onako već isti dan pojavio na torrentima ili nekom sličnom servisu, pa je prozorčić za upis cijene na inrainbows.com koji kaže «it's up to you» pa onda još jednom potvrđuje «no, really, it's up to you» dobar štos. Ali! Osim što je dobar štos postavlja i nekoliko filozofskih pitanja. Što ustvari kupujemo kad kupujemo glazbu? Kupujemo li glazbu da bi kroz nju doživljavali osjećaje ili zbog fizičkog cd-a kojeg kao sakupljači ili hrčci volimo stavljati na policu i, na kraju krajeva, posjedovati stvar? Naravno da je fetiš vinila ili cd-a, odnosno, omota, dizajna i imanja stvar koju treba tazumijeti – pa od kolekcioniranja i diskofilije razvila se cijela jedna znanost! Za te i takve Rh su pripremili očaravajući proizvod od skoro 600 kuna, no igra sa vrijednošću digitalno skinute glazbe i time da publika sama vrednuje rad umjetnika ovdje je puno bitnija.

Bez obzira na pritužbe u stilu – gdje je konkretni cd kojeg mogu stavit pored ostalih cd-a od Radiohead na policu!?, ili – zašto su mp3ice koje je bend poslao naručiocima downloada na samo 160 kbps-a!?, album «In Rainbows» je u prvih tjedan dana skinut s neta u milijun i pol primjeraka. To govori i koliko je 2007. Radiohead i dalje bitan, zanimljiv bend, no još više o samom biznisu, odnosno o njegovoj skoroj propasti/promjeni.

Vaš voditelj/recenzent/sralo jedno obično dobio je album za 0 kuna, legalno, sa službenom zahvalom od benda na ponudi koja je pristigla na mail! Velika revolucija? Paa... bendovi su se već prije sami izdavali, ali niti jedan prije nije nikad tako snažno odaslao poruku o stanju diskografske industrije, pokazao srednji prst korporativnim konglomeratima i otišao fučkajući niz ulicu. Iako si ovakve revolucionarne pothvate mogu priuštiti samo najveći, dakle bendovi koji su dosad prodali već pokoji klasik i zaradili koju škudu, ishod je u ovom slučaju posebno dobar jer, i sad slijedi ono najnajnajbitnije, Radiohead su, povrh sve ove gungule, snimili odličan album.

Album «In Rainbows» ima deset pjesama i niti jedan sonični eksperiment na kakve smo navikli na posljednja tri albuma. Ovo je deset čistih, jednostavnih, BENDOVSKIH pjesama i u tome je njegova najveća snaga. Radiohead opet zvuče kao bend, ponovo sviraju i ponovo stvaraju tzv. magiju iz suodnosa pojedinih članova i njihovih konkretnih instrumenata. Evo, npr. ne sjećam se kad sam posljednji put tako intenzivno doživio Rh ritam sekciju, kombinaciju basa Colina Greenwooda i bubnja Phila Selwaya, dinamičnog komba koji je na prethodna tri albuma tako rijetko isplivavao iz elektroničarskih progijanja vođenih uglavnom od Yorkeja i Jonnyja, brata Colinovog. Čini se da je Thom našao svoj ventil za «laptop glazbu» u prošlogodišnjem odličnom solo isfuru «The Eraser» pa sad bend opet može biti ono što je bio i prije nego im je frontmen otkrio veličanstveni i, danas već povijesni Warp Records i slične etikete.

Da se razumijemo, nemam ništa protiv elektronskog Radioheada, dapače – «Kid A» mi je i dan danas draži i zanimljiviji od «OK Computera» (jebiga, sori, uz «OK» je poteklo puno suza i trenutaka i najbolji je ikad na svijetu ali «Kid A» stvarno je to što sam rekao da mi je), no čuti Rh ponovo kao bend, kao alter rock bend, s instrumentima kao što su npr. gitara, bas i bubanj, ono, uzbudljivije je nego što sam mislio!

Kaže koljega Vava Simčić – «srhomat je stalno na deset» i morao sam ga citirati jer to je najbolji opis «In Rainbows». Ono što Rh rade najbolje ovdje rade još bolje - dižu lanugo pili dlake na rukama! Cijelo vrijeme tu je dobar stari Rh-filing kad ruke idu u zrak na ključnim spojevima Thomovog superfalsetta i određenih nadprirodnih akorada i želja za kemijskom reakcijom prilikom koje rastu krila za bježanje iz grada problema je neopisivo jaka i svi osjećaji koji vas gnjave su odjednom u očima ali smiješak titra ispod i drago vam je da ste, unatoč svim okružujućim govnima, živi!

Tako «15 Steps» melje handclapove i gitare u melodioznu kašu od koje za par trenutaka plešete kao 15 Thom Yorkeja zajedno, a to je puno. «Bodysnatchers» evocira telekastersko prangijanje sa prvog (!) i drugog albuma (Ajme radosti! sa definitivnim Rh-trenutkom kad potegnu u novu brzinu sa «Has the light gone out for you?/ Cause the light's gone for me/ It is the 21st century...» komadom), a «Nude» je, kao i «Reckoner» Thom Yorkeova Osnovna Škola Za Najljepše Falsette i to završni razred kad uče djecu pjevati, evo je, opet ta prokleta poredba iz pokojnog časopisa "Nomad", poput anđela.

Moj osobni favorit je svakako «Weird Fishes/Arpeggi» koja plovi kao kakva Rh-verzija krautrock vozilice da bi, nakon pada u sredini kad Thom i jedna gitara odrade nešto što bi trebalo biti refren, eksplodirala natrag u ritmiku sada začinjenu prekrasnim Greenwoodovim bas-rješenjem i, kad budete slušali znati ćete na što mislim, onim sint?/sempl? zvukom koji onda cijelu stvar odvodi u svemir, doslovno. Tako jednostavno (jedan ton!) a tako efektno! Slična je i prekrasna «All I Need» sa svojim, možda čak i najdefinitivnijem Rh-trenutkom na albumu, eksplodiranjem pred kraj u celestijalnu uzvišenost klavira, činela i Thomovog glasa.

«Faust Arp», rekli su svi kritičari pa ću i ja, jer stvarno je tako, je Radioheadov odgovor na «Blackbird» s Beatles Bijelog Albuma. Slijede epski «Reckoner» i «House Of Cards» («Pyramid Song» ovog albuma, ali samo uvjetno, onako, za opis), te zaključna «Videotape» kao deep, down & dirty klavirska koda koja, osim što jedina, uz «15 Steps», minimalno koketira sa elektronikom, služi kao sasvim prikladan finale. Verzija je to posljednjeg pozdrava na moderan način, u kojem Thom pjeva «This is my way of saying goodbye/ Because I can't do it face to face/ I'm talking to you after it's too late/ From my videotape...» i mantra na riječ «videotape» da bi, na kraju, zaključio svoj goodbye, cruel world trenutak sa stihom optimizma («No matter what happens now/ You shouldn't be afraid/ Because I know today has been the most perfect day I've ever seen.») nakon kojeg cijeli album umre u minimalističkom outru, samo da bi se ponovo rodio stiskanjem tipke repeat na cd plejeru. Khm, mislio sam reć kompjuteru.

Previše utisaka, premalo riječi.

Ako je «Hail To The Thief» bio raštrkana kolekcija pjesama (zaista i je, to vidim tek sad kad se koncizan tracklisting «In Rainbows» albuma nameće kao skoro pa savršen, pa mi je tek sad jasno da je prethodni album imao četiri, pet pjesama viška) bez njihove stare kohezivnosti, ovaj novi album je cjelina od početka do kraja.

