FOTKE S KONCERTA GRČA
Evo, evo!!!! Ne biti nestrpljivi:-) Dakle evo fotki s koncerta grupe Grč održanog u Stereo dvorani u organizaciji Svid radija pod nazivom Rijeka zove.
Osvrt na koncert prepustiti ću onima koji su ga pozorno poslušali bez fotoaparata priljepljenog na facu. A ja sam odradila upravo to, fotkala. Foto by Carmela U punom klubu Stereo u sklopu serijala ”Rijeka zove” Svid radija, grupa Grč je jučer proslavila svoj 26 rođendan i predstavila prvi službeni album nazvan ”Još ima krvi”. Svirka je započela u pol noći, odnosno u prvim sekundama 29. studenog, koji je osim rođendana bivše države rođendan i grupe Grč, te je trajala kojih sat i dvadeset minuta. Nastup je bio koncipiran kao ”Grč’s Greatest Hits”. Dakle, jedan po jedan član sastava se popeo na pozornicu, a sve su to pratili pulsirajući zvuci klavijaturiste koji se za ovu priliku priključio bendu i dodatno im obogatio i zamračio zvučnu sliku.Posljednji je izašao Zoff, obučen kao smrt, u crnoj kabanici, te je krenuo s recitalom ”Gospoda satanska”. Cijeli nastup su pratile i video projekcije na platnu, koje su njihovoj već samoj po sebi mračnoj muzici dale još tamniju i prijeteću vizualnu kulisu. Tako da smo dobili pravi gothic rock spektakl. Nakon ”Gospode satanske”, kreče precizna svirka skupine, iako je gitarista Orijen zbog bolesti morao cijeli nastup prosjediti. Svakako jedan od vrhunaca večeri je izvedba pjesme ”Životinja”, koju je Zof otpjevao s zvončarskom maskom na glavi, dok je meni osobno bila najbolja izvedba pjesme ”Teške čizme na nogama slobode” s odličnom dsitorziranom bas linijom, ludim Zofovim smijehom i upozoravajućim zvonom što zvuči upravo kao odlazak na smaknuće. Kao i uvijek, nastup grupe Grč je bio obogaćen rezanjem mesa za vrijeme pjesme ”Noćas se Beograd pali”. Nije na odmet spomenuti niti pirotehniku, koja je ipak bila manje raskošna nego što sam očekivao. Kao gost, Grču se pridružio i Predrag Sikimić, riječki glumac , koji je sa Zofom izveo pjesmu ”Krv je moje svjetlo i moja tama”, na vrlo ekspresivan način, pa mogu reći da je ta izvedba utjelovila Zofovu želju da svojom muzikom pokaže represivnom sustavu kako ima onih koji su na nasilje spremni uzvratiti istom mjerom. Sve u svemu, skupina Grč s novom postavom doživljava drugu mladost, što se vidi i po uvježbanosti i kvaliteti benda, ali i po velikom broju mlade publike, od kojih neki nisu niti bili rođeni kada je Grč nastao. Posebno vrijedi istaknuti kako je Grč jedan od rijetkih bendova kojeg vole i punkeri i metalci i rockeri, što može diskografima ukazati i na komercijalni potencijal grupe koji se na prvi pogled ne vidi zbog sloja teške i mračne muzike. No, nije jedini uvjet da bi se bend prodavao, odnosno bio široko prihvaćen, lijepa melodija. To je i u ozbiljnoj (akademskoj) glazbi, još od Schonberga i njegove atonalne muzike prevaziđeno, a pogotovo je prevaziđeno u rock and rollu gdje su neki od najprodavanijih bendova Marilyn Mansona i Black Sabbath, koji kao Grč, imaju tešku i mračnu muziku, a ipak su zaradili milijune dolara. Osim toga ljudi vole horore, a dokaz za to su Steven King, filmovi o Draculi, Jason i Fredy Kruger i to da je zbog nastupa skupine Grč klub Stereo bio skoro pa rasprodnan. Stoga se nadamo kako će uskoro nova postava Grča snimiti nove pjesme i predstaviti ih na drugom albumu, na radost fanova, ali i bankovnih računa članova benda, menađera, diskografa... MT |
"Voajeri" (subota, 11h)
Ponovno se traži da sutra (subota) od 11h budete uz Svid.
Na 98,4 ili na www.svid.hr ili tu sa strane na "klikni i slušaj"! Naša je gošća ovoga puta Slavica Mrkić Modrić, novinarka Novog lista, a i ne samo to. Sutra vas u 11 na Svidu čekaju, dakle, dvije najminijaturnije žene na svijetu (neslužbeno). Čujemo se! Lena |
Albumi kultnih riječkih bendova od sutra u prodaji!
Sutra ekskluzivno se u prodaji na koncertu Grča u Stereu mogu kupiti albumi grupa Mrtvi kanal, Ogledala, Fit (Live u Stereu) i naravno debi slavljeničke grupe GRČ.
Sva su izdanja Dallas Records. Ne možeš vjerovat! Jel' da? Grč i Mrtvi kanal? Ogledala? Konačno su im albumi u prodaji! Stvarno smo se načekali, a nadamo se da se i strpljenje isplatilo! Vidimo se oko štanda s cedeima… |
ŽENSKI PROFIL
Sjedimo tako na kavi Svidove ženske snage Kristina, Jelena i moja malenkost i razgovaramo o nama, ženama, curama, gđicama i gđama. Razgovor je, kako i priliči ženama, obuhvaćao sve teme, od svjetske krize, preko novog albuma nekog banda do problema s kojima se žene susreću na bilo kojem polju djelovanja. Krenule smo nabrajati žene u našem kraju, pa i šire, žene koje su itekako važne za zajednicu. Sportašice, političarke, umjetnice, aktivistice. U želji da se o tim ženama više sazna predložila sam emisiju u kojoj bi gošće bile upravo te i takve žene. Kum emisije je Vava koji joj je ponosno nadjenuo ime Ženski profil, a s emitiranjem smo počeli prije dva tjedna. Led je probila Vedrana Simičević, alpinistica koja je prošle godine sa svojim suputnicama, tj. ženskom ekspedicijom osvojila 8021 m visok vrh Cho Oyu. Prošloga petka je usuret Međunarodnom danu borbe protiv nasilja nad ženama, moja gošća bila voditeljica Skloništa za žene Paola Bogović. Ovoga tjedna, točnije 28. 11. u točno 11:00 kreće još jedna emisija Ženski profil. Gošća će biti Ilinka Serdarević, a govoriti će nam kako je raditi sa ovisnicima u udruzi Terra. 01. prosinca Međunarodni je dan borbe protiv AIDSA. Kako se u Terri bore protiv kuge našega doba možete saznati samo na jedan način. Petak, u 11:00 sati, na frekvenciji 98.4. Carmela |
Vrijede li novi Guns n' Roses, saznajte večeras u 21 sat u Prženju Etera, a u 20 sati poslušajte intervju s grupom Grč u Zaljevskom Zvuku
U zaljevskom zvuku gostovat će nam grupa Grč i njihov frontmen Zof. Razgovarat ćemo o mitu vezanom uz ovu grupu, ali i nadolazećem prvom albumu te predstojećem njihovom koncertu u Stereu što će se održati ovaj petak u sklopu našeg serijala Rijeka zove.
