SVID radio

...razgovor s kultnom grupom Pasi i sastavom Elvis Jackson koji će najaviti svoj večerašnji nastup u Palachu.
Ide domaća mjuza i Surfer rosa će se ponašati poput pravog domaćina svakome tko nazove emisiju, tako što će besplatno dijeliti svoje proizvode u protuvrijednosti od 50 kuna.
Bendovi nosite snimke na naš radio i slušajte ZZ večeras u 18:30 na 98,4MHz.

Danas je u prostorijama Sveučilišne knjižnice održano predstavljanje inicijalnog istraživanja “Utjecaj procesa približavanja Europskoj uniji na ljudska prava u Hrvatskoj”. Tribinu je organizirao Centar za ljudska prava, a na njoj su sudjelovali Tin Gazivoda I autorica istraživanja Jagoda Novak.
U uvodu, Tin Gazivoda je istaknuo da čak i ako se zakonom regulira zaštita ljudskih prava, to ne znači da institucije provode zakon. Naime, primjetan je jaz između zakona i prakse u sprovođenju ljudskih prava u Hrvatskoj, ali također nedostaju neki zakoni poput antidiskriminacijskog zakona i besplatne pravne pomoći, za koje je vlada najavila da će se usvojiti do kraja godine.
Ipak, Novak I Gazivoda su ustvrdili da je proces pridruživanja uniji pozitivno utjecao na učvrščivanje mehanizama za zaštitu ljudskih prava. Međutim, problem se javlja kada neka zemlja uđe u EU, pa se onda osjeća slobodnom kršiti neka ljudska prava, poput Slovenije koja je kršila prava romske obitelji Strojan ili poput Poljske koja priprema donošenje homofobnih zakona. Za rješenje takvih situacija EU nema konkeretne mehanizme, osim u slučaju ako se ljudska prava krše do te mjere da doslovno dolazi da genocida, za što se zemlja sankcionira izbacivanjem iz unije.
Na naše omiljeno pitanje Je li ulazak u Nato nužan preduvjet za ulazak u Europsku Uniju, Gazivoda je odgovorio: " Ako se gledaju dosadašnja iskustva ima nešto u tome i naravno kad se gledaju odnosi između nekih svjetskih sila u smislu vanjske politike, također bi se moglo doći do istog zaključka. Dakle, do sada je većina zemalja prvo ušla u NATO, a onda u Europsku Uniju. Međutim nije to jedino pitanje koje bi trebalo imati na umu. Što se tiče Europske Unije stvar je čak i u pravnom smislu jasna, ako je riječ o referendumu. Postoji obaveza Hrvatske da se provede referendum i da se građani izjasne da li podržavaju takav oblik integracija, jer se ipak tu radi o određenom davanju suvereniteta, iako mnogi će reći i ja se slažem s time, da se kroz tu integraciju može zaštititi ono najvažnije i suverenitet i nekakav kulturni identite. Što se tiče NATO-a u formalnom smislu nema davanja suvereniteta i u formalnopravnom i u ustavnopravnom smislu ne postoji doista što kažu i predsjednik i premijer i predsjednik sabora formalna obaveza da se provede referendum. Ono što postoji je pitanje da li bi ulazak u NATO bez pristanka i sudjelovanja građana u tome bio legitiman. Znači postavlja se pitanje legitimnosti procesa i to je nešto na što političari već odgovaraju. Ja bi toj raspravi dodao i jedan drugi argument, a to je kako to da su se Slovenija i Mađarska odlučile za referendum.

SVID: Baš se toga tiče moje iduće pitanje. Što ako vlada riješi nesuglasice tako da se na jednom referendumu zajedno odlučuje o ulasku u NATO i Europsku uniju, kao što su učinili Slovenci?
Gazivoda: To je moguće rješenje i to je legitimno rješenje. Ja mislim da ono što bi se trebalo svakako napraviti je da postoji šira javna rasprava o tome koje su pozitivne i negativne strane ulaska u NATO. Mi sa pozicije centra za ljudska prava niti ja nećemo zagovarati ovu ili onu poziciju , osim da kada je riječ o ljudskim pravima, treba ukazati na činjenicu da građani imaju pravo na sudjelovanje u donošenju ovako važnih odluka.

SVID: Smatrate li da je opravdano postaviti jedno referendumsko pitanje na o zajedničkom ulasku u NATO i EU iako su to načelno dvije različite asocijacije? Nije li to varanje građana?
Gazivoda: To ovisi o tome koliko će se u prethodnoj raspravi govoriti o jednome i o drugome i na koji način bi pitanje bilo postavljeno.

SVID: Dosta se građani Hrvatske i političke stranke bune što su Bugarska i Rumunjska primljene u Europsku Uniju prije Hrvatske, smatrajući da je Hrvatska kulturno i ekonomski naprednija. Međutim, da li vi smatrate da je problem Hrvatske upravo neprocesuiranje ratnih zločina i ratnih zločinaca, pa je Europska Unija ipak usporila primanje Hrvatske zbog tog razloga ili su zbilja u pitanju pritisci na Rusiju i ostali Geostrateški interes?
Gazivoda: Što se tiče Bugarske i Rumunjske, ne samo da su u Hrvatskoj negativne reakcije, nego u samoj Europskoj Uniji vi ćete čuti dosta ljudi iz zapadnih zemalja, utemeljitelja unije, koji će reć da je učinjena greška kada se fiksirao datum primitka Bugarske i Rumunjske i da je možda taj proces širenja općenito, pa čak i u prvom valu pa i u kontekstu Bugarske i Rumunjske išao pre brzo. Fiksirao se datum i onda se nije moglo do kraja vidjeti da li su svi kriteriji doista zadovoljeni.
Međutim, postoji jedna velika razlika između Bugarske i Rumunjske i Hrvatske i svih ostalih zemalja ovog našeg područja, dakle Bosne, Srbije, Crne Gore, Makedonije, a to je da su tu bili ratovi. To je jedna velika stvar. Naravno da je pitanje do kuda Europska Unija ide sagledavati uzroke rata i kako ona gleda na uzrok rata. Da li doista gledaju na to kao na agresiju Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu ili imaju neku drugu interpretaciju tih zbivanja. Činjenica je da postoji Haški tribunal i da se tu vode procesi koji se tiču i zločina počinjenih na srpskoj strani i na bosanskoj strani i ali na hrvatskoj strani. Čime se ne izjednačava krivnja, jer se sudi za konkretne pojedinačne stvari, ali to pitanje za Hrvatsku postoji. Znači pitanje što se zbivalo u ratu, kako smo se suočili sa zločinima sa naše strane, kako smo se odnosili prema nacionalnim manjinama, kako smo tretirali pitanje povratka, to su sve pitanja koja za Hrvatsku postoje, a za Bugarsku i Rumunjsku jednostavno ne postoje. U tom se smislu razlikuje naš ulazak u Europsku Uniju u odnosu na njih, iako smo po nekim ekonomskim kriterijima definitivno ispred Bugarske i Rumunjske, ovo su pitanja koja su zakočila brzinu našeg pristupa Europskoj Uniji. Zašto je to tako, dal' je to pravedno, to su druga pitanja, ali je činjenica da je to nešto što razlikuje našu situaciju u odnosu na Bugarsku i Rumunjsku.

SVID: Što je vjerojatnije da će se ulaskom u Europsku Uniju ljudska prava u Hrvatskoj poboljšati ili da će se, neznam, sve Hrvatske tvrtke rasprodati stranim velikim korporacijama?
Gazivoda: Dobro, kad je riječ o dijelu koji se odnosi na rasprodaju, ja mislim da je to nešto što je bilo pitanje još 90-ih, sada je pitanje i bit će i dalje pitanje neovisno o Europskoj Uniji i neovisno o tom procesu. To je nešto što je vezano više za funkcioniranje slobodnog tržišta i ovakvog kapitalističkog sustava kakav je sada dominantan. Ono što je u kontekstu Europske Unije važno je, da sada do ulaska, postoji jedan period gdje mi se čini da postoji velika mogučnost da se učine još neki pomaci na zaštiti ljudskih prava i to posebno kad je riječ o primjeni već postojećih zakonskih normi. Taj kontekst približavanja u tom smislu može bit poticajan. Iskustva drugih zemalja, od Češke, Slovačke pa do Slovenije pokazuju da jednom kad si unutra zagovaranje daljnjeg napredka na području ljudskih prava postaje teže.

SVID: Hoće li ulazak u NATO poboljšati stanje ljudskih prava?
Gazivoda: U formalnom smislu NATO ima nakakvu vrijednosnu osnovu promicanja demokracije i ljudskih prava. Sad, do koje mjere je to uvjerljivo i vjerodostojno, to je nešto o čemu bi se moralo ozbiljnije razgovarat.

Danas je Vojko Obersnel održao redovitu mjesečnu konferenciju za novinare.
Prvo se osvrno na vladine samohvale o povećanju proračuna zbog promjena načina financiranja lokalne samouprave. «Točno je da je Rijeka dobila 12 milijuna više nego prošle godine, jer to odgovara povećanju poreza na dohaodak što ostaje gradu, međutim točno povećanja od poreza na dohodak i poreza na dobit vidi se tek nakon pola godine, pa je vlada s bombastičnim izjavama samo dva mjeseca nakon izmjene načina financiranja izašla jedino radi nadolazečih izbora.» smatra Obersnel.
Dodao je da je vlada zaboravila napomenuti da je donjela dodatni namet koji je opteretio investitore prilikom gradnje kuća ili trgovačkih centara. Riječ je o Vodnom doprinosu zbog kojeg je gradnja stanova na Rujevici poskupila za milijun i 700 tisuća kuna. Apsurd je tim veći što je Vodni doprinos donesen da se zaštiti voda, dokse taj namet primjenjuje na investicije koje direjtno služe zaštiti voda.
Zatim se osvrnuo na gradske obveznice. Naime, 10. ožujka je istekao rok do kada se vlada trebala očitovati o zahtjevu grada za dodatno zaduženje na gradske obveznice, odnosno poglavarstvo je zatražilo da se već odobreni dug preraspodijeli tako što bi ove godine dobili 99 milijuna kuna umjesto 60, a iduće godine 20 milijuna kuna. Ako iz neslužbenih izvora gradonačelnik saznaje da su stručne službe dlae pozitivan odgovor, međutim drži da zbog političkog kažnjavanja Rijeke zbog nelojalnosti zahtjev grada neće proći.
«U isto vrijeme vlada će financirati 50% gradnje rukometne dvorane u Zagrebu.» požalio se Obrsnel. Na novinarsko pitanje da je i u Zagrebu na vlasti SDP, pa po kojim kriterijima to vlada politički kažnjava Rijeku, Obersnel je odgovorio da HDZ još nije izgubio nadu za povratkom na vlast u Zagrebu.
Osvrnuo se i na kritike iz gradske oporbe da bazeni neće biti izgrađeni do kraja, te je rekao da mirno spava, što znaći da gradnja bazena ide planirano, te da neće biti kašnjenja.
Najavio je nove projekte. Preoblikovat će se trgovačko društvo Rijeka promet u dioničko društvo iz razloga što će biti nositelj investicijskog programa vrijednog 286 milijuna kuna čime će se graditi prometnice i garaže Zagrad i na novom autobusnom kolodvoru Žabica, a pretvorbom u dioničko društvo Rijeka promet će transparentnije baratati i poslovati s novcem.
Osim toga predložit će poglavarstvu osnivanje nove gradske tvrtke koja će upravljati sportskim objektima u vlasništvu grada, održavati ih i biti zaduženo za gradnju novih sportskih objekata.
Na novinarsko pitanje kada će biti otvorena terapijska zajednica na Pulcu, Obersnel je odgovorio da bi i on to želio znati. Naime, poglavarstvo je od ministarstva zdravlja i socijalne skrbi zatražilo preuzimanje upravljanja nad terapijskom zajednicom, međutim iz ministarstva još nije stigao odgovor.
Upoznao je novinare da je Grad pokrenuo spor protiv Republike Hrvatske u kojem traži nadoknadu štete nanesene Enrgu zbog zakona kojim se komunalno društvo pretvara u tržišno, ali je vlada zbog pritiska Europske Unije zakočila provedbu zakona, što je onemogučilo Energu da u skladu s INA-inim povećanjem cijene nafte poveća cijenu svojih usluga, čime je direktno nanjeta šteta poslovanju Energa.
Požalio se na rad državnih inspekcija koje su brze kada treba dati rješenje Energu, dok u slučaju štrajka čistačica firme «Orkan promet», čije usluge koristi Autotrolej, koje tri mjeseca nisu dobile plaću inspekcija nije reagirala. Stoga je Obersnel kao predsjednik skupštine Autotroleja zatražio da se novac da direktno čistačicama, a ne na žiro račun tvrtke.
Na novinarsko pitanje podržava li poziv Ujedinjene lijevice predsjedniku Venezuele Hugo Chavezu da posjeti Rijeku, Obersnel je odgovorio da mu je Chavez simpatičan zbog njegovog otpora nekim segmentima Busheve politike, međutim neke njegove vladajuće metode ne smatra demokratskim. A tome niti ne doprinosi jeftina Venezuelanska nafta, jer smatra da za razliku od Londona Rijeka nije tržišno zanimljiva Venezueli za plasman nafte, te sve takve spekulacije smatra potpuno neozbiljnima. Zatim je kritizirao Ujedinjenu ljevicu da se budi samo pred izbore, te da njega niti SDP nitko ne treba učiti antifašizmu, socijaldemokraciji i ljudskim pravima. Osim toga u Rijeci nikada nije došlo u pitanje proslave 3. svibnja kao dana grada.
Dakle, je li na pomolu je sukob na ljevici?
Naime, SDP se, za razliku od novih ljevih stranaka u državi, očito nije pomamio za usponom socijalista u Latinskoj Americi, za koje drže da su predaleko od SDP-ovog omiljenog trećeg puta koji je doveo do toga da su razlike između vodeće desne (HDZ) i lijeve (SDP) stranke u Hrvatskoj minimalne.

utorak | 18.30

LCD Soundsystem
Sound Of Silver
Capitol 2007



Prije dvije godine dogodio se plesni hrtić-hitić Daft Punk Is Playing At My House, kasnije izmužen do krajnjih granica nemilim puštanjem. Ni Vaš omiljeni Radio Za Ljude S Masnom Kosom nije nevin po tom pitanju, hvala ljepo. I šta? Svi rokeri, izuzev uvijek za nove stvari nezainteresiranih ortodoksnih i avidnih razdvajača žanrova, odmah su se popalili. No, činjenica je da, unatoč simpatičnosti tog singla, LCD Soundsystem, odnosno James Murphy, nisu/nije ni u Americi ni ovdje prodali više od 62 milje kopija albuma prvijenca. Svejedno, dobra je stvar izašla iz svega a to je ponovna aktualizacija dancerock scene, gdje su isto tako bitna stavka bili i The Rapture, ali i ponovno vađenje bendova iz ne tako davne prošlosti, kao što je npr. Gang Of Four. Šteta za relativno mali odjek prvog LCD albuma jer bio je to lijepi blend čage i pankerskog stava; ne samo lijepi nego i zabavan, duhovit, na trenutke pop, a na trenutke beskompromisan (pogotovo drugi disk iz tzv. posebnog izdanja).