Još dvije, tri tehnikalije. Uz šestog člana (ili Radioheadovog Georga Martina) Nigela Godricha na ovom albumu radio je i Mike «Spike» Stent, poznat po radu sa milion glazbenika (od KLF i Björk, preko Depeche Modea do Massive Attacka itd.). U intervjuu za BBC Radio4 od pred neki dan, Rh menadžeri Bryce Edge i Chris Hufford izjavili su kako će bend uskoro potpisati ugovor s izdavačem ne bi li dogovorili distribuciju fizičkog cd-a koji bi se u dučanima trebao pojaviti u siječnju 2008. Tako da svi vi koji volite imati cd na polici, a četrdeset funti za discbox vam je malo previše – čekajte siječanj. Vi svi ostali odite na inrainbows.com i budite dio največe svjetske zajednice – zajednice skidača glazbe s interneta. Od sad u boji i legalno!

«In Rainbows» je, daaaaaaaakleeeeee, definitivno najjača kolekcija pjesama s velikim P koju je bend uspio okupiti na jednom mjestu u posljednjih deset godina. Radiohead opet zvuče samouvjereno, sigurno i, kako reče novinar Guardiana, «kao bend na vrhuncu svoje kreativne snage».

Ljudi koji će, nakon «In Rainbows», i dalje ovaj bend povezivati sa depresijom, čemerom i štrikom za objesit se na tavanu pored bake su potpuno izgubljeni slučajevi i bilo bi im bolje da odmah prestanu slušat glazbu jer su potrošili cijeli život na ništa. Zašto? Zato jer je Radiohead i dalje najbolji bend na svijetu. Amen.

Tracklisting: 15 Step, Bodysnatchers, Nude, Weird Fishes/Arpeggi, All I Need, Faust Arp, Reckoner, House Of Cards, Jigsaw Falling Into Place, Videotape

You, Tube And Everything Caught In The Fire:
Užasne ali informativne snimke All I Need i Nude u Amsterdamu 28.06.2006. te Jigsaw Falling Into Place u Copenhagenu 06.05.2006.

Pozdrav,
ek.

p.s.
Ono gore nije naslovnica. Nije ni ona druga slika koja liči na Pollockovo platno na koju ste možda naletili. Službene naslovnice još uvijek nema.

p.p.s.
U slijedećem nastavku vegan-hostile emisije BeatNocha: Fafenštajn - druga hrvatska rock opera!

U Osječkoj ulici na Škurinjam otvorio se danas Mercator Centar na više od 10 000 kvadratnih metara prodajnoga prostora i uređene prema prepoznatljivim Mercatorovim standardima.
Ono po čemu se zasigurno ralikuje od ostalih trgovačkih centara su samoposlužne blaganje popularno nazvane «tik-tak» blagajne na kojima kupci uštediti na vremenu.

Hipermarket s tik-takovima:)




Zanimljiva je i Pika kartica koja osim bodova nudi i mogućnost kupnje na kredit do 12 rata bez kamata i ostalih troškova što će vjerujemo privući veliki broj kupaca baš u Mercator. Znamo kolike su plaće u Hravtskoj i koliko od plaće otpada na potrošačku (OSNOVNU) košaricu.
Od brandova koji bi mogli kupce zanimati izdvajamo: Mozaik knjigu, Magmu, HG spot, More&More, Zlatarnu Celje, ljekarnu te bar Santana.

.....razgovor s grupom "fof" u kojem će se do detalja razjasniti uvjeti koje im je postavio Zdenko Franjić kako bi izdali album za njegovu diskografsku kuću Slušaj najglasnije.
Oni su još jedan Ri bend na navedenoj etiketi, stoga - živio Zdenko!
Zato slušajte sutra u 18:30 na 98,4 MHz Zaljevski zvuk.

LNG i Družba Adria samo su predizborni promidžbeni trikovi dviju najvećih hrvatskih stranaka, HDZ-a i SDP-a, koji umjesto da se osvrnu na Luku Rijeka koju treba unaprijediti, potiču projekt GATEWAY koji je, kako kaže Kirin na današnjoj tiskovnoj konferenciji HSP-a Rijeka, samo paravan za uništeno hrvatsko gospodarstvo.
Da bi Luka Rijeka napredovala, Grad Rijeka i Uprava Luke trebale bi maksimalno surađivati ne bi li Luka Rijeka zajedno s Koprom i Trstom bila u položaju da izađe na tržište njima ravnopravna, misli Kirin te naglašava kako je razvoj Luke Rijeka od nacionalnoga interesa.
Kirin spominje i potrebu građenja riječke bolnice koja bi pokrivala čitavo primorsko-goransko te istarsko područje, a koja bi bila dovršena do 2019. godine ukoliko bi HSP došao na vlast. Sukladno potencijalnoj gradnji bolnice, HSP bi inzistirao na razdvajanju Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi na dva, i to na Ministarstvo zdravstva i Ministarstvo socijalne skrbi ne bi li se spriječilo rasipanje novca koje je potrebno za gradnju bolnice.
Ajde, navijamo za bolnicu, zlu ne trebalo:)

Interesni odbor Mladih HNS-a Rijeka organizirao je danas anketu o poticajnoj stanogradnji ispred Robne kuće Ri.
Anketni upitnik sastoji se od tri pitanja: koliko poznajete Čačićev projekt, znate li kolika je cijena kvadrata stana po POS-u i mislite li da se treba graditi još stanova.
Što vi, dragi čitetelji Svid bloga mislite o POS-u?
Anketu su i ovaj put podržali čelnici Županijske organizacije HNS-a i kandidati HNS-ove liste 8. izborne jedinice, Edita Stilin i Đani Poropat.

Što još reći, stari za mlade i mladi za stare!

Udruga Katapult danas je najavila događanje pod nazivom K10 povodom izadavanja jubilarne desete knjige u ediciji Katapult koje će se odviti u petak 19 listopada.
U sklopu programa cijeli dan će se na štandu na Korzu prodavati knjige iz edicije Katapult, djelit će se promotivni materijali te će se informirati građane o djelovanju udruge.
Zatim će se na Arci fiumani, s početkom u 20 sati, predstaviti deseta, novoobjavljena knjiga edicije Katapult autorice Ive Pejković pod nazivom «Mačka u čizmama». Knjigu izdaje riječki izdavač Zigo.
U ediciji Katapult se inače izdaju književni prvjenci neafirmiranih pisaca.
I na kraju dana održat će se multimedijalni koncert u dvorani Stereo na kojemu će nastupiti grupe: Klaus, Ponavljači iz OŠ Sulud III, Transponder collective live (Nevio Quasarr vs. DJ Arexx) i Mario Furka Lose Explosion (članovi grupa My Buddy Moose, OŠ Sulud III, Stoned Cows i VEPM). Muziku će puštati DJ Evil Disco, a VJ biti će Nika Rukavina.
Ulaz je 20 kuna
Glavni cilj projekta je informirati građane Rijeke o problematici mladih i neafirmiranih autorica i autora u Hrvatskoj.

«MedILS snažno podupire znanstveni rad prof. dr. Ivana Đikića na MedILS-u. Riječ je o međunarodno priznatom znanstveniku koji je u dosadašnjem radu pokazao snažnu privrženost obrazovanju mladih znanstvenika i njihovom poticanju na rad u inovativnom okružju. Svi znanstvenici u MedILS-u imaju zajednički cilj, a to je podizanje znanstvene kulture u Hrvatskoj na svjetsku razinu. Stoga podržavamo sve naše znanstvenike koji predano rade na ostvarenju tog cilja.»