A dijelit ćemo i karte za koncert na telefon 212 - 043 i sve to uz muzičku pratnju grupe Grč. Gostovat će nam i Tomislav iz udruge Ri rock, koji će najaviti treću večer festivala Minival i nadolazeći Ri rock. Naime, prijave za ri rock su istekle, pa se nadamo da će nas obavijestiti koji će bendovi nastupiti. GRČ Nakon četrnaest godine najave tipa "samo što nije izašao", Axl je dao dozvolu i Chinese Democracy je na tržištu. (iako neki fanovi po forumima sumnjaju da je Axl živ, jer se još nije javnosti obratio intervjuom, te da je stoga ovaj album objavljen – eto da malo zapaprimo za početak). Da je ovaj album izašao 1995. godine kritika bi ga pokopala jer je pun preproduciranih, pomalo kičastih laganica.Ipak, možemo reći da je Axl je zapravo iskombinirao power balade hair metala 80-ih i tehničke inovacije novog milenija. Sada, eto, oborio je time rekord myspacea, preko tri MILIJUNA! Klikova na dan. Ipak vrijedi naglasiti da nema previše zajedničkih točaka sa Gunsima kakvima smo ih do sada znali. Novi bend ima sasvim različit zvuk gitara, koje se više naslanjaju na Nine Inch Nails nego na neke legende rocka kao New York Dolls, što su bila referentna točka nedostajajućih članova Slasha, Izzya i Duff-a. Dodatni razlog toj razlici jest što su svoj doprinos novim Gunsima dali ljudi koji su nekada svirali u NIN-u, odnosno gitarist Robin Finck koji je suautor pjesme Better. Gitare na albumu odsvirale su osobe koje se odazivaju na ime Buckethead, priznati virtuozo u gitarističkom svijetu, a drugi je Bumblefoot, a treći je već spomenuti Robin Finck. No samo gitare su NIN, i uopće album ima genijalne gitarističke pasaže. Ali dojma sam da su gitare odsvirane bez filinga, onako "to im je posao, za lovu-bez strasti" što nije bio slučaj na prijašnjim GNR albumima, dok je ostatak Chinese Democracya čista komercijala. RnB ritam mašine, sintetičke klavijature itd...No ajmo mi pjesmu po pjesmu. Album otvara Chinese democracy, pržilica u stilu It's so easy s apetajta , jedna od boljih i rijetka koja podsjeća na stare ganse. Schacklers revenge je elektro rock pjesma, gdje se najočitije može čuti Axlova fascinacija Nine inch nailsima. Također jedna od boljih na albumu. Imate malo rock blues pjevanje, pa disco bridž – ili .....i malo komerc (Korn) refren. Ali najs. Better počinje kao neka pjesma od “Britni Spirz” i već poželite poslati Axla kvragu, da bi se kasnije razvila u techo hard rockericu, s iznimnim gitarskim solom. Ipak, taj “B. Spirz” dio svako toliko se pojavi te unatoč dobrom refrenu pokvari dobar dojam pjesme. Na, sve u svemu, Better je ona pjesma u kojoj je Axl uspio sintetizirati sve svoje ideje iznesene na albumu i da se nije dogodilo ono što slijedi, odnosno da je Better ostala najkomercijalnija pjesma Chinese Democracya, ovo bi bio genijalan CD. Ali nije. Zato, logički, slijedi slabija pjesma Street of Dreams koja se naslanja na stvar Breakdown s Use your illusion II, ali kako nema rockerskog zvuka starog benda, Street ne doistiže sjaj i frenetičnost Breakdowna, već zvuči kao neka adult oriented rock pjesma za blagovanje u skupim restoranima. Prva ljiga na albumu. Nastavljamo Axlovo potonuće s pjesmom If the world koja je propali pokušaj skladanja kulerske funky pjesme. Više zvuči kao šminkerska podloga za seriju Miami Vice ili neku kapitalističko propagandističku tupljavinu poput James Bonda. Posebno su iritirajuće sintetičke “ejtis” klavijature. Slijedi još jedna “šećerlema”, There was a time, koju otvara, onako vilinski zbor i RnB klavijature u pozadini. Uhhuh....i onda pjesma skreče u hard rock vode i tako to, pravi AOR. Još jedna AOR balada Catcher in the Rye, sa inflacijom Axlovih la, la, lajka i na, na, njajka. Po svemu sudeći Axl ima ambiciju pridružiti se iscijeđenim rock izvođačima kao što su Rod Steward i Elton John. Onda nam slijedi funk hard rockerica, pjesma Scrapped. Iako nije ništa posebno, dođe kao osvježenje nakon tupljavine od balada. Zatim konačno opet imamo jednu dobru pjesmu. Hard rockerska Riad and the beduins. Dakle ovako hard rock riff i onda neočekivani prijelaz na fluidni refren. Ipak zamjerka, previše aaaaaa uništi pjesmu. Također, poput stvari Scrapped, čini mi se da ova pjesma zvuči dobro samo zato jer je iznimka u ovom baladastom albumu. No svakako ima interesantnih rješenja na gitarama i zanimljivih poigravanja sa zvučnim efektima. Solaže su isto najs. Prva je onako rockerski saftasta, druga je ....eksperimentalna, na tragu Tom Morella. Onda nam pjesma Sorry počinje sa zvučnim efektima koji bacaju na Floyde s kraja 70-ih. I to bi mogla biti jedna od boljih laganica, iako je sve i dalje takooo sterilno. Pjesma IRS počinje kao neki RnB hitić, pa se razvija u rockić hitić koji bi, da je stari bend na okupu, bio eksplozivna pjesma, ovako je, kao neka minijaturna petardica. Pjesmu Madagaskar Axl svira već godinama i nije se mnogo promijenila. To mu je kao najambiciozniji komad muzike. Počinje sa sint fanfarama, pa imamo easy lisning ritam mašinicu i ljiga sinteve sve dok ne uđu bubnjevi i Axlovo falše kričanje, da nas podsjeti kako još zna dodatno usrati pjesmu svojim urlicima. U sredini pjesme imamo semplove iz filmova, govor Martin Luther Kinga, pa čak i referencu na stari hit Gunsa, Civil war. I tako to, pretenciozni komad RnB-a. Na to se nastavlja možda najužasnija pjesma na albumu This I Love, sterilna balada na klaviru, kao da ju je maznuo Oliveru, bljak! Ekstra bljak – kičaste orkestracije, tako da u usporedbi s This I Love, November rain zvuči kao neki Venomov brutalni komad muzike. Bljak totalni! I konačno na kraju još jedna balada s RnB ritam mašinom, pjesma zvana Prostitute. Ostaje za zaključiti, album počne dobro da bi postepeno sve više i više tonuo u komercijalne baladaste vode AOR izvođača poput Elton Johna i totalno potonuo sa zadnje tri pjesme. Nije preporučljivo za fanove gunsa, jer ovo nije rock and roll ploča, već komad sterilnog popa i preproduciranog AOR elektro hard pop rocka. Tako da fanovima Gunsa preporučamo ili Velvet Revolver, čiju vrijednost sam tek sada shvatio kada sam poslušao ovu "Axlovu ekstravagancu" nazvanu Chinese democracy, a također fanovima Gunsa bi preporučio solo album Duff McKagana "Beutifull Disease" Komadiće pjesama s albuma možete strimati na njihovom myspaceu GNR - Chinese Democracy Osim Gunsa u stoner kutku predstavit ćemo album grupe The Sword nazvan God of the Earth. Stoner kutak. Dakle za razliku od ne tako dobrog Chinese Democracya u Stoner kutku vam predstavljamo drugi album grupe The Sword, God of the Earth Navedeni album otvaraju i zatvaraju instrumentali. Prvi je The Sundering, s introm na akustarama pa onda imamo staro dobro stonersko rifovanje s primjesama Thrash metala. Posljednji instrumental zove se The White Sea. Onako, epski komad muzike u trajanju od sedam i pol minuta s nabrijanim metal gitarama, solažama u tercama i slično. No na albumu imamo još jedan instrumental, skrivenu pjesmu, cijelu odsviranu na akustarama. Zvuči kao križanac između srednjovjekovne muzike i bluesa. No