Da li je novi Murphyjev album Sound Of Silver prilika za ispravljanje krivih Mississippija? Pa, da je pravde u glazbenoj industriji, onda bi to sigurno tako ispalo, no, kako je ima koliko i na hrvatskim sudovima, ostaje samo upozoriti envertualno zainteresirane – obratite pažnju na Sound Of Silver jer, svu priču o glazbi koja je elektronska i plesna a namijenjena je, kao, pankerskorokerskoj publici koja inače, ab initio, i u pravilu mrzi tehno, house i ostale forme (ah, blaženi klišeji i srednjoškolsko poimanje svijeta!), na stranu, ovdje se radi o pravom punokrvnom albumu koji je mnogo više od albuma plesne glazbe.

James Murphy je poznat po svojoj velikoj, rekao bi jedan kritičar na netu, garantuanskoj kolekciji ploča. Stoga ne čudi glazba koju proizvodi jer za takav koncizan mišmaš treba, osim samouvjerenosti, mnogo naslušanosti. Kao i na prvom albumu, tako i ovdje, na Sound Of Silver, Murphy je uspio kontekstualizirati pop glazbu, stavljajući je u zabavan i prije svega plesan, tulumarski kontekst, tako da ona, iako je namjenjena, kao, glupoj zabavi, pijenju pive ili džoksanju gice, znači – potpuno je odmaknuta od bilo kakve intelektualizacije (s povremenim lijepim/dobrim stihovima), uspješno postaje pop mjuza za koju vam nije bed reći da je volite. Samo da podsjetim, zbog svježine (ili barem zbog inventivne reciklaže) su Murphyja na producentsko-remiksersku bauštelu zvali mnogi, od prijespomenutih The Rapture, preko N.E.R.D.-a do same Princeze Ispraznosti i Ogavnosti, gospodične Spears, s kojom, kako priča de, nije mogao naći zajednički jezik (ili barem sa glavonjama koji stoje iza nje), pa je pop nešto što Murphy, u biti, koristi legitimno.

Jasno je da LCDSS ne bježi od pop obrazaca , već ih prigrljuje i sprovodi kroz vrlo uspješan miks mrdanja guzice na podiju kakvog šminka-tutti disko kluba i mrdanja guzice u nekoj mračnoj rupi gdje djeca rade svoje pogo varijante plesa.

Sound Of Silver je, prije svega, kako sam rekao prije, plesna ploča kod koje je super to što funkcionira kao pop-rok album, a nije tek suma kopipejstanih dijelova i utjecaja. Uvijek preferirajući analogne pred softverskim spravama, Murphy radi glazbu koja se jednostavno može opisati kao punokrvna, iako je ta riječ nezahvalna jer su je ini Gallovi ovog svijeta isprali. Sound Of Silver je, unatoč tome, punokrvna ploča, a pogotovo se u to možete uvjeriti ako nazočite nekom njihovom (da, uživo su bend) nastupu.

Kao i svaki album s repetitivnim ritmom, tako i Sound Of Silver može na trenutke postati, ako ne dosadan, onda barem dosadnjikav. No, ponavljam i upozoravam – ovaj album nije nikako namijenjen analitičkim seansama nego feštanju i tulumarenju. Svatko ko vas ide uvjeravati u suprotno (thirtysomething razračunavanje sa New Yorkom, dovitljive analize umiruće ljubavne veze itd.) je pretenciozni blento. Zato, napravite Sound Of Silver (i sebi) uslugu i tretirajte ga kao party ploču.

Najbolje stvari: Get Innocuous (genijalni slowburn otvarač albuma koji miksa Bowijevštinu i Kraftwerkovštinu), North American Scum (plesna samoironija, žešća verzija Daft Punk Is Playing At My House), Someone Great (voćna kocka a la 80's) i Sound Of Silver (čaga, brate).

ek

Link:www.lcdsoundsystem.com

Vladimir Bebić je danas u razgovoru rekao da je bolja alternativa NATO savezu bio pokret nesvrstanih, kada je Jugoslavija bila miljenica cijelog svijeta, a danas bi najbolje rješenje za Hrvatsku bilo da proglasi neutralnost. Po njemu NATO ne pruža nikakvu sigurnost, a na Sanaderovu tvrdnju da se agresija na Hrvatsku 1991. godine ne bi dogodila da je Hrvatska bila članica NATO-a, Bebić je slikovito odgovorio «Da baba ima muda bila bi djed». Bebić je dodao da je i Srbija pred ulaskom u NATO, pa od koga bi se onda Hrvatska trebala braniti.
Smatra da je jedina uloga NATO saveza da štiti pljačku koju je Europa, odnosno bljedoliki čovjek sa zapada stolječima sprovodio nad drugim zemljama,odnosno Južnom Amerikom, Afrikom, a sad su na redu Slaveni. NATO od hrvatske želi samo «nacionalno topovsko meso i nadnacionalnog mrtvaca, odnosno, za početak će vojnici biti nacionalno topovsko meso, a kad netko od njih pogine na frontu bit će nadnacionalan američki heroj. Stoga je krajnje vrijeme da se građani Hrvatske na referendumu izjasne o ulasku u NATO.» rekao je Bebić.
Strahuje, budući da Hrvatska nije demkratska zemlja, da vlada ne ispoštuje rezultate referenduma, ako oni budu protiv NATO saveza, te da (Bebićevim riječima) «pobješnjeli Sanader uvede Hrvatsku u NATO protiv volje građana.»
Naglasio je da se mora slušati glas naroda i izrekao svoju krilaticu da «Ne može netko biti sretan, ako svoju sreću ne podijeli s drugima».
«Ako je 80% ljudi za referendum to vladi mora biti signal da pregovara s NATO-om oko ne ulaska u NATO.» rekao je.
Smatra da se EU igra s Hrvatskom, jer iako je Hrvatska cicilizacijski najrazvijenija zemlja u regiji i ispunjava svaki EU uvjet, unija kao svoje članice prima nerazvijene Bugarsku i Rumunjsku. Po njemu ulazak u EU nema veze s kriterijima već s politikom, a unija se prema Hrvatskoj odnosi kao prema «malom psiću pekinezeru, kojem stalno drže neke lekcije» što je sramotno, smatra Bebić i dodaje da bi sve njih istjerao van, a Hrvatska je dovoljno civilizirana i kulturna da s unijom može ravnopravno razgovarati.
Kaže da se EU bavi ekologijom Hrvatske obale jer se žele preseliti ovdje, a hrvatska vlada i parlament prodaje državu što je zapravo, po Bebiću, veleizdaja.
Naglasio je da je ljevica u potpunosti protiv ulaska u NATO, jer je to vojna sila, dok desne snage štite kapital, pa su za NATO jer im treba vojska, dok ljevica štiti rad pa joj je u interesu promjena, stoga joj ne treba vojska.

Danas je ugradskoj vijećnici održan okrugli stol o zbrinjavanju i načinu postupanja s odraslim osobama društveno neprihvatljivog ponašanja kojeg su organizirali Udruga socijalnih radnika Rijeka i Grad Rijeka.
Osobama neprihvatljivog ponašašanja se smatraju oni koji bi se u svakodnevnom govoru nazvali skitnice ili klošari. Oni su uglavnom prodali svoju imovinu u bescijenje i zapili je, ali zakonom i dalje imaju poslovnu sposobnost jer im nije dijagnosticiran nikakav psihički poremećaj.
Svi sudionici skupa su se složili da je glavni problem kako zbrinuti osobu neprihvatljivog ponašanja, ako ona sama to ne želi. Naime, kao što je izložila Mirjana Vulin iz Psihijatrijske bolnice Lopača, nije svaka osoba neprihvatljivog ponašanja psihički bolesnik, prema tome oni ih zakonski ne mogu zbrinjavati na psihijatriji.
"Postoji veliki nedostatak u zakonu koji nije točno normirao pod kojim uvjetima neka osoba može biti zbrinuta." složili su se sudionici skupa.
Fedor Dorčić iz HZZO je rekao da ponekad neki od liječnika ne žele liječiti osobe neprihvatljivog ponašanja, stoga HZZO pokušava pojedinačnim razgovorima sa svakim liječnikom postići dogovor.
Ružica Milić, voditeljica odjela socijalne skrbi je kazala da su osobe neprihvatljivog ponašanja takve postale nakon što su doživjele neki veliki lom u životu, što ih je u potpunosti promijenilo.
Naglasila je da javnost pogrešno percipira Centar za socijalnu skrb kao svemoguću instituciju. Naime, oni ne mogu preporućiti psihijatrijsko liječenje ako to neka osoba ne želi, a nije joj dijagnosticirana psihička bolest zbog koje bi se zakonski smatralo da takva osoba živi životom koji joj ugožava život. Stoga je rekla da bi prvo liječnici opće prakse trebali uputiti neku osobu na psihijatrijsko promatranje. Na to se javila jedna liječnica iz publike, koja je na svom primjeru pokazala da unatoć tome što je dala preporuku da se osoba odvede u bolnicu, policija nije mogla ući u stan i odvesti osobu u bolnicu jer je osoba to odbila.
Ankica Perhat iz gradskog poglavarstva, je rekla da se razmatra osnivanje mobilnog tima socijalnih radnika koji bi uz članove nevladinih udruga na terenu pomagali osobama neprilagođenog ponašanja. Međutim, naglasila je da mali broj ljudi želi pomoći starijim osobama neprilagođenog ponašanja, dok kod djece ipak pokazuju veću osjetljivost.

Stoga, čini se da za skitnice nema pomoći jer i liječnici i socijalni radnici govore da su nemoćni u njihovom zbrinjavanju.
Ipak čini se da je tako bolje jer kada bi stavili točan kriterij normalnosti ne bi bilo dovoljno ustanova da zaprimi toliki broj nenormalnih.

A razlog njihovom ponašanju bi se prije mogao pronaći u kapitalističkom društvenom uređenju nego u krivom duševnom uređenju.

Sutra u 12 sati će u našoj emisiji gostovati Vladimir Bebić koji će iznositi svoje stavove oko ulaska Hrvatske u NATO, te o dilemi treba li raspisati referendum.
Mnogi hrvatski političari smatraju da je ulazak u NATO nužan uvjet za toliko željeni ulazak Hrvatske u Europsku Uniju. Iako je to upitna teza, budući je NATO vojna asocijacija dok je EU gospodarska, argumenti za tu tvrdnju se mogu isčitati iz činjenice da od svih članica EU samo Švedska, Finska, Malta i Cipar nisu članica NATO saveza.
Sanader je prošli petak u Opatiji, ipak rekao da ulazak u NATO nije nužan preduvjet za ulazak u EU jer su to dvije različite asocijacije, ali praksa je pokazala da su sve zemlje koje su ušle u zadnjih četiri – pet godina u Europsku uniju, prije toga ušle u NATO, a to će se vjerojatno dogoditi i sa Hrvatskom. Odnosno samo je u Sloveniji i Mađarskoj sproveden referendum, s tim da je u Sloveniji referendumsko pitanje o ulasku u NATO bilo vezano s pitanjem o ulasku u Europsku uniju.
Osim toga važno je ući u EU jer je to najveća mirotvorna organizacija koja je Europi donjela najveće mirnodopsko razdoblje u njezinoj povijesti. Prema tome, zaključio je, Europske integracije nemaju nikakve alternative.
Ipak, očito da je ulaskom gospodarski nedovoljno razvijenih zemalja Bugarske i Rumnunjske, također članica NATO saveza u Europsku uniju, Unija poslala poruku da njezin interes nije zajednica zemalja koje su gospodarski razvijene, već da tim širenjem ostvaruje svoje, odnosno NATO geostrateške interese pritiska na Rusiju. Time se dovodi teza da NATO više nije vojna, već politička organizacija koja širi demokraciju u pitanje budući da je stupanj sloboda u Rumunjskoj i Bugarskoj na niskim granama.
Sanader je naglasio da jača podrška ulasku u NATO jer su građani svjesni da agresije na Hrvatsku ne bi bilo da je Hrvatska bila u NATO-u.
Da bi se povećao pristanak građana za ulazak u NATO prije šest mjeseci je formiran državni odbor za članstvo u NATO-u kojim predsjedavaju predsjednik Mesić, premijer Sanader i predsjednik Sabora Šeks. Taj državni odbor uključuje i predsjedništvo Sabora u kojemu su zastupljene najveće opozicijske stranke, a veleposlanik pri NATO-u gospodin Božinović je zadužen da bude na čelu provedbenog odbora u komunikacijskoj strategiji. On ide po Hrvatskoj i održava radionice i tribine, sudjeluje u svim javnim raspravama i prema najnovijem istraživanju koje će biti ovih dana prezentirano, a radio ga je GFK (centar za istraživanje tržišta) daje puno drugačiju sliku od prethodnih, odnosno pokazuje da je podrška oko ulaska Hrvatske u NATO porasla.
Međutim čini se da vladu čeka težak posao. Naime, 33 nevladine udruge su poslale otvoreno pismo vladi da one komunikacijskom strategijom ne upoznaju građane s NATO savezom, već šire NATO propagandu i usprotivile su se želji vlade da ne rspiše referendum. Osim nevldinih udruga za raspisivanje referenduma su najače oporbene stranke poput SDP-a i HSP-a, dok je HNS protiv raspisivanja referenduma, jer po njihovom mišljenju prednosti NATO saveza su prekompilcirane da bi ih obični ljudi mogli shvatitit.
No najači prigovor vladinom nersaspisivanju referenduma jest činjenica da su se u anketi Večernjeg lista čak 80% građana izjasnilo za referendum.Građani za sada percipiraju NATO kao jednu nevažnu asocijaciju za daljnji razvoj Hrvatske te se postotak ljudi koji su za ulazak u NATO kreće oko 30%, čime bi u slučaju da se sprovede referendum za ulazak u NATO neslavno propao.
Iz tog razloga Vlada razmišlja ući u NATO bez sprovedenog referenduma. Takav pristup se objašnjava pravnim argumentom da prema ustavu nije potrebno raspisati referendum, jer ulaskom u NATO Hrvatska ne ulazi u novu asocijaciju država i ne predaje svoj suverenitet. Ipak po zakonu referendum bi se morao raspisati u slučaju da 10% birača zatraži to od Vlade. Dakle kada bi onih 80% koji se zalažu za referendum to zatražili od vlade, referendum bi se trebao provesti. Zato je pokrenuta navedena Komunikacijska strategija čiji će cilj uz angažiranje estradnih i sportskih zvijezda biti uvjeriti građane da NATO nije samo vojni savez, već da istovremeno promiče demokratske vrijednosti i zaštitu ljudskih prava. Upitno je kako neki savez čiji piloti imaju običaj bombardirati svatove u Afganistanu širi demokraciju i ljudska prava.

