SVID radio

Želim čuti Vaše sugestije i prijedloge o mjuzi koju bi rado čuli nedjeljom iza 22h. Kako Vam je poznato, to je termin kad se obično svira nekakva tematska mjuza u trajanju od nekoliko sati.
Što mislite o mjuzi dosadašnjih izdanja?
U obzir dolaze samo konstruktivne primjedbe i sugestije.

dexter

Centar za ženske studije Zagreb, Anti-trafficking Centar Beograd i Fondacija CURE Sarajevo zajednički organiziraju obilježavanje desetogodišnjice globalnog pokreta protiv nasilja nad ženama V-Day 2008.

Svečana predstava nagrađivanoga komada Eve Ensler "Vaginini monolozi", u kojoj će nastupati glumice, pjevačice, političarke i aktivistice iz Zagreba, Beograda i Sarajeva, održat će se 28., 29. i 30. ožujka 2008. u Zagrebu (28.03.), Beogradu (29.03.) i Sarajevu (30.03. ). Predstave će biti u korist ženskih udruga koje rade na sprječavanju nasilja protiv žena i djevojčica.

Županijska koordinacija odbora za referendum o NATO-u održala je konferenciju za novinare u prostorijama saveza udruga Molekula. Njihov predstavni Igor Bajok rekao je da će se peticija kojom građani zahtjevaju referendum za ulazak u NATO, potpisivati od 29. ožujka do 12. travnja ove godine na tri štanda: na Korzu ispred Radio Rijeke, na gornjem Filozofskom fakultetu u Omladinskoj 14 te na Kontu (samo vikendom). Peticija se planira potpisivati i u Opatiji i Delnicama. Akcija će uspjeti u slučaju ako prikupe 450 000 potpisa što čini 10% ukupnog stanovništva.

Naglasio je da ova peticija ne znači protivljenje ili odobravanje ulaska Hrvatske u NATO, već se njome želi vidjeti koliko je državi uopće važan referendum kao pravni i ustavni institut, te se pita ako referendum nije potreban za ulazak u NATO, za što je onda potreban? Stoga odbija tvrdnje Vlade da je referendum nepotreban budući da se Hrvatska ulaskom u NATO ne odriče svoga suvereniteta jer smatra da je ulazak u NATO prevažna odluka te se ne može povući paralela ulaska u NATO s ulaskom u Organizaciju za europsku sigurnost i suradnju za što nije potreban referendum.

Također se kritički osvrnuo na tvrdnju da ankete pokazuju da je većina stanovništva za ulazak u NATO jer same ankete nisu dovoljan argument kako bi se izbjegao referendum, niti imaju dovoljan uzorak. Osim toga neke ankete govore da čak 70% građana želi referendum o ulasku Hrvatske u NATO. Pozvali su zainteresirane za volonterski rad na sastanak koji će se održati ovaj petak, 28. ožujka u Molekuli u 19 sati, a zainteresirani se mogu prijaviti i na www.natonareferendum.org .
Inače Županijsku koordinaciju odbora za referendum o NATO-u čine udruge GONG, Filmaktiv, Smart, Drugo more i Ženska grupa Mali Lošinj.

Nedjelja 30-03-08, od 22hrs.
Grooves from 70's up today.
Tracklist:

CHERYL LYNN – GOT TO BE REAL
THE EMOTIONS – BEST OF MY LOVE
CHAKA KHAN – I'M EVERY WOMAN
SYLVESTER – YOU MAKE ME FEEL (MIGHTY REAL)
SISTER SLEDGE – LOST IN MUSIC
GLORIA GAYNOR – NEVER CAN SAY GOODBYE
BEE GEES – YOU SHOULD BE DANCING
ANDREA TRUE CONNECTION – MORE, MORE, MORE
CARROLL WILLIAMS – LOVE IS YOU
MICHAEL ZAGER BAND – LET'S ALL CHANT
PINO D'ANGIO – MA QUALE IDEA
SYLVESTER – DO YOU WANNA FUNK
ABBA – VOULEZ VOUS
THE JACKSONS – BLAME IT ON THE BOOGIE
CHAKA KHAN – FATE
NORMA JEAN – SATURDAY
DOUBLE EXPOSURE – EVERYMAN
OTTAWAN – D.I.S.C.O.
STACEY LATTISAW – JUMP TO THE BEAT
BONNEY M – DADDY COOL
THE POINTER SISTERS – I'M SO EXCITED
AVERAGE WHITE BAND – LET'S GO ROUND AGAIN
EVELYN THOMAS – HIGH ENERGY
RICHARD T. BEAR – SUNSHINE HOTEL (JUST WALK IN)
ANITA WARD – RING MY BELL
CERRONE – SUPERNATURAL
THE TRAMMPS – DISCO INFERNO
VICKIE SUE ROBINSON – TURN THE BEAT AROUND
SHEILA AND THE B. DEVOTION – SPACER
OLIVER CHEATHAM – GET DOWN SATURDAY NIGHT
DIANA ROSS – UPSIDE DOWN
CHIC – DANCE, DANCE, DANCE
ABBA – DANCING QUEEN
BACCARRA – YES SIR, I CAN BOOGIE
DR BUZZARD SAVANNAH BAND – CHER CHER LA FAMME
DAN HARTMAN – RELIGHT MY FIRE
CARRIE LUCAS – DANCE WITH YOU
BARRY WHITE – YOU'RE THE FIRST, THE LAST, MY EVERYTHING
AMII STEWART – KNOCK ON WOOD
DONNA SUMMER – I FEEL LOVE
ERUPTION – ONE-WAY TICKET
GLORIA GAYNOR – I WILL SURVIVE
SYLVESTER – MENERGIE
PATRICK HERNANDEZ – BORN TO BE ALIVE
PATRICK COWLEY – RIGHT ON TARGET
MURRAY HEAD – ONE NIGHT IN BANGKOK
LIPPS INC – FUNKYTOWN
VERNON BURCH – GET UP
GIBSON BROTHERS – LATIN AMERICA
STARGARD – WEAR IT OUT
RYAN PARIS – LA DOLCE VITA
YVONNE ELLIMAN – IF I CAN'T HAVE YOU
VILLAGE PEOPLE – Y.M.C.A.
VAN McCOY – HUSTLE
SANTA ESMERALDA – PLEASE DON'T LET ME BE MISUNDERSTOOD
POINTER SISTERS – JUMP
OTTAWANN – HANDS UP
ODYSSEY – GOING BACK TO MY ROOTS
THE COMMODORES – MACHINE GUN
LA BIONDA – ONE FOR YOU, ONE FOR ME
KC & THE SUNSHINE BAND – TAHT'S THE WAY I LIKE IT
IRENE CARA – FLASHDANCE
GRACE JONES – I NEED A MAN
GIBSON BORTHERS – CUBA
IMAGINATION – FLASHBACK
CHIC – LE FREAK
McFADDEN & WHITEHEAD – AIN'T NO STOPPIN' US NOW
VILLAGE PEOPLE – GO WEST
HOT CHOCHOLATE – YOU SEXY THING
THE FOUR SEASONS – OH WHAT A NIGHT


dexter

Večeras u 20 sati na 98,4 MHz


U ovoj emisiji dat ćemo prikaz nekih alter sastava koji se zbog nekih svojih muzičkih, obiteljskih ili trendovskih stremljenja svrstavaju pod grunge. Kao i obično muzičke razlike među bendovima su velike, no njihov značaj sigurno ne bi bio isti, bilo u pozitivnom ili u negativnom smislu, da nije došlo do grunge histerije. Radi se o sastavima Stone Temple Pilot, smashing Pumpkins, Hole i L7.




Stone Temple Pilots


STP se formiraju 1990. godine u san Diegu. No prije toga su pjevač Scott Weiland i basista Robert DeLeo imali punk bend The Mighty Joe Young. Ipak, već je postojao blues bend istog imena pa se preimenuju u Shirly Temple's Pussy. Taj lascivni naziv je sadržavao kraticu STP, pa kada ih je diskografska kuća prisilila na mijenjanje imena, ostavljaju STP i dodaju Motor oil company.
No niti tu nisu stali s igranjem s imenom, pa se uoči izlaska prvog albuma 1992. godine konačno prozivaju Stone Temple Pilots.
Prvi album Core, izdan za Atlantic records karakterizira kombinacija tada popularnog grungea i hard rocka, te i pjevanje Weilanda koje je nevjerojatno podsječalo na Eddie Veddera iz Pearl Jama. To povlači razne optužbe da su se STP opredjelili za grunge samo kako bi zaradili lovu i proslavili se, budući je u vrijeme izlaska Corea grunge bio na vrhuncu popularnosti.
Stoga su ih kritičari Rolling Stonea 1994. proglasili najgorim novim bendom. No to STP nije brinulo jer su ih čitatelji istog magazina iste godine proglasili najboljim novim bendom, čemu su zasigurno doprinjele i turneje sa Rage against the machine i Megadethom.
Osim toga, 1994. STP dobivaju Grammya za najbolju hard rock izvedbu.
Iste godine im izlazi novi album Purple, koji odmah dolazi na prvo mjesto Top lista u SAD-u.
Iako je sve išlo u prilog sastavu, 95. Weilanda hapse zbog posjedovanja heroina i kokaina, te mu je prijeilo tri godine zatvora. STP se privremeno raspadaju, a Weiland radi pjesmu za film Tank girl.
Međutim, raspad je kratko trajao, pa već 1996. godine izdaju novi album Tiny Music... Songs from the Vatican Gift Shop. Poslovično, album se dobro prodavao, ali Weilandova ovisnost je sve više štetila sastavu, jer su morali odgoditi turneju. Weiland odlazi u kliniku za odvikavanje, stoga se optužbe protiv Weilanda za posjedovanje droge povlače. Ipak 97. ponovno odlazi na odvikavanje, a bend otkazuje još jednu turneju.
Sastav se ponovno okuplja 1999. godine i snimaju novi album No.4.
Posljednji album Shangri-la Dee da izlazi 2001. godine. Planirali su snimiti još jedan album, no na turneji dolazi do svađe, skoro tuče između Weilanda i gitariste Dean DeLeoa, pa se bend raspada.
Atlantic još izdaje greatest hits ploču, a Weiland nastavlja svoju karijeru s bivšim Guns n’ rosesima u bendu Velvet Revolver, koji su zbog Weilandove ovisnosti također prisiljeni otkazivati turneje.
Za ovu godinu je najavljeno ponovno okupljanje STP-a, no s obzirom na Weilandovo nepromijenjeo ponašanja, pitanje je koliko će taj “rejunjon” trajati.

Pjesma: Tripping on a hole in a papper heart




L7

L7 nastaju 1985. godine u Los Angelesu. Osim što su sastav činile samo žene, bend karakterizira i muzika temeljena na teškim distorziranim riffovima.
Jedna od osnivačica Suzi Gardner je već imala sviralačkog iskustva sudjelovanjem na pjesmi Black Flaga - Slip It In.
Prvu ploču izdaju 1988. godine. Radi se o eponimnom albumu izdanom za punkersku kuću Epitaph records, a producirao ju je vlasnik kuće i lider punk benda Bad Religion, Brett Gurewitz..
Prelaze na Sub Pop za kojeg 1990. godine izdaju album Smell The Magic. Na njemu se nalazi pjesma Fast and Frightening, koja se može prozvati himnom Riot grrrl pokreta.
Naime, Riot grrl je bio feministički punk pokret, te su se ideje borbe protiv diskriminacije žena osim putem letaka i fanzina iznosile kroz tekstove sastava poput L7, Bikini Kill, Bratmobil….
U skladu s tim 1991. godine formiraju grupu Rock For Choice koja se borila za pravo žene oko odluke o abortusu. Grupu su podržavali mnogi poznati sastavi poput Pearl Jama, Red Hot Chili Peppersa, Nirvane i Rage Against the Machinea.
Iduće godine prelaze na Slash records i izdaju treći album Bricks are Heavy kojeg je producirao Butch Vig, čovjek koji je radio na Nirvaninom Nevermindu. Album Bricks are Heavy magazin Rolling Stone je proglasio za jednim od najvažnijih 90-ih.
Njihovi nastupi su bili puni provokacija, primjerice tjekom nastupa u Londonu 2000 godine organizirali su nagradnu igru u kojoj je pobjednik dobio sex u autobusu sa bubnjaricom Dee Plakas.
No osim provokacija, bend je svirao i na raznim benefitima za Greenpeace.
Sljedi album Hungry for Stink 1994. godine, na kojemu se nalazi pjesma Fuel my Fire koju su obradili tehničari Prodigy na njihovom slavnom albumu The Fat of the Land.
Idu na turneju s Nick Caveom i Green Dayom i snimaju album The Beauty Process: Triple Platinum.
Posljedni album Slapp Happy 1999. godine.