Znanstvenici MedILS-a

Budući da sam na pitanja novinara Večernjeg Lista odgovorio telefonom i nisam imao uvid u tekstove prije tiskanja, nalazim da su moji navodi bili iskrivljeni, ili uzeti van konteksta, da bi se dobio utisak (eksplicitan u naslovima i podnaslovima) kako ja podržavam Ministra na uštrb kolege Ivana Đikića. To nije istina. Moja osnovna i ponovljena izjava bila je da Prof. I. Đikic ne treba odvjetnika, i da je sam jasno istaknuo u svom intervjuu na HRT-u prošle nedjelje, da se izražava kao slobodni intelektualac a ne u ime dviju znanstvenih institucija (Goethe sveučilište i MedILS) čiji je član. Naglasio sam da su anonimna pisma evidentna realnost i da su žalosna dijagnoza društva u kojem se pišu. Kao znanstvenik i građanin želim uvijek, pa i u ovom slučaju, da istina ima zadnju rijeć. Zato bih želio demantirati izjavu Ministra Primorca da sam se a priori, prije ustanovljene istine, ogradio od kolege Đikica. Kolega Đikic je dragocijeni suradnik u zajedničkom radu na kreaciji znanstvene izvrsnosti u MedILSu do koje mi je posebno stalo. Zato mu je cjelokupni znanstveni tim MedILSa, uključujući mene, dao podršku. Što se tiće samog nastupa u emisiji "Nedjeljom u 2" nalazim da je bila primjer kvalitetne znanstvene komunikacije i snažnog drustvenog angazmana.
Srdačan pozdrav,
dr. sc. Miroslav Radman

U petak, 12. listopada 2007. direktor Hrvatskih voda- vodnogospodarskoga odjela primorsko- istarskih slivova Rijeka, Gordan Gašparović uručio je rektoru Sveučilišta u Rijeci, akademiku Danielu Rukavini idejno rješenje Projekta oborinskih voda Sveučilišnog kampusa na Trsatu.
Akademik Rukavina naglasio je da je time učinjen veliki iskorak u rješavanju iznimno značajnog prirodnog i tehnološkog zahvata za uspješno funkcioniranje sustava kampusa.
Hrvatske vode – vodnogospodarski odjel za vodno područje primorskih i istarskih slivova Rijeka financirao je i isprojektirao Idejno rješenje kanalizacije oborinskih voda s područja kampusa. Prema riječima direktora Gašparovića idejno su rješenje izradili stručnjaci Odjela, a tržišna vrijednost Projekta iznosi milijun kuna. (priopćenje stiglo iz Rektorata)

PJ Harvey
White Chalk
Island, 2007




Nova Pidžej! Jooj, sa'će bit zračnih gitara gore-dolje i lijepo živčanih žestica i opet ću bit tri dana isfrustriran što ne znam svirat gitaru, lako za pjevanje, al gitara, i tako to.

A ono ništa.

Na omotu sjedi Polly Jean u dugoj, bijeloj, čipkastoj haljini na puflasta ramena, ruke joj u krilu, lice prazno od svake nade i gleda preko sobe dovoljno neosvjetljene da podsjeća na Proustovu tamnicu. Je li to ona ista haljina iz njenog prvog singla „Dress“ iz 1991.?

„Kakve to veze sad ima? To je tako tipično za vas šmokljane što se nazivate „glazbenim novinarima“! U svačemu pokušavate nać neko značenje! Gadite mi se!“

Ko je to reko?

„Šta ko je reko ja sam rekla!“ – govori Polly Jean i diže se iz stolice, izlazi iz omota i unaša mi se u facu. Gledamo se tako jedno vrijeme, lijepa je, doslovno, ko na slici.

I onda jel je to ista haljina?

„Nije, debeli.“

Oćemo se ševit?

„Sumnjam.“

Nakon toga se vratila u omot i sve je bilo ko i prije, pa sam nastavio svoju recenziju.

Polly Jean je ovog puta bacila gitaru u smeće, ne doslovno. Sad je njezin weapon of choice klavir. Miljama udaljen od melodiozne posvete Patti Smith „Stories From The City, Stories From The Sea“ (Island, 2000.) i još više tih istih milja udaljen od prošlog distorziranog bombona „Uh Huh Her“ (Island, 2004.), „White Chalk“ je potpuno akustično, tiho, mračno i polusatno djelo kojim Polly Jean ispunjava svoju staru devizu – maknuti se čim je više moguće od onoga što je radila „zadnji put“. Kako je „Uh Huh Her“ bio prilično nabrijan, bilo je logično da će novi album biti nešto tiši. No, ništa nas nije moglo pripremiti na ovakvu tišinu.

Harveyjeva je od početka devedesetih do danas isprobala mnoge r'n'r maske, bila je i rok tradicionalist i alter-diva i bluzerica, čak je nešto prtljala i s elektroničkijim zvukom. Danas je viktorijanska folk usamljenica za klavirom. U prvoj pjesmi „The Devil“ pjeva „All of my being is now in pining“ i do samog kraja zaista i je – njen glas, njeno tijelo, njene note pružaju ništa drugo do tugovanje i atmosferičnu mrakaču. Uz taj pomalo raštimani grand piano kao pojačivači okusa tu i tamo se pojavljuju i harfe, gudači i minimalna perkusija, no ono što vozi (ili ne vozi jer ako ćemo u hidronimima – ovaj album je voda stajačica) su definitivno ebony and ivory, no ne i uvijek in perfect harmony.

Bilo da se radi o ponovnom izmišljanju engleskog folka na gotički PJ način, ili o snenim minijaturama, Polly Jean je i u temama dosljedna glazbenoj priči. Tu je, npr. pjesma „To Talk To You“ u kojoj pjeva koliko joj fali pokojna baka, što je sasvim legitimna tema za pjesmu, a tako rijetko istražena. Pa onda prvi „singl“ „When Under Ether“ koja kirurški govori o brutalnoj hladnoći pobačaja. Pa „Dear Darkness“ u kojoj priznaje da joj je „tama prijatelj sve ove godine“. I tako, divota jedna optimistična puna oproštajnih poruka, istrgnutih stranica iz tuđih dnevnika, suprotstavljanja nasilja i ljubavi, samoće, duhova i sličnih radosti.

Što se tiče suradnika treba obavezno spomenuti da se Mark Ellis poznatiji kao Flood vratio za produkcijsko kormilo (pretposljednji „Uh Huh Her“ napravila je sama PJ doma u Dorsetu) a tu su i John Parish, najpoznatiji po radu s njom ali i sa 16 Horsepower, Goldfrapp, Eelsima i još mnogima, te Jim White iz The Dirty Three i Eric Drew Feldman iz Cpt. Beefhearta.

„White Chalk“ je njen osmi studijski album i svakako je njeno namjerno najteže djelo. Iako nikad nije bila lak materijal za slušanje, Bijela Kreda nadmašuje sve. Za prolazak čak i kroz nešto malo više od pola sata glazbe treba vam strpljenje, odlučnost i volja. Ali, kako to obično biva, „White Chalk“ zna nagraditi strpljivog slušača jer nedvojbeni trenuci ljepote na raznim razinama definitivno postoje. Mislim, ipak je to PJ.

„Hvala.“, čuje se iz omota.

Ništa, ništa.

Jedan kritičar ju je nazvao „Madonnom alternativnog roka“ i nije puno falio – PJ je uvijek bila ženski glazbeni kameleon s rukama duboko u temama kao što su ljubav, seks, religija i smrt. I Madonna i PJ su majstorice ponovnog izmišljanja same sebe, no tamo gdje je Madonna proizvod pop kulture, Harveyjeva je potpuno odsječena od mainstreama.

„Nego šta da jesam, nabijem i tebe i mainstream!“

Dobro je, polako, no.

Njena transformacija je ovaj put zapanjujuća. Sirova ili ovako tugaljiva, dobro ajde – refleksivna, PJ Harvey je uvijek zanimljiva. Na „White Chalk“ ona je usamljena poetesa neugode, mraka i tema o kojima pričamo uglavnom iza ponoći. Na trenutke ove pjesme čine se samodostatnima hermetičnim soničnim razglednicama iz njenog najprivatnijeg privatluka i kao takve odbit će mnoge koji će, suočeni sa zatvorenom prirodom ovih pjesama lako reći da je album „dosadan“. Nije za ne shvatiti takve izjave niti za zamjeriti, no kažem vam još jednom – strpljivi bivaju nagrađeni. I ne, ovo nije citat iz Biblije.