Dakle, postavlja se pitanje ako je vlada toliko sigurna u poršku koju građani pružaju ulasku Hrvatske u NATO savez zašto onda ne želi raspisati referendum. Tim više što bi u slučaju da se SAD zarati s Iranom, a Hrvatska bude članica NATO saveza, hrvatski građani išli u rat protiv zemlje sa kojom Hrvatska nema nikakvih problema.
Iako bi ulazak u NATO smanjio mogućnost da neka zemlja izvrši agresiju na Hrvatsku, povećale bi se šanse za terorističke napade u Hrvatskoj.
Osim toga većina ratova koje SAD izaziva diljem planeta tiču se samo američkih gospodarskih interesa za koje se niti jedan građanin Hrvatske ne bi trebao boriti ili poginuti.

Protivnici ulaska u NATO savez najviše strahuju da bi Hrvatska ulaskom u NATO otvorila put ne samo zastarjeloj vojnoj tehnologiji poput radara na Učki i brodovima na nuklearni pogon koji su ekološka prijetnja Jadranu, kao i domaćem turizmu koji je glavna privredna grana hrvatske obale, već i velikim zapadnjačkim korporacijama koje će bez razmišljanja svu svoju prljavu industriju stacionirati u Hrvatskoj, pod izlikom gospodarskog razvoja, a zapravo iskorištavanja jeftine radne snage i kupnje nekretnina na obali u bescijenje.
Nadalje se spekulira da će ulaskom u NATO savez Hrvatska imati dodatna davanja iz proračuna što će se riješiti manjim davanjima za socijalne programe, obrazovanje i zdravstvo po uzoru na kapitalistički SAD, ideološku predvodnicu NATO saveza.
Stoga su sve priče koje nam se serviraju oko gospodarske i sigurnosne vrijednosti ulaska u NATO uglavnom dvosmislene jer će jedinu gospodarsku korist imati SAD-ova vojna industrija i zapadne korporacije dok će sigurnosna situacija u Hrvatskoj postati lošija iz razloga što su zbog SAD-ovih ratova za naftu i vodu u Afganistanu i Iraku sve članice NATO saveza potencijalne mete terorista.
Dakle, život u NATO savezu potencijalno je jednak život u neimaštini i strahu.
(dio ovog teksta se sastoji od djelova članaka s našeg bloga koje možete pročitati TU i TU)

Izrazite svoj stav na našem forumu!

Nakon što je danas održao sastanak sa opatijskim gradonačelnikom Amirom Muzurom, premijer Sanader je odgovarao na novinarska pitanja koja su se ticala ulaska Hrvatske u EU i NATO savez.
Rekao je da ulazak u NATO nije nužan preduvjet za ulazak u EU jer su to dvije različite asocijacije, ali praksa je pokazala da su sve zemlje koje su ušle u zadnjih četiri – pet godina u Europsku uniju prije toga ušle u NATO, a to će se vjerojatno dogoditi i sa Hrvatskom. Drugim riječima ulazak u NATO ubrzava ulazak u Euiropsku uniju. Osim toga važno je ući u EU jer je to najveća mirotvorna organizacija koja je Europi donjela najveće mirnodopsko razdoblje u njezinoj povijesti. Prema tome, zaključio je, Europske integracije nemaju nikakve alternative. Stoga će on u Berlinu, a predsjednik Mesić u Bruxellesu sudjelovati na proslavi 50 godišnjice postojanja Europske unije i dodao da će Hrvatska biti dio Europske obitelji vrlo skoro.
Po njegovom mišljenju sve je veća podrška ulasku u NATO jer su građani svjesni da agresije na Hrvatsku ne bi bilo da je Hrvatska bila u NATO-u.
Da bi se povećao pristanak građana za ulazak u NATO prije šest mjeseci je formiran državni odbor za članstvo u NATO-u kojim predsjedavaju predsjednik Mesić, premijer Sanader i predsjednik Sabora Šeks. Taj državni odbor uključuje i predsjedništvo Sabora u kojemu su zastupljene najveće opozicijske stranke, a veleposlanik pri NATO-u gospodin Božinović je zadužen da bude na čelu provedbenog odbora u komunikacijskoj strategiji. On ide po Hrvatskoj i održava radionice i tribine, sudjeluje u svim javnim raspravama i prema najnovijem istraživanju koje će biti ovih dana prezentirano, a radio ga je GFK (centar za istraživanje tržišta) daje puno drugačiju sliku od prethodnih, odnosno pokazuje da je podrška oko ulaska Hrvatske u NATO porasla.
Ipak postavlja se pitanje ako je vlada toliko sigurna u poršku koju građani pružaju ulasku Hrvatske u NATO savez zašto onda vlada ne želi raspisati referendum. Tim više što bi u slučaju da se SAD zarati s Iranom, a Hrvatska bude članica NATO saveza, hrvatski građani išli u rat protiv zemlje sa kojom Hrvatska nema nikakvih problema.
Iako bi ulazak u NATO smanjio mogućnost da neka zemlja izvrši agresiju na Hrvatsku, povećale bi se šanse za teroristične napade u Hrvatskoj.
Osim toga većina ratova koje SAD izaziva diljem planeta tiču se samo američkih gospodarskih interesa za koje se niti jedan građanin Hrvatske ne bi trebao boriti ili poginuti.

....razgovor sa grupom Gimp. Mnoštvo RI alter & ostalo muzike + nagradna igra Surfer Rose koja olakšava bendovima put ka.........vrhu!
Dakle večeras na 98,4MHz u 18:30 slušajte Zaljevski zvuk.

U sutrašnjih Aktualnih 45, s početkom u 12:00 sati, pozabavit ćemo se temom ovisnosti, tj. Akcijskim planom za Povjerenstva za borbu protiv ovisnosti Grada Rijeka za 2007. godinu o kojemu se raspravljalo na nedavno održanoj sjednici gradskoga Poglavarstva.
Ugošćujemo članicu Povjerenstva i Deana Travicu iz neprofitne udruge Terra iz Rijeke koja se među ostalim bavi resocijalizacijom ovisnika, prevencijom AIDS-a i hepatitisa kao i savjetovanjem ovisnika i njihovnih obitelji.

No prvo ćemo se prisjetiti što je na 69. sjednici Poglavarstva Grada Rijeke rečeno o Akcijskom planu Povjerenstva za borbu protiv ovisnosti Grada Rijeke za 2007. godinu.
Dogradonačelnica Romana Jerković podsjetila je da je Povjerenstvo osnovano 2005. godine, broji 23 člana od kojih su neki iz raznih udruga. Dobra suradnja između institucija i udruga jamči uspješnost suzbijanja ovisnosti- naglasila je Jerković i dodala kako Akcijski plan nastoji identificirati ono što predstavlja velik problem, a to je da nacionalne strategije suzbijanja ovisnosti nisu prepoznavale velike gradove kao važne subjekte u borbi protiv ovisnosti. Od 2003. godine u svrhu suzbijanja ovisnosti uloženo je 5 milijuna kuna ne bi li se smanjila konzumacija opijata i ne bi li se svi segmenti društva uključili u suzbijanje ovisnosti. Kako bi se ovisnost suzbila i smanjila treba jačati ulogu lokalne zajednice i civilnoga društva te bolje surađivati s obiteljima, liječnicima i privatnim medicinskom praksom kao i sa Primorsko-goranskom županijom te državnim organima.
Nacionalnu strategiju kritizirao je i gradonačelnik Vojko Obersnel koji smatra da je zbog nje gradski centar za sprječavanje ovisnosti ukinut te je postao županijski centar sukladno nacionalnoj strategiji. Problem ovisnosti neće se Akcijskim planom riješiti, no uspjet će ga držati pod kontrolom jer primjeri poput nedavnoga trostrukoga ubojstva dokazuju da uživanje u opijatima i ostvarivanje profita od prodaje istih, može dovesti do tragedije.
Bitna je stavka u suzbijanju ovisnosti i rehabilitacija ovisnika koji služe zatvorske kazne i tome treba posvetiti više pažnje.
Udruga Terra iz Rijeke bavi se resocijaliazcijom ovisnika, a jedan od programa kojega provodi, naziva harm reduction odnosi se na mjere s ciljem smanjenja štete povezane s uporabom droga bez neophodnog zahtijevanja smanjenja njene konzumacije.
Kako je i sam gradonačelnik Obersnel rekao, Akcijski plan neće riješiti pitanje zlouporabe opijata, ali će pokušati smanjiti štetne posljedice konzumiranja istoga; od hepatitisa C do AIDS-a, a regulirat će i stopu kriminaliteta koja je javlja kao posljedica konzumacije opijata.

Na 20. sjednici Županijske skupštine je odlučeno da se gospodinu Giacomu Scottiju dodijeli nagrada za životno djelo kao i članovima Udruge darovitih informatičara Rijeka okupljenih u autorskom timu «Urban Development», a za unaprjeđivanje inventivnoga rada i za doprinos razvoju informatičkoga i prometnoga odgoja mladih nagradu je dodijelila Pomorskom fakultetu u Rijeci.
Zašto nagradu nije dobila Ljerka Krajnović i jesu li članovi odbora glasali sami za sebe i za svoje, ovih se dana vodi velika rasprava, pa vi u sklopu komentara na ovome blogu možete dati svoj doprinos.

Kompjuteri narodu, narod k demokraciji !

utorak | 18 30

Arcade Fire
Neon Bible
Merge, 2007



Pred nekih godinu, godinu i pol, svijet je zahvatila manija dizanja u zvijezde montrealskog višeljudnog benda Arcade Fire.

No, prije nego što nešto kažem o njima, htio bih samo na trenutak skrenuti pažnju na američkog komičara Willa Ferrella.

Will Ferrell (1967.) se počeo zanimati za glumu još u srednjoj školi u Irvineu, Kalifornija, gdje je i debitirao kao jutarnji najavljivač preko školskog razglasa, obračajući se razredima mnogim glasovima. Ubrzo po završetku Sveučilišta Južne Kalifornije postaje član losanđeleske komičarske skupine The Groundlings, u kojoj su, između ostalih, svoje karijere započeli i Ana Gasteyer, Maya Rudolph i bivši članovi legendarne Saturday Night Live emisije, kao što su Laraine Newman, Jon Lovitz i Phil Hartman.

U toj komičarskoj grupi upoznao je Chrisa Kattana, s kojim je zajedno 1995. i sam postao članom Saturday Night Live ekipe. Na početku djelovanja u toj emisiji Will je okarakteriziran kao najlošiji član ikad da bi tijekom prve godine, zahvaljujući svojim sposobnostima transformacije i imitiranja, postao jedan od omiljenijih ikad. Will Ferrell je u emisiji proveo sveukupno sedam godina što je okrunio nominacijom za Emmy. Nezaboravna je njegova imitacija Georgea Busha tijekom kontroverznih američkih izbora 2000. godine.

Zajedno sa Jack Blackom, Benom Stillerom, Vince Vaughnom, Steveom Carrellom i braćom Lukom i Owenom Wilsonom, Ferrell pripada onome što su novinari nazvali The Frat Pack, referirajući se, naravno, na Old School, film Todda Phillipsa, te na nemali broj filmova koji parcijalno okuplja ovu glumačku ekipu. Ferrellovi Frat Pack filmovi uključuju nezaboravno idiotskog Zoolandera u režiji (i glumi) Bena Stillera, Anchormana (The Legend Of Ron Burgundy) u režiji Adama McKaya, remake Starsky & Hutch buddy-buddy filma (gdje Ben Stiller i Owen Wilson zamjenjuju originalne detektive iz 1975. Paula Michaela Glasera i Davida Soula), te Wedding Crashers Davida Dobkina.

Njegov stil može se okarakterizirati jedinstvenim među mnogim modernim američkim komičarima. Ferrellov humor mnogi će otpisati kao glupav i plitak, no rijetko se javlja glumac koji takvom lakoćom i vrsnošću uspijeva odrađivati samo na oko plitke kreacije. Dovoljno je samo pogledati njegovu glumu u filmu Melinda&Melinda, Woody Allenovoj «svaka priča ima dvije strane» kombinaciji komedije i drame, gdje Ferrell glumi tipičan woodyjevski lik, samim tim Woodyja, u klasičnoj pozi nesigurnog nervčika koji bi htio prevariti svoju ženu al je previše usran.

Wilf, kako ga zovu prijatelji, svoje likove sa tv-a i filmskog platna, nerijetko prenosi i u svoje javne nastupe, a jedan takav primjer ekstremnog javnog humora je i priča koju je prije dvije godine pokrenuo I-Newswire.com a koja se tiče Ferrellove navodne pogibije u paraglajderskoj nesreći. Shodno šali Ferrell se nije pojavljivao u javnosti neko vrijeme da bi na kraju ispalo da je to promotivni štos jer njegov lik u komediji The Wedding Crashers upada na pogreb lika koji je stradao na isti način.

