SVID radio

U kakav smo to nezahvalni kaos uletjeli?

Glavom prvo, kao automobil u glasni umfal, kao Dorothy Gale u nemilosrdan tornado, kao padobranac u rijeku nabubrenu piranama.

U kakvo smo to vrijeme smrti ušetali?

Neupozoreni, iznenađeni pa onda grubo, nogom i tvrdim đonom realnosti udareni gdje najviše boli i zbunjuje.

U kakav tamni period netrajne prirode smo gurnuti da svaki razumni instinkt biva razoružan naglim nestajanjima i svršecima? Kako shvatiti da je sve postojeće stvoreno uzrokom i da iste te okolnosti dovode i do kraja? Hoćemo li iz ove ružne sezone izaći pametniji?

Je li ovaj obrazac svršetaka samo prividno teži od uobičajenog pulsa izmjena života i smrti ili je i to priroda svih stvari, doživljena kao zgusnut i bezobrazan koncentrat samo zato jer smo zaboravili da se svaki dan ponovno rađamo i umiremo, zavučeni u bezbroj svakodnevnih poslova koje treba obaviti u roku, mejlova koje treba poslati, ljutnji koje treba održavati i ostalih što smislenih što besmislenih rituala koje zovemo život?

Zovemo li život životom ili se samo pravimo da znamo o čemu govorimo?

U trenutku kad se najčudniji ponedjeljak odmotao ispred svih nas taknutih postali smo nijemi i puni pitanja. Bespomoćni komentari i sve te riječi koje nedostaju i ne mogu biti izrečene. I onda, poslije svega, u razmotavanju dojmova i topljenju nevjerica, usred tmine i osjećaja težine – jedna sjajna stvar!

Nekoliko ljudi s kojima sam pokušao razgovarati (pokušao jer to nije bio razgovor već samo čuđenje) okrenulo se istom unutarnjem impulsu – biti s voljenom osobom. Jedini antibiotik u tom trenutku bio je upariti se sa svojim parom i potražiti utjehu u ljubavi. Najrazličitijim vrstama ljubavi – stisnuti se uz partnericu, partnera, nazvati majku, oca, prijatelja kojeg držiš na ljubomornoj razdaljini, stisnuti ruku, opipati život, probuditi se.

Čini se da tijelo ili um koji ga drži uspravnim – samo, bez naših medvjeđih usluga i dobrih namjera, zna što je srž svega tek kad nam smrt nalijepi selotejp preko usta i raširi nam oči.

Ljudi, molim vas, gledajte na svijet s ljubavlju.

U međuvremenu čitajte recenziju za The Presets koje smo slušali prošli četvrtak, a sutra u 18.00 slušajte novu BeatNochu u kojoj The Envelopes sviraju večinu svog "Here Comes The Wind" (Brille, 2008.) albuma. Bit će dobro. Dobar je to album.

ek