Ponekad sivo zimsko svijetlo svijetli ljepše od jarkog ljetnog.

„Uh huh, ovo si lijepo rekao...“

Onda, oćemo se sad maznut?

„Ae dođi.“

Najbolje od Bijele Krede: The Devil, Dear Darkness, When Under Ether, White Chalk, Silence, The Piano

Po riječima PJ Harvey glavni utjecaji na „White Chalk“: Ludwig van Beethoven, Johann Sebastian Bach, Georg Friedrich Händel, Arvo Pärt i Henryk Mikołaj Górecki

Dva instrumenta odjednom: „White Chalk“ uživo u Danskoj pred ful malo

Meni i dalje najdraža PJ Harvey stvar: C'mon Billy

Hvala na čitanju,
ek.

U slijedećem broju Vegan-Non-Friendly serijala: Thom, Ed, Colin, Phil i Jonny u dugama.

Na konferenciji za novinare u riječkom Informatvnom centru predstavljena je manifestacija RiRock u Stereu.
«Radi se o deset koncerata riječkih demo bendova koje će organizirati udruga Ri rock u Stereo dvorani uz financijsku potporu Grada Rijeke» rekao je vlasnik sterea Simon Dejhalla.
Zanimljivo je da je sama inicijativa za taj program potekla od gradonačelnika Vojka Obersnela koji je izjavio da je to podržao budući već dugi niz godina u Rijeci nedostaje adekvatan prostor za demo bendove koji nemaju toliku komercijalnu snagu da bi odazivom publike pokrili troškove koncerta. Osim toga, rekao je da razumije kako alternativna scena predstavlja osnovu riječkoga identiteta i percepciju Rijeke kao buntovnoga grada pa je odlučio sa 40 000 kuna podržati ovu manifestaciju.
Također je najavio izradu idejnog rješenja za prenamjenu jednog od riječkih atomskih skloništa u prostor gdje bi bendovi mogli imati probe.
A u sklopu budućeg kampusa na Trsatu jedan od prostora nosi naziv Studentski kulturni centar i Obersnel podržava ideju da se i tamo u budućnosti izvode rock koncerti i program poput onoga u zagrebačkom SKUC-u, ipak, koje aktivnosti će se tamo odvijati ovisiti će od samog sveučilišta.
Voditelj RiRock stereo serijala Damir Radović je rekao da su se odlučili upravo za dvoranu Stereo budući ona zbog kapaciteta, razglasa i marketinga ima najbolje uvjete za izvođenje programa.
Do nove godine održat će se pet koncerata iz serijala, a prvi je već sutra kada nastupaju punk bendovi Tost i Invert, a specijalni gost biti će će Ringišpil iz Novoga Sada. Inaće na svakom koncertu će osim domaćih demosa biti i jedan etablirani sastav iz šire regije.
O sudionicima iduća pet koncerta odlučit će se nakon tradicionalnog Ri rock festivala kada se pronađu «nove mlade nade».

Dakle, večeras i sutra u Palachu održava se finale festivala Nova Rijeka Rooka.
Koncert počinje u 19:30, a upad je 15 kuna.

Prvi dan sviraju:

DISKURZ
CZAAR
THE PSIHODELIC

Drugi dan sviraju

DIAMOND DUST
GIMP
WHAT THE FUNK

Specijalni gosti su prošlogodišnji pobjednici festivala PAVIJAN GRIVASTI

Evo na što liči Korzo kada Čačić zvani ČAČ potpisuje svoja vrhunska Ostvarenja na riječkom Korzu, u četvrtak, u večernjim satima. Nekoliko ljudi, pet ili šest s knjigom, svugdje i uvijek prisutna Stilinova (za one koje ne znaju Edita) i već legendarni Poropat, očito u pauzi između suđenja. (Ovo bi trebala biti fusnota na Poropata – Možda ako Čač postane premijer oslobodi Poropata optužbi pa se ne moramo bojati da će nam otići iz Rijeke. Mislim, i ja bih ga poštedila kad je tako simpatičan.)
Ajde, bacite pogled na fotke (uz obaveznu plastičnu vrećicu).

POGLE TI TU FAJN VELU KNJIGU



TKO SE ZADNJI SMIJE- NAJŽEŠĆE SE SMIJE




Za blog Svid radija
Kiki s Korza

Odgovor na pitanje hoće li Rijeka dobiti Mediteranske igre znatiželjni Riječani saznat će se uskoro.
Grad Rijeka kandidirao se u lipnju 2006. godine za dobivanje domaćinstva XVII. Mediteranskih igara 2013. godine što predstavlja četvrtu uzastopnu kandidaturu – rekao je na današnjem 88. gradskom Poglavarstvu gradonačelnik Vojko Obersnel.
Razlog neodabira Rijeke za domaćina nije bio rezultat propusta u kandidaturi ili pak eventualnoga nezadovoljavanja propisanih uvjeta, misli Obersnel, a Rijeka se po četvrti put kandidirala za dobivanje Igara prvenstveno vođena osjećajem obveze prema građanima Rijeke te rukovodeći se interesima razvoja sporta i bitnoga povećanja i poboljšanja standarda za bavljenje sportom, dostizanja europskih standarda, razvoja gospodarstva i svih ostalih pozitivnih aspekata koji bi Rijeku i okolne općine podigli na znatno višu razinu.
Bez obzira što do sada Rijeka nije dobila Igre, Obersnel je podsjetio kako je Grad pokrenuo razvojne, kapitalne projekte, u koje spadaju izgradnja novog bazena na Kantridi, izgradnja Dvorane na Zametu čija izgradnja započinje krajem godine te izgradnja Sveučilišnoga kampusa na Trsatu.
Konačna odluka o terminu održavanja XVII. Mediteranskih igara donosi se u dogovoru s Međunarodnim odborom Mediteranskih igara, a 27. listopada izabrat će se grad domaćin Mediteranskih igara na Generalnoj skupštini Međunarodnoga odbora Mediteranskih igara u Pescari. Generalnu skupštinu čine delegati Nacionalnih olimpijskih odbora mediteranskih zemalja te članova Međunarodnoga olimpijskoga odbora.
U promociji Mediteranskih igara, ukoliko Rijeka bude domaćin, sudjelovat će i naša najbolja atletičarka Blanka Vlašić, a jedino što bi Rijeci moglo oduzeti potencijalno domaćinstvo jesu, prema riječima dogradonačelnika Đanija Poropata, različiti interesi i nedostatak kriterija.
Osim sporta, smjernice Grada Rijeke za 2008. godinu ticat će se gradnje stambene infrasturkture, podizanje društvenoga standarda, modernizacije gradske uprave te još veće promocije kulture u Rijeci.
Tako se u narednom razdoblju planira izgradnja Muzeja moderne i suvremene umjetnosti te nove zgrade Gradske knjižnice što su kapitalni projekti, a ne treba zaboraviti ni realizaciju prostora bivše tvornice Rikard Benčić, izgradnju Centra mladih i komunalne infrastrukture u okviru prostora bivše Tvornice papira, promocija lokacije Torpedo, uređenje Staroga grada koji je alternativa Korzu kao i gradnja još jednoga hotela sa poslovnim prostorom i garažom.
Svi ti projekti nastavljaju transformaciju Rijeke iz lučkoga grada u grad urbanoga turizma, rekao je Obersnel te zaključio kako će godina koja je pred nama značiti svojevrsnu renesansu u mnogim područjima od kojih je sazdana riječka kultura.