da vidimo kakve su im pjevne stvari. Prva pjevna je The Frost Giant Daughter ili kćer snježnog diva (čitaj Jetija). Pjesmu odmah otvaraju zakučasti rifovi i posebno vrijedi istaknuti starinski zvuk bubnja, nema trigera, sve je organski, to je inače momentalno jako trendi riječ pa je zapamtite. Već navedeno ime pjesme nam ukazuje da su The Sword okupirani fantasy tematikom. Međutim, od The Sworda ne očekujte power metal, već zvuk naslonjen na blues hard rock rifove sedamdesetih i glas koji pomalo baca na Ozzya. No znaju tu i tamo iznenaditi s akustičnim pasažima koji bacaju na Jethro Tull, kao na meni najboljoj pjesmi na albumu To take the Black ili gore spomenutoj kćeri jetija. Tu se nalazi i izvrsna pjesma How Heavy this axe, s najizraženijom međuigrom dviju gitara, što je nakon stoner riffova i akustičnih pasaža i bubnjeva bez trigera četvrta bitna odrednica ovog izvrsnog benda. Peta su jasno fantasy riječi, ali o tome smo već pričali, pa gremo dalje. Pjesma Lords na početku sliči na pjesmu Maidena Flash of the Blade, no to traje samo kojih deset sekundi, jer se nakon toga The Sword vraćaju na svoj prepoznatljiv, već opisan zvuk. Slijedi pržilica komplicirana imena Fire Lances of the Ancient Hyperzephyrians, koja me malo rifovanjem, ali samo malo, podsjetila na death metal. Definitivno najžešća pjesma na albumu. Onda imamo stvar koja se bavi vještičijom religijom, odnosno krugom ili ciklusom života vještica Maiden, Mother and Crone. U prijevodu i sve će te razumijeti glasi, djevica, majka i starica. I onda smrt i to je, jeli, krug života. Za tu pjesmu su snimili i spot, onako mračan, jel'. Stvar Under The Boughs počinje doomerskim rifom na akustari da bi se pretvoriula u stoner thrashericu. Također jedan od favorita. The Black River nam opet vraća duple đitre u tercama, malo wah – waha, a vi čete sada poslušati stvar o vješticama. The Sword a bit će i Ramonesa i ostale lijepe muzike i prekrasne buke, pa nas slušajte večeras od 20 do 22 sata na 98,4 MHz ili preko streama. |
BeatNocha
Deerhunter
Microcastle Kranky, 2008. Vratila nam se prijateljica Zima. Šta nije to genijalno? Neki ljudi dijele glazbu na ljetnu i zimsku, neki redovno, neki ponekad. Nekad na istom albumu ima svih godišnjih doba. Npr. "Ce matin la" i "All I Need" su proljeće, "You Make It Easy" je ljeto, "Remember" i "Femme d'argent" su jesen, a "Le voyage de Penelope" je definitivno zima. Neki od vas su se sad složili a neki drugi njurgali da to nije tako. Klišeji da je ljeto užurbano, disko i seksi a zima spora, tužna i whatever su, naravno, potpune idiotarije jer ljudi nisu Borg i imaju svoje osjećaje i preference, no unatoč subjektivnosti ima nešto u tome. Tako barem misli Brandon Cox, boležljivi frontmen, plodni autor i mali čarobnjak zvuka koji već nekoliko godina predvodi Deerhunter. On i bend finiširali su "Microcastle" pred više od šest mjeseci, no izlaženje je planski odgođeno jer je ovaj novi album, veli Cox na blogu, jesenjsko-zimski. Rijetka su danas takva tempiranja i kontekstualizacije godišnjim dobom kad se release datumi baziraju na poslovnim rasporedima. Uostalom, stiže, kako bi rekao Mr. Garrison iz South Parka, "merry fucking christmass so fucking celebrate!" pa ćete se i sami prisjetiti da je glazba prije svega biznis. Nakon briljantnog komada ambient-punka (što nije samo duhovita kovanica, oksimoron, ako hoćete, već i istina prava), prošlogodišnjeg albuma "Cryptograms", Deerhunter pričaju još jednu glazbenu priču. Ne toliko remek-djelastu ili snažnu da bi mogla pomaknuti planetu s putanje, ali zato prepunu prekrasnih trenutaka. To je i dalje glazba umočena u mnogo reverbizirane distorzije, bogata teksturama i soundscape podlogama, sanjiva u svom oslanjanju na najbolje što su dale osamdesete na području alternativne gitarske glazbe (Jesus And Mary Chain, My Bloody Valentine, Cocteau Twins itd.), no ovaj put u formi albuma punog pjesama. Album funkcionira kroz tri cjeline – prva puna izdistorziranog popa ("Never Stops", "Little Kids"), druga puna mrakače i tišine gdje gitare i pripadajuće pedale zamjenjuje klavir ("Calvary Scars", "Green Jacket" i "Activa") i treća – ponovno glasnija i čvršča završnica ("Nothing Ever Happened", "Saved By Old Times") i kroz te tri cjeline ispada vrlo fokusirano i konzistentno djelce i iako djeluje kao medij za Coxove pjesme i samim tim svjetonazor i naposlijetku svijet sam, zapravo je proslava odlične kemije cijelog benda. Deerhunter se najčešće identificira sa Brandonom Coxom, no ovaj put su za uspjeh albuma zaslužni više nego ikad i Josh Fauver i Moses Archuleta kao ritam sekcija i nadprosječni udio drugog gitariste; on se zove Lockett Pundt i potpisuje autorstvo i vokale na odličnim "Agoraphobia" i "Neither Of Us, Uncertainly". Poruka koju Deerhunter mahom odašilje nije uvijek najkorisnija i najbolja, pogotovo kad se uzme u obzir da Cox u pjesmama uživa u izolaciji, samoći i svim tim depresivnim činjenicama života, a to, iako imaju svoju "happy being sad" opravdanost u nekim životnim razdobljima i neizbježne su kolikogod se vi trudili, nije preporuka za nikoga. Sva sreća da šalju i još jednu – da se spas od svega toga, uključujući dosadu i odvratno doba u kojem živimo može pronaći u umjetnosti. Svakako preporuka za svih vas, vjerujte, bolji album takve glazbe ove godine teško da ćete naći. "Go to the shore and, pray for the sea... ": Cover Me (Slowly), Agoraphobia, Never Stops, Little Kids, Microcastle, Calvary Scars, Green Jacket, Activa, Nothing Ever Happened, Saved by Old Times, Neither of Us, Uncertainly, Twilight at Carbon Lake Za one koji žele znati više: "Weird Era Cont." je isto novi album Deerhuntera, ok, više tehnički ep nego album koji dolazi kao bonus uz "Microcastle", bilo da kupite Kranky ili 4AD izdanje. Ništa manje impresivan komad glazbe! "A deer has to be taken with one shot. I try to tell people that but they don't listen... ": Snimljen po romanu "Tri ratna druga" Ericha Remarquea iz 1937. legendarni film "Lovac na jelene" Michaela Cimina jedan je od najfilmova svih vremena. 1978. na Oskarima pobrao je kipiće za zvuk, montažu, redatelja, film i, što je nekako, "well, y'knooow... ", najsimpatičnije, mušku sporednu ulogu. Christopher Walken ipak nije bez vraga – Christopher Walken. BeatNocha goes on: u četvrtak, 27.11., u 18.00... Max Tundra Parallax Error Beheads You Domino, 2008. Ko se još zove Max Tundra? Čak ni on sam! Ben Jacobs ima, osim bedastog umjetničkog imena, i novi album. Luda mjuza! Skroz! Čujemo se, ek. |
Opet "Voajeri"!
Dragi prijatelji Svid radija, podsjećam na još jedne "Voajere",
sutra (subota) od 11h. Naš je gost ovoga puta riječki publicist Velid Đekić. Dejt je na 98,4 ili na www.svid.hr Čujemo se! Lena |
Sting - The Brand New Day Tour Live
Jos malo radiofonične glazbe ovu nedjelju...
U 21h očekuje Vas snimka Stingovog koncerta s "Brand new day" turneje održane u The Universal Amphitheatre u L.A.-u. Detalji i tracklist: t.b.a. dexter |
BeatNocha Public Service Announcement
Vegan-hostile saga se nastavlja!