Pjesma – Fast and Frightening




HOLE

Bend Hole nastaje 1989. godine, a osim muzike s grungeom ih povezuje i činjencia da je njihova frontmenica Courtney Love postala žena Kurta Cobaina.
Prve singlove izdaju za diskografske kuće Symphaty for the record industry i Sub Pop, a debi album Pretty on the inside izdaju za Caroline records. Sama ploča je okarakterizirana kao sirovi punk sa nekonvencionalnim gitarskim štimovima kako bi se dobio što prljaviji zvuk, a dobiva i odlične kritike.
Djelom i zbog veze s Cobainom Hole potpisuju ugovor s Nirvaninim izdavačom Gefeen records i obvezuju se na izdavanje osam albuma z njih. Rezultat je album Live through this, na kojemu je sudjelovao i Cobain na back vokalima.
Jedna od kontroverza koja prati ovaj album je i sumnja da ga je u potpunosti napisao Kurt Cobain, što Courtney negira.
Na albumu se trebala naći pjesma Rock Star, koja se sprda sa sastavom Lemonheads. No kako se na njoj u nizu spominjanja rock zvijezda u ironičnom kontekstu nalazi Nirvana, a četiri dana prije izlaska albuma Cobain se ubio, Rock Star se miče s albuma i mijenja je pjesma Olympia. Ipak, kako su korice albuma već bile napravljena, na omotu umjesto Olympia piše Rock Star.
Sad, spekulira se da je pjesma, osim napada na Lemonheadse, zbog stiha Kill the Rock stars, kritizirala Riot Grrl pokret. Naime, diskografskih kuća bila Kill the rock stars je izdavala Riot grrl bendove, a Cobain je imao vezu sa članicom Riot grrl benda Bikini Kill koja ga je optužila da se prodao, pa bi pjesma trabala biti neka vrsta Courtneyeve osvete prema Kurtovoj bivšoj curi.
Kreću na turneju, no nakon samo dva mjeseca basistica Kristen Pfaff umire od overdosea.
Nakon niz pokušaja, idući album Hole izdaje tek 1998. godine. Radi se o albumu Celebrity skin, kojeg karakterizira novo usmjerenje benda prema pop muzici.
Žipak, bend se raspada 2002. godine, a Courtney izdaje solo album American Sweetheart 2004. godine. Momentalno radi novi album.

Pjesma: Plump




Smashing Pumpkins

Smashing Pumpkins nastaju 1988. u Chicagu. Oni su uspješno spojili punk, metal, gothic, pop i elektroniku. Centralna figura benda je pjevač/gitarista Billy Corgan. On ostatak benda upoznaje radeći kao prodavač ploča.
Prve pjesme su im bile na tragu The Curea i New Ordera i umjesto bubnjara imali su ritam mašinu. No, odbacuju mašinu kada im je vlasnik jednog kluba uvjetovao stalnu svirku pravim bubnjarom. Njihov novopridošli bubnjar je bio jazzer, potpuno neupućen u alternativnu scenu.
Prve objavljene snimke su ima na kompilaciji Light Into Dark, gdje su se našli s nekolicinom drugih alternativnih čikaških bendova.
Izdaju singl Tristesa za Sub Pop, nakončega prelaze na Caroline records za koje izdaju debi album Gish, koji je producirao Butch Vig. Za njih još izdaju EP Lull, nakon čega prelaze na major label Virgin records.
Sviraju kao predgrupa Peppersima, Gunsima i Jane's Addictionu.
Dolazi do uspjeha grungea, pa i Pumpkinsi kao alter bend dospjevaju pod svjetla slave, a nakon što su ih na početku karijere mediji proglašavali idućim Janes Addiction, sada ih počinju proglašavati idućom Nirvanom, a jedna njihova pjesma će se naći na sountracku filma Singles kojemu su mnogi grunge bendovi dali svoj doprinos.
Zbog svega navedenog njihov drugi album Siamese Dream, izašao 1993., postiže potpuni uspjeh, iako je uoči snimanja Billy Corgan patio od depresije i nedostatka inspiracije, a bubnjar se navukao na heroin. Album dolazi na deseto mjesto Billboarda, a Rolling Stone donosi kritiku u kojoj album proglašava više prog rock nego punk ili grunge pločom. Bend održava niz turneja, a 1995. godine izdaju ambiciozni dupli album Mellon Collie and the Infinitive Sadness koji dobiva čak sedam Grammy nominacija. Sam Corgan je referiranjem na Pink Floyde okarakterizirao album kao The Wall za generaciju X.
Iduzći album Adore izlazi 1998. godine. Njime se bend sve više usmjerava prema elektronici. No album komercijalno nije bio uspješan kao prethodni.
Dvije godine kasnije izdaju album Machina/The Machines of God. To je konceptualni album o rock zvijezdi imena Zero, nula, koja čuje božji glas. Time je Corgan prikazao svoje viđenje karijere benda.
Nakon ovog albuma bend se raspada, a okupljaju se ponovno 2005. godine, odnosno samo Corgan i bubnjar Jimmy Chamberlain. 2007. Izdaju album Zeitgaist, dok je posljednje izdanje benda EP American Gothic izašao u siječnju ove godine.

Pjesma: Quiet




U diućoj emisiji ili post grunge i projekti ili tribute to Nirvana, budući dolazi Cobainova godišnjica smrti.

STP : Down

Mediteranske igre
2. - 6. 04. 2008.
HKD na Sušaku, Strossmayerova 1


U okviru Mediteranskih igara u HKD-u na Sušaku održat će se retrospektiva filmova francuskog redatelja Roberta Guediguiana, revija mediteranskog filma, te projekcija libanonskih kratkometražnih igranih filmova pod nazivom We are here. Selektor dugometražnih igranih filmova je Dragan Rubeša, a kratkometražnih Rasha Salti.

O FILMOVIMA:
SRIJEDA, 2. 04.

18:00
– retrospektiva Roberta Guédiguiana
Moje je otac inženjer (Mon pčre est ingénieur 2004); sc: Jean-Louis Milesi, Robert Guédiguian; k: Renato Berta, 108 min

U središtu radnje je pedijatrica Nataša koja radi u siromašnoj marseillskoj četvrti. Ona reprezentira kontradikcije Marseillea: majka joj je bila revna katolkinja, a otac komunist. I ona je sama politička aktivistica lijeve orijentacije, no gotovo čitavog života u vezi je s Jeremyjem, čovjekom suprotnih političkih uvjerenja. Ovi ekstremi doveli su je do katatoničnog stanja.

21:00
Okus kus kusa (La Graine et le mulet 2007); r/sc: Abdellatif Kechiche; k: Lubomir Bakchev, 151 min

Pratimo život arapske obitelji koja živi u lučkom gradiću na jugu Francuske. “Glava” obitelji je gospodin Slimane, umoran 60-godišnjak koji radi u brodogradilištu i kojem je jedini preostali životni san otvoriti plutajući restoran. Iako je razveden, trudi se i dalje održavati vezu sa svojom djecom, a uskoro se i čitava obitelj ujedinjuje oko ideje otvaranja restorana.

ČETVRTAK, 3. 04.

18:00
– retrospektiva Roberta Guédiguiana
Marius i Jeannette (Marius et Jeannette, 1997); sc: Jean-Louis Milesi, Robert Guédiguian; k: Bernard Cavalié, 105 min

Marius je čuvar napuštene cementare, a Jeannette sama podiže dvoje djece uz skromnu plaću. Njihov susret neće biti bez poteškoća jer osim materijalne neimaštine oboje nose životne rane.
Zbog surovog prikaza života u Marseilleu pod utjecajem globalizacijskih tranzicijskih procesa neki američki kritičari optužili su film za anti-kapitalističku propagandu.

20:00
Predstavljanje knjige Dejana Durića "Filmska slagalica", izdavača Naklada "parnas", Rijeka, 2008.
Na predstavljanju će govoriti: Dragan Rubeša, Matija Budimir i Dejan Durić, a održat će se u atriju HKD-a.



21:00
Sklonište (Riparo 2007.); r: Marco Simon Puccioni; k: Tarek Ben Abdallah; sc: Roberto Missiroli, 100 min.

Anna i Mara vraćaju se kući u Italiju nakon godišnjeg odmora provedenog izvan domovine. Malo nakon prelaska graničnog prijelaza primjećuju kako se neočekivani gost – marokanski tinejdžer – sakrio u njihovom automobilu. Donose odluku i primaju ga u svoj dom. U početku njihov je zajednički život nevjerojatno srdačan. Ali krhki sklad njihovih odnosa kratkog je vijeka.


PETAK, 4. 04.

18:00
– retrospektiva Roberta Guédiguiana
Marie-Jo i njezine dvije ljubavi (Marie-Jo et ses 2 amours, 2002); sc: Jean-Louis Milesi, Robert Guédiguian; k: Renato Bert, 124 min

Marie-Jo je sredovječna medicinska sestra koja živi uobičajenim marseillskim životom s mužem i kćeri. Pomaže mužu u vođenju male građevinske tvrtke, ali radi i u bolnici. Ipak, nije sve kako se čini na prvi pogled: Marie-Jo je u vezi i s lučkim pilotom. Nakon 12 mjeseci dvostrukog života shvaća da mora donijeti odluku...


21:00
Mjehurić (The Bubble / Ha- Buah, 2007); r: Eytan Fox; sc: Eytan Fox, Gal Uchovsky; k: Yaron Scharf, 114 min

Noam je rezervist izraelske vojske koji radi kao prodavač u glazbenom dućanu u Tel Avivu i živi bezbrižnim životom sa svoje dvoje prijatelja. Jednoga dana na kontrolnoj točki susreće mladog Palestinca Ashrafa te igrom slučaja izgubi njegovu osobnu iskaznicu. Nakon što mu se Ashraf pojavi na kućnom pragu, Noam se zaljubljuje...


SUBOTA, 5. 04.

18:00
– retrospektiva Roberta Guédiguiana
Tamo gdje je srce (Ŕ la place du coeur 1998); sc: Jean-Louis Milesi, Robert Guédiguian (prema romanu Jamesa Baldwina); k: Bernard Cavalié, 113 min

U Marseilleskoj proleterskoj četvrti žive Clim i Bebe. Njih dvoje su tinejdžeri zaljubljeni jedno u drugo, a Bebe je imigrant usvojen od francuske obitelji. Jednog dana rasistički policajac podiže optužbe koje dovode do hapšenja Bebea te započinje prava drama. Film je dobitnik triju nagrada na festivalu u San Sebastianu, između ostalog i za najbolju režiju.

21:00
Karamel (Caramel/Sukkar banat, 2007); r: Nadine Labaki; sc: Rodney El Haddad, Jihad Hojeily, Nadine Labaki; k: Yves Sehnaou, 95 min

Nadine Labaki je redateljica, koscenaristica i glavna glumica ove romantične komedije o životu libanonskih žena. U salonu za uljepšavanje u Beirutu rade Layale, Nisrine i Rima. Iako ni one ni njihove mušterije nisu sretne u svojim privatnim životima, u salonu se sve drže zajedno i uz ugodnu, prijateljsku atmosferu i čašicu tračeva lakše podnose svoju svakodnevicu.

22:00
Molekula, Delta 5/1

Mediteranski 3G party - glazba, gastronomija, goodvibracije.
nastupaju: Ilko Čulić - mediteranski dj set, Skalinada Volosko - mediteranski mirisno okusni set i Svi Vi koji se osjećate mediterancima.

NEDJELJA, 6. 04.

18:00
– retrospektiva Roberta Guédiguiana
Grad je tih (La ville est tranquille 2000); sc: Jean-Louis Milesi, Robert Guédiguian; k: Bernard Cavalié, 133 min

Ponovo su u središtu filma radničke četvrti Marseillea. Čitav niz likova susreće se opisujući grad u krizi. Jedna od glavnih linija priče je o radnici u ribarnici čija je kćer ovisnica. Film je dobintik FIPRESCI nagrade za najbolji europski film i pobjednik je festivala u Valladolidu (gdje je nagradu podjelio s filmom Requiem for a Dream).