U Muzeju grada Rijeke najavljena je izložba «Tvornica papira Rijeka» autora Mateja Grgurića. Ravnatelj muzeja Ervin Dubrović naglasio je kako već godinama prikupljaju predmete vezane uz riječku industrijsku baštinu, a budući je Grgurić stručnjak za specijalizirane izložbe o riječkoj povijesti kao i autor izložbi «Riječke fontane i perila» i «Riječkih škala», upravo je on izabrao predmete vezane uz povijest Tvornice papira i priredio tekst za katalog.
Grgurić je istaknuo važnost Tvornice papira koja je započela s radom 1823. godine, na početku industrijalizacije Rijeke, ali i Hrvatske.
Prvi parni stroj u Hrvatskoj i na Balkanu započeo je s radom 1833. godine u riječkoj Tvornici papira, a njezini proizvodi prodavali su se na svim kontinentima i u 50 zemalja svijeta.

Uz izložbu, Marija Lazanja – Dušević i Jelena Dunato vodit će likovnu i povijesnu radionicu za djecu. U likovnoj radionici djeca u dobi od 5 do 15 godina radit će u origami i kolaž tehnikama, a po završetku radionice koja traje od 22. listopada do 12. studenog organizirat će se izložba njihovih radova.
Izložba se otvara sutra u 19 sati u Muzeju grada Rijeke.

U novim prostorijama Molekule predstavljen je i posljednji ovogodišnji Art&clubbing što ga organizira udruga Drugo More.
Radi se o gosovanju australske predstave «Sat burleske – salon živih dama» autorica Moire Finucane i Jackie Smith.
Petra Corva iz Drugog Mora rekla je da je predstava kombinacija varijetea i cabareta te čak magijskoga realizma u kojoj se spajaju motivi bajka viđeni kroz suvremeni svijet. Stoga je Davor Mišković nadodao kako bi unutar takve gothic predstave dobro došao koncert Marilyn Mansona.



fotka skinuta s www.moirafinucane.com

U predstavi će se istraživati rodni identet, seksualnost i erotičnost.
Predstava traje devedeset minuta s pauzom od 15 minuta i bit će jedini sadržaj ovoga Art&clubbinga budući sama predstava objedinjuje ta dva elementa.
Predstava će se odigrati u petak u 20 sati u HKD-u. Cijena ulaznica je 45 kuna, odnosno 25 kuna za studente i đake, a mogu se kupiti na kartomatu ili sat vremena prije početka predstave na blagajni HKD-a.
Više podataka može se pronaći na www.moirafinucane.com.

Od devedesetih godina do danas, riječka je luka bez obzira na fizički rast tereta, u stalnoj stagnaciji i zaostajanju za najbližim konkurentima u Jadranu i na Mediteranu- rekao je na današnjoj tiskovnoj konferenciji dr. Ivan Kirin, predsjednik Županijskoga vijeća HSP-a Rijeka.
U novim okolnostima Mađarska, Češka i Slovačka preorijentirale su se na luke Sjeverne Europe, a uspavanost odgovornih za riječku luku, od lokalne vlasti do Vlade, očituje se u totalnoj zastarjelosti lučke infarstrukture u svim njezinim segmentima, od razvojnih planova do nedostatka jasnih ideja- misli Kirin. Neki od propalih projekata svakako su planovi o marini u Porto Barošu, gradnja garaže ma mjestu bivšega Lenčevoga doka u luci te Rijeka gatway projekt.
Položaj riječke luke u budućnoti postaje upitan kada se radi izmještanju kontejnerskoga terminala na Krk stoga bi se on trebao dovršiti u Rijeci koliko god da stajao, a ne premještati u Omišalj, kaže Kirin i dodaje kako je problem vidljiv i u kontejnerašima koji satima čekaju na ukracaj i iskrcaj u riječkoj luci. Jer samo brzina i efikasnost u radu kontejnerskoga terminala mogu jamčiti da će se brodari vraćati u riječku luku.
HSP-ovi članovi koji su mahom stručnjaci iz ekonomije i zdravstva izradili su cjeloviti gospodarski plan, neovisno oTončiju Tadići i Miroslavu Rožiću, odgovorio je Kirin na novinarsko pitanje te kazao kako se u 8. izbornoj jedinici ništa nije promijenilo nakon njihova odlaska koji je očito bio motiviran nekim privatnim interesom. Kvalitetni ljudi i dobar gospodarski plan trebali bi stoga zasijeniti odlazak dvaju istaknutih HSP-ovaca.
Osim tematike vezane uz luku, HSP-ov član Županijske skupštine Tomislav Car osvrnuo se i na potrebu osnivanja zdravstvene ustanove koja će se brinuti za starije, bolesne osobe koje su prepuštene same sebi jer nemaju obitelj koja bi ih zbrinula. Car misli kako Županijsko vijeće nema sluha za ovu problematiku te da je sramota da Primorsko-goranska županija još nije osnovala ovakvu vrstu ustanove. Zbog toga će HSP Rijeka na sljedećoj tiskovnoj konferenciji izložiti svoj zdravstveni plan za naredno razdoblje.

CAR I KIRO
("Riječani nemaju cruisere, Riječani i Rijeka su luzeri"- I. Kirin)

četvrtak | 18.30

Murcof
Cosmos
Leaf, 2007.




„Let je počeo bezgrešno.

I onda se, odjednom, bez mnogo najave, u slojevima i slojevima prostorno-crne, pred našom letjelicom doslovno razlila sva ljepota hladnog i beživotnog Mjeseca. Ovo nebesko tijelo, kako su mu oduvijek tepali, pozdravljalo nas je posuđenim svjetlom.

Nakon toga pokušavali smo igrati trešetu, ali bestežinsko stanje daje posve novo značenje kapotu.“

Ovakve su mi rečenice počele padati na pamet kad sam prvi put u plejer stavio novi album Meksikanca Fernanda Corone poznatijeg kao Murcof. I nije za čuditi se što sam odmah htio početi roman, ili noveletu bar, o bespućima svemirske zbiljnosti. Jer „Cosmos“ je upravo to – prokleta tentalica, vabilica, draškateljica mašte i savršena zvučna slika benignog sukoba koji se odvija u svakom današnjem znan-fanu: hladan mrak galaktičkog vakuuma vs. šarena ljepota tog istog; i začas u glavi je visokoholivudska artistička sinemaskopija još nesnimljenog sf remek djela i mašta trči slobodno.

Iako, barem iz hrvatske perspektive, ima jedno od najbedastijih aliasa u svijetu elektronike, Fernando Corona je na sceni već neko vrijeme. Ovaj Tijuanac rođen je 1970. a od 2000. živi i radi u Barceloni. Neko vrijeme bio je član Nortec Collectivea, a ono po čemu je najpoznatiji to su svakako izdanja za etikete „Context“ i „Leaf“, izvrsni albumi „Martes“(2002.), „Utopia“(2004.) i „Remembranza“(2005.), te nekoliko ništa manje odličnih ep izdanja.

Ime Murcof je na europskoj elektronskoj sceni do danas već postalo sinonim za minimalističku, semplističku struju, isključivo ambijentalne baze ali sa mnogo utjecaja ozbiljne glazbe. Murcofova rješenja čine se jednostavnim, no u biti su sastavljena od vrlo kompleksnih struktura, apstraktnih orkestracija i prije svega – glitcheva, što će reći – elektroničkih perkusivnih škrguta, pucketanja, šumova, prašine, dlaka, iverja i svega onoga čega se drugi glazbenici vječito pokušavaju rješiti pri snimanju.

Iako stvara vrlo modernu/suvremenu glazbu, Murcof, odnosno seńor Corona je mnogo melodiozniji i tradicionalniji od svojih glitch/ambient suvremenika. I ozbiljniji, kako u pristupu, tako i u isporuci. Njegovi radovi više duguju ostavštini modernih skladatelja prošlog stoljeća nego suvremenoj elektronici. Ovdje prvenstveno mislim na tipove kao što su Arvo Pärt, estonski začetnik tzv. mističnog minimalizma ili npr. György Ligeti, mađarska legenda najvjerojatnije najpoznatija po „Atmospheres“, komadu glazbe koji je zvučno pratio Kubrick-Clarkeov monolit u znate-već-kojem filmu.