U četvrtak, 20.11., u 18.00 slušajte Majku BeatNochu i novi album grupe Deerhunter, "Microcastle" (Kranky, 2008.) Ovaj, za razliku od prekrasnog prošlog "Cryptograms", ima pjesme. Prave, s refrenima. Ae, ek. |
Zaljevski zvuk i Prženje etera od 20 do 22 sata utorkom
U Zaljevskom zvuku ugostit ćemo death metal bend iz Rijeke, grupu Czaar. Oni su nedavno osvojili gitarijadu na Grobniku, pa ćemo malo popričat i poslušat nekoliko njihovih pjesama. Osim toga, Tomislav akka Vojko će nam najaviti bendove koji će u četvrtak zasvirati u Stereu na drugom djelu festivala Minival.
Czaar - Alice in Hell A zatim u 21 sat Prženje etera Večeras u Prženju etera novi album norveške grupe Satyricon – The Age of Nero. Čini mi se da Satyricon, jedan od pionira black metala, pokušava sa svojim žanrom učiniti ono što je Matallica učinila sa thrash metalom, malo ga konkretizirati, skulirati i proširiti širim masama, čime će se, osim njihova istraživanja novih muzičkih područja, povećati i njihov bankovni konto. A s takvim pristupom su počeli s njihovim albumom Vulcano iz 2002. godine. I na dobrom su putu, jer novi CD je na tržištu samo tjedan i pol, izašao je trećeg studenog, a već je dobio zlatnu ploču u njihovoj matičnoj Norveškoj, te su Satyricon nakon Dimmu Borgira tek drugi black metal bend kojemu je to uspjelo. Što je čudno budući je black metal zapravo Norveška narodna muzika. Svakako im je uspješan bio i singl King s prošlog albuma Now, Diabolical. No vratimo se mi na The Age of Nero. Album počinje žestoko, Frostove duple kase i brzi death rifovi, a pjesma se zove Comando. Svakako ima dobrih djelova, na peduga je i prerepetitivna što će se pokazati boljkom cijelog albuma, uz Satyrovo pjevanje koje se odlično uklapalo u pompozni kontekst black metala, no u ovakvom pristupu skladanju gdje su čisti i precizni power riffovi, što na momente podsjećaju na Ministry, njegov glas zna zazvučati groteskno. No i dalje je sve žestoko i riffovi su disonantni i zakučasti, drugim riječima jako dobi. To je ono što mi je najbolje na albumu, riffovi kojih se nebi posramio niti rifmaster Tony Iommy iz Black Sabbatha. Iduća stvar Wolfpack je jedan od mojih favorita na albumu. Genijalan riff otvara, onako ravnjak na bubnju, prava vožnjua, samo da je Satyr malo ljepše odpjevao, ah ne možeš uvijek dobiti ono što želiš, ali možeš ono što ti je potrebno, a u svijetu vlada potreba za dobim riffovima, a Satyricon ih isporučuju. Nakon toga slijedi prvi singl s albuma Black Crown on a Tumbstone ili crna kruna na stećku, hih. I zbilja, ispravan odabir singla jer je to najbolja pjesma na albumu. Opet genijalan power riff, sav zamućen, precizni bubnjevi s duplim kasama koje daju dinamiku dok su udarci po dobošu više srednjeg tempa. A i Satyrov glas paše u ovoj pjesmi i zvuči opasno uvjerljivo. Onda slijedi pržilica Die by my Hand. To vam je da se naskačete i tako to do polovice pjesme, onda malo pada u doom vode imamo i Carl Orff zbor. Pjesma My Skin is Cold je ubrzana Gotičarka, mračna pjesma. I dobra. Zatim imamo pjesmu The Sign of the Trident s riffom koji je pokraden od Slayera, točnije iz pjesme Black Magic. Riff je malo sporije odsviran i ta stvar mi je najdosadnija na albumu. Slijedi najkrača pjesma Last Man Standing, ravnjak ritam, gruvi rifovi. Najs! A album završava doomerska Den sistie, pomalo dosadnjikavo. Sve u svemu, tri od pet, odlični rifovi, ali pjesme pre razvučene, repetitivne i glas je malo neuštiman. Satyricon - King Osim toga, večeras čemo imati, osim Stoner kutka i Hippy hard rock kutak. Povod za to je žalosna vijest. Prošli tjedan, točnije 12. studenog preminuo je legendarni bubnjar Jimi Hendrixa Mitch Mitchel. On je s Hendrixom snimio tri temeljna rock albuma Are you Experienced, Axis Bold as Love i Electric Ladyland. A tvrtka Heartman je u sjećanje na preminulog gitaristu Deep Purplea Tommy Bolina napravila fuzz ili ako hoćete distorzija pedalu. Pedala je rađena prema uzorku zvuka kojeg je Bolin imao, a najviše se može čuti na jedinom albumu kojeg je snimio s Purpleima Come taste the band. Jimi Hendrix Experience - Hey Joe Deep Purple - Love Child A ne propustite početak emisije jer vas čeka OVO. |
Sanader o ulasku u EU, problemima s umirovljenicima, proračunu i reformama
Danas je na savjetovanju ekonomista u Opatiji premijer Ivo Sanader održao proedavanje u kojemu se prvo svrnuo na ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Rekao je da postoje negativne okolnosti, a to su opći zamor unije oko proširenja, problemi s ratifikacijom Lisabonskog sporazuma i globalna financijska i gospodarska kriza.
No ipak je dobio potvrdu od Europske komisije da ako Hrvatska obavi svoje dužnosti prema uniji, počet će se s pregovorima za ulazak Hrvatske u EU do kraja 2009. godine. Rekao je da u sadašnjem trenutku Hrvatska ne može dobiti veću potporu. Dodao je da te dužnosti moramo obaviti zbog sebe, a ne samo zbog unije. Istaknuo je neke od tih dužnosti. Prvo je privatizacija brodogradilišta, koja je nužna, kako je naveo, ne samo zbog zahtjeva unije, već i zbog toga što su ona nisu financijski održiva. No, naglasio je da je to čvrst zahtjev unije, jer tamo vlada potreba za jednakošću u tržišnim uvjetima među članicama. Što se tiče potrebe za reformom pravosuđa i borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala, rekao je da smjene na vrhu ministarstva unutarnjih poslova i pravosuđa već daje rezultate, a najvio je i otvaranje trogodišnje sudačke akademije u Splitu kako bi se obrazovali novi sudci koji bi zamijenili korumpirane. Što se tiče gospodarske situacije rekao je da Hrvatska još nije u opasnosti, ali mjere koje poduzima valda i koje je danas ponovio, poput zamrzavanja rasta plaća i neizdavanje božičnica, osigurat će da Hrvatska ne dođe u opasnost od loših posljedica gospodarske krize. No, koalicijski partner vlade Silvano Hrelja iz HSU-a je rekao kako će ako božičnice ne budu izdane, njegova stranke istupiti iz koalicije, čime se onda dovodi u pitanje opstojnost vlade. Sanader odgovorio, da je došlo do nesporazuma kojeg će riješiti dogovorom s strankom umirovljenika, te je dodao da su oni ozbiljna stranka koja je svjesna aktualne situacije. Sanader je pozdravio je Milinovićevu reformu zdravstva, iako je naglasio kako ona neće biti učinjena nauštrb najugroženijih slojeva građana. No, nije rekao znači li to da će se neke stavke prijedloga zdravstvene reforme mijenjati. Najavio je i izradu nacionalnog sporazuma o plaćama koji će vlada izraditi zajedno s sindikatima i udrugom poslodavaca koja je najavila