21:00
We are now – libanonski kratkometražni filmovi

Građanima Libanona (To the Lebanese Citizens) Ali Cherry /2'/
Libanon/Rat: Svakodnevice rata(Lebanon/War: Dailies of the War ) Rania Stephan/ 47'/
Tank You: Ziad Antar/12'/
Nema spoja (No Connection) Myriam Sassine /10'/
Između (In-Between) Nadine Ghanem /10'/
Izvanredne vijesti (Breaking News) Hisham Jaber /10'/
Možeš ući (You Can Come In) Mahmoud Hojeij / 23'/
Sklonište (Slippage) Ali Cherri /12'/
Skoro da miriše (Merely a Smell) Maher Abi Samra / 7'/


Organizator: Drugo more
Selektor dugometražnih igranih filmova: Dragan Rubeša
Selektorica libanonskih kratkometražnih filmova: Rasha Salti

Cijena ulaznice je 15,00 kn.
Pretprodaja ulaznica na Kartomatu na Korzu.
Prodaja ulaznica u HKD-u na Sušaku prije početka projekcije.
Info telefon: 212 957
www.drugo-more.hr

Večeras u 20 sati treća epizoda grunge emisije na 98,4 MHz

U ovoj emisiji predstavit ćemo sam razvoj grungea kroz prikaz sastava Green River, Mudhoney, Mother Love Bone i Temple of the Dog kroz koje su prošli ljudi što su definirali Seatllesku nezavisnu scenu. Screaming Trees nisu djelili članove s navedenim sastavima, međutim poput njih su ostali u zavjetrini grunge histerije. Ipak, navedeni sastavi su jedni od najvažnijih sa grunge scene.


Mudhoney

Prije nego što su formirali Mudhoney 1988. godine, članovi benda već su skupili sviračkog iskustva djelujući u prvim grunge bendovima kao što su Green River i The Melvins. Upravo je Matt Lukin, koji je bio basista Melvinsa postao jedan od osnivaća Mudhoneya.
U godini osnivanja izdaju EP Superfuzz Bigmuff, na kojem se nalazi njihov singl i vjerojatno najpoznatija pjesma Touch me I'm Sick koja privlaći znatnu pažnju publike. Dvije godine kasnije će spomenuti EP zajedno sa prvim singlovima benda biti reizdan kao album.
Mudhoney postaje glavni bend Sub Popa, a dodatnu popularnost grupi donosi svirka na turneji s bendom Sonic Youth koji su bili obožavatelji Mudhoneya. Osim toga, tijekom turneje bend svira po Europi i doživljava hvalospjeve publike i kritike.
Nakon turneje, 1989. godine izdaju prvi album Mudhoney koji omogućava drugim Seattleskim benovima poput Nirvane i Soundgardena veću popularnost. Nakon toga izdaju još dva albuma za Sub Pop, već spomenuti Superfuzz Bigmuff Plus Early Singles i Every Good Boy Deserves Fudge.
Nakon toga prelaze na major label, Reprise records. Za njih izdaju album Piece of Cake, na kojemu se upravo zbog sve veće eksploatacije od strane medija odmiću od grungea i okreću se više garage rocku. No nakon splašnjavanja grunge histerije, 95. izdaju grunge album My Brother the Cow, kojeg mnogi fanovi prozivaju njihovim najboljim albumom.
Sljedi više blues rock album Tomorrow Hit Today, no broj prodanih albuma im opada te ih Reprise records odbacuju.
Izdaju kompilaciju hitova March of Fuzz, a bend napušta jedan od osnivača Matt Lukin, kojeg će na jednoj od turneja na basu mijenjati i Wayne Kramer, bivši gitarista kultnih MC5-a.
Ipak Mudhoney se ne raspadaju već 2002. godine izdaju album Since We'v Become Transluctent i četiri godine kasnije album Under a Billion Suns. Ove godine se očekuje novi album.

Pjesma - Touch me I'm sick



Green River

Green River su nastali 1984. godine i oni su nukleus bendova Mother Love Bone, Mudhoney i Pearl Jama. Sam bend nikada nije stekao veću popularnost izvan Seatllea. Na njih je najviše utjecao sastav The Stooges.
Green River se smatraju začetnicima grungea.
Prvu ploču EP Come on Down snimaju krajem 84., te kreću naturneju na kojoj se sprijateljuju s raznim američkim nezavisnim bendovima poput Sonic Youtha.
Oni se uz Sondgarden i Melvinse također nalaze na grunge kompilaciji Deep Six.
Započinju surađivati sa Sub Popom pa za njih 1987. godine izdaju svoj drugi EP Dry as a Bone, nakon čega sljedi i prvi album Rehab Doll. No unutar benda dolazi do sukoba. Naime jedni su željeli ostati nezavisan bend, dok je drugi dio benda htio potpisati ugovor s major labelom, stoga se krajem rujna 1987. raspadaju.
Najvjerojatnije će se ove godine ponovno okupiti bend za proslavu dvadesete obljetnice Sub Popa.

Pjesma – This Town



Mother Love Bone

Mother Love Bone formiraju 1988. godine članovi Green Rivera koji su imali ambiciju potpisati za major label. Radi se o Stone Gossardu i Jeff Amentu koji će se u konačnici proslaviti tek poslje ovog benda, sa Pearl Jamom.
Važna komponenta benda bio je pjevač Andrew Wood čiji će overdose biti razlog raspada ove grupe, a dogodit će se par dana prije izlaska debi albuma Apple.
No ipak krenimo redom. Nakon što su se 88. svirajući po klubovima dokazali kao bend na kojeg treba računati, 1989. godine potpisuju za diskografsku kuću Mercury Records, koja je bila u vlasništvu PolyGrama. Za njih izdaju EP Shine čime postaju prvi bend grunge scene koji potpisuje za major label, iako su imidžom pomalo bacali na LA glam rock scenu.
Ploča se brzo prodala čime se raširla i priča o grupi.
Zatim kreću u San Francisco na snimanje albuma Apple, no kao što je već na početku rečeno par dana prije izlaska ploče pjevač umire i bend se raspada.
Ipak, sa sve većom popularnošću grungea diskografska kuća 1992. godine izdaje kompilaciju pjesama sastava s albuma i EP pod imenom Stardog Champion.


Pjesma: Stardog Champion





Screaming Trees


Screaming Trees formiraju braća Conner i Mark Lanegan u sveučilišnom gradiću Ellensburg koji se nalazi u blizini Seattlea.
Utjecaj na bend izvršila je psihodelična muzika 60-ih i punk rock. Naime, navedena trojica su bili jedini u svojoj školi koji su istovremenu slušali psihodeliju i punk, pa su odlučili formirati bend.
Ime benda uzimaju od imena gitarske distorsion pedale.
Nakon nekih promjena 1986. godine izdaju prvu ploču Clairvoyance.
Prelaze na SST records i snimaju album Even If and Especially When i reizdaju demo snimke pod imenom Other Worlds.
Bend ne staje već izdaju još dva albuma Invisible Lantren i Buzz Factory, nakon čega, točnije 1989. godine prelaze na Sub Pop. Za njih izdaju EP Change Has Come, a pjevač Mark Lanegan s Kurt Cobainom i Kris Novoselichem snima solo album The Winding Sheet isto za Sub Pop.
Zatim potpisuju za major label, a njihov debi na Epic recordsu je album Uncle Anesthesia, dok je jedan od producenata bio i pjevač Soundgardena Chris Cornell.
Iako se album dobro prodavao, bend ne nadilazi svoj kultni status, te niti nakon izlaska Nirvanina Neverminda nisu uspjeli kapitalizirati svoju poziciju unutar grunge scene. Ipak, njihova pjesma Nearly Lost You se našla na sountracku filma Singles, te postaje MTV hit.
Novi album Sweet Oblivion izdaju 1992. godine i to im je bio najprodavaniji album.
Bend uzima duži odmor, a vraćaju se tek 1986. godine s albumom Dust kojeg je producirao George Dracoulias koji je radio sa southern rock bendom The Black Crowes. Album dobiva pozitivne kritike, a u bendu neko vrijeme svira i Josh Homme iz Kyussa koji će formirati Queens of the Stone Age. No 2000. godine se raspadaju.

Screaming Trees & Josh Homme




Temple of the Dog

Nakon raspada Mother Love Bona zbog smrti Andrew Wooda, ostali članovi pozivaju Cris Cornella iz Sondgardena kako bi snimili tribute pjesme preminulom pjevaču.
Uzimaju si ime Temple of the Dog, a 1991. godine izdaju eponimni album, a i jedini.
Pjesme su većinom bile sporije i melodične, nego što su svirali u matičnim bendovima, Soundgardenu i Pearl Jamu. A osim Cornella, na vokalima se našao i Eddie Vedder.
Album je bio snimljen u samo 15 dana i sam bend ga je producirao.

pjesma: Hunger strike




U idućoj emisiji predstavit ćemo grunge bendove izvan Seatllea.

Peteročlani žiri 12. Art & Music Festivala u sastavu: Ivanka Mazurkijević, Aleksandar Dragaš, novinar i rock kritičar iz Zagreba, Ante Perković, Edi Cukerić, Boris Bjelica, predstavnik organizatora iz Pule, odabrao je osam polufinalista koji će se natjecati za ulazak u finale 12. Art & Music Festivala. Nagrada za pobjednika je potpisivanje ugovora za prvi album te 60 sati korištenja tonskog studija PARTYzan u Puli. Nakon dvodnevnog preslušavanja, žiri je od 120 prijava iz Hrvatske, Srbije, BiH, Crne Gore, Makedonije i Slovenije odabrao slijedećih osam izvođača:

- KLAUS - Rijeka

- ŽENEKESE - Beograd

- CASTRO - Split

- STUTTGART ONLINE - Beograd

- KRSH - Beograd

- RUIZ - Zagreb

- IVAN VRAGOLOVICH - Slavonski Brod

- GREGOR S. - Jastrebarsko


12. Art & Music Festival održati će se od 25.4. do 3.5.2008. u Puli, s time da će se glazbeni dio Festivala, na kojem će nastupiti izvođači natjecatelji te gosti, održati od četvrtka 1.5. do subote 3.5.2008. godine. Od izvođača koji će nastupiti kao gosti Festivala, svoj nastup su do sada potvrdili:

- PANKRTI - Ljubljana

- ARCHIE BRONSON OUTFIT - London

- THE BEAT FLEET- Split

- THE DIRTY - London

- REPETITOR - Beograd ( pobjednici 11. A&M Festivala )

- DAMIR AVDIĆ - Tuzla

- THE CHWEGER - Pula

Tematska mjuza ove nedjelje 23.03.08. jesu hitovi 80-ih ali u extended verzijama i/ili remiksevima.
Početak od 22,00hrs.

Playlist:

Grace Jones - Slave To The Rhythm (Hot Blooded Version)
Herbie Hancock - Rockit (7"mix)
INXS - Original sin (extended)
Thompson Twins - Doctor doctor (12" mix)
Stevie Nicks - Stand back (remixed)
The Smiths - How soon is now (12")
Bronski Beat - smalltown boy (full 12" version)
Pet Shop Boys - West end girls (dance mix)
Simple Minds - Don't you forget about me (extended mix)
Yello - Oh yeah (indian summer version)
Level 42 - Something about you (us remix)
Phil Collins - Sussudio (special extended remix)
Bryan Ferry - Limbo (extended)
Genesis - Land of confusion (extended version)
Erasure - Sometimes (12" mix)
Belinda Carlisle - Heaven is a place on earth (heavenly mix)
Camouflage - The great commandment (extended dance mix)
Bonnie Tyler - Holding out for a hero (club_mix)
Gloria Estefan and Miami Sound Machine - Rhythm is going to get you (special 12"dance mix)
The pointer sisters - Automatic (extended_mix)
New Order - Blue monday (original version)
Pat Benatar - Love is a battlefield (extended version)
Talking Heads - Once in a lifetime (extended version)
The human league - Don't you want me (extended remix)
Real love - Send me an angel (extended)
Howard Jones - What is love (extended mix)
Alphaville - Big in Japan (extended remix)
Talk Talk - It's my life (extended version)
A-ha - Take on me (extended version)
Dead or alive - You spin me round (murder mix)
Madonna - Into the groove (extended)
Rick Astley - She wants to dance with me (12"mix)
Daryl Hall and Jhon Oates - I can't go for that (no can do) (extended club mix)
Coldcut feautiring Yazz and the Plastic population - Doctor in the house (extended mix)
Soft Cell - Tainted love (where did our love go)
The weather girl - It's a rainning men (12"version)
Paula Abdul - Megamix Medley
Yazoo - Don't go (12" version)
Duran Duran - Hungry like the wolf (night version)
Billy Idol - White wedding (parts 1 & 2)
Depeche Mode - Everything counts (in larger 12" remix amounts)
Genesis - Mama (extended)


Have fun!

dexter

Danas su Nezavisni hrvatski sindikati i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske započeli s potpisivanjem peticije kojom se protive ukidanju dodatka za minuli rad koji se nalazi u prijedlogu zakona o plaćama državnih službenika. Naime, zaposlenicima u državnim službama pokušava se ukinuti 0,5% dodatka na minuli rad čime bi im plaća pala za dvadeset posto, a time bi im i sama mirovina bila manja.
.......................................................................................................................................................
Predsjednik NHS-a Krešimir Sever mišljenja je da se Vlada za ovaj potez odlučila ne, kako tvrde, da bi se time hrvatski zakon uskladio s zakonima Europske Unije, već se pravi razlog želje za smanjenjem državnoga deficita, koji se, nakon što je Sanadedr financijski podmirio svoje koalicijske partnere, pokušava ostvariti smanjenjem plaća radnicima.
Sever je rekao da je prijedlog Zakona dodatni udar na dostojanstvo rada.