Corona je čovjek koji odvodi elektroniku do tzv. „novih granica“. Ovaj novi album, tako točno nazvan „Cosmos“ predstavlja odmak od njegovog dosadašnjeg trademark zvuka (spoj mračnih dugačkih dionica orkestra, pače, cijele filharmonije sa mikro-ritmovima) jer orkestra i tzv. „čiste“ ambijentalne glazbe ima više, a glitch-gruva manje. Rezultat je mnogo ozbiljnije djelo – avangardne kompozicije koje nisu više samo dio „elektronskog svijeta“ nego konkuriraju i za ulazak u „svijet moderne/suvremene ozbiljne glazbe“.

Ono, i dalje on „šuška“ i „šfršflja“, no, kažem, glitch je ovdje sveden na visoko ukrasnu razinu i više nije pokretačka snaga – Corona je pronašao nove dubine i nove ljepote u dugim notama i zato je teško ne reći da je ovo svakako jedno od ponajboljih ambient izdanja ove godine, ako ne i najbolje Murcofo do sad.

Vrlo minimalistička avantura, no ipak topla. Vrlo ozbiljne i elaborirane skladbe, no ipak grandiozne. Bezvremenska glazba kojoj možemo prefiksati epitet „svemirska“ ali to može samo privući krivu ekipu. Ne baš za opuštenu meditaciju, možda čak malo i presporo i presiromašno za kakav BBC-jev dokumentarac, ali za ozbiljno izvođenje i slušanje – apsolutno.

Naravno da će hrvatski Biennale (ali i mnoge slične europske manifestacije) zaobilaziti Murcofa iz čistog neznanja, i na tome im – naravno – treba zamjerati. Svaka čast Krzysztofu Pendereckom, finskom duu Pan Sonic a pogotovo našem Zlatku Tanodiju; ma, svaka čast i Biennalu i svemu sličnom, ali Fernando Corona zaslužuje da ga se čuje.

Dok ga netko ne pozove na live na riječki Sv. Križ (jer ovaj album će promovirati po planetarijima i sličnim prostorima) ili barem na ljetnerrhhrhnoćhrri, slušajte „Cosmos“ u svojim toplim domovima s očima na hladnom noćnom nebu.

Tracklisting: Cuerpo Celeste, Cielo, Cosmos 1, Cometa, Cosmos 2, Oort

Ofišlpejdž: www.murcof.com

Murcof na Tjubu: spot za „Ulysses“ (album „Utopia“, Leaf, 2003., redatelj: Aaron Soto)

Još Murcofa na Tjubu: Murcof, Erik Truffaz i Talvin Singh izvode „Rios“ (album „Remembranza“, Leaf, 2005.) na Montreux Jazz festivalu 2006.

One (if only there were two) to beam up,
ek.

Glasnogovornica ministarstva kulture Sunčana Glavak nas je obavjestila da je na današnjoj sjednici vijeća za kulturna dobra i muzejskog vijeća odlučeno da će Apoksiomen biti smješten u Malom Lošinju.

Na konferenciji za novinare u klubu Palachu Damir Čargonja je najavio gostovanje izložbe «10 godina MMC-a» u Stuttgartu od 9. listopada.
Naime, do suradnje je došlo tako što su dva profesora stuttgartske akademije likovnih umjetnosti, nezadovoljni umjetnicma s Balkana koje su dobivali suradnjom s Ministarstvima balkanskih država, malo kopali i otkrili riječki Multimedijalni centar. Čargonja smatra da je taj put koristan za promociju hrvatske suvremene umjetnosti koja je kod nas malo zastupljena i malo je ljudi razumije

Na put u Stuttgart ide 30 umjetnika i šest studenata riječke Akademije primijenjenih umjetnosti kojima će to biti dobro došlo iskustvo.

Inače, Čargonja je izrazio zadovoljstvo izložbom «10 godina MMC-a» koja se održala u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, a posjetilo ju je preko 500 ljudi. Navedena izložba će se osim u Stuttgartu održati u Sarajevu, a najavio je mogućnost gostovanja u Amsterdamu i New Yorku.
Put u Stuttgart platit će Grad Stuttgart, a one umjetnine koje se ne mogu prevesti preko granice, zbog složene birokracije, bit će predstavljene preko video instalacija. Dokumentarac o putovanju napravit će Zoran Krema.
Čargonja je najavio i otvaranja muzeja 10 godina MMC-a u Palachu gdje će biti izložena sva dokumentacija o njihovom deset godišnjem djelovanju, a smatraju da će to biti interesantno i za gradsku vlast budući se sadašnja kulturna politika Grada temelji upravo na subkulturi.
Na put će ići i Franci Blašković na inzistiranje profesora stuttgartske Akademije likovnih umjetnosti.
Svi putnici će u Stuttgartu ostati pet dana, a izložba će ostati otvorena dva tjedna.

U četverogodišnjem mandatu Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa nije donijelo državni, pedagoški standard iako se ministar Primorac kleo da će on biti donesen- rekla je članica gradskoga Poglavarstva zadužena za područje obrazovanja Edita Stilin na današnjoj tiskovnoj konferenciji HNS-a Rijeka.
Hrvatska ne može postati društvo znanja ako standardom nisu definirani ciljevi obrazovanja- smatra Stilin te dodaje kako se sramotne plaće učitelja, nepostojanje pravilnika o državnoj maturi, manjak psihologa u osnovnim i srednjim školama svjedoče o manjkavosti u radu resornoga Ministarstva.
Današnji Svjetski dan učitelja koji je UNESCO utemeljio 1966. godine trebao bi podsjetiti na društvenu važnost profesije učitelja, a novim pristupima u odgoju i obrazovanju kao i cjeloživotnim obrazovanjem negativna kultura u školama koja se često odnosi i na nespremnost učitelja na promjene trebala bi postati prošlost- kaže potpredsjednica HNS-a Rijeka, Tatjana Stanin. Zanima nas kako to Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija mogu motivirati učitelje na veću kreativnost i otvorenost inovacijama, boljim plaćama, opremljenijim učionicama ili kvalitetnijim standardom? Ništa od toga u Hrvatskoj nema, dragi moji učitelji, učitelji-blogeri i blogeri!

STANIN, TURINA-ĐURIĆ, STILIN U "OBRAZOVNOJ AKCIJI"


HNS u svome fokusu ima problematiku obrazovanja, s naglaskom na poziciju učitelja, upozorava primorsko-goranska dožupanica Nada Turina Đurić i drži da bi samo decentralizacija mogla osigurati subvencije i potpore koje su nužne za financiranje neophodnih, obrazovnih programa. S obzirom da je većina programa neophodna za hrvatski obraovni sustav, zanima nas kako bi HNS, kada bi bio na vlasti, financijski to riješio jer konkretnoga odgovora na to pitanje nisu dali.
Ipak zanimljiv je i diskutabilan odgovor Tatjane Stanin na novinarsko pitanje koje se tiče nagrade koja se godišnje dodjeljuje najboljim učiteljima u Primorsko-goranskoj županiji, a iznosi 1 500 kuna.
Iako bi se HNS ukoliko pobijedi na izborima navodno zalagao za izdvajanje od 5% iz BDP za učiteljske plaće, Stanin je rekla kako su učitelji samozatajni ljudi kojima je ponekad dovoljno samo prizanje za njihov rad! Znači li to onda da bi učiteljima u potpunosti trebalo ukinuti plaće jer im novac očigledno nije bitan kad im plaća nakon 35 godina rada iznosi bijednih
5 884 kuna pa se njihov trud može kategorizirati kao društveno koristan i volonterski ili je Stanin pomiješala prije i poslije izborne programe?