kako iskoristiti gospodarsku krizu za otpuštanje radnika. Sanader je pozdravio mjere Hrvatske narodne banke o stabilnom tečaju kune, ograničenju zaduživanja i održanju nelikvidnosti, te je najavio de će proračun biti takav da deficit iduće godine bude 0% i odbacio pomoć od MMF-a. Nastavio je priču o proračunu te su i on i ministar financija Šuker rekli su da će biti uravnotežen u skladu s restriktivnom fiskalnom politikom. Odnosno nisu rekli iznos proračuna, ali su dodali da neće biti smanjenja niti povećanja poreza, a sam proračun će biti donešen što kasnije moguće, kako bi se prilagodio aktualnim stanjem u svjetkom gospodarstvu. Osim toga na izradu sporazuma pozvat će vodeće opozicionare, te će uvažiti savki njihov konstruktivan prijedlog. Poput Mesića upozorio je strane banke kako neće dozvoliti iznošenje novca izvan Hrvatske, niti će im biti dozvoljeno nesmiljeno povećanje kamatnih stopa. Opet poput Mesića, zaključio je da će politika vlade za iduću godinu biti neka vrsta New Deala gdje će se kroz gospodarsku politiku promišljati trenutak, a vodit će se računa i o najgorem mogućem razvoju situacije, za što se nada da se neće dogoditi. |
BeatNocha
četvrtkom | 18.00
Envelopes Here Comes The Wind Brille, 2008. Ovaj album vraća me u dane kad smo MTV vidjeli samo na Hit Depou. Da, da, znam, sad će ovi mlađi pudingočitači reć – evo ga stari prdonja opet slinavi za vremenima kad je Danijela Trbović bila samo u Info Depou i sad će nam držat dosadne lekcije iz nostalgije – ali ozbiljno, tom nekad jedinom prozoru u svijet strane glazbe (brrrrrr, kakvo grozno vrijeme!) znao se zalomiti, pogotovo u ranijim danima, kakav spot od Belly ili Throwing Muses, kad smo već kod tete Donelly. Ili Suede (bio je to Suede s početka karijere, ne ono radijsko smeće kasnije!), pa onda Mazzy Star, pa Jeff Buckley, pa Elastica... Pa Echobelly! Sjećam se da sam čak vidio i spot za «Motorcycle Emptiness» tamo. Ne, moja poenta ne bi trebala biti da je prije na HRT-u bilo više tzv. indie glazbe. Čega? A. Samo sam htio reći da me «Here Comes The Wind» vraća u dane kad se reklo indie i nije se trebalo objašnjavati da to i nije baš, ono, indie skroz jer nije independent jer je to izdao veliki izdavač al u biti je jer je na tragu tih gitarskih bendova tipa Fugazi, Dinosaur Jr., Minutemen, Big Black i na kraju krajeva Pixies bla bla drla drla... Izuzetno mi je drago da danas živimo u doba kad je svako glazbenik i postoji internet i sve je indie. Evo, sad bez italica. Indie. A sad u boldu. Indie. Pa jedan underline indie... evo ga: indie. Čak je i Severina indie. Je, je, stvarno je. Samo kod nje je to skračenica od indeed san se pojebala na brodu i onda su to svi, al stvarno svi doma gledali. Da, neke skračenice su drugačije od drugih. Da skratim rant jer me nigdje ne vodi. Envelopes! Taa-daa! Bend koji sa izrazitom lakoćom i uvjerljivošću vraća dah gitarske pop rock glazbe iz prošlih dekada, bilo da se radi o američkom new wave-u osamdesetih ili brit-popu devedesetih. I jednom i drugom pristupaju sa suvremenim «ajmo-sve-stavit-u-teču-pa-čagod-ispadne» mash up stavom i upravo to da utjecaje ne skrivaju nego se razmeću s njima, miješaju ih i pritom stvaraju jako dobar indie-pop (šta je sad to? ne misli valjda na šamana?), ako takva glazba još uvijek postoji, a izgleda, sva nomenklatura kvragu, da postoji, čini Envelopese odličnim osvježenjem u plejeru. Odmah na otvaračici «Party» pokazuju besramnu fascinaciju Pixiesima. Vokale izmjenjuju malo ravnopravnije od seksističkog Franka Blacka i potlačene Kim Deal, no bas i gitara svakako upučuju na Boston. Ne na bend, ej, alo. U «Freejazz» se malo čuju Sugarcubesi, malo Talking Heads, dok «Heaven» definitivno baca na Weezer. Sve su to neizbježne paralele jer Envelopesi ne zaziru od ničeg i, ponavljam, ničeg se ne srame; oni isporučuju indie rok (hm? šta? ko? za jest nešto?) klišeje koji opet zvuče dobro i novo. To nije lako za izvesti. Pogotovo ne tako lako, kako se čini da je izvedeno, kad ih se sluša. Nekad («Put On Hold») čak budu i skroz moderni, ono, skroz, pa imaju i kompjutere i umjetne bas linije šta idu dgdggddgdgdgdgdgdgdgdgggdgd. Ma, ludo. A «I'd Like To See You» je totalni hit. Majke mi! Ovaj bend dolazi iz Švedske, što iz Štokholma, što iz Malmoa, što iz Pariza (da, da, to je isto u Švedskoj, sad po novom) iza sebe ima album «Demons» (nisu demoni nego demo snimke na švedskom, stvarno), glavno muško u bendu je Henrik Orrling na čijoj farmi i snimaju glazbu, glavno žensko u bendu je Audrey Pic koja pjeva kao drski mali/prekrasni slatki (odaberite sami) spoj Victorie Bergsman (bivši The Concretes i žvokal (to je skračeno od ženski vokal) u Peter, Bjorn And John singlu «Young Folks») i Nico (neću valjda sad objašnjavat ko je ta stara krava koja nikad nije znala pjevati!?), a tu su još i Fredrik Berglind-Dehlin na gitari, Martin Karlsson na basu i Filip Ekander na bubnjevima, skupa su od 2001., a ovaj album im je isproducirao Tore Johansen i ako vam kažem da je radio sa Cardigansima, Suede, OK GO, New Orderom, Marthom Wainwright i Franz Ferdinandom, znati ćete da se radi o njuški. Ne, ne, njuški.. njuški. Krivo ste čuli. Da, da. Nepogrešiv ukus u osamdesete i devedesete, odlično pjesmoklepstvo i energija – to su Envelopes. A najbolje od svega je to što su tako jednostavni. Znači, ako volite indie (ne, ne, gospođo, to nema veze sa Harissonom Fordom, ne, spremite to, hvala), ali u onom Hit Depo smislu s početka ovog više jadnog konstrukta nego poštenog teksta, onda će vam ova francusko-švedska kombinacija biti slatko malo otkriće godine. Jesam nešto zaboravio? Mmm... Ne. Vjetre s Skanderne, eeeeee...: Party, Freejazz, Put On Hold, Heaven, I'd Like To See You, What's The Deal?, Calypso, Life On The Beach Slijedeća BeatNocha (ČET, 13.11.08, 18.00) presents in glorious vegan-hostilescope: Francois K Masterpiece Ministry Of Sound, 2008. Stari dida Francois Kevorkian je frend sa svima, producirao je svih i zna sve, a ove godine je zamiksao trostruki album najboljih plesnih i elektroničarskih stvari svih vremena. I skromno ga nazvao "Masterpiece". Malo spike, puno mjuze, a između Napolija, Manchestera i Tokyja (tako se zovu pojedini diskovi) za puštanje sam odabrao Tokyo. Hai! Kichigai! Pozdrav, ek. |
Mesić najavio "Hrvatski New Deal"
Predsjednik stjepan Mesić danas je otvorio 16. tradicionalno savjetovanje ekonomista. Izlaganje je započeo tvrdnjom da je ovo dramatičan trenutak jer se očekuje preljevanje svjetske ekonomske krize u Hrvatsku, na što se moramo pripremiti.