Naime, kada bi se usvojio ovaj Zakon prestalo bi biti važno koliko je čovijek dao sebe tijekom rada i tretiralo bi ga se kao potrošnu robu koja vrijedi samo koliko je korisna u datom trenutku.

Osim toga strahuje da ukidanje dodatka za minuli rad neće stati samo na državnim službenicima, već će se primijeniti i na javne službenike, a takav Zakon će otvorenih ruku dočekati i privatnici koji jedva čekaju smanjiti radnička prava te će se pravdati time da ako državni službenici mogu biti bez dodatka za minuli rad, onda mogu bez toga i njihovi zaposlenici. Takvu tezu je posebice istaknuo Darko Maras, predsjednik nezavisnoga sindikata «Socijalna pravda» koji smatra da je upravo Udruga poslodavaca inicirala taj prijedlog Zakona jer ima iskustva s njima, budući su im u nekoliko navrata prigovarali da 0,5% dodatka za minuli rad nije korisno za produktivnost radnika.
......................................................................................................................................................
Ipak, iako dodatak za minuli rad žele ukinuti državnim i javnim službama što iznosi ukupno 220 tisuća ljudi, državni dužnosnici ne ukidaju sebi dodatak na minuli rad koji iznosi 15%. Time su sindikalci prozvali zakon kao nepravedan, također ocjenjuju prijedlog Zakona u kojemu će poslodavac odlučiti tko će dobti dodatak za minuli rad subjektivnim, a radnik bi se onda trebao umiljavati poslodavcu i time bi mu bio prepušten na milost i nemilost. Sindikalci su pozvali sve sindikaliste i one koji ne pripadaju sindikatima na potpisivanje peticije jer su mišljenja da se vlada ne bi odlučila na ovakav potez da ne računa na razjedinjenost sindikata. U skladu s tim NHS će sudjelovati na prosvjedima koje organizira SSSH 12. travnja.

Večeras u 20 sati ide druga epizoda emisije o grungeu

U ovoj emisiji pozabavit ćemo se bendovima koji su najviše zaslužni, ali i najviše prosperirali od popularnosti grungea. Radi se o bendovima Nirvana, Peral Jam, Sondgarden i Alice in Chains. Iako su oni dosta međusobno različiti, pripadnost Settleovskoj sceni ih je označila kao grunge bendove.

Pjesma: Kickstand



Nirvana nastaje 1987. godine u gradu Aberdinu. Sastavljaju je Kurt Cobain i Kris Novoselich koji su se sreli 1985. godine. Oni su obojica bili fanovi Aberdinškog benda The Melvins i kultnog hard rock benda Black Sabbatha, a Buzz Osbourne iz Melvinsa ih upoznaje s hard core bendovima poput Black Flaga i Flipera.
U jednom od prvih intervjua Kurt Cobain je istaknuo svoje ambicije rekavši: "I'd like to live off the band, but if not, I'll just retire to Mexico or Yugoslavia with a few hundred dollars, grow potatoes, and learn the history of rock through back issues of Creem magazine."
Započeli su sa svirkama na zabavama na Evergreen State Colledge u obližnjem gradu Olympia.Prvu ploču objavljuju 1988. godine za diskografsku kuću Sub Pop. Radi se o singlu Love Buzz/ Big Cheese. Te pjesme će se naći na njihovom prvom albumu Bleach snimljenom 1989. godine za 606 dolara i 17 centi. Novac za album je dao njihov tadašnji drugi gitarista Jason Everman koji nije uopće svirao na ploči.
Nirvanom se prozivaju 1988. godine, jer je Cobain želio imati lijepo benda, a ne neko zločesto i ružno kakvo je uobičajno za neki punk sastav.
Na pjesme na Bleachu su dosta utjecali Melvinsi i Black Sabbath.
Album se prodao u 35 tisuća primjeraka, što je bila značajna tiraža za nezavisni album, a Nirvana postaje sve omiljenija na studentskim radio stanicama.
U travnju bend počinje raditi s producentom Butch Vigom na novom albumu, a prilikom snimanja postaju sve više nezadovoljni bubnjarem Chad Channingom, pa na njegov mjesto, uz pomoć Buzz Osbournea, dolazi Dave Grohl bubnjar Washintonskog hard core sastava Scream. Grohlovo bubnjanje i Cobainova ljubav prema bendu Pixies će značajno pridonjeti promjeni muzike benda, što će na kraju rezultirati s albumom Nevermind i cijelim kopernikanskim obratom koji će usljediti u muzičkoj industriji.
Na preporuku basistice Sonic Youtha - Kim Gordon, Nirvana potpisuje za major label, Gefeen records.
Bend nije u potpunosti bio zadovoljan miksom Butch Viga, pa album dotjeruje Andy Wallace kojeg su pozvali iz razloga što je radio sa Slayerima.
Nevermind izlazi 24. rujna 1991., a do božića iste godine album se prodavao u 400 tisuća primjeraka tjedno, što je znatno nadmašilo očekivanja diskografske kuće, koja je mislila da će se album prodati u 250 tisuća primjeraka poput albuma Sonic Youtha - Goo.
Osim toga, prvi singl s albuma Smells Like Teen Spirit se konstantno vrtio na MTV-u, a bend dolazi na prvo mjesto Billboardove liste.
Nirvana doživljava veliku popularnost koju nisu očekivali, pa su bili iznenađeni iznimnom posjećenosću njihove turneje.
Za nastup na MTVevim nagradama bend je namjeravao svirati novu pjesmu Rape Me, no MTVjevi producenti su im to striktno zabranili pod prijetnjom zabrane prikazivanja njihovih videospotova na MTV-u. Stoga je Cobain započeo nastup s uvodnim tekstovima s Rape Me da bi onda bend krenuo izvoditi pjesmu Lithium. Frustrirani svim što se događalo polupali su pozornicu, a tom prilikom je Novoselichu bas pao na glavu. Uz to su prije nastupa, Cobain i njegova žena Courtney Love iz benda Hole, imali neugodan bliski susret s pjevačem Guns 'n Rosesa Axlom Roseom. To je ponukalo Grohla da na kraju nastupa provocira tog poprilično egoističnog čovjeka.
Idući Nirvanin album bio je Incesticide. Radi se o kompilaciji rijetkih snimki i B strana singlica s kojeg vrijedi istaknuti genijalnu i uvjetno rečeno možda najbolju pjesmu sastava, neurotičnu Aneurysm.
Nakon toga sljedio je novi studijski album, ujedno i posljednji. In Utero počinju snimati 1993. godine sa Steve Albiniom koji je radio s grupom Pixies na ploči Surfer Rosa.
Albini je albumu trebao dati sirov zvuk, no njegov miks je bio toliko sirov da diskografska kuća nije željela izdati album, a i sam bend nije bio zadovoljan s prigušenim zvukom bas gitare, stoga je REM.ov producent Scott Litt dodatno producirao pjesma Heart Shaped Box i All Apologies.
Jasno, In Utero je čim je izašao zauzeo prvo mjesto Billboardove liste.
Posebno vrijedi istaknuti preljepo bizaran videospot za pjesmo Heart Shaped Box, za kojeg neki govore da je Cobain njime najavio svoju smrt, no to već spada u naknadnu pamet.
Važno mjesto u povijesti benda zauzima i nastup na MTV unpluged, gdje je bend uz akustične verzije svojih pjesama s gostima iz benda Meat Puppets izveo i nadahnut obrade poput Bowieve Man Who Sold The Worl, Meat Puppetsa Lake of Fire i Leadbellya Where did You Sleep Last night.
No Cobainova ovisnost o heroinu spojena s njegovom bolešću grla je sve više dolazila do izražaja, a on je nakon nastupa u Rimu pao u komu. Odlazi na kliniku za odvikavanje iz koje bježi. Jedan od posljednjih ljudi koji ga je vido je bio basista grupe Guns n' Rosses Duff Mcaghan koji se s Cobainom sreo na avionu iz LA-a prema Seattlu, te je izjavio da nije primjetio nikakve samoubilačke nakane kod Cobaina.
No kako god, navodno se prije smrti Cobain žestoko drogirao, a 8. travnja 1994. godine je pronađen u stakleniku svoje kuće u Seattlu propucane glave. Utvrđeno je samoubojstvo, iako postoje određene sumnje jer je u Cobainovom organizmu pronađeno toliko droge da se prepostavlja kako nije bio u stanju sprovesti samoubojstvo.



Pearl Jam

Grupa Pearl Jam se razvila iz jednog od prvih grunge sastava Green River, koji se raspao 1987. godine. Naime članovi Green Rivera su bili Jeff Ament na bas gitari i Stone Gossard na ritam gitari. Oni prvo stvaraju još jedan utjecajan bend Mother Love Bone, koji se raspada 1990. godine. Nakon toga snimaju demo snimke koje preko bivšeg bubnjara Red Hot Chili peppersa dolazi do Eddie Veddera koji je originalno iz kalifornijskog grada San Diega. On je snimio vokale preko demo snimke, među kojima su bile i pjesme Alive i Once, a rezultat je impresionirao Amenta I Gossarda te se Vedder seli kod njih u Seatlle.
Bend uzima ime Mookie Blaylock, prema NBA košarkašu, no zbog pravnih pitanja oko prava na ime prozivaju se Pearl Jam.
U ožujku 1991. započinju sa snimanjem albuma Ten, koji izlazi krajem kolovoza iste godine. Ime albuma je uzeto prema broju dresa Mookie Blaylocka.
U početku se album nije dobro prodavao, no nakon što je Nirvanin album Nevermind popularizirao grunge, u drugoj polovici 92. godine, Ten dolazi na drugo mjesto Billboardove ljstvice.
S ploče vrijedi istaknuti hitove Alive i Jerremy.

Međutim u grunge krugovima su se Peral Jam optuživali da nisu pravi alternativni bend, već trenderski da koriste popularnost grungea. Čak je Kurt Cobain rekao da su Pearl Jam komercijalni bend, no kasnije je povoukao svoje riječi i postao prijetelj s Eddie Vedderom.
Naime, tijekom svoje karijere Pear Jam su se dokazali kao beskompromisni bend bojkotiranjem Ticketmastera, monopolista u prodaji karata za koncerte diljem SAD-u te svojom kampanjom protiv Busha i kapitalističkih korporacija.
Članovi benda se pojavljuju i u filmu Singles kao sastav Citisen Dick, s hit pjesmom Touch me I'm Dick, čime su se referirali na hit grupe Mudhoney Touch me I'm sick.
Sljedeći album Vs. im izlazi u rujnu 1993. godine i s njega vrijedi istaknuti agresivnu funk, punk rock pjesmu Blood.
Tada bend počinje davati sve manje intervjua, a godinu kasnije donose odluku o prestanku objavljivanja singlova i spotova. Također zahtjevaju da im se albumi objavljuju na vinilu. U pjesmi Spin the Black Circle, s idučeg albuma Vitalogy koji je izašao krajem 94. bend odaje posvetu vinilskoj ploči, a sama pjesma 1996. godine dobiva gramya za najbolju Hard Rock izvedbu.
1995. godine sa svojim uzorom Neil Youngom snimaju ploču Mirrorball, na kojoj zbog ugovornih obveza s diskografskom kučom nisu potpisani kao bend, već samo pojedinačno.
Devedesetih stolječa snimaju još dva albuma No Code i Yield s kojim se odmiču od svog Jimmi Hendrix – Zeppelin hard rock zvuka i kreću prema eksperimentalnim baladama i garage rocku.
Na sljedećem albumu Binatural izašlom sredinom 2000. godine ulogu bubnjara je preuzeo Matt Cameron iz Soundgardena. Ipak, album karakterizira činjenica da im je to prva ploča koja nije dostigla platinasti status.
Do 2001. bend je izdao rekordnih 72 live albuma!
Krajem 2002. izlazi im album Riot Act.
2003. napuštaju Epic Records i sva buduća izdanja odlučuju samostalno distribuirati.
No ipak 2006. izdaju album Pearl Jam za diskografsku kuču J Records koja je u vlasništvu korporacije Sony.

Alive





Soundgarden

Soungarden nastaju 1984. godine. Chris Cornell je tada bio bubnjar i pjevač, no ubrzo bend nabavlja novog bubnjara kako bi se Cornell mogao više posvetiti pjevanju.
Ime uzimaju prema skulpturi «The Sound Garden» što se nalazio u Magnuson Parku u Seatllu. Naime skulptura je napravljena tako da proizvodi svukove kako vjetar prolazi kroz nju.
Prve snimke objavljuju na kompilaciji Deep Six, gdje su se našli s drugim pionirima grungea poput The Melvinsa i Green Rivera.
Saondgarden su razlog zašto je formirana diskografska kluća Sub – Pop. Naime osnivač Sub Popa Jonathan Poneman, koji je tada bio radijski DJ, je smatrao da Soundgarden objedinjuju sve što bi rock and roll trebao biti, pa je nagovorio Bruce Pavitta neka formiraju diskografsku kuću. Tada Soundgarden za novoosnovani Sub Pop izdaju dva EP-a Screaming Life i Fopp, a 1990. godine ta dva EP-a su objavljeni kao cjeloviti album.
Ipak, prelaze na diskografsku kuću SST records i snimaju album Ultramega OK za kojeg dobivaju Grammy nominaciju za najbolju metal izvedbu.
Sve više ih vrte na MTV-u, pogotovo na emisiji 120 minutes koja je bila posvećena alternativnom rocku, pa stoga prelaze na major label A&M records i 1989. godine snimaju album Louder than Love. Međutim njihovi fanovi to nisu dobro primili. Naime gitarista Kim Thayl je rakao da je njihova baza fanova bila iz redova punk rockera, koji nisu bili presretni s činjenicom da su njihovi miljenici, Soundgarden, potpisali za major label i što idu na turneju s Guns n' Rosesima.
Ipak, bend unatoč gubitku svojih prvih fanova postaje sve popularniji te 1991. godine izdaju album Badmotorfinger, koji izlazi približno u isto vrijeme kao i Nirvanin Nevermind i dopinosi sve većoj popularizaciji Seattleske scene, a pjesma Outshined postaje underground hit. Čak je Jhonny Cash na svojim American recordings albumima obradio pjesmu Rusty Cage.
Osim toga oni su na navedenom albumu popularizirali tzv. D štim gitare koji pjesmama daje dodatnu dubinu, što će kasnije koristiti stoner rock bendovi i većina novih metalaca.
Bend zatim svira na Lolapaloozi s Peppersima i Ministryem i pojavljuju se u filmu Singles.
Njihov najveći uspjeh je album Superunknown koji je izašao 1994. godine. Album karakterizira mračna i depresivna atmosfera, no na njemu se nalaze i hitovi kao Spoonman i Black hole sun. Ipak, najviše vrijedi istaknuti i genijalne pjesma kao Superunknown i Head down. Posljedica uspjeha albuma su i dva Grammya.
Posljednji album Down on the Upside snimaju 1996. godine. Njega karakterizira još veći odmak od grungea i razna eksperimentiranja poput korištenja benjoa.
No u bendu dolazi do svađee između pjevača Cornella i gitariste Thayila. Naime Cornell je želio odmak benda od teških nabasiranih gitara koji su postali prepoznatljiv znak Soundgardena.
Stoga se 9. travnja 1997. godine bend raspada, a njihova diskografska kuća izdaje best off album imena «A i Sides».

Pjesma - Rusty Cage




Alice in Chains

Počeci benda sežu u 1986. godinu kada je pjevač Layne Staley formirao bend Alice N' Chainz koji je svirao speed metal. Uglavnom se radilo o obradama Slayera i Armored Sinta. Staley sreće gitaristu Jerry Cantrella i počinje pjevati u njegovom bendu Diamond Lie, u kojem su se nalazili basist Mike Starr i bubnjar Sean Kinney.
Bend mijenja ime u Alice in Cahins i snimaju demo prozvan The Treehouse Tapes. Tu snimku dobivaju menađeri Soundgardena koji je prosljeđuju Columbiji records.
Šefovi Columbije su bili oduševljeni snimkama, pa bend potpisuje za njih 1989. godine. Alice in Chains postaju glavni bend Columbije. Izdaju EP We Die Young, nakon čega je sljedio album Facelift, koji postaje uspješan nakon što se spot Man in the Box počeo redovito vrtiti na MTV-u.
Bend odlazi na turneju sa različitim izvođačima, od Iggy Popa do Poisona, zatim odlaze na speed metal turneju «Clash of the Titans» sa Megadethom, Anthraxom i Slayerom.
Zatim izdaju EP Sap, iz razloga što je bubnjar Sean Kinney imaju san da su snimili EP nazvan Sap.
Eto kako se snovi mogu ostvariti kad imaš podršku diskografske kuće!
Poput Perl Jama i Soundgardena i Alice in Chains se pojavljuju u filmu Singles gdje nastupaju kao barski bend, a na njihovom spotu Would se nalaze isječci iz filma.
Pjesma Would će se naći na novom albumu Chainsa nazvanom Dirt koji izlazi sredinom 1992. godine i dolazi na šesto mjesto Billboardove liste, osim toga album je doživio uspjeh i kod kritike.
Iako se bend stavlja pod grunge, zbog njihove pripadnosti Settleovskoj sceni, gitarista Cattrel je često napominjao da je glavni muzički pravac benda metal.
Bend doživljava promjene pa na mjesto basiste dolazi Mike Inez, basista Ozzy Osbournea.
Sljedi akustični mini album Jar of Flies koji postiže odličan komercijalni uspjeh uz velike hvale kritičara.
Ipak bez obzira na sav uspjeh pjevač Staley je imao sve više problema sa svojom ovisnošću o drogama. Ipak, 1995. godine uspjevaju snimiti posljednji eponimni album s kojeg vrijedi izdvojiti pjesme Sludge factory, Grind, Heaven Beside you i Shame in You.
Bend se posebno istaknuo prilikom MTV unplugged nastupa u travnju 1996. godine, koji je bio barem sto puta prikazan na HTV-u i drugim TV kućama, što je uz Nirvanin i Claptonov postao jedan od najboljih unplugdova uopće.
Ipak zbog Staleyevih problema s drogama bend se raspada i on umire 19. travnja 2002. godine.
Bend se ponovno okuplja 2005. godine, a na mjesto pjevača i ritam gitariste dolazi William DuVall.

Pjesma: Would



U idućoj emisiji pozabavit ćemo se bendovima koji nisu toliko prosperirali od grunge histerije, iako su bili njezin esencijalni dio. Radi se o sastavima Mudhoney, Screaming Trees, Mother Love Bone i Green River.

četvrtak | 18.30

Nick Cave & The Bad Seeds
Dig!!! Lazarus Dig!!!
Mute, 2008




«Uvijek sam imao obavezu prema stvaranju, iznad svega!», rekao je jednom naš omiljeni suvremeni pjesnik, Nick Cave. Ta ga obaveza, unatoč kotaču vremena, thank god, nije napustila jer čini se da ovaj poeta rođen prije 50 godina u Warracknabealu, pravoj vrućoj australskoj vukojebini, nikad nije bio aktivniji i uspješniji u svom životu. Šta? Mali podsjetnik slijedi.

Početkom 2007. dobili smo album novog podskupa Bad Seedsa, četveročlanu bučnu promjenu modus operandija zvanu Grinderman, a godinu dana prije toga svjetlo dana ugledao je «The Proposition», blatan, smrdljiv i dirljiv australski «kaubojac» za kojeg je napisao i scenarij i glazbu. Isto to, samo minus scenarij, napravio je i lani za hvaljeni film «Ubojstvo Brada Pitta Od Strane Kukavice Caseyja Afflecka».

I dok bi večina 50-godišnjaka grčevito se borila za svježe ideje i inspiraciju, Cave je smogao kreativne snage za sveukupno četrnaesti album sa Bad Seedsima, ili kako ih mi volimo zvati «najboljim pratećim bendom na svijetu». Zagazivši u 51. leto Cave je kreativniji nego ikad, što je razlog za veselje jer stvarno malo umjetnika ili bendova uspijeva i svoje četrnaesto izdanje učiniti svježim i zanimljivim. On je u nedavnom intervjuu «Uncutu» rekao da ne planira nečasno ostariti u roku i dovoditi se u neugodne gerijatrijske situacije. Njegov doslovno – plan je biti na sceni još deset godina, snimiti još pet Bad Seeds albuma, pet Grinderman albuma i onda se u 60. godini časno povući, kako bi izbjegao, citiram ga, ono što se događa Stingu.

Hoće li se držati plana ili ne, ostaje za vidjeti (iskreno sumnjam da ćemo gledat bolne reunione s čelavim Caveom i debelim Blixom tamo negdje 2030. godine), no da je u pedesetprvoj, nakon svih prekrasnih albuma i pjesama koje je od 1984. do danas snimio, Cave sposoban i dalje biti na svom nivou, ali ga i prekoračiti i opet se ponovno poluizmisliti, je – i ovaj album to potvrđuje.

Od 1984., kad su se prvi put okupili, pa sve do danas, kroz OOUR «The Bad Seeds» prošlo je mnogo interesantnih faca. Od apsolutnog genijalca Barryja Adamsona (koji je u Seedsima svirio bas od 1984. do 1986.), legendarnog Blixe Bargelda (on i Cave bili su, da citiram Forrest Gumpa, «like peas and carrots» od samih početaka pa do pred par godina kad ga je Blixa prijateljski napustio), pa do Rolanda Wolfa, pokojnog klavijaturiste koji je u Seedsima bio krajem osamdesetih. Danas Bad Seedsi jesu Martin P. Casey na basu, Warren Ellis na svemu čega se uhvati, Mick Harvey na gitari, James Johnston na gitari, Convay Savage na klaviru, Jim Sclavunos na perkusijama i Thomas Wydler na bubnjevima. Zašto nabrajam sve Sjemenke poimence? Zato jer je «Lazarus», opet, nakon nekog vremena, pravi bendovski, badseedsovski album, na kojem bend ne služi samo kao pozadina za Caveove pjesničke naracije, već roka i gruva, glasno i jasno, i opet tako šlampavo, prljavo ali i nepogrešivo, koherentno i savršeno, kako samo oni to znaju.

Neki albumi ovog zlatnog i uspješnog spoja frontmena/autora i benda leže na Caveovom baladerijskom klaviru, a neki drugi leže na trbuhu, prestravljeni od buke, dok im internacionalna banda zvana Bad Seeds gazi po leđima. Za ovu novu kolekciju pjesama Cave je Seedse ponovo stavio u prvi plan. Dobro, ajde, iskreno, Cave je sa svojom naracijom uvijek u prvom planu, no na «Lazarusu» su Seedsi barem - jednako važni. To se, prije svega, čuje u glasnim, na trenutke čak i funky gruvovima koji se – baš kako treba – spajaju s Caveovim, ovaj put, više izderavanim nego pjevanim lirikama. I ta promjena, kolikagod ona bila, je dobra jer dolazi iz Caveovog inteligentnog i potpuno razumnog odnosa prema svojoj dugoj i uspješnoj karijeri i želji da ga vrijeme ne pregazi, te da ne postane dosadni stari jarac koji, kao mnogi njegovi sugodišnjaci, stalno snima jednu te istu pjesmu.

Rezultat je pomalo netipična Bad Seeds ploča, svejedno koncizna, tipično Caveovski zastrašujuća po temama i pjesničkim slikama.

Album je prepun dobrih stihova i o njima bih mogao, grcajući u dugim analizama, pisati danima. Caveova naracija na «Lazarusu» je besprijekorna i duhovito inteligentna, pjesnički jaka i svako toliko, kao kakva zamka starog trapera, iznenadi svojim zanatstvom i efektivnošću. No, evo samo egzempl-dva.

Primjer odličnog građenja priče je prekrasna «Moonland», atmosferična laganica u kojoj naš pjesnik vozi po mjesečini i prati automobil ispred sebe. Stihovi «Netko te treba/ a taj netko sam ja» sjednu na svoje pravo i bolesno mjesto tek pred sami fade out kad nam Cave otkrije da se na zadnjem sjedalu auta kojeg prati nalazi Ona. Tko je ona točno, kako ga je točno povrijedila, tko je vozi i kako ide priča koja je dovela do bolesnog vrebanja u noći – nije rekao, ali zadnji stih (koji nam ne govori i ne otkriva mnogo i stoga ostavlja mnogo toga za zamišljanje) «i ja sam slijedio taj auto» u kojem on poprima zastrašujući oblik determiniranog stalkera Travisa Bicklea upravo je ona pjesnička kondicija tako tipična za Cavea.

Pjesma «Jesus Of The Moon» priča o St. James hotelu u kojem Cave gleda vremensku prognozu na tv-u (gdje tamošnji Sijerković potvrđuje opaku, biblijsku kišu koja se slijeva «kao kazna») i u kojem treba podvući crtu ispod jedne propale veze. St. James hotel je mračno i samotno mjesto preispitivanja jednog neugodnog kraja, no, on u svojoj tuzi i girl trouble težini svejedno vidi «mnoge djevojke koje se šeću niz prazne ulice...» koje mu se, jednom ili dvaput, osmjehnu. Cave tada kaže da im odgovara sa «hello» i da se nikog ne može kriviti za odzdravljanje lijepim djevojkama. Istina. Tada se, u slijedećoj strofi, ponovno vraća na temu tužnog rastanka, ali kada pjesma dođe k svome kraju, Cave se odjavljuje sa «hello/ hello/ hello...», pozdravom koji je konačni rastanak sa djevojkom iz St. James hotela ali i optimistični pozdrav novom interesu, jednoj od onih djevojaka što se šeću niz «praznu ulicu», jednoj od potencijalnih novih ljubavi.

Lirično lijepa je i «Lie Down Here (& Be My Girl)», pjesma puna jakih slika u kojoj Stara Rašpa kao dominantna muška figura izbrazdana godinama i ne uvijek lijepim iskustvima, poziva svoju znatno mlađu izabranicu da legne pored njega i bude mu djevojka. Po putu pjesnik najmanje govori o njoj a najviše, naravno, o sebi.

«More News From Nowhere» je svojevrsni inventar dosadašnjih Caveovih likova (između ostalih tu je i Deanna), a naslovna pjesma je modernizacija biblijskih motiva iz priče o Lazaru koji se ovdje prigodno zove Larry ("...koji nikad nije tražio da ga se digne iz groba!").

I tako dalje, I tako dalje, otkrijte sami; «Lazarus» je mala zbirka poezije.

Garažni zvuk ludih i škripajućih kriminalaca zvanih The Bad Seeds je na «Lazarusu» opet vrlo prisutan, podebljan i refrešan, a bariton sjajnog pjesnika je oslobođen od ranjivih privatluka te je ufuran u naratora tuđih nesreća. Rezultat ovog pomicanja prema naprijed je svježiji, opušteniji, na trenutke razuzdaniji i opčenito slobodniji zvuk ovog benda. Ok, album se tek zalaufa u svojoj drugoj polovici, što je jedina zamjerka, kolikogod ona bila mala, ovog inače odličnog albuma.

Uostalom, ko sam ja da vam govorim da je «Lazarus» odličan? Još se nije dogodilo da je Cave izdao loš album, kako na nebu tako i na zemlji, pa ni ovaj put nije drugačije.

Slijedećih deset godina, držao se Nick svog obećanog radnog plana ili ne, pjevat ćemo «hello/ hello…» najmanje jednom godišnje i tim se pozdravima iskreno veselim.

Vijesti iz Nigdjezemske: Dig, Lazarus, Dig!!!, Moonland, We Call Upon The Author, Hold On To Yourself, Lie Down Here (& Be My Girl), Jesus Of The Moon, Midnight Man i More News Fron Nowhere

Ouija Ouija, sve četiri krute: www.nickcaveandthebadseeds.com

I don't know what it is...: ...but there's definetly something going on upstairs!

I za kraj, tek toliko: blažena mladost!

Hello, hello, hello,
ek.

'alo ekipa.
U nedjelju, 9. ožujka, od 22hrs par sati raznolike glazbene povijesti Motowna i presjek najznačajnijih uspješnica.
Za neznalice (ako takvih uopće ima), brzi klik na

http://en.wikipedia.org/wiki/Motown
http://en.wikipedia.org/wiki/Berry_Gordy

umjesto tracklista:
odabrao sam ukupno 64 naslova iz vrlo bogatog kataloga "klasične" Motown ere (1959-1988), nešto preko 210 minuta glazbe. Uživajte u društvu Marvina Gayea, Supremes, Marthe Reeves, Temptations, Commodoresa, Steviea Wondera,... odnosno društva iz 70-ih i 80-ih poput Rick Jamesa, DeBargea, Rockwella, Dazz Banda, Shanice (hehe), Dennisa Edwardsa, Boys-II-men...

Motown nije samo naziv za prvu i najutjecajniju "crnu" izdavačku kuću osnovanu u Detroitu, riječ je o specifičnom zvuku koji je u doba najjače rasne diskriminacije ujedinio mladu crnu i bijelu Ameriku. Zato Motown nema samo glazbeni, već politički i kulturološki značaj novije američke povijesti. Sredinom 70-ih to je bio rasadnik novog funk zvuka i scene. Mnogi se kronolozi slažu u konstataciji kako je utjecaj Motowna prestao biti presudan koncem 80-ih kad je utemeljitelj i vlasnik, Berry Gordy, zbog financijskih problema, prodao izdavačku kuću američkom koncernu MCA. Danas je Motown u vlasništvu koncerna Universal, a neke od poznatijih njuški koje izdaju za ovaj label jesu: India Arie, Erykah Badu...
šteta obzirom na značajnu povijest :(

dexter

Večeras s početkom u 20 sati na 98,4 MHz sljedi emisija o grungeu.

Grunge nastaje osamdesetih kao posljedica zatvorenosti Seattleske scene.
Naime, fokus američke diskografske industrije bio je na Los Angelesu i New Yorku, stoga su se bendovi u Seattleu razvijali nezavisno od trendova koje je pratilo i stvaralo diskografsko tržište. Zato su tako neopterečeni bendovi iz Seatla uspjeli pomiješati četiri različita muzička pravca: punk, metal, hard rock i pop.
Time su, unutar svog uskog kruga, stvorili muziku koja će potresti korporativnu muzičku industriju razotkrivanjem raznih muzičkih trendova i sastava kao lažnih i ispraznih, čime je iskren i iskonski pristup rock muzici, bez želje za poziranjem na pozorinici i u medijima, ponovno vraćen na vrhove top lista.
Pokušajem brendiranja grungea kao životnog stila, razne muzičke i modne korporacije su pokušale parazitski zaraditi na račun bendova. To je izazvalo gnušanje i otpor kod članova Seatleske scene koji se onda distanciraju od grunge katagorizacije njihova muzičkog izričaja i počinju negirati samo postojanje grungea.
Paradigmatična je bila situacija kada je New York Times nasjeo na udicu jednog zaposlenika diskografske kuće Sub Pop i neznajući da se radi o zafrkanciji, navedena novina je objavila riječnik grunge slanga.
Unatoč svemu, kao glavne karakteristike grungea su nepretencioznost, muzički miks, crni humor i depresija.
Sam termin grunge je uzet iz američkog slenga i znači prljav.
Grunge u žiži javnosti dolazi 1989. godine kada je novinar Melody Makera Andy Catlin napravio reportažu o Seatlskoj sceni u članku imena «Seatle rock city», a diskografska kuća Sub Pop koju su osnovali Jonathan Poreman i Bruce Pavitt je lansirala gotovo većinu grunge bendova.
U ovoj emisiji pozabavit ćemo se nekolicinom grupa koje su direktno ili indirektno utjecali na Grunge bendove. Radi se o sastavima: The Melvins, Neil Young & Crazy Horse, Pixies i Sonic Youth.


Neil Young & Crazy Horse

Povijest benda seže do 1962. godine kada su počeli kao doo wop bend imena Danny and the Memories, no razvili su se kroz folk psihodeličnu scenu San Francisca i mijenjaju ime u The Rockets. Neil Younga upoznaju 1968. godine kada on odlazi iz Buffalo Springfielda i postaju mu prateći bend na albumu Everybody knows this is Nowerew na kojom se nalaze pjesme Cinnamon girl, Down by the river koje će kasnije utjecati na grunge bendove zbog karakterističnog zvuka gitare. Tada se bend proziva Crazy Horse.
Idući album s Youngom nazvan Zuma snimaju 1975. godine, a 1979. snimaju album Rust never Sleeps na kojem se nalazi pjesma Hey, Hey, My, My koja će zbog svog gitarističkog zvuka i teksta It's better to burnout couse rust newer sleeps (u live verziji s albume Live Rust It's better to burnout then fade away) jako utjecati na grunge scenu.
Osamdesetih snimaju s Youngom samo dva albuma Re.ac.tor 1981. i Life 1987.
Devedesete su za Neil Younga i Crazy Horse bile plodnije, najvjerojatnije zbog velike popularnosti grungea i snimaju pet albuma: Raged Glory 1990., živi album Arc-Weld 1991., Sleeps with Angels 1994. , Broken Arrow 1996 i još jedan živi album Year of the Horse za koga je prateći film napravio Jim Jarmush.
U 21. stoljeću izbacili su još dva albuma Greendale i Live at Filmore East.
Za vrijeme popularnosti Grungea mediji su Neil Younga prozvali djedom Grungea upravo zbog njegovih album s Crazy Horseom kamo je svojim prljavo distorziranim i nabasiranim zvukom gitare stvorio paradigmu gitarističkog zvuka grunge bendova. Neil Young je stoga snimio i album s Pear Jamom Mirrorball.

Hey, Hey, My, My (into the black)




The Melvins

Melvinsi se formiraju 1983. godine u gradu Montesano od kuda je njihov osnivač Buzz Osborune. Kad se bendu priključio Dale Crover počinju održavati probe u gradu Aberdeenu od kuda je i Kurt Cobain. On im je pomagao noseći im opremu, čime su Melvinsi doslovno direktnu utjecali na njegovo kasnije stvaralaštvo. Okušao se i kao njihov basista, no bio je prenervozan pa je zaboravljao pjesme, stoga ga bend ne uzima za člana.
Ime uzimaju od stanovitog Melvina koji je prodavao namirnice u dučanu i bio jedan od njima najomraženijih ljudi.
U počtku su svirali obrade The Who-a i Jimi Hendrixa, no kasnije glavni utjecaji im postaju Black Flag s albumom My War, Swans i Black Sabbath od kojih su preuzeli spore nabasirane riffove. Takav spor i gusto distorzirani zvuk je snažno utjecao na grunge bendove poput Soungardena i Nirvane.
Prve snimke objavljuju na kompilaciji Deep Six kojom je diskografska kuća C/Z Records napravila presjek Seatelske scene, pa su se na albumu našli još i Soundgarden, Green River, The U Men, Skin Yard i Malfunshun.
Za istu diskografsku kuću iduće godine izdaju debi ploću EP Six songs, a krajem iste godine izdaju debi album Gluey Porch treatments. Buzz Osbourne se 1988. seli u San Francisco, a njihov basista Matt Lukin ostaje i formira bend Mudhoney.
Melvinsi snimaju drugi album Ozma u svibnju 1989. godine.
Osbourne je također odgdovoran za ulazak Dave Grohla u Nirvanu jer mu je on dao telefonski broj Crisa Novoselicha.
Sljedi album Bullhead nakon čega idu na turneju po Europi gdje izdaju Your Choise Live Series vol 12, a na povratku u ameriku snimaju EP Eggnog.
Nakon još jedne izmjene u postavi Melvinsi snimaju tri solo EP-a King Buzzo, Dale Crover i Joe Preston kojim se pomalo posprdno osvrću grupu Kiss čiji su članovi 1978. godine izdali četiri solo albuma.
Idući album Lysol, kasnije preimenovan u The Melvins, izdaju 92. godine, a zbog sve veće popularnosti grungea potpisuju za major label Atlantic Records. Za njih izdaju album Houdini kojim zauzimaju 29 mjesto billboardove ljestvice. Na albumu se nalazi obrada grupe Kiss Goin' Blind.
Zbog njihova pomalo izvrnutog tributea Kissu, Gene Simons je s Melvinsima odsvirao set prilikom njihova nastupa na Lollapaloosi.
Za Atlantic records izdaju još dva albuma Stoner witch i Stag, a 1997. godine odlaze iz Atlantica.
Prelaze na diskografsku kuću Amphetamine Reptile te izdaju album Honky – 1997.
S Mike Pattonom počinnju surađivati 1999. godine. Za njegovu diskografsku kuću reizdaju svoje stare albume i izdaju trilogiju: The Maggot, The Bootlicker i The Crybaby.
Sljedi eksperimentalni elektro akustičan album Colossus of Destiny, a 2003. godine Atlantic records izdaju kompilaciju tri Melvins albuma pod imenom Melvinmania. Na dva albuma surađuju sa Jello Biafrom.
Prošle godine su The Melvins svirali u Rijeci u klubu Stereo.

Pjesma: Goin Blind





Pixies

Pixies nastaju u Bostonu 1985. godine pod utjecajem David Bowiea, punk i surf muzike kojoj su još dodali svoju melodijoznost. Njihova muzika je posebice utjecala na Kurta Cobaina koji je izjavio da se toliko positovjetio s bendom da bi mogao biti njihov član, te je kao najdraži album izvojio upravo album Pixiesa Surfer Rosa, čiji je bučni pop utjecao na zvuk Nirvanina albuma Nevermind.
Prvi nastup imaju 1986. godine i bio je toliko loš da se drži za jednim od najgorih debi nastupa nekog poznatog benda.
Prve demo snimke postaju poznate kao the Purple Tapes zbog boje pozadine kasete, a nakon toga izdaju EP Come on Pilgrim za diskografsku kuču 4AD, koju su kasnije članovi benda nazvali «The coolest record company».
Nakon toga slijedi prvi album već spomenuti Surfer Rosa koji je izašao 21. ožujka 1988. godine. Album je snimio Stve Albini koji će raditi s Nirvanom na albumu In Utero. U magazinu New Musical Express album dobiva devet od mogućih deset zvijezdica, a osim Cobaina Surfer Rosu su kao omiljeni album navodili P.J. Harvey i Billy Corgan iz Smashing Pumpkinsa.
Na albumu se nalazi pjesma Where is my mind koja se može čuti na kraju filma Fight Club.
Nakon izlaska albuma bend odlazi na Sex and Death turneju po Europi. Poseban uspjeh prema priznanju Black Francisa doživjeli su u Nizozemskoj.
Sljedeći album Doolitle izdaju u travnju 1989. godine za major label Electra records. Album karakteriziraju nadrealistične i mračne riječi, posbeice u pjesmi Debaser, ali i pop pjesma Here comes your man koja je postigla dobar uspjeh na top listama.
Sljedi turneja indikativnog naziva Fuck or fight budući je u bendu dolazilo sve više do razilaženja. No izdaju još albume Bossanova koji izlazi 1990. godine i Trope le monde 1991. na kojima se mogu naći pjesme o vanzemaljskim otmicama.
Na kraju bend se raspada 1993. godine, a ponovno se sastaju 2004.

Pjesma: Bone Machine



Sonic Youth


Sonic youth nastaju 1981. godine u New Yorku. Oni su jedni od najinovativnijih bendova i rijetki kojima je uspjelo disonantna škripanja i mikrofonije uklopiti u konkretnu rock ili pop pjesmu ili drugim riječima, uspjeli su od buke napraviti melodiju.
Na početku karijere povezivalo ih se sa No wave scenom čija je bit bila negacija komercijalnih elemenata novog vala pomoću atonalnosti, nihilističnih tekstova i nastupi su često bili umjetnički performansi. No kasnije ih se drži za pokretače tzv. noise rock pravca.
Njihovi utjecaji sežu od protopunk bendova poput the Stoogesa, MC 5, garaž bendova kao što su 13th floor elevators, do Krautrocka i avangardnih kompozitora poput John Cagea.
Potpisuju za Neutral Records i 1981. izdaju mini LP .
Na početku su djelili prostoriju za probe s grupom The Swans te sviraju kao pregrupa na njihovoj turneji, a 1983. izdaju album Confusion is sex.
Iako je noise scena bila ignorirana u New Yorku , sonic youth doživljavaju uspjeh u Europi. No do 1984. godine počinju ih cijeniti i u New Yorku, a gitarist Thurston Moore ženi basisticu Kim Gordon.
Iste godine im izlazi album Bad Moon Rising s kojeg vrijedi istknuti pjesme Death Valley 69 koja je više rock nastrojena i Satan is Boring koja je u potpunosti eksperimentalna.
Prelaze na SST records i izdaju album EVOL, koji uz eksperimente s bukom ima dosta pop elemenata. Sljedi album Sister, meni naomiljeniji, posebice pjesma White Cross u kojoj je odlično objedinjena buka u kratkoj rock formi. Osim toga album je djelom inspririran životom SF pisca Philip K. Dicka.
Prelaze na Enigma records za koju je distribuciju vršio Capitol records i 1988. godine izdaju album Daydream Nation. Navedeni album je magazin Rolling Stone proglasio jednim od najboljih albuma dekade.
No bend nije zaspao na lovorikama te izdaju još bolji album Goo, prvi album za diskografsku kuću Gefeen i kreču na turneju s do tada malo poznatim bendom Nirvana koja je uprvo potpisala za Gefeen i izdala album Nevermind.
Sljedi još bolji album Dirty sa hit singlom 100%.
Do kraja devedesetih snimaju još Experimental Jet Set, Trash and No Stars 94., Washing machine 95 i A thousand Leaves 98, a dvijetisućitih snimaju četiri albuma NYC Ghosts & Flowers (2000), Murray Street (2002), Sonic Nurse (2004) i Rather Ripped (2006).

Pjesma – 100%



U idučoj emisiji pozabavit čemo se glavnim bendovima grunge scene, Nirvanom, Soundgardenom, Alice in Chains, Mudhoneyem I Pearl Jamom.

Neil Young & Pearl Jam Song X

četvrtkom | 18.30

Razni izvođači
Riječki Novi Val - Antologija
(3cd)
Dallas, 2008.




Dakle, što sam, kao nezainteresirana i šatro premlada neznalica, ali i nenativni prišlić iz sjevernih dijelova ove iste županije koji se već četrnaest godina svađa i tuče s Rijekom i njenim prošlim i aktualnim ri-rok mitovima (molim lijepo, ko se tuče taj se voli), naučio i zaključio, slušajući, sve skupa tri puta, ovo trostruko slavlje jedne dekade?

Evo zabilješki.

1) Šminka je oduvijek bila narodna nošnja, što potvrđuje dandanas moćna Paraf-himnusina «Rijeka», koja, osim hvatanja duha, ima i školski primjer savršenog gitarskog riffa i strastvenu "oh, yeah!" bekvokalnu kuku.

Prvi put sam ovu pjesmu čuo na Blagdan Bend albumu "Palach Is Not Dead" (i tamo ju je odradio Valter "ovi momci dobro sviraju!" Kocijančić), a sad mi je još i draža.

2) Yu-murija i cijeli aparatus agilnih komunističkih dušebrižnika, cenzora, silnika i jedača ideoloških govana (konstanta u priči o rokijanju u sedamdesetima i osamdesetima, koja, istini na volju, je passe i blago dosadna jer je ispričana po enti put, ali je i nezaobilazni ondašnji status quo bez kojeg nema razumijevanja i prave kontekstualizacije tadašnje životne i umjetničke realnosti, je, je) su bili pravi "pain in the ass". To se i čuje u «Narodnoj pjesmi», u ovoj originalnoj i necenzuriranoj verziji .

3) Termiti su bili odličan bend ("Mama, s razlogom se brineš" je i danas predobra stvar) a Pepijeve klavijature endemska varijacija na temu «Klavijature u rok glazbi» koja je zaista obilježila jedno razdoblje. Te reske i živčane tipke koje je prvi zaverglao Josip Krošnjak kasnije su transmutirale u više nego čestu uporabu hammonda, farfisa, junoa, korgova i yamaha u nadolazećim generacijama pa je tiruriru-na-klaviru, unazad neko vrijeme, skoro postao pa zaštitini znak "riječke mjuze".

Mnogo su puta pametnjakovići znali otpisati "riječke klavijature", ili kako ih već vi sami zovete, kao nešto što su rokeri iz Zaljeva mrdnuli od Stranglersa, što i nije teorijski glazbeno potpuno neistinito, ali ta nervoza koja tjera na skakanje, taj luđački pitch i glupavo-jednostavna a opet tako pokretački kompleksna energija nikad nije krasila sviranje Davea Greenfielda.

Kombo zvan Termiti mogao je biti nacionalna perjanica da su bili imalo koncentriraniji i uporniji. Da jesu, ne bi danas zagrebačka mlaka voda bila prva asocijacija kad se priča o drugoj polovici sedamdesetih i osamdesetima u Hrvatskoj.

4) Masa ondašnjih riječkih sastava latentno ili otvoreno crpila je inspiraciju iz Štulićeve estetike, što načinom pjevanja, što glazbeno. To, naglašavam, nije ni bed (Branimiru se, unatoč progresivnom odlasku na, čini se, nepopravljivu kvasinu i oceanu debilizama kroz koje i dan danas pliva, mora uvijek razborito priznati genijalnost) a ni čudno (Branimir je na startu osamdesetih bio sveprisutni factum i sunce u koje se teško ne gledalo).

5) «Zaustavite zemlju, hoću da siđem», stih iz pjesme "Dijagnoza" Mrtvog Kanala (refren "…mi svi imamo dijagnozu" pjevaju takvom odlučnošću kao da je dijagnoza bolest sama) prvi put je zavikan u Rijeci. Tek kasnije su se toga sjetili i Prljavo Kazalište ali i Extreme. Heh.

6) "Plava koverta" Istočnog Izlaza je pravi pank. Ono, pravi, kaže gospodin Klein, što treba istaknuti jer na cijeloj antologiji ima, s obzirom da je trideseta obljetnica subžanra i da su mnoga usta bila puna, jako malo panka.

Osim ovo bučnog predziđa pankarstva s, opet, Kocijančićem na mikrofonu (inače je kasniji glavni urednik Rivala i svjetski pronositelj slave Kamovljeve Mladen Urem bio na toj dužnosti u Istočnom Izlazu), pojedini rijetki pank trenuci na "pank kompilaciji" uključuju još Proces ("Šugavi dan"), Vijetnamsku Ružu (čiji diktafonski snimak uživo otkurene pjesme "NNNI" je stvarno grozan, ali gledajući big picture cijelog projekta je baš zato simpatičan), Umjetnici Ulice (pogotovo sa snimkom "Libanonska jutra" čija lirična nadobudnost zrači pank estetikom), Sikters (Tubin na bubnjevima 1982.!), Excess i prekrasno bolestan Porko Dio.

7) Kolikogod mi je jasno da je uključenje radijskih pop hitova tetki iz Cacadou Looka, grupa Grad, Ogledala, Denis & Penis i pomozbože grupe Fit na ovu antologiju opravdano jer se tako pokazuje šira perspektiva glazbenih pojava onog vremena (nezamislivo je sagledavati "scenu" bez tih pjesama, ok), bilo je i više nego potrebno skipati te cd-adrese, uz ideje tipa "pa šta nisu odvojili ovo na poseban pop cd?!".

De gustibus, naravno, ali bez obzira na sve, pjesme kao što su "Sama" (Cacadou), "Ima li nešto" i "Ljudi" (Grad), "Ogledala su oko mene" (Ogledala), "Rijeka" (Fit) i "Program tvog kompjutera" i "Soba 23", pogotovo (D&D) su odreda biseri zanata iz kojih se i danas može puno naučiti. Isto je i sa grupom Xenia i pjesmom "Moja prijateljica" koja sa svojim videosexastim alegorijama na, za ono vrijeme, neuobičajenu seksualnost, čini 1982. godinu, iz današnje perspektive, vrlo modernom.

8) Kad se žene ulove glazbenog posla, stvari odjednom postaju zanimljivije. O, je. Dorotea Josipović iz grupe Kaos i cijela art-trešeraj inovativna buka te iste grupe potvrđuju to. Kaos-oaza od tri pjesme zaredom na disku broj jedan neprocjenjiv je dokaz da uvijek postoji netko tko stvari radi drugačije i zanimljivije.

8.1) Roboti su uvijek zahvalna tema za pjesmu.

9) Ako još jednom čujem "Vjeran pas" ove godine, vjerujem da ću popizdit i odsjeć si uši, baš kao Chopper u onom australskom filmu. Kad prođe jedno godina dana dekompresije i degaussizacije od proteklih mjesec dana advertising-pranja u kojem je glavnu ulogu imala ova pjesma kao poster-song za cijelu manifestaciju (toliko, po mojoj slobodnoj procjeni, treba proći vremena da se sa nje spere sloj recentne medijske eksploatacije) pitajte me i reći ću vam da je tih par minuta povijesti puno bolji kandidat za himnu grada Rijeke od one Badurinine pjesme. Jer je.

10) Paraf s tetom Pave na čelu je unikatni dragulj cijele ove priče. I "Zastave" i "Praznik" i cijeli nastup na nedavnom trsatskom koncertu i razgovor koji sam vodio s oboje Čabrijana u svid-eteru prošli mjesec potvrđuju to. Luda, zastrašujuća, mračna, vizionarska, hrabra i čvrsta, ta druga rendicija grupe Paraf, da ima imalo pravde na svijetu, trebala je biti nešto kao Šuker za Hrvatsku, samo bez poražavajuće konotacije sportske pličine.

Zamislite situaciju: šetate Tokijom (Berlinom, Odesom, Fairbanksom ili Perthom, svejedno) i neko vas pita otkud ste, a vi kažete iz Rijeke, a oni kažu – a, Rijeka i krenu pjevat "…možda će nas naći…" na lošem hrvatskom. To bi bio puno pošteniji svijet, n'est-ce pas?

11) Smiješna mi je ova scena, zamišljam: ulazi Zoran Štajduhar a.k.a. Zoff u mesnicu i naručuje – dajte mi bržolice, šnicle od štrakula, ako nema onda od ružice, i još malo kapel di preta i malo od rozbratla i pazi da ti ne bude šlacavo!

Evo, ispucao sam sav mesarski tezaurus kojeg znam. Ono što je bitno reći vezano uz Grč je - kapa dole za mudovitost i za upornu viziju. Jer pjevat "Noćas se Beograd pali" 1986. je bogata mješavina suludosti, hrabrosti i slučajnog proročanstva kojoj se treba pokloniti.

12) Jedno od mojih najvećih osobnih otkrića ove antologije je trio Transformatori.

Ne mogu ih nazvati niti luđacima niti pionirima. Ludost je isključena jer očito su vrlo dobro znali što rade, a pionirstvo ne dolazi u obzir jer se "eksperimentiranje" (oh, blaženi eufemizmi za nemiran ljudski istraživački duh) loopovima, pitchevima, šumom, trakama, kazetama i općenito zvukom, tako slabo uhvatilo u slijedećim generacijama.

No, ova jedna jedina (kratka) snimka, recital "Gospodari", dovoljna je za olakšavajuće saznanje da je takvih poimanja glazbe (Transformatori su nastupali i uživo) bilo i onda. Svi vi koji danas ovakve humorne ili ozbiljnjak audio-performanse radite kod kuće pomoću softvera i imate svoj myspace, myroštilj ili štagod (a kad vas neko pita šta radite odgovorite mu – glazbu jer to je danas normalno ili čak toliko normalno da više nikome niste ni interesantni), znajte da su Transformatori vaši tate. Barem lokalno.

Kad bi se jednog lijepog budućeg dana radila antologija riječke elektronike (malo ljudi zna da je to potpuno moguće; koliko bi to bilo opravdano je druga priča) Transformatori bi bili na početku prvog cd-a.

13) "Moja voda" je i onda, 1988., dok je još bila u demo pelenama, kao i danas, kad je se tretira kao "klasičnu hrvatsku rok baladu", bila prava ljiga. There's no doubt about it. No tek prava bol je "Ljubav je bol", snimka koja je informativna glede početaka kasnije najbolje (i nikad prežaljene) rok grupe u gradu, ali nam, kao i Vavina fudba na fotki u knjižici 3, nudi mnogo razloga za smijeh.

Jer prije nego je Rijeka postala Seattle a Vava gitarist Laufera, Urban s kosom (folikulni dokazi, molim lijepo, nalaze se također u knjižici 3) predvodio je bend koji je imao više veze sa Extremom nego sa Alice In Chains.

Goddamit, Damir, now look what you've made me do – dva put u jednom tekstu spomenut Extreme! Fak, sad i treći put! Dosta.

14) Posebno me razveselila grupa Konjak, ne toliko sa pjesmom "Ona i ja" (mada smo je kolega Voglio Sroglio i ja pretvorili u osobni snažnosvir što zbog štulićevskog ska naftalina, što zbog načina pjevanja, što zbog neprepričljivih internih idiotarija) koliko sa pjesmom "Pretežito vedro" koja ima odrešit ljulj, rekli bi Englezi – swagger, i to baš kako dolikuje 1982., onako a la Clash.

Prvi sugovornik u nekolikotjednom nizu radijskih razgovora sa sudionicima antologije uoči slavljeničkog koncerta bio nam je upravo Mladen Ilić, čovjek iza ovih pjesama i moram reći da nas je razoružao, nas mlade pametnjakoviće, cinike, nadrkane sveznalice i all around mala samoproglašena božanstva, svojim iskrenim žarom dok je govorio o vremenima minulim. Taj put, u tom prvom susretu sa "novovalnim starcima", osjetili smo nefejkanu ljubav prema glazbi i to je bilo to. Samo sam to htio reći.

15) Pjesma "Kuća" grupe En Face (ovdje u verziji iz 1988., sa Sanjinom Eterovićem na vokalu) je bila so british i so good i onda kad je nastala. Potućem se sa svakim ko misli drugačije. Ok, ok, može ovako - napijem se sa svakim ko misli da je šteta što su ovi njegovatelji uk-melankolije kasnije išli na Doru.

16) Posebni kudos ide Strukturnim Pticama za traku zvanu "San". Ambijentalna ili kazališna glazba prve lige. Pravo osvježenje na putovanju kroz antologiju. Nešto ko Tifon. Samo sto put ljepše.

17) Nekad su stavljali umjetne mješine pa su izgledali lažno debelo i baš zato smiješno. Ili bi se obukli u žene pa bi bili smiješni kao što crossdressing u tipova zna biti. I svirali su žestoko, žestoko, žestoko. I relativno komplicirano, što ne čudi kad se zna kakva je prog-pozadina basiste. I bili su moćni i zajebani i mala djeca su ih se bojala. I ja sam ih se bojao, malo.

A poslije su stavili umjetne ruže među guzove i nabacili krznato-polietilenski stajling i počeli su pjevat srpske pjesme. Adrese 11, 12 i 13 na trećem disku podsjetnik su da Let3 nisu oduvijek bili Cirkus Kolorado. To su jedine tri adrese na cijeloj antologiji koje su vašem omiljenom recenzentu izmamile nostalgičarski glint va oko.

I tako, ima još toga naravno ali nitko me ne plaća da napišem knjigu o riječkom novom valu pa ću sad stati.

Ima na antologiji i mnogo drugih kvalitetnih i zabavnih situacija, ali šta sad. Ovo je prigodna bombonijera, puna bombi i bombona, koju će svatko protumačiti na svoj način i iz koje će svatko izabrati svoj omiljeni marcipan.

A ako vam se, uz tamanjenje čokolade, i čitaju rečenice s ambalaže, onda svakako otvorite i onu najdeblju 12x12 knjižicu iz paketa jer unutra Bojan Muščet, Edi Jurković, Ivan Molek, Goran Ušljebrka, Velid Đekić, Goran Lisica i Aldo Milohnić, u čijem sam stanu na Pečinama (Forza JPK!) živio od 1.5.2000. do 1.7.2003. (al gazdarica, ja mislim da mu je bila sestra, al nisam siguran, je bila toootalno simpa žena, normalna, sve i došla je samo, ono, po lovu jednom u tri mjeseca, ma super, tam mi je bilo najljepše živit, čak i kad se Šarar doselio), raspaljuju svoje literarne metke unatrag u vrijeme kad su sto posto voljeli (i mogli) popit više nego danas.

Istina, ovaj zadnji odlomak je bio više o meni nego o bookletu punom dobrih tekstova i super fotki (meni najdraža – dva fucked up heroja: krv, flasteri i cijela enčilada), al dobro je, bilo je namjerno.

Na ovaj napor, ne samo Gorana Lisice kao gurua i čovjeka iza ali i ispred zavjese, već i mnogih predanih sakupljača i doprinositelja ovom hrabrom i svake hvale vrijednom box setu, možda bolje rečeno – na ovaj plod napora i truda nemam nikakvih primjedbi. Samo mnogo hvale. Jer ne samo da zaključuje jedno bogato glazbeno poglavlje jednog grada, gravitacijskog centra ili sredine, poglavlje toliko izmitizirano i, kao i sve velike Priče, distorzirano nostalgijom, a sad konkretizirano podvlačenjem diskografske crte, već služi i kao ostavština mlađim generacijama, nešto kao audio udžbenik iz povijesti.

Kao što se vidi iz ovih prethodnih sedamnaest zabilješki (u prvoj verziji teksta bilo ih je oko 25) i ja sam nešto naučio i zbog toga sam sretan i više nego što mi to moj ego dopušta.

Jedna jedina zamjerka, ipak, ide u smjeru urednika. Mislim, možda sam ja razmažen sličnim stranim izdanjima kod kojih se enciklopedijska besprijekonost i određen način rađenja stvari podrazumijevaju zbog duge povijesti glazbene industrije i pripadajućih lijepih uzusa (prva asocijacija - minucioznost liner notes bilješki The Beatles Anthology paketa iz 1996. gdje Sir George Martin ide u tolike detalje svake pojedine pjesme da već i zamara), ali baš mi nije jasno za kojim se motivom povodio dok je slagao tracklisting.

Ova antologija ne teče ni kronološki, ni stilski, ni žanrovski, ni, pa-barem-to-kolikogod-da-je-glupo, abecedno. Ako se upustite u slušanje redom zapljuskivat će vas, bez ikakvog reda, Foxovi hirovi. Možda i je "dlaka u jajetu" što tražim ovim prigovorom, ali ja sam prodekan za kompilarstvo pri fakultetu u Flathillu i teško mi je kad vidim da se nakladnik ovako površno spremio za ispit iz materije koju je čak i, da stvar bude gora, sam pomogao stvoriti. Kolega Lisica, bez obzira što ste u pismenom sami napisali da zbirka "liči na zbrku", morat ćete opet doć na ispit, žao mi je, i to ne na istu prijavnicu.

A vi, drago čitateljstvo, nemojte trošiti vrijeme na ljepljenje "rokerski" naljepnice na Grad Na Moru jer mu ne činite nikakvu uslugu; samo sebi bustate osjećaj pripadnosti. Mislim, slobodno uživajte u simpatičnom, dragom, nadahnjujućem, korisnom, konotativnom, bučnom i često neodoljivom mitu zvanom ri-rok, iz toga ne može izaći nikakva šteta, samo dobre stvari, no budite sigurni - uvijek se sve svodi na pojedinku ili pojedinca. Oduvijek je bilo dobrih i loših bendova, još od doba Uragana, pa čak i prije njih, dok je još jazz bog hodao po zemlji.

Zato radije pronađite svog lokalnog favorita ili više njih i budite uz njih, odite ih gledat kad sviraju i dajte im do znanja da su vam, ono, super. Jer nije da baš svako zna svirati gitaru i da se baš tako lako popesti na stejdž i ne osramotiti se.

Victor Hugo je jednom, a ne da nije, rekao – glazba izražava ono što se ne može izgovoriti i ono o čemu je nemoguće šutjeti. Pametan je bio.

A škotska grupa Idlewild je na jednom svom omotu poručila – podržite svog lokalnog pjesnika. Dajte, jer trideset godina između ove i slijedeće kompilacije proći će jako brzo.

Pozdravljanje,
ek.