Sutra će se na sjednici vijeća za kulturna dobra i muzejskog vijeća najvjerojatnije odlučiti hoće li Rijeka, Mali Lošinj ili Zadar smjestiti Apoksiomena, brončani antički kip iz II. ili I. st. pr. Kr, nađenog 1996, a izronjenog 1999. u moru kod Lošinja, najavio je prilikom današnjeg posjeta Rijeci ministar kulture Božo Biškupić.
Naime, do sada su jedino ta tri grada dostavila potrebnu dokumentaciju kako zamišljaju smještaj Apoksiomena.

U Palachu je danas najavljen koncert Tribute za Caneta koji će se održati u subotu 6. listopada s početkom u 19:30 sati u klubu Palachu.
Radi se o koncertu kojim prijatelji žele odati počast tragično preminulom Dejanu Saničaninu- Canetu uz glazbu koju je volio, rekao je Canetov brat Bojan Saničanin.
Na koncertu će nastupit sastavi s kojima se Cane družio ili djelovao, a šest članova Ri teatra Kalavarija izvest će skečeve koji neće biti toliko komični kao obično, ali niti previše žalosni.
Cane je Ri rock scenu najviše zadužio svojim djelovanjem s grupom The Stuff. S njima je proveo pet godina i snimio angažirani rock album «Pare ili Život». Zdravko Kasapović, lider The Stuffa rekao je da će koncert posvetiti borbi protiv droge dok je Damir Čargonja dodao da je događanje u prvom redu oproštaj za prijatelja, ali se ipak želi upozoriti ljude neka prestanu zatvarati oči pred problemom, a ne da i dalje nedostatak komunikacije generira loše stvari.
Cijena ulaznice bit će 20 kuna, a sav novac ide obitelji preminuloga Saničanina.
U muzičkom djelu nastupit će:
1.Bruno
2.River Sharks
3.My buddy moose
4.Stoned Cows
5.OŠ Sulud III
6.The Stuff

Iz Ri teatra Kalvarija nastupit će: Sarah Švegar, Filip Ličanin, Nebojša Zelić, Maja Dobrila, Bojan Lakoš i Nino Bijelat

Riječane će u novu, 2008. godinu, uvesti grupa Jinx koja je u lipnju ove godine objavila svoj novi, povratnički album «Na zapadu» - rečeno je danas na tiskovnoj konferenciji u Salonu Grada Rijeke.


(u studiju Svid radija)

U kontekstu razvoja Rijeke kao grada urbane kulture, ovogodišnji izbor izvođača se tako sastoji od već spomenutih Jinxa, Laufera i Quasarra. Laufer će izvesti, prema riječima lidera Damira Urbana, svoj uobičajeni repertoar, pojačan gostima koji će osvježiti program.
Suorganizator dočeka Nove godine je Svid radio, a eminentni Svid-ovi glazbeni urednici Dražen Zima i Voljen Korić pod nazivom DJ doubleDecker zabavljat će publiku sve do ranih jutarnjih sati.
Gradonačelnik Vojko Obersnel napomenuo je kako je ovogodišnji izbor izvođača nastavak tradicije kojom se utvrđije već prepoznatljiv urbani identitet Rijeke, a direktor Svid radija, Toni Tibljaš upozorio je kako se prijedlog izvođača ne razlikuje od ustaljene glazbene koncepcije Svid radija.
Uz Grad Rijeku i Svid radio ove se godine na Korzu pojavljuje i Carlsberg Croatia s brandom Tuborg Green budući da Tuborg pokriva turneju Jinxa po hrvatskim gradovima.
Grad Rijeka će na program dočeka osigurati oko 350 000 kuna što se ne razlikuje od iznosa prošlogodišnjega dočeka, a jedno je sigurno, Riječane očekuje najurbaniji dočeke Nove godine u Hrvatsku, prema mišljenju predstavnika Carlsberga Croatia, Damira Levaka.

VAVA, OBI, TONI, YAYA, COCO


foto by Smiljana Radović (suradnik novinar- Služba za Internet podršku, Grad Rijeka)

Gradonačelnik Grada Rijeke Vojko Obersnel uputio je jučer pismo Ivi Sanaderu i Berislavu Rončeviću u kojem izražava svoje nezadovoljstvo činjenicom da Grad Rijeku nisu obavijestili o održavanju NATO-ove vojne vježbe i korištenju riječke luke za potrebe održavanja te vježbe.

U ovorenom pismu gradonačelnika Obersnela stoji sljedeće:

Poštovani gospodine Sanader,
Poštovani gospodine Rončević,

potaknut činjenicom da Grad Rijeka i građani našega grada, osim putem medija, ni na koji način nisu bili obaviješteni o održavanju NATO–ove vojne vježbe i korištenju riječke luke za potrebe održavanja te vježbe smatram potrebnim, obratiti Vam se ovim otvorenim pismom.

Naime, od osnutka Grada Rijeke, kao jedinice lokalne samouprave, nije se dogodio slučaj da u riječkoj luci borave ratni brodovi, a da o tome nismo unaprijed bili informirani. Naravno, građani upravo od gradske uprave traže informacije o usidrenim brodovima i vježbi koja se održava.

Podsjećam, u riječkoj se luci, koliko nam je poznato iz medija, bez ikakve najave prema Gradu Rijeci, usidrilo čak 6 amfibijskih brodova španjolske, grčke i talijanske i turske mornarice. Neobavještavanjem Grada Rijeke o ovome, Vlada i Ministarstvo obrane jasno su pokazali svoje stajalište o poštovanju lokalne samouprave i građana Rijeke i Kvarnera.

Stoga ovim putem, kao gradonačelnik moram izraziti svoje ogorčenje ovakvim odnosom prema našim sugrađanima koji su kroz povijest i danas uvijek s otvorenošću i gostoljubivošću primali sve posjetitelje našeg grada. Tako su postupili i ovom prigodom prema šestotinjak mornara i časnika s ratnih brodova usidrenih u riječkoj luci, koji su nekoliko dana obilazili naš grad.

Budući će se po završetku vojne vježbe "Noble Midas 2007", kako prenose mediji, brodovi opet na nekoliko dana privezati u riječkoj luci, nadam se da ćemo barem tom prigodom dobiti najavu njihovoga dolaska koju možemo prenijeti građanima.

Uvjeren sam da ćete pri budućim sličnim događanjima voditi brigu o pravodobnoj i cjelovitoj informaciji ponajprije prema građanima našeg grada,

Svake godine u Hrvatskoj 2 500 žena oboli od raka dojke, a čak ih 900 umire od te zloćudne bolesti koju Interesni odbor ženske incijative HNS naziva podmuklim ubojicom žena. No donošenje vrlo jednostavne odluke koja se tiče samopregleda može spasiti svaku desetu ženu u Hrvatskoj - rekla je Mirjam Porubić, predsjednica Interesnoga odbora ženske inicijative HNS-a Rijeka. Povećanje broja oboljelih u posljednjih deset godina za 12% govori i o potrebi promjena životnih navika kao što je smanjenje tjelesne težine i unosa alkohola u organizam kao i smanjenje hormonalne terapije, povećanje tjelesne aktivnosti i promjene prehrane.
Treba znati da je rak dojke problem obitelji i čitavoga društva, rekla je doktorica Mirjana Zečević te dodala kako su žene koje su stup obitelji zbog povećanih obveza posljednjih godina zaboravile na svoje potrebe. Svakodnevni stres treba kontrolirati, kaže Zečević, a edukacijom svih građana kao i prevencijom koja se tiče kliničkih i slikovnih pregleda žena može se smanjiti broj oboljelih od ove bolesti.



Dragi muškarci, ne zaboravite podsjetiti svoje žene, majke i sestre da posjete liječnika.
Drage žene, ne zaboraviti obaviti pregled na vrijeme jer pravovremena prevencija može vam spasiti život.