Međutim, istaknuo je da se za krizu pripremila samo Hrvatska narodna banka, dok je vlada do sada ignorirala njegova upozorenja oko nadolazeće gospodarske krize, koja su se pokazala istinitim. Ipak, istaknuo je dva poteza vlade koja ukazuju na novi kurs gospodarske politike, čime će se djelomično amortizirati štetne posljedice svjetske gospodarske krize. To je odustajanje od prodaje dionica INA-e i izdvajanje plinskog biznisa izvan INA-e, čime plin ostaje državi. No, iako je pohvalio dva vladina poteza, naglasio je da se trebamo čuvati takozvanih mudraca reformatora, koji žele povećati namete zaposlenim ljudima i umirovljenicima. Iako nije direktno prozvao, najvjerojatnije se ta kritika odnosila na prijedlog reforme zdravstva ministra Milinovića. Zatim je poručio stranim bankama koje su vlasnice hrvatskih banaka kako ne mogu novac hrvatskih građana i gospodarstvenika ulagati samo u svoje zemlje, jer Hrvatska ima pravo svoj novac investirati u svoju zemlju. Rekao je da se gospodarska kriza može ublažiti čuvanjem stabilnosti proizvodnje i izvoza, povečanom štednjom čime bi se riješio problem života na kredit, te treba čuvati stabilnost radnih mjesta. Također je rekao kako treba ulagati u projekte koji donose neposrednu financijsku korist, a ne u skupe projekte koji se isplaćuju tek nakon desetak godina. Na kraju je rekao da se pod hitno treba usvojiti nacionalna strategija za borbe s krizom takozvani Hrvatski new deal, te je sažeto prikazao osnovne karakteristike. A to su zadržavanje novca u zemlji, socijalno osjetljiva politika, očuvanje radnih mjesta i ulaganje u proizvodnju za izvoz. Nakon Mesića predavanje je održao Ljubo Jurčić, koji se pohvalno izrazio o Mesićevom govoru. A što se tiče situacije u državi, Jurčić je rekao kako u Hrvtskoj nema konsenzusa što su to nacionalni ciljevi, stoga smo ovisni o kreditima, odnosno o financijski kretanjima izvan zemlje. Posebno je istaknuo činjenicu da nismo energetsko neovisni, a niti je razvijena domaća proivodnja hrane, što nas čini dodatno povećava opasnost od preljevanja svjetske gospodarske krize u Hrvatsku. Rekao je da je razlog velikog zaduženja države to što više trošimo nego što proizvodimo, što se mkože promijenitzi povećanjem domaće proizvodnje hrane jer u zemlji imamo tržište od 30 milijardi dolara koje ne iskorištavamo već prepuštamo strancima. Također se zapitao je li isključivo svrstavanje uz NATO pravi nacionalni interes, budući je Hrvatska zavisna o ruskoj nafti, te je zaključio kako je on za svrstavanje, ali uz hrvatske nacionalne interese. Nakon Jurčića govorio je Nadan Vidošević koji se založio za jači utjecaj države na gospodarstvo i privatnike, djelomično po uzoru na Kinu. |
Zaljevski zvuk i Prženje etera od 20 do 22 sata
Večeras u zaljevskom zvuku nam gostuje društvo iz udruge Ri rock koji će najaviti seriju koncerata u Stereu pod nazivom Mini Val, ali s njima ćemo popričati oko nadolazećeg ri rocka, gdje se može prijaviti, a podsjetit će nas i na novotvoreni music box (vjerni slušatelji će se sjetiti da je Denis iz Donar go vs Nobel otvaranje boxa najavio već pred dva tjedna).
Zatim nam dolaze duo koji se krije iza konspirativnih imena Pinky i Vule, a predstavit će svoj projekt Pink Wolf. Radi se o nečemu što me podsjeća na Velvet Revolver na stereoidima. Pa poslušajte. A zatim u prženju etera slijedi...... ......Cradle of Filth – Godspeed on devils thunder - Ovaj album je zao! To se može prepoznati iz svih elemenata, od gotičkih klavijatura, speed metal gitara, ubrzanih bubnjava da vam se čini kao da je netko pustio snimku na fast forward, zlih glasova Dani Filta i njegove kompanjonke, pa do teme samog albuma. Naime Godspeed on Devil's Thunder je konceptualni album i bavi se životom francuskog plemića Gilles de Rais-a, koji je bio ratni sudrug Ivani Orleanskoj. No to Cradle of Filth previše ne zanima, već se oni bave skrivenom (okultnom) pričom o de Raisovom životu. Naime, smatra se da je on bio alkemičar koji je u potrazi za kamenom mudraca poubijao više ljudi, pa ga se može nazvati serijskim ubojicom. Stoga je bio optužen za herezu, demonologiju, mada se većina povjesničara slaže da mu je zločin, kako bi se reklo regionalnim izrazom upakiran. No kako god, odlična priča za opaki gothic metal album. Tako da između svake pjesme imate govorni monolog Gilles de Rais-a u kojemu vas on vodi kroz album, a svaki monolog je popraćen, jasno, gotičkim klavijaturama. A nakon toga-pržiona. Posebno vrijedi istaknuti drugu pjesmu Shat out of Hell, koja dolazi nakon monumentalnog instrumentalnog introa. Shat out of hell ima prave death/heavy zarazne harme, odsvirane COF brzinom, znači tuta forca gothic metal. Kao rpg igrici kada mačem jurišate na zvijeri iz “ambisa” ili tako nešto. Zatim meni najdraža, malo sporija, ali s više safta i lijepim fantasy ženskim vokalom na refrenu pjesma nazvana The Death of Love. Onako, hitoidna gotičarka srednjeg tempa. Zatim se nastavlja za pržilicama, a posebno vrijedi izdvojiti pjesmu Honey and Sulphur, koja, kada sva ritam sekcija stane ima zborne djelove inspirirane Carl Orfom, a za mlađe slušatelje možemo reći da asocira na soundtrack od Gospodara prstenova, jasno uz dodatak ekstremnog metala. A iako je cijeli album nabrijan, svakako je najnabrijanija pjesma upravo Godspeed on Devils thunder. Bubnjevi zvuče kao pneumatska bušilica, death harme, vrištavi vokali, sve što najviše volite od agresivne muzike. Uglavnom, meni se jako dopao album. A novi album imaju i Eagles of Death Metal. Kako znamo njihovu povijest i to da im bubnjeve svira Josh Homme iz Queens of the stone Age, koji također odsvira gitare u studiju, a ujedno je i producirao ovaj album, tako nije za čuditi se što Eaglesi mrtvog metala neodoljivo podsjećaju na Queense. No tu možemo naći i elemente zajebancije Jon Spencera. I zapravo takva kombinacija bi nam trebala dati odličan album. OK, album je dosta dobar, no meni fali malo force u pjesmama. Previše je pjesama srednjeg tempa, pa nakon šeste stvari koncentracija pomalo popusti. Uglavnom album otvara rokić hitić Anything 'cept but true. Pravi QOTSA komad mjuze, kao da je skinuta sa Ere Vulgaris. No to je Ok, jer kako bi rekli ameri, ta pjesma Rocks! Zatim slijedi singl Wanna Be in LA. E ta malo vuče na Spencera i ta je dobra. Onako kulersa blues rockerica sa tim Spencerovskim elementima krčenja kada se najmanje očekuje. Vrijedi izdvojiti High Voltage, eksperimentalniju pjesmu. Puno gitarskih efekata i vokala koji se preklapaju, pjevaju u falsetu, u basu, tenoru, kao neka raštimana i mrtva pijana klapa. Secrte plans ima ritam kao orkestar daktilografkinja. Now I'm a fool je kao neka Beckovska akustična laganica. Heart on, pjesma po kojoj je album nazvan besramno krade rif od Rolling Stonesa, no Eaglesi mrtvog bla..nisu jedini koji to rade, pa ćemo im oprostiti, a na refrenu je gitara, opet, kao da je copy pasteana sa QOTSA-inog albuma Era Vulgaris. Treba dodati da vokal na ovoj pjesmi zvuči kao Brian Ferry za vrijeme boravka u bendu Roxy Music. Nakon toga slijedi Cheap Trills, sa ženskim back vokalima i Stones rifovanjem. Fascinacija Stonesima i povješću Rocka se nastavlja do jedanaeste pjesme Prissy Prancin' koja započinje akustičnom gitarom koja kao da je skinuta sa Desert Sessionsa (opet taj Josh Homme). I posljednja I'm your Torpedo je kao kombinacija QOTSA-e i Joy Divisiona. A također imat ćemo razgovor s organizatorima predstojećeg koncerta skupine Mogwai. A i niz novosti i svega ostalog, pa se slušamo od 20 do 22 sata na 98.4 MHz ili preko streama. |
Miriam Makeba Live in concert
Povodom jučerašnje smrti legendarne "Mama Afrike", Miriam Makebe, ovotjedni nedjeljni koncert posvećen je upravo njoj.