Iako se njegove glumačke kreacije često, dakle, otpisuju, prvenstveno kao glupave ili glupe (što ni ne čudi jer se Ferrell ne libi glumiti i u takvim potpunim bezvezarijama kao što je neuspjela IQ-vrijeđajuća komedija A Night At The Roxbury (kod nas prevedena kao Prave Face) Johna Fortenberryja), lik Rona Burgundyja, voditelja vijesti iz filma Anchorman bio je toliko uspješan da je krajem prošle godine snimljen svojevrsni «nastavak» Talledega Nights - The Ballad Of Ricky Bobby, koji odlično parodira svijet vozača Nascara, američkog pandana Formuli 1.

ek

Najbolje stvari: No Cars Go (..što je žalosno jer je to njihova stara pjesma koja je svoju prvu inkarnaciju imala na njihovom eponimnom ep izdanju iz 2003., što će reći da nakon genijalnog prvijenca Funeral, kojeg nisu mogli zgaditi i ultranaporni presinzi svjetskog glazbenog tiska, Arcade Fire nemaju više ništa zanimljivo za izdivljati. Dobro, ajde, dobra je i Keep The Car Running jer podsjeća na slavu Pogreba, a sve ostalo je dosadno do zla boga.)

Link: www.willferrell.org

HjÖ!

Sutra, a to je dvadesetog, u šest i pol navečer u redovitom terminu emisijice koja se zove BeatNocha umjereno ću solit pamet o novom Arcade Fire albumu koji se zove Neon Bible.

Nemojte slušat nikako!

Sadrži kanadske verglaše, prokatoličke idiotarije, buljenje u pupak na francuskom i thirtysomething samovažnost!

Pozdrav,
ek.

Osiguravateljske kuće su odlučile iduće godine postrožiti kriterije za rizičnost vozaća, te će takve rizične individue morati plaćati veće premije na osiguranje automobila.Tako će oni koji voze crvene ili žute aute plaćati više, jer osiguravateljske kuće procjenjuju da takva vozila imaju agresivne individue, a i žene će ući u rizičnu skupinu, jer osiguravatelji procjenjuju da one rjeđe voze nego muškarci.
Dakle osim što se procjene osiguravatelja temelje na nekoj petparačkoj psihologiji koja agresivnost osobe tumaći po izboru boja, tipa huligana ćeš prepoznati po crvenoj majici i slično, njihove procjene su diskriminirajuće i temelje se na društvenim predrasudama. Zar oni zbilja smatraju da je Hrvatska toliko patrijarhalna da muževi nedaju svojim ženama voziti automobil, a one kao pristojne udavače svakom svom dečku prepuste volan, jer bi on bio ismijan u svom društvu ako njegovi frendovi vide da ga cura vozi?
Ova procjena rizičnosti zbog svojih predrasuda i diskriminacije se slobodno može svrstati antologiju gluposti.
Slične prinicipe rizičnosti možemo primjeniti na svakog studenta ili viskoko obrazovanu osobu, jer su one kao takve sklone kontemplaciji pa zaneseni mislima ne obračaju pažnju na to što se događa na cesti. Svaki pravi vojnik mora biti agresivan pa i ta skupina spada pod rizične. Menageri i novinari također, jer oni često komuniciraju mobitelima, pa ih to ometa u vožni. Oni što voze crne aute također su rizični, jer crna boja pokazuje njihovu sklonost ka smrti i kao takvi oni su potencijalni samoubojice. Na smijemo zaboraviti niti osobe sa djecom, jer djeca svojom razigranošću i galamu mogu omseti vozača ili vozačicu u vožnji.
Svakako bi trebalo zabraniti dvije ili više osoba u automobilu, jer moguća komunikacija također može omesti osobu u vožnju, ako je to ipak nemoguće, jer, jel' nije ekonomično, onda bi im barem trebalo dati već namet.
Sve u svemu, dosljedno primjenjujući logiku osiguravateljskih kuća nema društvene skupine koja ne bi bila smatrana rizičnom.
Zaključak se sam od sebe nameće.

Kalifornijska grupa Korn je odabrala predgrupu za njihov koncert u Zagrebu što će se održati 03.07.2007.godine. Riječ je o gupi Father, koja je odrasla na Kornovoj muzici.
Sam band i njihov management preslušao je dostavljene im materijale te su potvrdno odgovorili na mogućnost da trenutno najsnažnije domaće metal ime otvori njihov prvi ikada hrvatski koncert. Ovu vijest Father su primili usred svoje velike europske turneje na kojoj su upravo sinoć odsvirali prvi od dva Londonska nastupa, u Barracuda Baru.
Korn početkom srpnja dolaze na zagrebačku Šalatu na koncert koji već sada pobuđuje ogroman interes javnosti i medija.
Ulaznice za zagrebački koncert već se nalaze u pretprodaji po cijeni od 260 kn.

..........razgovor sa sve popularnijim Ri-metal sastavom Downfall. A onda nešto sasvim drugačije.....slijedi razgovor sa Drum n Basserima ekipom Masa kru koji će najaviti svoj happening u Stereu.
Sve će biti popraćeno odličnom domaćom metal rock core i inom muzikom.
Surfer Rosa nagrađuje, a bendovi donosite i dalje svoje snimke i obogatite našu emisiju.
Dakle, večeras u 18:30 na 98,4 MHz SVID radio emisija Zaljevski zvuk.

Sutrašnjih Aktualnih 45 (98,4 MHz u 12:00 sati- Svid radio) bavit će se problemom rafinerije na Mlaci. Naime na sjednici Gradskoga vijeća održane 22. veljače ove godine vijećnik HSLS-a Željko Glavan rekao je da se mora upozoriti građane na štetnost rafinerije na Mlaci jer se u medijima počelo raspravljati o rafineriji u Sisku, a o riječkoj koja je jednako štetna po ljudsko zdravlje se ne govori, čak se niti ne planira njezino preseljenje. Prigovorio je gradskoj vlasti i gradonačelniku da će u povijesti ostati zapamćeni kao oni koji su dozvolili trovanje građana Rijeke. Smeta ga što GUP-om nije predviđeno preseljenje rafinerije sa Mlake, u idućih deset godina.
Gradonačelnik Obersnel mu je odgovorio da se GUP-om ne definira što će se graditi ili seliti, već samo koja će biti namjena određenoga dijela grada.
Postavlja se pitanje zašto se GUP-om ne planira preseljenje rafinerije jer su na tiskovnoj konferenciji održanoj 8. lipnja 2007. primorsko-goranski župan Zlatko Komadina i predsjednik Uprave Ine Tomislav Dragičević rekli da bi se dio postrojenja rafinerije trebao do 2009. prebaciti na Urinj, kada se dovrši njegova modernizacija. To je u medijima pompozno najavljeno riječima da će “Deseci tisuća Riječana koji žive uz postrojenja Inine rafinerije na riječkoj Mlaki, konačno moći odahnuti - nakon više od stoljeća rafinerija se konačno seli iz srca grada.”
Još je 1989. godine u zaključcima Izvršnoga vijeća i Skupštine općine Rijeka donesen program mjera za poboljšanje kvalitete zraka na području općine Rijeka iz 1989. godine, u kojem je zadan je rok za izgradnju pogona za proizvodnju maziva i bitumena u Urinju i prestanak rada istovjetnog pogona na Mlaci do 1995. godine. Ipak do 1995. godine to postrojenje nije bilo premješteno sa Mlake pa je 1992. godine u zaključcima Izvršnoga vijeća i Skupštine općine Rijeka o prihvaćanju Strategije razvoja INE rafinerije Rijeka na području općine Rijeka iz 1992. godine, prihvaćena strategija razvoja INE kojom je predviđeno preseljenje rafinerije sa lokacije Mlaka u Urinj, u fazama, do 2010. godine.
Osim Željka Glavana, svoje neslaganje s GUP-om zbog rafinerije, ali i zbog drugih pitanja vezanja uz zagađenje okoliša u Rijeci izrazili su i riječki HSP-ovci koji su se na konferenciji za novinare održanoj 23. veljače 2007. osvrnuli i na ekološke probleme u Rijeci. Pitaju se zašto se grad Rijeka ne posluži primjerom Brescie gdje vozila javnoga prometa koriste plin, umjesto goriva koje zagađuje zrak.
Također su se zapitali zašto je Autotrolej povećao cijene da bi kupio nove autobuse jer kao tvrtka koja je financirana iz gradskog proračuna, dakle novcem građana, nije mogla kupiti autobuse iz dobivenih sredstava.
U vezi GUP-a HSP-ovci su bili suzdržani pri glasanju jer smatraju da se GUP mora usvojiti da bi se moglo graditi, ali smatraju pogrešnim usmjeravanje grada prema urbanom turizmu, budući da je jedini turistički proizvod Rijeke karneval, a na tome se ne može temeljiti cjelogodišnja turistička djelatnost. Osim toga okolica Rijeke- Opatija, Krk, Gorski kotar imaju razvijeniji turizam i Rijeka im ne može konkurirati. HSP-ovci smatraju da bi se Rijeka trebala razvijati u pravcu industrije, ali moderne industrije 21. stoljeća koju bi trebalo smjestiti izvan centra grada. Razvojem industrije bi se razvila proizvodnja čji prihodi bi se investirali u kapitalne projekte poput Rikarda Benčića i Sveučilišnoga kampusa pa bi oni bili brže gotovi. Stoga su zaključili da treba razvijati industiju, a ne urbani turizam koji se svodi na nekoliko kafića što muku muče mogu li raditi cijelu noć.
Osim toga, prema tvrdnji HSP-ovoga saborskog zastupnika Tončija Tadića njihov gospodarski program je usko povezan sa ekološkim i prema njegovom mišljenju oni su jedina stranka u državi koja se programski bavi ekološkim problemima, stoga ćemo u sutrašnjoj emisiji ugostiti predsjednika riječkog HSP-a dr. Ivana Kirina, a poziciju gradske vlasti zastupat će Srđan Škunca.

Robert Whitehead i nepoznati radnik s testiranim torpedom- Rijeka, oko 1875. godine

Na konferenciji za novinare, u Informativnom centru Grada Rijeke, najavljena je premijera dokumentarnoga filma «Prvi torpedo» koji će se prikazati u petak, 16. ožujka u 19 sati, u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku. To je deveti po redu film iz serijala dokumentarnih filmova Bernardina Modrića «Patristika fluminensia», a upoznaje nas s nastankom zastrašujućega oružja koje je promijenilo načine ratovanja na moru. Idejni začetnik Ivan Luppis i tehnički ostvaritelj Robert Whitehead u Rijeci su 1866. godine stvorili torpedo u ozračju briljantnih tehničkih izuma i rješenja, dramatičnih sukobljavanja koja su pretvorila Rijeku u kozmopolitski grad i prepoznatljivi centar na vojnoj karti industrijskoga svijeta. Scenarist filma Miljenko Smokvina rekao je da je ovaj film prvi ozbiljniji poticaj da se u Rijeci sačuva torpedna baština te da je Tehnički muzej iz Zagreba predložio da se film prikaže na Festivalu znanosti u Zagrebu.
U filmu koji je sniman u Rijeci, Beču, Milanu, Lago di Como, Trstu i Splitu postoji čitav niz ekskluzivnih filmskih snimaka i fotografija na kojima autori grade svoju veliku priču. Redatelj filma i direktor Istra filma Bernardin Modrić naglasio je da je priča o torpedu zasigurno najveća priča od četiri, pet velikih riječkih priča te da će riječki torpedo s vremenom postati brand.
Film je snimljen u produkciji «Istra filma», a Grad Rijeka je prepoznao vrijednost projekta sufinanciravši ga u ukupnom iznosu od 105 000 kuna. U ime Grada Rijeka, pročelnica Odjela gradske uprave za kulturu Ivanka Persić izrazila je zadovoljstvo što će se filmom očuvati dio kulturne baštine te dodala da su na jučerašnjoj sjednici gradskoga Poglavarstva odobrena dodatna sredstva uiznosu od 8 600 kuna zahvaljujući kojima će se izraditi engleska jezična verzija ovoga filma.
Raznolikost i atraktivnost korištenoga arhivskoga materijala, Državni arhiv u Rijeci, Hrvatski pomorski muzej u Splitu, Cimitero Monumentale u Milanu i mnogi drugi, zaintrigirat će inozemne turiste kao i učenike i studente da se u redovitoj nastavi pozabave tematikom torpeda.

utorak, 18.30

Grinderman – Grinderman
Mute, 2007



Za početak (i za promjenu) malo stihova.

(...)

vidio sam djevojku u gomili, dotrčao sam do nje i graknuo
pitao sam mogu li je izvesti a ona je rekla da ne želi

promijenio sam na krevetu plahte, počešljao sam na glavi kosu
uvukao sam trbuh a ona je opet rekla da jednostavno ne želi

čitao sam joj Elliota i čitao sam joj Yeatsa,
potrudio sam se dugo ostati budan i popravio sam joj ogradu
a ona opet nije htjela

kupio sam joj tucet snježnobijelih golubica, prao sam joj suđe u gumenim rukavicama
zvao sam je pčelice i zvao sam je ljubavi, a ona opet nije htjela
ona nikad ne želi

prokletstvo!
ja imam bez pičke bluz

poslao sam joj sve vrste cvijeća, svirao sam joj gitaru redovito
mazio sam njenu malu čiuau a ona još uvijek nije htjela

napisao sam joj pjesmu sa sto stihova, nabrao joj stotinu maslačaka
vodio sam je u šetnju pored drhtavih borova no i ona ni dalje nije htjela
ona jednostavno nikad ne želi

probao sam drugačiji pristup
popio sam litru konjaka i povračao po njenim leđima
no ona se samo nasmijala i rekla da ne želi

pomislio sam – probat ću još jednom
zvao sam je mojom malom kurvom
i osjećao sam se ko Marcel Marceau kad je rekla da nikad nije ni htjela
jednostavno nije htjela

prokletstvo!
ja imam bez pičke bluz

(izgleda da sam pogriješio oko cvijeća)

Kao što se vidi iz ovog mog priručnog (nikako umjetničkog) prijevoda aktualnog Grinderman singla „No Pussy Blues“, Nick Cave nije izgubio svoj standardni tač za duhovito-ozbiljnu poeziju. Stari majstor Mrkonja, kako su ga svojevremenu inspirativno nazvali u Nomadu, oduvijek je znao umiješati humor u svoju narativni bed. Tako je i ovdje, u njegovoj najnovijoj inkarnaciji nazvanoj Grinderman, nejebica kao potpuno legitimna tema, dobila svoju apoteozu. Mislim, ako nešto takvo kao što je pomanjkanje seksa uopće može imati apoteozu. No, to je jedna druga priča.