Zbog zabrinutosti građana, ponukani problemima s vodom u zagrebačkom naselju Vrbani na 87. sjednici Poglavarstva izvješteno je o kvaliteti i reguliranju kvalitete vode u Rijeci za 2006. i za deset mjeseci 2007. godine.
Dušanka Čuzela Bilać iz Nastavnoga zavoda za javno zdravstvo rekla je da se mjesečno uzima 32 uzorka vode te ispitivanjem nije detektirano nikakvo prisustvo opasnih tvari poput teških metala, pesticida ili minerala u vodi. U cijeloj 2006. godini samo je jedan uzorak bio neznatno neispravan zbog povećane mutnoće, ali ta nepravilnost nije zdravstveno rizična. Ukupni postotak ispravnosti uzorka iznosi 98 do 100%, a riječka voda se svrstava u prvu vrstu voda što znači da se ona ne mora prokuhavati ili filtrirati prije uporabe. Drugim riječima, građani nemaju razloga za zabrinutost te mogu slobodno piti vodu iz slavine, sve zahvaljujući kontinuiranoj dezinfekciji vode koju provodi samo komunalno društvo i Nastavni zavod za javno zdravstvo.

Hrvatska zasigurno ima elemete socijalne države, no postoje ljudi koji u Hrvatskoj zaista teško žive, a oni su uglavnom umirovljenici – rekao je predsjednik PGS-a i saborski zastupnik Nikola Ivaniš na današnjoj konferenciji za novinare koalicije PGS-HSS-HSLS.
Tako Hrvatska broji čak 339 000 umirovljenika koji žive s mirovinom manjom od 1500 kuna, a od toga njih čak 64 000 preživljava sa sramotnih 500 kuna mirovine.



Koalicija PGS-HSS-HSLS započela je upozoravati na problem mirovine pomoću novoga plakata, tiskanoga u nekoliko stotina primjera koji svjedoči da je pad udjela mirovine u prosječnoj plaći sa 43% na 40% od 2001. godine alarmantan- dodao je predsjednik Županijske organizacije HSS-a Ivo Zrilić. Ne treba zanemariti ni činjenicu da taj postotak u susjednoj Sloveniji iznosi relativno visokih 60%. Ne znamo koliko će plakat pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija jer sumnjamo da političari troše svoje dragocjeno vrijeme koje novac znači na gledanje u plakat ili na gledanje onih kojima je kopanje po kontenjerima ili skupljanje boca jedina šansa da nedjeljni ručak.
Dakle koalicija PGS-HSS-HSLS se zalaže za najnižu mirovinu u iznosu od 1500 kuna što bi državni proračun opteretilo za oko 114 milijuna kuna mjesečno (Mislite li da je Vlada spremna toliko izdvojiti za umirovljenike?!) kao i uvođenje nacionalne mirovine, ukidanje zdravstvenih participacija za starije osobe, kućno liječenje, privatne domove i sve ono što bi starijim osobama omogućilo dostojanstven i kvalitetan život.
Jedino što mi primjećujemo svakoga dana u čitavome gradu su prizori poput ovih...

ČEKA LI TO SVIH NAS?
alt="Free Image Hosting at www.ImageShack.us" />

Divan dan u Rijeci i još k tome ponedjeljak narušili su štandovi političkih stranaka koji najavljuju bolje sutra ili bolje danas ili općenito nešto bolje od ovoga što je. Neki imaju promotivne majice, neki svojim šarmom pokušavaju osvojiti simpatije građanina, a nama se sve čini totalno avangardnim ili pak dovoljno apsurdnim da odmah to uslikamo.


HDZ ZNA (no comment)



LOBIRANJE ZA TREĆU ŽIVOTNU DOB (no comment)

Udruga 3.zmaj predstavila je danas deseti po redu Rikon, konvencija ljubitelja znanstvene fantastike, fantasy književnosti, horora, povijesti i alternativnih znanosti.
Održat će se od 5. do 7. listopada u prostorijama Filozofskoga fakulteta, gornja zgrada, na adresi Omladinska 14. Sadržajem konvencija promiče ljubav prema literarnoj, filmskoj, glazbenoj i likovnoj umjetnosti te na atraktivan i publici pristupačan način predstavlja znanost i znanstvena dostignuća što ih prezentiraju stručnjaci i amateri. Predavanja će se u petak održavati od 18 do 22 sat, a u subotu tijekom cijeloga dana.
Na rasporedu su predavanja - Benedikt Perak: «Levitacije u svjetskim duhovnim tradicijama»
Katarina Peović Vuković: «Gaming kultura», Dražen Fišter: «Alternativni izvori energije», Saša Zelenika: «Nanotehnologija», Ivana Božić: «Povijest otrova i njihova primjena», Danijel Antunović: «Program prevencije poremećaja u ponašanju kod adolescenata igrama igranja uloga» te Josip Ćirić: «Temponauti – logički paradoksi putovanja kroz vrijeme»
Osim njih, predavanja će održati studenti Vedran Vivoda i Milan Perić.
Pokrovitelji manifestacije su Odjeli za kulturu i školstvo i odgoj koji su osigurali financijsku potporu i spavanje u dvorani osnovne škole Brajda dok je Filozofski fakultet osigurao prostorije za održavanje konvencije. Uz predavanja bit će organizirane igraonice, projekcije filmova likovne izložbe i prezentacija streličarskoga sporta.
Posebno je istaknuta radionica izgradnje srednjevjekovnog žičanoga oklopa.
Ulaznica za dva dana koštat će 50 kuna, a za jedan dan 30 kuna. U cijenu ulaznice je osiguran jedan obrok, besplatna cedevita i spavanje.

Petar Ciganović, predsjednik Zelene alternative – Stranke potrošača poslao je sljedeće
priopćenje:
Radimir Čačić, otkada je shvatio da nema nikakve šanse na izborima, pokazuje svoje pravo lice, lice bez obraza.
Nakon izjava o kršćanskoj radnoj snazi, sada je uvrijedio sve one koji nisu istog materijalnog statusa kao on i njemu slični hrvatski tajkuni.
Izjava da je svatko tko se bavi politikom, a nije materijalno situiran, po definiciji korumpiran je i više od uvrede. To je bezočna laž, jer se vrlo lako može utvrditi tko je sve korumpiran u Hrvatskoj, a to su redom oni koji imaju svega napretek - liječnici, suci, odvjetnici, uprave poduzeća, članovi nadzornih odbora - oni koji su do sada optuženi za korupciju. Ali su toliko prokleti da im nikada nije dosta.
Među njih spada i Radimir Čačić, to je njegovo prirodno okruženje, ljudi s kojima se on želi baviti politikom. Svi oni koji žive od svog rada u Hrvatskoj su siromašni po Čačićevim mjerilima, ali su mahom neusporedivo pošteniji od dotičnog gospodina.
Misli li Čačić (u stvari i nije gospodin jer to svojim riječima dokazuje) da su Jambo, Kerum, Rojs i slični pošteniji od nekog radnika u brodogradilištu, od nekoga tko čisti ulicu ili obavlja bilo koji drugi posao?
Znači li to da ti ljudi nemaju pravo razmišljati i misliti da mogu napraviti nešto dobro za ovu državu i kroz politiku?
Jer Čačić i njemu slični nisu napravili ništa dobro. Zadužili su nas do groba, vrijeđaju nas i uspostavljaju kastinski sustav.
Shvaća li Čačić da će pošten čovjek i umrijeti od gladi, ali se neće prodati njemu i njemu sličnima.
I taj se čovjek predstavlja kao ljevičar. A ljevičar je koliko i Le Pen u Francuskoj. Zaslužuje samo da ga svaki pošten čovjek koji je po njegovoj definiciji korumpiran, jer je siromašan, pljune u lice.
I da na kraju parafraziramo tu njegovu uvredu, pa kažemo da su svi bogati po definiciji pokvareni lopovi koji žive od izrabljivanja ljudi.
Kako bi to zvučalo? A sigurno bi bilo bliže istini od Čačićeve glupe uvrede.