Miriam Makeba, punim imenom (pazite ovo) Zenzile Makeba Qgwashu Nguvama Yiketheli Nxgowa Bantana Balomzi Xa Ufun Ubajabulisa Ubaphekeli Mbiza Yotshwala Sithi Xa Saku Qgiba Ukutja Sithathe Izitsha Sizi Khabe Singama Lawu rođena je prije 76 godina u Johannesburgu. Pjevanjem se počela baviti još za vrijeme škole, a ubrzo je započela i nastupati s različitim jazz orkestrima 50-ih godina. Poseban utjecaj na njezin afro-jazz stil imao je legendarni Hugh Masekala, kasnije i njezin prvi muž. Koncem 50-ih odlazi iz JAR u SAD i Britaniju u potrazi za svjetskom slavom gdje upoznaje tada osobito popularnog Harryja Belafontea. S njim snima zajednički antiapartheidski album za koji dobiva Grammy 1966. godine. Zanimljivo je kazati kako je zbog svoje brobe protiv apartheida dobila izgnanstvo iz svoje domovine, a u isto vrijeme imala status počasnog državljana u čak 10 zemalja te isto toliko putovnica. Politička aktivnost obila joj se o glavu 70-ih godina pa je upala u probleme zbog svojeg drugog braka s trinidadskim borcem za ljudska prava. Zato se preselila u Bruxelles. 1986. godine dobila je UN-ovu nagradu za mir. Poznata je po glazbenoj suradnji s Paulom Simonom na albumu "Graceland" koji joj je ponovno otvorio put prema glazbenoj sceni. Na poziv Nelsona Mandelle vratila se u JAR, a album "Homeland" 2000. godine bio je u užem izboru na nagradu Grammy. 2005. godine odlučila je oprostiti se s publikom kojoj je pjevala 40 godina i to velikom trogodišnjom svjetskom turnejom. Upravo jučer, na njezinoj turneji u Italiji, u gradu Caserti umrla je od infarkta nakon pola sata održanog koncerta održanog u povodu borbe protiv zloglasne talijanske mafijaške organizacije Camorre. Poznata po svojem glasu (i stasu), ostala je ovjekovječena na mnogobrojnim kompilacijama afričke glazbe, world music kompilacijama, soundtrackovima i sl. Ugodno slušanje, dexter |
Na Kozali otvoren Music box
Danas se u zaštitnom naselju Kozala, Kozala, Ante Kovačića 24, dogodila primopredaja preuređenih skloništa osnovne zaštite udrugama Ri rock i Riječka alternativa za potrebe Music boxa, prostora za probe mladih riječkih bendova.
Ideja Grada je i u ovom projektu odgovoriti na potrebe onih koji stvaraju urbani riječki zvuk i ostvariti bar dio potrebnih uvjeta da njihova kreativnost Rijeci donese novu svježinu u utabanom putu i kontinuitetu riječkog rocka i alternative. Riječ je o praznim, zvučno dobro izoliranim skloništima koja nisu bila u funkciji, a koja je Grad Rijeka preuredio razmišljajući upravo o ovoj namjeni. Smisao ovoga projekta odnosi se na razumijevanje važnosti i podržavanje različitih inicijativa u kontekstu opredjeljenja našeg grada, konkretno, riječkih bendova i riječke publike, prema razvoju progresivne, drugačije glazbe koja u tom smislu i Rijeku čini drugačijom, žešćom i bržom od drugih. Riječki je zvuk jedna specifična riječka priča koju uspješno pričamo već 30 godina. Pa iako subkultura i alternativa po definiciji ne pripadaju pod okrilje podrške institucija, opredjeljenje Grada Rijeke je nenametljivo poticati razvoj ove scene budući da ona predstavlja snažni dio identiteta našega grada. Grad Rijeka je u radove, opremu i prilagodbu navedenog prostora uložio ukupno 463 000 kn Cijena probe po satu je 10 kuna, a zainteresirani se mogu javiti preko udruga Rirock ili Riječka alternativa |
Looking At The World With Love
U kakav smo to nezahvalni kaos uletjeli? Glavom prvo, kao automobil u glasni umfal, kao Dorothy Gale u nemilosrdan tornado, kao padobranac u rijeku nabubrenu piranama. U kakvo smo to vrijeme smrti ušetali? Neupozoreni, iznenađeni pa onda grubo, nogom i tvrdim đonom realnosti udareni gdje najviše boli i zbunjuje. U kakav tamni period netrajne prirode smo gurnuti da svaki razumni instinkt biva razoružan naglim nestajanjima i svršecima? Kako shvatiti da je sve postojeće stvoreno uzrokom i da iste te okolnosti dovode i do kraja? Hoćemo li iz ove ružne sezone izaći pametniji? Je li ovaj obrazac svršetaka samo prividno teži od uobičajenog pulsa izmjena života i smrti ili je i to priroda svih stvari, doživljena kao zgusnut i bezobrazan koncentrat samo zato jer smo zaboravili da se svaki dan ponovno rađamo i umiremo, zavučeni u bezbroj svakodnevnih poslova koje treba obaviti u roku, mejlova koje treba poslati, ljutnji koje treba održavati i ostalih što smislenih što besmislenih rituala koje zovemo život? Zovemo li život životom ili se samo pravimo da znamo o čemu govorimo? U trenutku kad se najčudniji ponedjeljak odmotao ispred svih nas taknutih postali smo nijemi i puni pitanja. Bespomoćni komentari i sve te riječi koje nedostaju i ne mogu biti izrečene. I onda, poslije svega, u razmotavanju dojmova i topljenju nevjerica, usred tmine i osjećaja težine – jedna sjajna stvar! Nekoliko ljudi s kojima sam pokušao razgovarati (pokušao jer to nije bio razgovor već samo čuđenje) okrenulo se istom unutarnjem impulsu – biti s voljenom osobom. Jedini antibiotik u tom trenutku bio je upariti se sa svojim parom i potražiti utjehu u ljubavi. Najrazličitijim vrstama ljubavi – stisnuti se uz partnericu, partnera, nazvati majku, oca, prijatelja kojeg držiš na ljubomornoj razdaljini, stisnuti ruku, opipati život, probuditi se. Čini se da tijelo ili um koji ga drži uspravnim – samo, bez naših medvjeđih usluga i dobrih namjera, zna što je srž svega tek kad nam smrt nalijepi selotejp preko usta i raširi nam oči. Ljudi, molim vas, gledajte na svijet s ljubavlju. U međuvremenu čitajte recenziju za The Presets koje smo slušali prošli četvrtak, a sutra u 18.00 slušajte novu BeatNochu u kojoj The Envelopes sviraju večinu svog "Here Comes The Wind" (Brille, 2008.) albuma. Bit će dobro. Dobar je to album. ek |
Posljednji pozdrav Robiju
Napustio nas je Robi Paulić.