Početkom 2004. Cave je poveo samo jedan mali ogranak Bad Seedsa u Pariz na snimanje Abattoir Blues/The Lyre Of Orpheus dupljaka. Umjesto cijele kohorte crnih Caveovih jahača Cave je u Pariz poveo samo Martya Caseya (bivši član The Triffids, Bad Seed basist od 1990.), Jima Sclavunosa (bivši član The Crampsa, bubnjar Bad Seedsa od 1994.) i Warrena Ellisa (svira sve čega se dohvati a u Seedsima svira violinu od 1995.) i oduševio se promjenom u načinu pisanja i snimanja toliko da je istu ekipu, dakle okrnjene Bad Seedse, ponovo okupio lani u londonskom Metropolis studiju. Rezultati petodnevnih sessiona ove četvorke danas su vani i zovu se Grinderman.

Da bi uopće govorili o Grinderman moramo se sjetiti davnog Caveovog benda The Birthday Party. Bila je to ekipa koja na samom jednom nastupu izgenerirala kaos (overdoziranja, tuče, prekidi svirke itd.) kojeg mnogi bendovi ne dožive u svojoj cijeloj karijeri. Žestina, buka i zvučni kaos The Birthday Partyja kao kultnog Caveovog početka su stvari koju mnogi kritičari i recenzenti ovog albuma prizivaju i nisu skroz u krivu. Grinderman su, recimo to tako, na tragu (čitaj: prestari i preiskusni da bi to bio Birthday Party gruv) ranog Cavea ali mnogo više se glazbeno naslanjaju na Stoogese i Suicide. Isto tako ne nedostaje onog dobro poznatog Bad Seeds štiha.

Pjesnik Cave je opet dobro podmazan i bavi se uobičajenim temama. „No Pussy Blues“ je popis stvari koje muškarci čine ne bi li se ogrebli za snošaj, „Depth Charge Ethel“ je priča o frajeru koji ne može kontrolirati svoje veselje i libido dok ga frend vozi u bordel kod kurtizane jedinstvenih seksualnih sposobnosti a koje zove tako caveovski – Ethel. Na „Go Tell The Women“ Nick kao alfa mužjak pohvaljuje žene no ujedno im najavljuje da muškarci odlaze. Ima tu još svega, tako tipičnih pjesničkih slika a sve je to zamotano u distorziju i sirovu nespretnost, što ovaj albumčić čini prilično različitim od niza, uglavnom izbaladiziranih Bad Seeds albuma.

Debi album ovih poznatih faca briše sve strahove o Verglašima (ili Drobilicama, kako vam drago) kao o prolaznom „side“ projektu. Grinderman je sirov i razvaljen, pankerski kratak i sladak, i prije svega prekrasno jednostavan. To je postignuto prvenstveno glazbenim aranžmanima (Cave svira glavnu gitaru!) no isto tako djelomičnim napuštanjem klasične Caveove narativne strukture, kao i teatralnosti, po kojoj je ovaj Australac nadaleko poznat. Tu je i humor koji je oduvijek bio sastavni dio Caveove poetike, no ovdje je pojačan i mnogo više prisutan.

E, sad, da je Nick Cave ponovno izmislio sam sebe, kako je to u svojoj kritici u Jutarnjem rekao izvjesni Aco Dragaš, i nije baš. Da, Grinderman mnogo više, kao što sam već rekao, duguju Birthday Partyju i bendovima kao što su The Stooges ili u nekim pak trenucima Velvet Underground, nego Bad Seedsima od Dobrog Sina pa nadalje, no, još uvijek je to Nick Cave, koji još uvijek priča pjesme i pjeva priče svojim starim poetskim umijećem i nikad ne gubi čisti pogled. To što to sad zvuči malo življe, brže i prljavije nego posljednjih deset (i još) godina, može biti protumačeno samo kao dašak svježine u neprekinutom nizu genijalnosti, a nikako kao neka velika promjena u Caveovom stvaralaštvu.

Dakle, Grinderman su Nick Cave i tri Bad Seeds frenda. Koliko god oni svirali šlampavije i brže – to su i dalje oni. Baš zato jer nam je pokazao da unatoč tome što na oko stari i gubi kosu (koju onda pokušava nadomjestiti samo njemu cool-stojećim brkom), i dalje ima svoj dobri stari pjesnički zanos, a pogotovo stoga što nam je pokazao da nije izgubljen u moru balada i da zna otkud je potekao, pojam Grinderman, i kao bend i kao album, zaslužuje samo hvalu.

ek

Najbolje stvari: No Pussy Blues, Electric Alice, Go Tell The Women, (I Don't Want You To) Set Me Free, Man In The Moon, Love Bomb

Link: www.grinderman.com

Danas je u gradskoj viječnici održana promocija knjige Damira Grubiše «Berluskonizam». Knjigu su izdali Adamić i Novi List i to je četrnaesto izdanje u biblioteci Veljko Vičević. Knjiga je tematski podijeljena u dvanaest poglavlja koje sačinjavaju Grubišine kolumne izašle u Novom Listu, a bave se Berluskonijevom vladavinom u Italiji od 2001. do 2006. godine.
Uvodnu riječ je održao Franjo Butorac koji je rekao da ova knjiga popunjava prazninu u hrvatskoj politološkoj literaturi. Između ostalog, ova knjiga upozorava na iredentizam kod Berlusconia.
Nakon Butorca riječ je preuzeo Milan Rakovac. On je rekao da bi svaka pametna vlast u Hrvatskoj, koje po njemu nikada neće biti, trebala Grubiši ponuditi resor ministra vanjskih poslova.
Zatim je definirao pojam Berluskonizam, koji je neka vrsta modernog populizma i samim time bi trebao zamjeniti u svakodnevnom govoru pojam populizam. Korjene Berluskonizma vidi još u D'annunzievoj personi koja je bila očaravajuća za obične ljude i tim šarmom je prikrivao svoju zlu vladavinu nad Rijekom. Također se Berluskonizam služi modelom popularno nazvanim Guns and Roses, odnosno Topovi i ruže, što je termin kojeg su u Srbiji smislili da bi opisali Miloševićevu pretvorbu socijaldemokratske stranke u nacionalsocijalističku. Taj balkanski model je poslužio Berluskoniju, Heideru za jačanje denice u Europi.
Naglasio je da je Berluskonizam model bez ideologije koji se temelji na šarmu i novcu što privlači mase i to je trend u Europi, a Europa je zrela za pad u Berluskonizam. Ako se to dogodi, smatra Grubiša, Europa će pasti u provaliju.
Svoj govor je zključio tvrdnjom da Berluskonizam nije fašizam, već da je mnogi gori.
Neven Šantić je kazao da ovako ukoričene kolumne dobivaju novu kvalitetu jer se tekstovima vrećamo nazad u prošlost, ali u isto vrijeme njima si možemo projecirati budućnost.
Dodao je da Berluskoni nije samo omražen među ljevičarima, već ga i kapitalistička tiskovina «Financial Times» ne podržava, iz razloga što ne može podnjeti Berluskonijevu demagogiju i izvrtanje dmokracije. Svoj govor je završio tvrdnjom da je dramaturgija ove knjige pogodna za jedan kriminalistički film.
Nakon njih riječ je preuzeo autor koji je rekao da nije njegova kreativnost zaslužna za intrigantnost tekstova u knjizi, nego je naprosto imao sreće što je pisao o zanimljivom vremenu u kojem je Italija doživjela svoju najveću ekonomsku i demokratsku krizu nakon 1945. godine, upravo radi vladavine Berlusconia i njegovog političkog sustava kojeg je nazvao Berluskonizam.
Berluskonizam ima tri odrednice:
1.To je radikalni populizam i manipulacija javnim mnijenjem preko Berluskonijevih TV stanica i njegovom kontrolom državne televizije
2. Berluskonizam legalizira korupciju tako što donosi zakone kojima se dozvoljava laganje o stanju poduzeća i donosi zakone koji su onemogučili procesuiranje Berlusconia zbog korupcije. Time se radi karikatura od pravosuđa, što je bio jedan od ključnih razloga zašto je Berlusconi izgubio na prošlim talijanskim izborima.
3.Berluskonizam je personaliziranje politike, odnosno mijenjanjem ustava se jača pozicija premijera ne uštrb predsjednika do te granice da premijer može raspustiti Parlament.
Grubiša je povukao paralele oko uspona Berlusconia od malog građevinara koji je radio vile na zaštićenim zelenim površinama, do premijera sa zagrebačkim gradonačelnikom Bandićem.
Berluskonizam državu vidi kao poduzeće, tako da privatizira sve državne službe koje onda odlaze u vlasništvo privilegiranih pojedinaca.
Vidljive su veze Berlusconia i sa fašizmom jer je njegova vlada bila prva u kojoj je jedan aktivni ministar bio fašista.
Sve te negativnosti Berluskonizma su dovele do toga da se Italija rascijepila na desno i lijevo, a sam Berlusconi je proizvodio tave sukobe.
Kao dokaz da Berluskonizam počiva isključivo na korupciji Grubiša vidi u činjenici da su današnji Berlusconijevi saveznici Finni i Bossi, prije nego što su ušli u zajedničku vladu, Berlusconija nazivali mafijašem i kriminalcem kojeg će istjerati sa sjevera.
Na kraju je zaključio da Berluskonizam nije fašizam nego oligarhija, vlast bogatih od kojih dobiva podršku zbog poreznih olakšica i raznih drugih privilegija. Takav model se širi svijetom, a najprisutniji je u Rusiji i tranzicijskim zemljama, mada i zapadna Europa, poput flamanskog dijela Belgije, nije imuna na Berluskonizam.

Policijska uprva Primorsko-goranske županije izvijestila je da je jutros oko 4.25 sati zaprimila dojavu o ekspoloziji i požaru na 12. katu zgrade u Ulici Braće Stipčića. Dolaskom policije, vatrogasaca i hitne medicinske pomoći pronađena su tri mrtva tijela na mjestu nesreće, no još uvijek nepoznatoga spola i identiteta. Očevid je započeo u 8 sati ujutro po nalogu istražnoga suca Valentina Ivanetića.
O tijeku očevida ćemo vas pravovremeno izvještavati.

Danas je u Salonu Grada Rijeke održana prva konferencija za novinare povodom nadolazećeg 14. Međunarodnog Festivala malih scena. Konferenciji su nazočili izbornik Festivala Hrvoje Ivanković, utemeljitelj i direktor Festivala Nenad Šegvić i gradonačelnik Vojko Obersnel koji je rekao da je Festival poseban događaj za sve ljubitelje kazališta. Dodao je da je Rijeka po ovom festivalu postala poznata izvan granica Hrvatske, te se zahvalio Ivankoviću i Šegviću bez čijeg entuzijazma ne bi bilo festivala. Dodao je da je Grad ove godine udvostručio iznos sredstava za fetival, tako će se iz gradskog proračuna za ove potrebe izdvojiti 900 tisuća kuna, što je, s obzirom da je zagrebački proračun znatno veći od riječkog, u postotku više nego milijun i pol kuna što Grad Zagreb izdvaja za Eurokaz.
Zatim je riječ preuzeo izbornik Festivala Hrvoje Ivanković koji je rekao da je ovaj festival postao prepoznatljiva točka na europskom kazališnom zemljoviu, pa je najugledniji američki kazališni časopis «American theatre» donio najavu za Festival malih scena.
Na festivalu će se naći 10 kazališta iz 7 različitih Europskih zemalja, a predstave će se biti u raznim formama od minimalističnog realizma do multimedijalne. Razlog tolikoj raznolikosti Ivanković nalazi u činjenici što Rijeka nije dovoljno velika sredina u kojoj bi se festival posvetio isključivo jednom obliku teatra. Ove godine na festivalu će se propitivati teme poput mikrosvijeta pojedinca, samoće i odbačenosti u ovom globaliziranom otuđujućem društvu.
Festival počinje 29. travnja s predstavom Zagrebačkog kazališta mladih «S druge strane».
Posebno su istaknute predtave kazališta Sud Costa iz Palerma «Vita Mia» koja je jedna ritualna predstava i prema mišljenju Ivankovića pravi dragulj Festivala, te predstava «Slomljeninestao» kazališta Kantona Jozefa iz Budimpešte i to je slobodna interpretacija Kafkinog romana Proces i predstava «Sonja» Novo riško kazališta iz Rige.
Utemeljitelj i direktor Festivala Nenad Šegvić je na kraju pohvalio gradonačelnika Obersnela rakavši da je on jedini čovjek u Gradu koji shvaća što ovaj Festival znaći za Rijeku, iz tog razloga je uložio mnogo truda u opstanak festivala.
Iako je tema usamljenosti jedna od univerzalnih tema koje se obrađuju u umjetnosti, čini mi se da ipak ne korespondira s današnjim društvom. Činimi se da globalizacija od ljudi nije učinila usamljene čudake, nego ih je pretvorila u bezidejne pripadnike čopora.
Naime, ispada da u današnjem društvu netko tko nije član neke određene interesne skupine se uopće ne može ostvariti i samim time ga društvo odbacuje i smatra ga u najmanju ruku nižim ljudskim bićem. Stoga, da bi opstali, ljudi se udružuju i čine razne kompromise prilagođavajući svoja mišljenja mišljenju većine, sve dok postupno ne izgube svoje vlastito mišljenje i time izgube svoje ja. Rezultat toga procesa je jedno mediokritetsko društvo koje se bavi površnim pitanjima, dok se svatko tko iskaće iz društva proglašava čudakom, a njegove ideje se smatraju ludim ili čak glupim.
Druga posljedica takvog društva podjeljenog u skupine jest lakša kontorla od strane vlasti, budući je lakše kontrolirati veću grupu ljudi koja u nekim svojim statutima i slično već ima zacrtane ciljeve svog djelovanja, nego nekog neobuzdanog pojedinca za koga se nikada ne može prepostaviti u kojem smjeru će krenuti.
Stoga mi se čini da bi usamljenost pojedinca možda bolje funkcionirala u Kafkino vrijeme (čije romane i priče tematiziraju dvije predstave "Slomljeninestao" i "No return") kad se sve većom tehnologizacijom društva čovjek počeo osjećati kao višak, dok je danas proces tehnologizacije društva svršen čin, a tehnologija postala kao dodatni ud čovjeku i sredstvo udruživanja, stoga je usamljenost i otuđenost rijetkost u modernom društvo. Moglo bi se reći da je današnje udruživanje u razna interesna društva i internetske forume samo surogat pravog druženja i pravi ukazatelj otuđenja, međutim činjenica je da se ljudi sve više udružuju i radi što bolje kompaktnosti skupine prilagođavaju svoje ideje skupini.

U Informativnom centru grada Rijeke održana je konferencija za novinare na kojoj je najavljena premijera predstave kazališne radionice «Malik» nastale po predlošku «Sna ivanjske noći» Williama Shakespearea.
Kazališna radionica «Malik» je u dosadašnjem radu njegovala predstave bazirane na fizičkom teatru i pantomimi u kojima su se akteri tih predstava, djeca i mladi, oslobodili u svladavanju prostora, proširili izričaj vlastitim tijelom kroz pokret i ekspermentirali glasom istražujući njegove iznenađujuće mogućnosti.
Dramska pedagoginja Denis Kirinčić napomenula je da kazališna radionica «Malik» koja je organizirana u okviru Doma mladih, već tri godine djeluje profesionalno te okuplja djecu i mlade u dobi od 12 do 18 godine. Cilj je bio približiti Shakespeareovu genijalnost učenicima koji još uvijek zaziru od «velikih pisaca» te postići da mladi glumci razumiju predstavu i učine ju zanimljivom- dodala je Kirinčić.
Po prvi put je «Malik» angažirao kazališnoga redatelja Marina Lukanovića koji je odabrao upravo taj Shakespeareov tekst, a dramaturgija Lana Šarić ga je prilagodila dobi puberteta i adolescencije. Predstava traje 50 minuta i sačuvala je svoju svoju bit, no lascivni elementi prožeti seksualnošću nisu cenzurirani, već prilagođeni pubertetskoj i adolescentskoj dobi- istaknuo je Lukanović te pohvalio scenografa i autora videa Martina Šesnića kojemu je ovaj projekt maturalni rad. Kako je rekla i sama pedagoginja Kirinčić, jedan od ciljeva radionice «malik» jest i da djeca i mladi potpuno preuzmu i odrade projekte, uz mentorstvo odraslih.
Glumice koje sudjeluju u predstavi Michaela Jović i Inka Večerina pokazale su oduševljenje redateljem Lukanovićem te drže da je cijela autorska i glumačka ekipa napravila dobru predstavu koja će mnogo postići.
Kazališna radionica «Malik» s predstavom «San ivanjske noći» pozvana je na Festival profesionalno vođenih kazališta u Karlovcu u subotu, 17. ožujka što samo svjedoči o njezinoj ozbiljnosti i plemenitoj svrsi da oživi dječju kazališnu umjetnost u Rijeci jer Rijeka još uvijek nema instituciju kazališta za djecu i mlade. Možda će ovaj i niz drugih uspjeha potaknuti vodeće ljude iz kulture da razmisle o tom problemu i omoguće «Maliku» bolje uvjete za rad.
Pokrovitelji predstave su Grad Rijeka, Primorsko-goranska županija i Ministarstvo kulture.
Premijera je 15. ožujka u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku u 19 sati, a predpremijera 13. ožujka na istome mjestu u 19 sati.

"Nešto je mutno u umjetničkom svijetu"- rekli bi oni koji su bili svjedocima večerašnje premijere glazbene drame "Glembajevi" u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca.
Otkud da počnemo:

1. Struktura drame koja se sastoji iz dva dijela: svađa oko kupnje šivaće mašine i polagana smrt Glembajevih nije ravnomjerno raspoređena stoga se čini da je drugi dio nepotrebno dug i samim time monoton.
2.Masovne scene tipične za formu mjuzikla zanimljive su zbog svoje afektivnosti ukoliko pritom ne podsjećaju na scenu iz filma "Noć živih mrtvaca" gdje kazališni glumci bezrazložno divljaju po pozornici uvodeći nas u svijet "prokletih Glembajeva".
3. Pojedine dramaturške sekvence poput one koju izgovara barunica Castelli iliti Severina Vučković "...ne znam ništa...žena sam" imaju prazan hod u tekućoj dramskoj sceni pa se čini da su izgovorene bez smisla i dramskoga reda.
4. Prikaz scene pokojne Ene Begović kao barunice Castelli (iz Vrdoljakova filma) potpuno su nesuvisle i izvan konteksta prizora stoga se pitamo nije li možda predstava hommage Eni Begović?!
5. Dva prizora s slikama Tuđmana, Sanadera, Đapića i Todorića kao, u kontekstu prizora, moralno degutantnih ličnosti na hrvatskoj društvenoj sceni svjedoče o niskom stupnju osviještenosti redatelja Brezovca prema avangardnoj dramskoj formi stoga je ta scena nedopustiva grješka jednoga eminentnoga avangardnoga redatelja koju ni amater ne bi materijalizirao.
6. Scena pogibije barunice Castelli u Grand Cherokee automobilu nadovezuje se na nalogiju s pokojnom Enom Begović stoga podcrtavamo još jedan prazan hod u dramskoj sceni.
7.Golotinja Alena Liverića koji je bio dobar u svojoj interpretaciji Leona nepotrebna je jer se "umjetničko ludilo" već odavno na kazališnim daskama ne prikazuje golotinjom pa se pitamo je li redatelj Brezovac prokušanim trikovima htio zadovoljiti "žensku i poneku mušku elitu" koja je došla pogledati predstavu.
8. Završna scena podsjećanja na sve zločine u obitelji Glembaj zbog izrazite zvučnosti i uniformiranosti podsjeća na fašistička okupljanja u svrhu veličanja zločina.
9. Što se tiče glumaca, izvrstan Galiano Pahor nadahnuo je novo značene starom Glembaju svojom kompleksnom interepretacijom, a za njim ne kaska mnogo ni Alen Liverić koji se razvija u izrazitu glumačku ličnost. Pohvalila bih i Leonoru Surian kao Angeliku koja donosi svježinu na kazališnu pozornicu.
10. što se tiče Severine Vučković u ulozi barunice Castelli, rekla bih da je ostala u sjeni velikih glumaca poput potonej navedenih, no zbog iritantne boje glasa uspjela je inače sasvim solidnu interpretciju barunice Castelli svesti na ispodprosječnu.
11. Kostimografija i svjetlo sasvim su solidno odrađeni, no treba pohvaliti glazbu koja je podigla atmosferu mjuzikla na višu razinu, tj. orkestar koji je pod ravnanjem dirigenta Igora Vlajnića bio više nego uspješan.

Da zaključimo: pojedinačna glumačka ostavrenja, orkestar i solidna kostimografija osvijetlili su obraz mjuziklu kojemu je mjesto na glazbenoj off sceni, a na na pozornici nacionalnoga teatra. Avangardni redatelj i dramaturg Branko Brezovac na mala je vrata u hrvatski teatar još od predstave "Kamov, smrtopis" ugurao proameričku formu mjuzikla koja je uspjeh doživjela sedamdesetih godina prošloga stoljeća. trebaju li hrvatskoj publici zastarjele umjetničke forme koje ne nailaze na plodno tlo kod zahtjevnije publike ili će se intendanti složiti da je bolje takozvanoj eliti pružiti ono što razumije i što financira. Daleko od toga da mjuzikl nije zahtjevna umjetnička forma koja zahtjeva ozbiljan pristup, puno radnih sati, fizičke i glumačke spreme njeziih aktera, no nikada neće biti prihvaćen od istinske publike dok god ga se trivijalizira i ugurava u potrošačke kodove.


Za SVID radio:
Brunea Sade

..........Voljen i Gogi su još u pregovorima sa dva benda, pa vam još ne možemo reći s kim će točno razgovarati. Jedini način da to saznate jest da večeras u 18:30 na 98,4MHz poslušate Zaljevski zvuk i osvojite neku od nagrada Surfer Rose uz odličnu muziku mladih i mladolikih Ri rock bendova.
Snimke svakog benda su dobrodošle (šesti kat Riječkog nebodera).

Zanimljivosti iz današnjeg razgovora sa Mladenom Švastom ocem Marka Švasta vlasnika ubijenog Brigića i Zdenkom Jelovčan, predsjednicom Riječkog društva za zaštitu životinja, koja je pričala o ubojstvu labradora.

Mladen Švast je rekao da nikada nije bilo pritužbi na njegovog psa labradora Brigića. Dodao je da mu se sudac Radošević nije ispričao, iako bi to bilo najmanje što je to mogao učiniti, ali ipak to nije učinio. Odbacio je tvrdnje Radoševića da je Brigić ugrožavao njegovog psa, jer nitko nikada nije imao pritužbe, dok su se mnogi mještani žalili na ponašanje Radoševićevog psa. Njihovu privatnu tužbu protiv Radoševića će voditi odvjetnički ured M.Z.Vodopija. Zahvalio se svim ljudima koji su im dali podršku.
Zdenku Jelovčan je zaprepastilo što je jedan sudac koji dijeli pravdu ubio psa u sred bijela dana uz prisustvo malodobne djece. «On bi zbog svoje vokacije trebao kontrolirati svoje ponašanje.» rekla je. Stoga se društvo za zaštitu životinja zalaže za oduzimanje oružja toj osobi, te će podnjeti tužbu na osnovu kaznenog zakona, jer svako ubijanje životinja podlježe sankciji. Dakle nije istina da se za zlostavljanje životinja podlježe samo prekršajnoj prijavi, iako je na današnjoj konferenciji za novinare Policijske Uprave PGŽ rečeno je da se sprovode konzultacije između Riječkog Državnog odvjetništva i Prekršajnog suda u Delnicama oko podizanja prekršajne prijave protiv sudca Radoševića, a ne kaznene.
Naime, za zlostavljanje i ubijanje životinja postoji novčana kazna, ali i zatvorska. Maksimalna kazna zatvora iznosi 6 mjeseci.
Novi zakon o zaštiti životinja je stupio na snagu 1. siječnja ove godine, a predstavnici udruga za zaštitu životinja su sada zadovoljniji, ali i dalje rade na njegovom poboljšanju, budući su sudjelovali na pripremi novog zakona. Ipak, Jelovčan je rekla da su hrvatski zakoni dobri, ali da je njihova primjena upitna.
Dodala je da nema saznaja je li Radoševićev pas bio napadnut, međutim, čak u slučaju da je, postoje drugačiji načini rješavanja takvih sukoba, a ne ubojstvo životinje. Naglasila je da ljudi moraju poštovati životinje, jer na kraju krajeva bez njih ne bi ni opstali.
Kada bi izostala kazna u ovom slučaju, po mišljenju gospođe Jelovčan, to bi bio skandal i još jedan dokaz da ovo društvo potiče nasilje. U tom slučaju će se ponovno žaliti.
U emisiji je telefonski sudjelovao i pjevač Damir Urban koji je rekao da su ljudi svjedoci svakodnevne egzekucije životinja u svrhu prehrane i u svrhu laboratorijskih istraživanja, tako da mu nije drago da se ovaj slučaj diže u visine, već bi naprosto ovaj slučaj trebalo procesuirati po zakonu, jer u ovom svijetu ljudi ubijaju svoju djecu i bacaju ih u kontejner, a takvo ponašanje će se rješiti jedino tako da se sve te psihopate zakonski procesuira. Da se ubojstvo Brigića zakonski procesuiralo, ne bi bilo nikakvih problema. Po njegovom mišljenju problem je u neprocesuiranju zločina kako nad životinjama tako i nad ljudima. Dodatno se boji da će sud stati u obranu pripadnika svoje branše. Kao posebni problem je istaknuo što takav psihopat na položaju slobodno šeta okolo i nema kontrolu sam nad sobom, a odlučuje o krivnji drugih ljudi

Danas je u hotelu Bonavia riječki HSP održao konferenciju za novinare.
Saborski zastupnik Tonči Tadić, koji je održao kratko power point predavanje pod nazivom «Problemi privatizacije i njihova moguća razrješenja».
Rekao je da se HSP-ov uspješan prijedlog rješenja problema privatizacije Sunčanog Hvara, kada je grad dobio 25%+1 dionica, pokazao zanimljiv ostalim gradovima, pa ga je pozvao Gradonačelnik Opatije Amir Muzur neka ga savjetuje oko rješenja privatizacije Liburnia rivijera hotela.
Zatim je istaknuo tri problema hrvatske privatizacije. To su problem Investicija, problem odnosa s lokalnom zajednicom i problem radničkog dioničarstva. Najveći problem investicija jest taj što to uglavnom novac dobiven hipotekom na neku firmu, a ne čisti kapital. Dodatni problem jest taj što nitko ne nadzire provedbu ugovora o privatizaciji, niti se utvrđuje tko je s propalim investicijama odgovoran za štetu nanesenu republici Hrvatskoj.
Stoga kao rješenje predlaže uvođenje institucije nadzornika ugovora o privatizaciji, a Državno odvjetništvo bi trebalo pokrenuti parnicu protiv privatnog vlasnika koji je lošom investicijom počinio štetu, dok se nezakonite dionice trebaju vratiti u porfelj države.
Problem lokalnih zajednica jest taj što su prodavale nekretnine vlasniku, koji onda te nekretnine nije razvijao u interesu grada pa je došlo do devastacije obale, otkaza radnicima i zagađenja. Kao rješenje vidi sporazum između dioničara, odnosno Grada i vlasnika, gdje bi grad dobio 25%+1 dionicu i upravljačka prava. Na primjeru Liburnia rivijera hotela to se može odviti na sljedeći ačin: Grad Opatija bi dug LRH-a za neplaćenu komunalnu naknadu trebao pretvoriti u dionice. Problem ostalih 75% dionicca bi se riješio tako što bi se zakonom odredilo da ako firma ima poseban značaj za lokalnu zajednicu, odnosno ako firma raspolaže s više od 10% poslovnih prostora u gradu, onda se gradu trebaju dati upravlčjačka prava čak i ako nije vlasnik 25%+1 dionice. To nije presedan jer je tako učinio MOL pri kupnji INA-e. «Ako je to dozvoljeno MOL-u, onda to treba dozvoliti i Opatiji.» zaključio je Tadić.
Zatim je rekao da je potrebno radnicima dati dionice i odmah im dati upravljačka prava, a ne kao što želi podpredsjednik vlade Polančec, tek nakon što ih otkupe. Radničke dionice bi trebale ići u zakladu, u koju bi radnici trebali uplaćivati dio i iz nje dobivati dobit, ali bi morali potpisati ugovor da neće izaći iz zaklade.
Zatim je iznio tri načela od kojih HSP neće odustati za vrijeme donošenja novog zakona o privatizaciji. To su:
1.Privatizacija mora biti zakonska
2.Privatizacija mora biti etička
3. Privatizacija se treba temeljiti na prodaji dionica za novac, a ne za vaučere

S njim smo razgovarali i u vezi aktualnih ekoloških problema u gradu i regiji, a cijelu izjavu moći ćete čuti idući petak kada ćemo se u emisiji Aktualnih 45 pozabaviti problemom rafinerije na Mlaci. Za sada donosimo samo dio razgovora:

SVID: Tko se krije iza tvornica kao što su Rockwool ili projekata poput Družba Adria? Čiji interesi i zašto lokalne vlasti rado pristaju graditi ekološki štetne tvornice iako ne donose neki profit?
Tonči Tadić: Krije se zapravo pohlepa. S jedne strane pohlepa lokalnih moćnika koji računaju na to da će tako postati dobri prijatelji sa vlasnikom iz potpuno privatnih interesa i obzira, a s druge strane krije se pohlepa upravo tih investitora koji misle da je Hrvatska zemlja trećeg svijeta u kojoj je dopušteno ono što ni u ludilu ne bi pokušali učiniti u nekoj zemlji stroge ekološke kulture. Dakle moj posao, kao saborskog zastupnika kao i mojih kolega u klubu HSP-a jednako tako i svih ekološki svjesnih građana jest učiniti sve da čim prije shvate da se u Hrvatskoj nesmiju šaliti sa pitanjem zaštite okoliša. Uostalom, ustavom republike Hrvatske se nalaže svakom građaninu da vodi računa o zaštiti prirodnih bogatstava Republike Hrvatske i njezinog okoliša i stavlja zaštitu okoliša kao posao od posebne važnosti za Republiku Hrvatsku

SVID: Vjeran Piršić iz udruge Eko Kvarner vas je istaknuo kao jednog od rijetkih političara koji se bavi ekološkim problemima. Kakva je vaša suradnja?

Tonči Tadić: Sa Vjeranom se znam još sa studija, no najljepši dio naše suradnje, kao najvrijedniji dio naše suradnje bih ocjenio naša nastojanja da se rasvjetle sve nebuloze u vezi projekta Družba Adria, te da se mobilizira hrvatska javnost protiv takvog ili sličnih projekata sa vrlo niskom dobiti, a vrlo velikom opašnošću za okoliš. Naravno, nije to jedini projekt na kojem Vjeran i ja surađujemo, obzirom da HSP u svom programu ima kao jedina stranka u Hrvatskoj isprepletenu ekologiju sa gospodarstvom. Mi to ne tretiramo zasebno, zato nam je od iznimne važnosti mišljenje ekoloških pokreta kao što je Eko Kvarner u vezi bilo koje razvojne strategije.

Danas je u Gradskoj vijećnici održano predavanje «Što je sukob interesa i kako ga spriječiti». Nazočnim vijećnicima govorili su predsjednik Transparancy International Hrvatska Zorislav Antun Petrović i predsjednica Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa Zlata Đurđević.
Petrović je počeo svoje izlaganje s podsjećanjem da se 2004. godine počelo zagovarati donošenje zakona o sprečavanju sukoba interesa. Upoznao je vijećnike sa ciljevima Transparancy Internationala koji su suzbijanje korupcije i povećavanje vladavine odgovornosti. To ostvaruju unapređivanjem zakonskog okvira.
Najčešći oblici korupcije su mito, davanje povlaštenih ugovora i korištenje dužnosnčke pozicije u privatne svrhe.
Prema Transparancyevom indeksu percepcije korupcije Hrvatska ima ocjenu 3,4, dok je prolazna ocjena 5, a najizloženiji su korupciji, prema mišljenju građana, zdravstvo, lokalna samouprava, političke stranke i pravosuđe. Iz tog razloga Transparancy International nije popularana među sudcima.
Pojam o sukobu interesa pojavio se 2001. godine i zakon koji to regulira pomaže dužnosnicima donošenje odluka koje su neopterećene vlastitim interesom. Odnosno, poanta zakona o sprečavanju sukoba interesa nije kažnjavanje, već prevencija.
Zakon ulazi u proceduru 2002. godine, ali je naišao na žestoke kritike saborskih zastupnika, što je bilo očekivano jer su mnogi od njih strahovali da im se ne dokaže sukob nteresa.
Zatim je riječ uzela Predsjednica Povjerenstva za spečavanje sukoba interesa Zlata Đurđević.
Ona je rekla da je sukob interesa već sama mogućnost da se privatni interes nekog dužnosnika sukobi sa javnim interesom. Tomu je tako jer se mora čuvati vjerodostojnost funkcije, odnosno važno je da javnost ne percipira jeli netko u sukobu interesa.
Oko 1200 osoba potpada pod provjeru jesu li u sukobu interesa, a te dužnosti sežu od vlade do lokalne uprave, gradonačelnika, župana i njihovih zamjenika.
Zatim je pričala o imovinskim karticama koje svaka osoba mora ispuniti u roku od 30 dana nakon stupanja na dužnost. Ne slaže se sa saborskim zastupnicima koji tvrde da su pitanja u imovinskim karticama nejasna. Dužnosnici koji obavljaju dvije dužnosti za drugu ne smiju primati naknadu, pa je navela primjer saborskog zastupnika koji je naveo da volonterski obavlja funkciju gradonačelnika, a za to je primao naknadu Stoga je morao odustati od primanja naknade.
Naglasila je da se sukob interesa najčešće detektira na razini lokalne samouprave.
Na kraju je istakla nedostatke povjerenstva za Sprečavanje sukoba interesa. Glavni nedostatak je što što su tri od sedam članova povjerenstva iz redova političkih stranaka, pa su neobjektivni kada se raspravlja o tome jeli neki član njihove stranke u sukobu interesa. Veliki nedostatak jest i to što je povjerenstvo organizacijski, financijski i funkcionalno zavisno od Sabora, dok je jedna od prednosti ta što je predsjednik povjerenstva iz redova opozicije.
Nedavno je predsjednik Transparancy International Hrvatska Zorislav Antun Petrović kritizirao prijedlog zakona o tajnosti podataka, kojeg bi monogi dužnosnici, zbog netransparentnosti prijedloga zakona, mogli koristiti za prikrivanje svog sukoba interesa, jer bi neku kompromitirajuću informaciju mogli proglasiti tajnom. (za više klikni TU pa idući tekst.)

U utorak 13.3. u 18:30 Enver Krivac će u svojoj emisiji BeatNocha predstaviti novi album projekt grupe Nick Cavea "Grinderman". Bit će krvi, režanja i po pričama ova grupa je više na tragu Birthday partya nego The Bad Seedsa. Dakle HC sex & nasilje!!!!!!!
Stoga, svatko tko svoje ludilo izražava jedino kroz slušanje "bolesne" muzike, neka ne propusti u utorak BeatNochu na 98,4 MHz.

VA - Moje Tvoje Naše
Transponder Records, 2007.



Druge godine za redom, u organizaciji agilnih riječkih udruga Drugo More i Infošop Škatula, u sušačkom Kulturnom Domu, prošli vikend održan je projekt Moje Tvoje Naše. Radi se o projektu koji kroz predavanja i razgovore, te niz umjetničkih instalacija, izložbi, projekcija i teatarskih događanja propituje društvene ali i ekonomske odnose u svijetu današnjice.

Dok se prošlogodišnje izdanje bavilo vlasničkim odnosima i različitim oblicima razmjene dobara, između kojih je svakako i znanje, ovogodišnji MTN vikend bio je posvećen tranziciji u smislu ekonomske liberalizacije, privatizacije i slično.

Mnogo toga je, dakle, izrečeno i pokazano prošli vikend, no BeatNochu zanima glazbeni dio cijele priče, a on je počeo već u četvrtak u Stereo Dvorani i to prezentacijom MTN kompilacije elektronske glazbe i novog labela imena Transponder Records.

Naime, o čemu se radi? Prije svega treba reći da na Radio Rijeci, staroj i tromoj dami kvarnerskog etera ima i pokoja dobra stvar, a jedna od njih je svakako emisija Priključak (sa svojom sestrinskom instalacijom The Art Of Mixing) koju već dugo godina uređuju i vode promotori svjetskog, hrvatskog i lokalnog elektroničkog zvuka, Ivo Vičić i Robert Merlak. Kroz emisiju je prodefiliralo na tone dobrih lokalnih tzv. sobnih producenata pa se Priključak-ekipa dosjetila napraviti kompilacijski presjek kako emisije, tako i scene.

Izlazak ove kompilacije uparen je sa projektom MTN i poslužio je kao soundtrack za cijeli događaj. Radi se o prvijencu novopokrenute etikete Transponder Records kojoj će, kako kažu, cilj biti propagiranje elektronske mjuze, fuzije i istraživanja koja se temelje na elektronskoj glazbi ili su sa njom u bliskom dodiru.

MTN kompilacija, što je i zanimljivo i nadasve pohvalno, a i puno govori o samoj njenoj prirodi, sastavljena je i izdana po principima Creative Commons licence. Za sve vas koji to još uvijek ne znate to znači da klasični copyright sa mnoštvom pridržanih prava ovdje ne vrijedi, već se djelo može distribuirati, umnažati, nadograđivati (u ovom slučaju remiksirati i slično) i koristiti javno bez naknade. Naravno da postoji i jedan vrlo pošten uvjet u CC licenci, a on je sastavljen od nekoliko uvjeta koji govore da se djelo može javno koristiti (i sve drugo prije navedeno) bez naknade samo ako se ne koristi u komercijalne svrhe, ako se točno navede originalni autor itd., da skratim, uvjet je da i derivirani radovi imaju isti tretman.

Nekoliko zanimljivih ljudi našlo se na MTN cd-u. Tu je zagrebački elektroničar Bruno Babić, odnosno Aesqe koji sa svojom odličnom Vriess radi jako dobar početak kompilacije. Pa onda Dying Sun Ensemble, odnosno lokalne legende Maršić, Tubin i Alvir (možda poznatiji široj javnosti kao prateči kombo Francija Blaškovića na njegovoj samoubilačkoj misiji „tri albuma na mjesec“) u jako dobrom spoju elektronike i svog art-rocka u skladbici Frequency. Marin Alvir zastupljen je na MTN kompilaciji i svojim autorskim projektom Marinada, kojeg, uostalom, radi s ovim istim malo prije spomenutim drugarima, i simpatičnom pjesmicom o Tower Centru, odnosno maniji besciljnog šopinga.

Tu je i Tomislav Čurković (a.k.a.Vuna) koji nije samo dugogodišnji glazbenik, već je široj javnosti svakako poznat kao slikar i svestrani umjetnik. Zatim Qwerty, odnosno Miro Merlak, koji u twinovskoj analord-maniri isporučuje konkretni IDM kojeg se ne bi posramila ni jedna svjetska faca. Tu je i njegov stariji brat, Priključak-suvoditelj i sukompilator cijele ove priče, Robert Merlak sa klasičnom, oldskulerskom elektronikom. Kad smo već kod retro priče najuspješniji u tome je Arexx (odnosno druga polovica dua Priključak) koji korištenjem govornih semplova iz Blade Runnera i skoro pa trance temom jako podsjeća na bolje dane elektronike (rane devedesete, dakako) kad plesna mjuza nije večini pohađača partyja bila samo izgovor za jedenje droge, kao što je to definitivno danas.

Na kompilaciji MTN ima i novijih imena, odnosno mlađih autora kao što su Polarity Converter, tj. Boris Forembacher, zatim G-Robnics (Danijel Bartoniček i Nikola Grabar), pa Ivica Smolić kao Föern i na kraju Matija Brozović a.k.a. Fluid 51 (sa jednostavnom i hipnotičkom ljepotom Light Flows By Night).

Da završim, MTN kompilacija ima nekoliko vrlo uspješnih kombinacija elektronike i konvencionale, dok večina cd-a protekne u klasičnom elektroničarskom instrumentariju, sa mnoštvom roland-zvukova i općenito jednim oldskul prizvukom. Na trenutke ima i dosadnijih dijelovca koji malo razvuku cijelu priču, no nekoliko izvrsnih trenutaka izvlače situaciju. To što sam rekao da ima „dosadnijih dijelova“ ne znači ništa loše – MTN kompilacija SVAKAKO zaslužuje superprolaznu ocjenu i sve pohvale, pogotovo zbog truda uloženog, pokretanja etikete i obečanja (samo da nije ludom Radovanu) da je ova tek prva u nizu.

Dakle, zanimljivo, ne uvijek svježe, ali vrlo hrabro i vrlo bitno za grad čija strujna scena, posebice njen art-rock, electro, IDM i ambijentalni department, pored one naveliko prerazvikane rokerske, je isto tako živa i jaka i, u nekim svojim djelovima, potpuno na svjetskoj razini.

ek

Najbolje stvari: Aesqe – Vriess, Dying Sun Ensemble – Frequency, Vuna – Track 4, Qwerty – IM, Arexx – The Replicant, She, Fluid 51 – Light Flows By Night

Link: www.drugo-more.hr, www.transponder-records.com

U Gradskoj vijećnici grada Rijeke održana je javna tribina na temu “Položaj žena na tržištu rada” u organizaciji Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje iz Zagreba (CESI) i Odbora za ravnopravnost spolova Primorsko-goranske županije.
CESI je provela i izradila istraživanje o položaju žena na tržištu rada, na području grada Zagreba, u okviru projekta “Unaprjeđenje pravnog okvira rodne jednakosti”. Projektom je predviđeno predstavljanje istoga u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku.
Cilj projekta bio je podizanje svijesti javnosti o neravnopravnom položaju žena, s posebnim naglaskom na osnaživanju žena u procesima donošenja odluka te na tržišzu rada. Dožupanica Nada Turina Đurić smatra da je veliki problem još uvijek tradicionalan odnos prema ženi u obitelji gdje je muškarac još uvijek glava kuće. No, nije objasnila kako bi se taj stoljetni odnos prema ženi mogao promijeniti, tj. od kuda promjene kreću. Kreću li od kućnoga praga ili Vlade koja će svojim Zakonima poručiti muškarcima: “Tako se više ne smijete odnositi prema svojim i tuđim ženama. A ako nas ne poslušate dobit ćete svoju, po novčaniku ili njušci!” bilo bi zanimjivo provesti istraživanje misle li građani da je Vlada Republike Hrvatske sposobna donijeti takav zakon i naravno, sprovesti ga.
Istraživanje je pokazalo da poduzeća s više zaposlenih žena uglavnom pripadaju socijalnim, društvenim, obrazovnim i znanstvenim djelatnostima, a da je samo 22,5% žena direktorica poduzeća ili ustanova. Možda nam zato sva velika državna poduzeća propadaju.
Isto tako, ispitanice misle da rodiljni dopust negativno djeluje na ženu kao radnicu jer majčinstvo uglavnom pada na nju pa kada se žena vrati s porodiljnog dopusta nije u toku promjena u poduzeću ili joj je radno mjesto pak upitno. Upravo majčinstvo, obiteljske obveze i karijera mogu teško ići usporedno zbog loših radnih uvjeta pa mnoge žene zapostavljaju karijeru zbog obiteljskih obveza. Smiješno je da u 21. st žena- znanstvenica ili poduzetnica mora odustati od karijere je nema gdje ostaviti svoje dijete na čuvanje ili se pak mora pribojavati hoće li se nakon porodiljnoga dopusta moći vratiti i ponovno prilagoditi staroj radnoj sredini.
Članica CESI-ja Anamarija Gospočić najavila je prosvjednu povorku, 8.ožujka u Zagrebu koja kreće ispred nekadašnje tvornice Nade Dimić, a cilj joj je ukazati na jednu od postavka Zakona o ravnopravnosti spolova iz 2003. godine koji kaže da “Ravnopravnopst spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata”.
Mislite li vi da će u budućnosti odista doći do poboljšanja položaja žena u javnom i privatnom sektoru ili je do toga već došlo, a da toga nismo ni svjesni?!

Na web stranici svid radija www.svid.hr (koja je još u izradi) profunkcionirao je forum. Možete se registrirati i tamo komentirati program, događanja u gradu i tako to...
Pa koga zanima hop na www.svid.hr

Danas su u Salonu Grada Rijeke potpisana tri ugovora o nabavi novih autobusa Autotroleja.
Prvi potpisani je Ugovor o dugoročnom kreditu kojeg su potpisali direktor Autotroleja Ćiril Jurišić i direktorica riječke podružnice PBZ-a Vesna Badurina. Drugi potpisani Ugovor je o javnoj nabavi autobusa, a Ćirl Jurišić ga je potpisao sa direktorom Eurolinea Paulom Kennedyem. Treći Ugovor je direktor Autotroleja potpisao sa direktorom tvrtke MAN inporter Hrvatska d.o.o. Bogdanom Tihavom.
Uvodnu riječ je održao gradonačelnik Vojko Obersnel koji je rekao da je ovo značajan dan kada se osigurava nabavka 32 nova autobusa, od toga su 12 zglobnih niskopodnih buseva koji su prilagođeni invalidima. Ti niskopodni autobusi će se prvi koristiti u Rijeci. Naglasio je da se nabavka autobusa po prvi put sprovodi sredstvima za razvoj, odnosno dio od cijene autobusnih karata se odvaja za kupnju novih buseva. Dodao je da će se uskoro u prometu naći i Turistički autobus, što je novost u Hrvatskoj.
Zahvalio se PBZ-u što se jedina javila na natječaj za davanje kredita u svrhu nabavke buseva, čime su omogućili da se vozila nabave u relativno kratkom roku, odnosno svih 32 autobusa trebala bi se naći u prometu do kolovoza ove godine.
Na kraju je zaključio da će se novim busevima poboljšati kvaliteta usluga javnog gradskog prometa, s čim se složio direktor Autotroleja koji je dodao da će sve učiniti da se svi putnici osjećaju sigurno i udobno.
Ipak postavlja se pitanje tko će se voziti u takvom kvalitetnom gradskom prijevozu?
Ako će Autotrolej za svaku nabavku autobusa povećavati cijene, neće imati putnika jer već su cijene taxija niže nego cijena autobusnih karata. Apsurd je tim veći što se Autotrolej kao komunalno poduzeće financira novcem poreznih obveznika, odnosno samih građana, pa se postavlja pitanje zašto je Autotrolej stavio još jedan dodatni namet građanima da bi povećao vozni park?
Naime, radi nabavke autobusa povećala se cijena karte u vozilima Autotroleja i taj višak cijene ulaže se u nove buseve. Stoga bi građani zapravo trebali biti vlasnici tih novih buseva, jer su kupljeni njihovim samodoprinosom. Zato se treba postaviti i pitanje o uspješnom poslovanju Autotroleja koji nije sposoban svojim uobičajnim sredstvima obnoviti si vozni park da bi zadovoljio europske standarde koji nalažu da vozni park ne smije biti stariji od 18 godina.

U Informativnom centru grada Rijeke održana je konferencija za novinare na kojoj su najavljene aktivnosti javne tribine PRO TORPEDO koja će započeti s radom sutra, u 19 sati, u svečanoj dvorani Filodrammatice, sa predavanjem predsjednika Udruge PRO TORPEDO Miljenka Smokvine. On će održati predavanje na temu «Vrednovanje i očuvanje industrijske baštine, znanost i praksa u svijetu i kod nas». Nakon predavanja održat će se serija predavanja i diskusija i to 3. travnja, 15. svibnja i 19. lipnja ove godine s ciljem da se kroz javne diskusije javnost informira o zbivanjima na području vrednovanja i zaštite industrijske baštine.
Riječka udruga za promicanje i očuvanje riječke industrijske baštine PRO TORPEDO aktivno djeluje već nekoliko godina i prva je takva udruga u Hrvatskoj koja okuplja 40 članova raznih stručnih profila, strojarskih i građevevinskih inženjera, arhitekata, povjesničara umjetnosti, ekonomista, pomoraca i drugih.
Predsjednik Smokvina najavio je i III. međunarodnu konferenciju o industrijskoj baštini pod motom «Rijeka, povijesno prometno raskršće Mediterana i Europe» koja će se održati ove jeseni, 12. i 13. listopada u Rijeci. Na prethodnim dvjema konferencijama okupili su se hrvatski i svjetski izlagači iz više od dvadeset zemalja svijeta gdje su izložili više desetaka znanstvenih i stručnih referata. Smokvina je najavio i tiskanje Zbornika radova druge konferencije.
Interes za očuvanje riječke industrijske baštine prisutan je u riječkoj javnosti, a i novo doneseni Generalni urbanistički plan za razdoblje 2000.-2020. na više mjesta ističe potrebu za očuvanjem riječke industrijske i arhitekstonske baštine- smatraju članovi Udruge Pro Torpedo.
Rijeka je oduvijek bila lučki i industrijski grad pa se njezin kulturni turizam mora temeljiti na tim smjernicama- drži dopredsjednica Daina Glavočić dodajući kako se nepoznavanje industrijskih lokaliteta dosada bio problem jer su oni bili izolirani, no nada se da će turistički vodič isve češće u svoje programe uvrstiti i razgledavanej starih dizalica, dimnjaka i skladišta koji svjedoče o Rijeci kao industrijskome gradu.
Predsjednik Udruge PRO Torpedo najavio je i skorašnje osnivanje Hrvatske udruge za očuvanje industrijske baštine u Rijeci koja je dobilo i blagoslov Ministarstva kulture u namjeri da zaštiti uništavanje industrijske baštine koje je u punom jeku kako u svijetu, tako i u Rijeci.
Dokaz da su i mladi ljudi zainteresirani za očuvanje industrijske baštien svakako je skorašnji Skup studenata povijesti umjetnosti koji će se održati u Rijeci, od 27. do 29. ožujka, a upravo je posvećen industrijskoj baštini- dodala je dr. sc. Julija Lozzi Barković smatrajući da time mladi ljudi odaju svoj afinitet i ljubav za riječki urbanitet.
Organizator III. međunarodne konferencije su Udruga PRO Torpedo i Grad Rijeka u suradnji s Ministarstvom kulture Republike Hrvatske, Primorsko-goranskom županijom, Sveučilištem u Rijeci, Županijskom komorom Rijeka te Turističkom zajednicom Rijeka.

Na današnjoj IDS-ovoj konferenciji za novinare Dorotea Pešić Bukovac je rekla da je smješno što HEP najavljuje povećanje cijena usluga zbog oštre konkurencije, jer bi bilo logično da se zbog oštre konkurencije cijene smanje.
Pa sad, ako je močni monopolist HEP postala tako uspješna tvrtka zbog čudne poslovne logike možda je vrijeme da ljudi porazmisle i promijene neke temeljne ekonomske postavke.
Dakle, poruka svakom novom poslovnom čovjeku, čim stvoriš tvrtku, obrt ili nešto slično digni cijene «preko plafona». Ljudi će se onda zamisliti i zaključiti: «Aha, ako on ima ovako skupe cijene onda to što radi valja. Hm...kupovat ću kod njega. Pa važnija je kvaliteta nego cijena.». Tako ćete strati svu vašu konkurenciju koja isti proizvod nudi po duplo nižoj cijeni. Pravi građanin-ka Hrvatske nikad ne pita za cijenu, kao osoba bez egzistencijalnih problema on ili ona žele kvalitetu, a skupoća je indikator kvalitete i HEP to dobro zna!
Pa da, u ovako bogatoj državi, s nadprosječno bogatim građanima tko uopće pita za cijenu. Osim toga mi smo domovina «izumitelja struje», pa možemo si priuštiti luksuz najskuplje električne energije na svijetu. Treba upozoriti marketinške stručnjake da i turizam možemo temeljiti na Tesli. Recimo slogan tipa... «Mala zemlja za strujni udar!».....ili nešto slično...ili HEP-ov reklamni slogan tipa «Mi cijenimo svoju baštinu, zato struju ne prodajemo u bescjenje!».
Da bilo bi super vidjeti HEP kako u pravoj tržišnoj utakmici diže cijene da bi opstao među konkurencijom. Ne da ne bi propao, nego bi potonuo poput olovnog utega bačenog u more. Ovako kao državni monopolist HEP može raditi što ga volja.
Ali zašto tako crne misli, sagledajmo situaciju u T-com-ovim ružičastim bojama. Naime, poskupljenjem struje HEP samo dokazuje koliko zapravo poštuje tradiciju i sjećanje na Teslu, a time radi na zajedništvu i pomirenju između Hrvata i Srba.
Tako ako vam iskopčaju struju, znajte da je to samo iz razloga da bi vam HEP što više ojačao sječanje i poštovanje prema tradiciji, Tesli i njegovom izumu, jer poznata je istina da čovjek nešto počinje cijeniti tek kada to izgubi.

......povodom izdavanja filma "28. Ri rock" na DVD-u članovi udruge Ri rock razgovarat će sa Voljenom i Gogijem i poklanjati DVD-ove vjernim slušateljma (tel. 212 - 043).
Surfer Rosa nastavlja sa nagradnom igrom, a muzičku podlogu večerašnje emisije činit će bendovi koji su sudjelovali na 28. Ri rocku.
Tko još nije donio snimke može ih pustiti na šestom katu Riječkog nebodera u redakciji SVID-a.
Dakle, večeras u 18:30 na 98,4 MHz - Zaljevski zvuk

Udruga Ri rock danas je u klubu Palach održala konferenciju za novinre na kojoj su članovi predstavili DVD “28. Ri rock”. Na DVD-u se nalaze video snimke svih bendova što su svirali na festivalu. Film je montirala udruga Spirit, a DVD će se moći kupiti u Palachu, Booki i Surfer Rosi po cijeni od 15 kuna.
Udruga je najavila događanje pod imenom “Priredba” koje će se odviti u lipnju na Preluci. Riječ je o višednevnom festivalu na kojem će biti održani rock i elektro koncerti, izložbe i radionice iz ekologije, filozofije, fizike i slično. Od zvučnijih imena za sada su svoj dolazak potvrdili Nomeansno.
U ožujku će organizirati događanja koja su objedinili pod nazivom “Uvod u priredbu” u sklopu čega će ovog petka u dvorani Stereo nastupiti najveće svjetsko ime break beata “Freestylers”.
Ovog mjeseca će organizirati finale Gitarijade i to će biti posljednji puta da se ta manifestacija održava pod tim imenom. Udruga će također promjeniti koncepciju navedenog festivala. Naime, pokušat će festivalu dati međunarodni karakter, iako Gitarijada nikada nije bila festival rezerviran isključivo za lokalne bendove.

U sutrašnjih Aktualnih 45 ugostit ćemo tajnika Liste za Rijeku, Predraga Blečića. Nedavno je javnost ostala šokirana činjenicom da sponzorskim ugovorom Hrvatske elektroprivrede sa zagrebačkim Dinamom, riječka regija iz cijene struje financira zagrebački nogomet.

Lista za Rijeku protestirala je ispred sjedišta Elektroprimorja na kojoj se osvrnula na sponzorski ugovor koji je HEP potpisao sa zagrebačkim Dinamom. Državni monopolist je potpisivanjem sponzorskog ugovora na najgrublji mogući način potvrdio centralističku državnu politiku i izvrgnuo ruglu porezne obveznike i potrošače riječke regije koji ne navijaju za Dinamo, ali moraju iz cijene struje financirati zagrebački nogometni klub, riječi su Predraga Blečića, tajnika Liste za Rijeku.
Nadalje Dinamo, Hajduk, Rijeka i Osijek već godinama duguju državi veliki novac na temelju čega će se navodno država odreći potraživanja na način da u adekvatnom iznosu lokalne samouprave i uprave postanu dioničari-suvlasnici klubova. Kako HEP kao državna tvrtka sponzorira iste te klubove, rješavanje problema dugova nogometnih klubova je dovedeno do apsurda jer se država odriče potraživanja za svih, a onda ulaže u Dinamo i Hajduk- smatra Lista za Rijeku. Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel nazvao je dan potpisivanja sponzorskoga ugovora sramotnim danom za Hrvatsku elektroprivredu koja je u državnom vlasništvu. Drži da je neprihvatljivo da HEP utrošak električne energije naplaćuje od svih građana Hrvatske, a financira samo Dinamo.
Prema Blečićevom mišljenju nema nikakve tržišne logike u reklamiranju državnog monopolista od kojega smo svi prisiljeni kupovati struju. HEP je samo jedan primjer velikih državnih tvrtki koje su devedesetih godina centralizirane, ukidanjem pravne osobnosti i posebnog računa (Elektroprimorje, INA rafinerija, Telekomunikacije) čime je riječkoj i ostalim hrvatskim regijama nanesena velika šteta. Dugogodišnje neulaganje velikih državnih tvrtki u riječku privredu, kadrove, kulturu, sport, a uz iskorištavanje resursa ove regije, zapravo su definicija kolonijalne uprave, a ne normalnog odnosa na relaciji država-riječka regija. Kako je upozorio gradonačelnik Obersnel, ne treba zaboraviti da u Nadzornom odboru HEP-a sjedi pomoćnik ministra gospodarstva, rada i poduzetništva Željko Tomšić što još dodatno kompromitira sponzorski ugovor s Dinamom.
O ovoj će nam temi nešto više reći tajnik Liste za rijeku, inženjer prometa Predrag Blečić.