SVID radio

Danas je u Salonu Grada Rijeke održana prva konferencija za novinare povodom nadolazećeg 14. Međunarodnog Festivala malih scena. Konferenciji su nazočili izbornik Festivala Hrvoje Ivanković, utemeljitelj i direktor Festivala Nenad Šegvić i gradonačelnik Vojko Obersnel koji je rekao da je Festival poseban događaj za sve ljubitelje kazališta. Dodao je da je Rijeka po ovom festivalu postala poznata izvan granica Hrvatske, te se zahvalio Ivankoviću i Šegviću bez čijeg entuzijazma ne bi bilo festivala. Dodao je da je Grad ove godine udvostručio iznos sredstava za fetival, tako će se iz gradskog proračuna za ove potrebe izdvojiti 900 tisuća kuna, što je, s obzirom da je zagrebački proračun znatno veći od riječkog, u postotku više nego milijun i pol kuna što Grad Zagreb izdvaja za Eurokaz.
Zatim je riječ preuzeo izbornik Festivala Hrvoje Ivanković koji je rekao da je ovaj festival postao prepoznatljiva točka na europskom kazališnom zemljoviu, pa je najugledniji američki kazališni časopis «American theatre» donio najavu za Festival malih scena.
Na festivalu će se naći 10 kazališta iz 7 različitih Europskih zemalja, a predstave će se biti u raznim formama od minimalističnog realizma do multimedijalne. Razlog tolikoj raznolikosti Ivanković nalazi u činjenici što Rijeka nije dovoljno velika sredina u kojoj bi se festival posvetio isključivo jednom obliku teatra. Ove godine na festivalu će se propitivati teme poput mikrosvijeta pojedinca, samoće i odbačenosti u ovom globaliziranom otuđujućem društvu.
Festival počinje 29. travnja s predstavom Zagrebačkog kazališta mladih «S druge strane».
Posebno su istaknute predtave kazališta Sud Costa iz Palerma «Vita Mia» koja je jedna ritualna predstava i prema mišljenju Ivankovića pravi dragulj Festivala, te predstava «Slomljeninestao» kazališta Kantona Jozefa iz Budimpešte i to je slobodna interpretacija Kafkinog romana Proces i predstava «Sonja» Novo riško kazališta iz Rige.
Utemeljitelj i direktor Festivala Nenad Šegvić je na kraju pohvalio gradonačelnika Obersnela rakavši da je on jedini čovjek u Gradu koji shvaća što ovaj Festival znaći za Rijeku, iz tog razloga je uložio mnogo truda u opstanak festivala.
Iako je tema usamljenosti jedna od univerzalnih tema koje se obrađuju u umjetnosti, čini mi se da ipak ne korespondira s današnjim društvom. Činimi se da globalizacija od ljudi nije učinila usamljene čudake, nego ih je pretvorila u bezidejne pripadnike čopora.
Naime, ispada da u današnjem društvu netko tko nije član neke određene interesne skupine se uopće ne može ostvariti i samim time ga društvo odbacuje i smatra ga u najmanju ruku nižim ljudskim bićem. Stoga, da bi opstali, ljudi se udružuju i čine razne kompromise prilagođavajući svoja mišljenja mišljenju većine, sve dok postupno ne izgube svoje vlastito mišljenje i time izgube svoje ja. Rezultat toga procesa je jedno mediokritetsko društvo koje se bavi površnim pitanjima, dok se svatko tko iskaće iz društva proglašava čudakom, a njegove ideje se smatraju ludim ili čak glupim.
Druga posljedica takvog društva podjeljenog u skupine jest lakša kontorla od strane vlasti, budući je lakše kontrolirati veću grupu ljudi koja u nekim svojim statutima i slično već ima zacrtane ciljeve svog djelovanja, nego nekog neobuzdanog pojedinca za koga se nikada ne može prepostaviti u kojem smjeru će krenuti.
Stoga mi se čini da bi usamljenost pojedinca možda bolje funkcionirala u Kafkino vrijeme (čije romane i priče tematiziraju dvije predstave "Slomljeninestao" i "No return") kad se sve većom tehnologizacijom društva čovjek počeo osjećati kao višak, dok je danas proces tehnologizacije društva svršen čin, a tehnologija postala kao dodatni ud čovjeku i sredstvo udruživanja, stoga je usamljenost i otuđenost rijetkost u modernom društvo. Moglo bi se reći da je današnje udruživanje u razna interesna društva i internetske forume samo surogat pravog druženja i pravi ukazatelj otuđenja, međutim činjenica je da se ljudi sve više udružuju i radi što bolje kompaktnosti skupine prilagođavaju svoje ideje skupini.