(foto:NL) Prijatelj, kolega, jedan od pokretača stranice Ri rock com koja je osim muzičkih vijesti uključivala i razne eseje vezane uz rock muziku i promociju domaće scene. Bendovima je osiguravala dowloadove albuma i tako postala jedna od glavnih arhiva za sve zaljubljenike Ri rocka. Prvi put sam ga upoznao još kao gitaristu benda , tada Metro, a kasnije Metrobolik, da bi se bolje upoznali za vrijeme dok je puštao muziku u Palachu i kasnije kada me je pozvao na suradnju na stranicama Ri rock com. Ovo je jedan od najtužnijih događaja ikada, toliko da su riječi nedovoljne za opisati emocije. M.T. Dragi Robi, sumnjam da ćeš pročitat ovo što ti pišem, al samo da znaš – bio sam maločas kod tvojih, Vanje i Anamarije. Nije još čovjek izmislio dovoljno dobre riječi kojima bi se precizno opisalo stanje, ne samo njihovo, već i moje. A mi nismo bili baš skroz nebliski,ča ne? Imali smo još brdo stvari za napravit, znaš one projekte i bohznačasene... I gledao sam tu jučer i čekao da uhvatiš zrak i donekle barem odahnem od sveg onog tužnog skupa... Ne znam se oprostiti od prijatelja i kolege na bolji način, pa ako je nedovoljno dostojno ili dobro, sori... Počivaj u miru, a siguran sam da će Vanja uskoro uhvatit u ruke (isto možda u lijevu?) tvoje gitare i nastavit tamo gdje još možda nisi ni bio... Vava |
Zaljevski zvuk i Prženje etera od 20 do 22 sata utorkom
Eto grozan tjedan je iza nas, napustili su nas Robi i Bada.
Sječat ćemo ih se. Razgovarat ćemo sa bendom One Piece Puzzle koji će nam pustiti svoje najnovije pjesme i nestrpljivo očekujemo njihov album. Također, Raul iz Mandelbrot seta će nam najaviti jedan koncert u Palachu. A u Prženju etera imamo novi album Hank Williamsa III. On je svoj muzički pravac nazvao Cowpunk ili krava punker. Jasno, razlog tome je što uz Country dodaje elemente punka ali i heavy metala. Čak je svojevremeno svirao bas gitaru u thrash metal bendu Superjoint ritual bivšeg pjevača Pantere Philipa Anselma. Ipak, ovaj novi album nazvan Damn right, rebel proud, je većinom country, sve do tek devete pjesme Long Hauls and Close Calls kamo uleću distorzija i sve ono lijepo što nas veže za punk i metal. No u countryu Hanka trećeg isključite bilo kakve poveznice s Garth Brooksom ili Kenny Rogersom, jer njegov country je brz sirov i ima sve najbolje elemete kantrija, a oni grozni su izbačeni. Ali, šta češ, nije metal. Naime, ovaj album je izveden s njegovim Damn Bandom koji svira country i Hellbilly, dok je druga postava benda nazvana Assjack (magarac) zadužena za punk i metal elemente. Album otvara bluegrass pjesma Grand ole Opry gdja se žali što ga ta famozna Nashwille institucija ne želi, ali tako nije željela Johnny Casha sedamdesetih, pa zato još bolje. Album nastavlja s pravom bugi vugi kantri pjesmom Wild and free. Me and my friends je prava kulerica u stilu Dwight Yoakama . Six pack of Beer je speed bluegrass, banjo slide itd.....Onda imamo laganicu Wish I knew s pedal steel gitarom, pa rockerica If you can't help your own i tako to. Vrijedi izdvojiti i predzadnju 3 Shades of black, fingerpicking akustičnu pjesmu, koja harmonijski pomalo baca na Cashovu Ghost Riders in the Sky, no u njoj ipak kaže "We all like metal and whyskey". Preporučljivo za sve kauboje koji nisu melankolični, već maštaju o pick up trucku, sačmarici i sisatim plavim konobaricama u Road housima. Uskoro se očekuje metal Assjack ploča. Osim toga čeka nas niz odlične muzike. Slušamo se. |
Simply Red - Live at Royal Albert Hall (2007)
U nedjelju, 9. studenoga 2008. vodimo Vas na koncert Simply Reda održanog u londonskom Royal Albert Hallu 2007. godine na turneji "Stay".
Ovu turneju prati više zanimljivosti, no evo nekih od njih: - 2007. godine Simply Red je održao ukupno 6 rasprodanih koncerata u navedenoj dvorani - album "Stay" posljednji je studijski album Simply Reda nakon 25 godina iznimno uspješne karijere - M. Hucknall od ove godine započeo s objavljivanjem solo albuma - u pripremi oproštajna svjetska turneja Simply Reda koja će se održati u periodu 2009-2010. Više o svemu na www.simplyred.com Tracklist: Soul Theme The World & You Tonight So Beautiful For Your Babies The Death Of The Cool So Not Over You They Don't Know Night Nurse Lady Stay Holding Back The Years Debris Good Times Have Done Me Wrong Oh! What A Girl! Thrill Me Stars Sunrise Money’s Too Tight (To Mention) Fairground Something Got Me Started If You Don't know me by now Ala Boh i se. dexter |
KAD U VOJSKU POĐEM...
Jučer je hrvatski narod u svim trima središnjim Dnevnicima imao priliku svjedočiti povijesnom trenutku u kojemu se mladi ljudi odlučuju poći u vojsku. Zabrinute novinarke i novinari pokušavali su «izvući» iz mladih «domuljuba», sadašnjih ročnika, razloge njihovoga prijavljivanja u vojsku, a rezultat je uglavnom bio sljedeći:
1. Nemam posla pa se nadam da će mi vojska omogućiti «egzistenciju». 2. To sam oduvijek želio; želim služiti svojoj domovini. Većina mladih ljudi- ročnica i ročnika dolazi iz Slavonije jer kako je jedna novinarka rekla, «razumljivo je jer je to područje najviše bilo pogođeno ratom». E pa meni to baš i nije najrazumljivije, već upravo suprotno. Zbog čega se onda ti mladi ljudi odlučuju služiti domovini koja im nije, nakon ratnih razaranja, niti dala posao niti šansu za «kvalitetan život»? Od koga će braniti državu, od nje same? Hoće li ti budući vojnici jednoga dana morati braniti tuđe interese u nekoj dalekoj zemlji? Vjerojatno hoće jer sm ona putu ulaska u NATO. Za sada je sve u redu jer mi samo profesionalce šaljemo na taj put. Ali možemo li biti sigurni da će tako i ostati? Ja nisam sigurna. Mogu razumijeti da svaka država treba formirati vojsku, razumijem to iz perspektive naručitelja- vojske. Ali iz perspektive tih mladih ljudi? Je li to moderan oblik domoljublja ili bunta? Ako je to domoljublje, onda ga kao takvoga ne poznajem. Zar se to «iznenadno, snažno domoljublje» javilo zbog straha za vlastiti život u ovoj nesigurnoj državi? Ma tko su ti koji nam ovu državu čine nesigurnom i koji nam tjeraju strah u kosti? Ne oni koji se tuku po parkovima i koji istjeruju pravdu bombama, već oni kojima taj strah, koji narod osjeća, odgovara jer se strahom najlakše manipulira. Prestrašeni građanin je napouzdaniji glasač! Ako je bunt, onda je krenuo krivim putem. Žudim ta tim da se ti mladi ljudi okupe ispred Vlade i kažu: «Dajte nam naš posao!» kao što su nekada isto neki, mladi ljudi vikali «Vratite nam naše devize». Znam, znam, drugo je vrijeme i drugačije su povijesne prilike, ali je gospodarska i ekonomska situacija vrlo slična, na rubu propasti, a sredstva se i dalje koncentriraju samo u jednome gradu. Hoćemo li zbog straha za vlastitu sigurnost i loše egzistencijalne situacije svi krenuti stopama tih mladih ljudi kreirajući neki novi oblik domoljublja- straholjublja, ne znam i bojim se uopće saznati. K. |
< | studeni, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv