SVID radio

Sutra će se na Korzu u organizaciji Grada Rijeke i Svid radija održati novogodišno slavlje.
Svirat će Morso, Gibonni i Hladno Pivo.
Program počinje oko 21 sat, a publiku će osim navedenih sastava zabavljati Svidovi DJ-i Dubledecker 2.
Pa navratite.
Sve najbolje želi vam Svid radio!

Morso

Večeras u zaljevskom zvuku imamo retrospektivu ovogodišnjih emisija, što hoće reći da puštamo mjuzu benedova što nam gosotvaše u emisjonu, jel'.
Jedini gost večeras bit će Raul iz Glazbenog centra, ali i iz VEPM-a i Mandelbrot Seta, ali o tome dugom prilikom, jer ćemo s Raulom najaviti izvalćenje nagradne igre, koju ste mogli igrati do danas, a nagrada jest: Elektirična gitara i pojačalo.

Avlijaneri - Mala daj


A u prženju etera najbolji ovogodišnji albumi.
Kako ne znam što izabraše MG i MZ eto vam mog izbora, pa uživajte i podsjetite se na lijepe trenutke

Najbolji: Metallica – Death Magnetic

Novi album Metallice “Death magnetic”se može mjeriti s njihovim najboljim ostvarenjima – Master of puppets, And justice for a all I Kill em all. Death magnetic ipak nije bolji od Ride the lightninga, jer je to nedostižno, budući držim Ride the lightning najboljim albumom uopće.
Međutim Death magnetic je svakako bolji od Black albuma, te jasno od Loada, Reloada I otkačenog St.Angera.
Nije poanta samo u tome da se bend vratio Thrash metal, jer su neki elementi takve mjuze uvijek bili prisutni, već u epskim pjesama koje prelaze trajanje od 7 I pol minuta, s pregršt rifova, promjene dinamike I tempa, a sve vam to tako brzo prođe.
Drugim riječima zabavno and poučno!
Također ovaj album označava povratak solaža koje zvuče kao čudovište između Hendrxa I Satriania, a Hetfield je prekinuo s jodlanjem još na prošlom albumu.
Inače album je producirao Rick Rubin nešto što su se fanovi Metallice I Slayera potajno nadali dugo vremena I u potpunosti je opravdao očekivanja, iako se za njega tvrdi da ulaže za svoje maksimalne rezultate minimalan boravak u studiju.
Naime, upravo se bivšem producentu Metallice Bob Rocku, koji je radio sa sweet i glam metalcima Bon Joviem i Motley Crueom spočitavalo da je odgovoran za smekšavanje zvuka benda.
Stoga se Rick Rubin pokazao kao spasitelj i napravio još jednom remek djelo rocka. Nakon albuma Electric grupe The Cult, Blood, Sex, Sugar, Magic, Red Hot chilly Peppersa, Reign in Blood Slayera, Ric Rubin je obogatio Rock and Roll svijet albumom Metallice “Death Magnetic”.

All Nightmare Long

Donajbolji: Amon Amarth: Twilight of the Thundergod

Melodic death bend Amon Amarth, ili planina usuda ili mount doom......OK, ima novi album Twilight of the Thunder god, to bi bio Thor.
I dobro je. Lijepi heavy riffovi uz death glas i zarazni refreni. A vidjeh i spot, Vikinzi se mačuju s krščanima i pogodite tko pobjeđuje.
Uglavnom, malo fantasy mjuze uvijek dobro dode, I like it!
Album je u Švedskoj izašao 17. listopada 2008.
Osim toga na albumu im gostuju članovi Apocaliptice, Entombeda i Children of Bodoma. Takoder u njihovoj matičnoj Švedskoj, album je prilikom izlaska zauzeo vrlo dobro 11 mjesto nacionalne top liste, a u SAD-u se probio u prvih 50 na Billboardu.
Vrijedi izdvojiti pjesmu Twilight of the Thunder god koja ima sve, odlične melodije, brutalnost I eksplozivnu solažu koju je odsvirao gost Roope Latvala iz sastava Children of Bodom. Tu je I pržilica Varyags of Miklaagaro.
Onako najžešća stvar na albumu je Guardians of Asgard, jer pjesma o čuvarima sjedišta bogova može biti jedino, jel, žestoka.
Kao I svi veliki albumi, što Twilight of the Thundergod zasigurno je, navedeni album ima I vrhunski karaj. Zapravo završne dvije prjesme Live for the Kill, s gostima iz Apocalyptice I Embrace the Endless Ocean (naime osim što su ratnici Vikinzi su bili jedni od najboljih pomoraca ikad I prvi su otkrili ameriku) su pravi epski grand finale koji zaokružuje savršeno provedenih 43 minute I 34 sekunde trajanja ovog albuma. Odlično.

Twilight of the Thundergod


Oni nakon njih: Opeth: Watershed

Opeth su nastali 1990. godine u Stockholmu – Švedska. Izdali su devet albuma. Možemo reći da su miljenici metal publike, a ovaj album to svakako potvrđuje. Naime, od kada je izašao 30. svibnja ove godine, Wathershed dočekuju samo hvalospjevi metal kritike.
Album otvara melankolično melodična pjesma Coil odsvirana na dvanaest žičanoj akustičnoj gitari . Coil je ujedno najkraća pjesma na albumu, traje 3 i nešto minuta. Na njoj imamo duet s pjevačicom Natalie Lorichs, inače djevojkom bubnjara Opetha. Onako lijepa pjesma za uvod, da bi nas nakon togha prestrašilo something completely different sa svojim doom rifovoma i death glasom – pjesma Heir Apparent.
Ja bih osobno izdvojio treću pjesmu Lotus Eater. Prvo sam izbor imena za pjesmu bazira se na mitu iz Odiseje, kada Odisej and kompa dođu na otok blizi Sjeverne Afrike i tamo sretnu čudne ljude koji ništa ne rade jer im je super od žderanja Lotosa, pa se eto zato zovu Lotphagi ili na engleskom Lotus Eaters ili na hrvatskom konzumenti. Onda se dio Odisejeve kompe navuče na Lotose i odbije se vratiti doma na Itaku, a on jedva se spasi s tog ovisničkog, “boli me ono za svašta stvar” otoka.
Sad dosta edukacije, malo o pjesmi. Dakle u pjesmi se spojilo nespojivo, death metal, malo Toola, malo heavya, klasična gitara i dosta psihodelije, odnosno simfo rocka u stilu Emerson Lake and Palmera, tako da na momente stvar podsjeća na neki psiho bend iz sedamdesetih.
No ima tu malo pop momenata poput pjesme Burden, ali nju može spasiti činjenica, da ipak više naginje King Krimsonima i pjesmi Epitaph, nego, šta ja znam Paul Youngu, zapravo miljama je daleko od njega, a pjesma završava dobrim trikom tako da gitarista svira svoju dionicu na akustari, dok mu netko sa strane raštimava gitaru. Da utjecaj King Krimsona se zbilja proteže preko cijele ploče.
Onda imamo opake Floydovske harme na pjesmi Porcelain Heart. Da metal psihodelija.
Nakon nje slijedi pjesma Hesian Peel koja je ujedno pjesma s najdužim trajanjem na albumu, nekih 11 minuta.
Uglavnom album je prepun izmjena akustično – električno, tako da je preporučljiv za sve koji se ne zadovoljavaju bilo harmonijskim ili dinamičkim minimalizmom.
A album zatvara pjesma puna mračnih I prekrasnih melodija – Hex Omega.

The Lotus Eater


Četvrti: Motorhead: Motorizer

Motorhead su jedan od rijetkih bendova koji ima jednako nabrijane fanove u punk I metal vodama.
E pa, novi album Motorheada “Motorizer” će sigurno biti omiljeniji među punkerskim obožavateljima, nego među metalcima.
Naime, Lemmyev bass je distorziraniji nego ikad, a pjesme su kratke I brze.
Ipak na početku vrijedi napomenuti kako mi album ipak nije toliko dobar kao prethodni Kiss of Death, prvenstveno zbog nedostatka nekakvih karakterističnih rifova, jer se cijeli Motirizer uglavnom bazira na brzini, a ne na zakučastosti gitarističkog riffa. Također nedostaje laganica poput “God was never on yor side” s prošlog albuma.
Stoga, kao takav, album će se sigurno svidjeti total speed freakovima i imat će materijala za razbijati glavu opsjednuti promilima. Rastur počinje odmah s Rock out, koji je rađen na foru pjesme Ace of Spades, odnosno ima slični intro na basu. Tu se Lemmy istaknuo ponovno svojom jedinstvenom poezijom, stihom “Rock out with your cock out, and impress your lady friends!”.
Esencijalno!
Drugi miljenik Motorhead fanova bit će sigurno pjesma Runaround man, za koju mogu reći da je najbolja pjesma na albumu. Ima izopačenu pentatonsku ljestvicu, Lemmyjevo režanje I referencu na going to Brasil s 1916. I čemu više.

Inače Motorhead su dio ovog albuma snimili u studiju bivšeg bubnjara Nirvane I sadašnjeg frontmena Foo Fightersa Davea Grohla.
To je nastavak njihove suradnje koja je započela Grohlovim solo albumom Probot, gdje je uz Lemmya ugostio druge legende Heavy metala, poput Cronosa iz Venoma ili King Diamonda. No, upravo je pjesma s Lemmyem “Shake your blood” postala oficijalni singl albuma Probot, što govori o njegovom statusu.

Rock Out


Zadnji ali i posljednji od najboljih: The Sword: Gods of the Earth

Navedeni album otvaraju i zatvaraju instrumentali. Prvi je The Sundering, s introm na akustarama pa onda imamo staro dobro stonersko rifovanje s primjesama Thrash metala. Posljednji instrumental zove se The White Sea. Onako, epski komad muzike u trajanju od sedam i pol minuta s nabrijanim metal gitarama, solažama u tercama i slično. No na albumu imamo još jedan instrumental, skrivenu pjesmu, cijelu odsviranu na akustarama. Zvuči kao križanac između srednjovjekovne muzike i bluesa.
No da vidimo kakve su im pjevne stvari. Prva pjevna je The Frost Giant Daughter ili kćer snježnog diva (čitaj Jetija). Pjesmu odmah otvaraju zakučasti rifovi i posebno vrijedi istaknuti starinski zvuk bubnja, nema trigera, sve je organski, to je inače momentalno jako trendi riječ pa je zapamtite.
Već navedeno ime pjesme nam ukazuje da su The Sword okupirani fantasy tematikom.
Međutim, od The Sworda ne očekujte power metal, već zvuk naslonjen na blues hard rock rifove sedamdesetih i glas koji pomalo baca na Ozzya. No znaju tu i tamo iznenaditi s akustičnim pasažima koji bacaju na Jethro Tull, kao na meni najboljoj pjesmi na albumu To take the Black ili gore spomenutoj kćeri jetija.

Tu se nalazi i izvrsna pjesma How Heavy this axe, s najizraženijom međuigrom dviju gitara, što je nakon stoner riffova i akustičnih pasaža i bubnjeva bez trigera četvrta bitna odrednica ovog izvrsnog benda.
Peta su jasno fantasy riječi, ali o tome smo već pričali, pa gremo dalje.
Pjesma Lords na početku sliči na pjesmu Maidena Flash of the Blade, no to traje samo kojih deset sekundi, jer se nakon toga The Sword vraćaju na svoj prepoznatljiv, već opisan zvuk.
Slijedi pržilica komplicirana imena Fire Lances of the Ancient Hyperzephyrians, koja me malo rifovanjem, ali samo malo, podsjetila na death metal. Definitivno najžešća pjesma na albumu.
Onda imamo stvar koja se bavi vještičijom religijom, odnosno krugom ili ciklusom života vještica Maiden, Mother and Crone. U prijevodu i sve će te razumijeti glasi, djevica, majka i starica. I onda smrt i to je, jeli, krug života. Za tu pjesmu su snimili i spot, onako mračan, jel'.
Stvar Under The Boughs počinje doomerskim rifom na akustari da bi se pretvoriula u stoner thrashericu. Također jedan od favorita. The Black River nam opet vraća duple đitre u tercama, malo wah – waha

How Heavy This Axe


Sve vas vole i njeguju vaš muzički ukus i žele vam sretnu novu godinu MT, MG i MZ.

ove nedjelje s početkom od 21h na 98,4.
House, funky, dance, etc.

dexter

Subota,
11h,
SVID radio (98,4 ili na streamu na www.svid.hr)!



OK?


Lena

Večeras nam u zaljevskom zvuku gostuju noviji Ri punk bendovi. Dakle, bit će Larve koje su dobile niz pohvala na njihov nastup na ovogodišnjem Ri rocku, a zatim Punjene papige, novi bend Olivera nekadašnjeg frontmena sastava ENPE. A u goste nam stiže i Mario Alempijević koji će nam predstaviti koncerte što se održavaju i što će se održati u Vološčici.

Larve


A zatim.....
.....Prženje etera i ovaj utorak donosi: Novi album. Eto, priča ide ovako. Nisam dugo posjetio stranice famozne izdavačke kuće Jello Biafre Alternative Tentacles, pa sam se malo poželio političkih bendova, ali i muzički eksperimentalnih, te sam skoknuo do Jeline stranice. I gle, tamo nađoh bend nazvan Jucifer.
To je duo kojeg čine cura i curkoi Amber Valentine i Edgar Livengood iz grada Athens u "Đorđi", od kuda su i REM i Black Crowes.
Njih dvoje svira sve, od sludgea, dooma, rocka, punka do grind corea.
Ove godine su izdali konceptualni album o francuskoj revoluciji nazvan L'Autrichienne. Odnosno album se više bavi Marijom Antoanetom, to je ona što je rekla gladnom narodu da ako nemaju za kruh neka jedu kolače, nego revolucijom, a kroz te otkačene stvari, malo ultra brzina, pa ultra sporo, pa pjesma na akustari, pa rockerica, dobijete dojam tog kaotičnog vremena. Barem ja.
I tako.
Ja bih od 21 pjesme na albumu izdvojio uvodnu rockericu Blackpowder, te grind core rasturaljke Thermidor i Fall of the Bastille.
Svakako vam preporučam ovaj album, jer tu doslovno možete pronači svašta. Kako ono, Zabavno and poučno!

Jucifer


A bit će i Hipy hard rock kutak.
Dakle, uskoro u kina stiže novi dokumentarac o grupi The Doors. Film se zove "When you're Strange" po pjesmi Doorsa People are strange s njihova drugog albuma Strange Days i samo da još jednom ponovim strange, strange, strange.....
Režiser filma je Tom DiCillo koji obećaje da se njegov dokumentarac sastoji od neobjavljenih filmića benda, od studija do groba.
Pa, radujemo se tome i u to ime pjesma Not to Touch the Earth.
A grupa Thin Lizzy izdaje live album snimljen još tamo davne 1977. godine u Filadelfiji na turneji Bad Reputation. Naime, bend je s te turneje izbacio live album Live&Dangerous, no taj album je bio ispunjen studijskim dosnimavanjima, pa eto nakon čekanja tipa Chinese Democracy na kub, stiže nam potpuno Live album Thin Lizzya nazvan Still Dangerous, a mi puštamo pjesmu The Rocker.
I za kraj Hippy kutka samo da napomenemo kako je Robert Plant izjavio da je prestar za turneju s Zeppelinima, a mi ćemo u to ime pustiti pjesmu Nobody's fault but mine.

Thin Lizzy


A bit će i "Šta se kuha" kutak. Dakle Dave Mustaine nam javlja da je njegov bend već komponirao i usnimio devet pjesama za novi album, ali odbacuje mogućnost duplog albuma, budući ima ugovor za dvanaest pjesama, odnosno jedanaest za ostatak svijeta, a dvanaest za Japan.
A novi album kuha i Nashville Pussy, te samo što nije izašao film Suck, vampirska horor komedija u kojoj nastupaju Alice Cooper, Iggy Pop i Henry Rollins.
Stoga ovako, slušamo od Megadetha No more Mr Nice Guy, jer je to oriđiđi stvar od Alice Coopera, zatim od Iggy Popa Wild America, jer mu jednu recitaciju ima Henry Rollins, te nešto od Nashville Pussy ,onako, jer je to dobra muzika.

Megadeth


A bit će i tradicionalni stoner kutak i još mnogo zafrknute muzike za uživanje svakoga tko se večeras od 20 do 22 sata prikopča na 98,4MHz ili klikne ikonicu s desna za stream.
Sve vas vole i njeguju vaš muzički ukus MT, MG i MZ.

Danas je u brodogradilištu 3. maj održan prosvjedni skup za opstanak brodogradnje. Na prosvjedu se skupilo oko četristotinjak radnika 3. maja, dok će se centralni prosvjed održati danas u 17:30 na Trgu 128. brigade kamo se osim radnika 3. maja očekuju i članovi Saveza samostalnih sindikata Hrvatske i Hrvatske udruge sindikata koji su podržali prosvjed.
Glavni povjerenik sindikata metalaca Juraj Šoljić, iznio je zahtjeve prosvjednika. Oni se protive prenamjerni područja bordogradilišta, kako investitor ne bi na tom području sagradio, primjerice, trgovački centar, što bi rezultiralo gubitkom posla za radnike, te zahtjevaju da Vlada zadrži većinski paket dionica, 25% plus jednu dionicu.

Šoljić je dodatno izjavio kako su na sastanku s Vladom 11. listopada ove godine postigli dogovor kako neće doći do prenamjene brodogradilišta, te kako će Vlada zadržati većinski paket dionica, međutim u prosincu je vlada iznjela suprotno stajalište. Naime, u pismu dopredsjednika vlade Polančeca stoji kako Europska komisija inzistira da natječaj za privatizaciju dozvoljava prenamjenu područja brodogradilišta, te ne dozvoljava vladi zadržavanje većinskog paketa dionica. Hrvatska Vlada je takve uvjete Europske komisije prihvatila, no brodograditelji nisu. Stoga, prosvjednici najavljuju demonstraciju u Zagrebu na Markovom trgu, te moguće i u Bruxsellesu.
Regionalni povjerenik Sindikata metalaca Bratko Kuže je rekao da je loša situacija u 3. maju ogledalo državne politike zadnjih petnaest godina. Istaknuo je kako su sva hrvatska brodogradilišta jedinstvena, te je poručio Vladi kako prenamjena brodogradilišta neće proći.
Sveto Zurak iz Udruge veterana domovinskog rata radnika 3. maja rekao je kako čuvanjem radnih mjesta čuvaju i Hrvatsku.
Posljednja je govorila Jadranka Tomašić predsjednica Gospodarskog socijalnog vijeća Primorsko goranske županije i povjerenica Saveza samostalnih sindikata, koja je u svom emotivnom govoru istaknula kako bez brodogradnje nema niti gospodarskog ili kulturnog razvoja grada Rijeke, budući je upravo brodogradnja temelj riječkog gospodarstva. Dodala je kako nikada u povijesti 3. maja knjiga narudžbi nije bila prazna, te je poručila kako se vlade i države mijenjaju, ali škver ostaje konstanta.

MT

Večeras od 19:30 do 22 ide druga epizoda nove Svidove emisije "Radio Revolver" koju vode Voljen Korić i Luka Benčić poznatiji kao frontmen grupe My Buddy Moose. U emisiji možete očekivati kaubojski tvang, prljavštinu iz detroitskih garaža, dakle garage rock, stari soul, ali i trip hop, hop hop, americana i slično.
Stoga, prikopčajte se večeras na 98,4 MHz ili kliknite ovu ikonicu s desna (klikni i slušaj) koja će vas odvesti na stream.

Flight Of The Conchords
Flight Of The Conchords
Sub Pop, 2008.



Čudni Al Janković, Frank Zappa, Victor Borge, Pythonovci (a posebno Eric Idle), Jack Black i Kyle Gass, Trey Parker i Matt Stone, Peter Schickele, Grinpiz, Richard Cheese (i njegov bend Lounge Against The Machine),
Vatrogasci (vatrogasac Mirko - faza)... samo su neki ljudi koji su se (ili to još uvijek rade) šalili kroz glazbu, generirajući što parodije što neke druge podžanrove komedije. I nije to samo svojstveno modernim vremenima – ljudi su ljudi i otkad je ona Kubrickova majmunčad dotakla Monolit postoji i zajebancija na sve što postoji, u glazbi, konkretno, od parodijskih misa iz 16. stoljeća pa sve do ovog novozelandskog blentavog dua, Flight Of The Conchords.

Pravi nastavljači tradicije humora u glazbi i kroz glazbu, Flight Of The Conchords su i humoristički radijski serijal BBC-ja, i humoristička televizijska serija HBO-a, i pravi bend koji ide okolo i nastupa, no prije svega, imaginarni bend tipične luzeri-ali-genijalci karakterne postavke.

Bret McKenzie i Jemaine Clement oformili su svoju duhovitu kombinaciju glazbe i glume još 1998. u Wellingtonu, Novi Zeland, gdje su studirali film i kazalište. Prvo su nastupali u emisiji «Newtown Salad» na lokalnoj wellingtonskoj televiziji «Channel 7», nakon toga u Edinburghu, 2002. i 2003. na popularnom Fringe Festivalu (za što su dobili i nekoliko nagrada), pa na američkom Comedy Arts Festivalu (pras! – nagrada za najbolju alternativnu komediju) pa onda malo na Comedy Festivalu u Melbourneu (opa! – nagrada za najbolje debitante), pa ih je onda pokupio BBC-jev Radio 2 za koji su snimili improvizirani serijal (opet! – nekoliko specijaliziranih nagrada, da, to je Engleska, naravno da imaju nagrade za radijsku komediju!), da bi im onda prišli i ljudi iz HBO-a.

Nakon Wellingtona i Londona, u tv seriji, svjetski najpopularnijem izdanju Flight Of The Conchords cirkusa, Bret i Jemaine (naime, likovi se zovu apsolutno isto kao i njih dvojica) pokušavaju uspijeti u New Yorku. Redovni kast uključuje izvrsnog komičara Rhysa Darbyja kao izrazito nesposobnog ali vrlo dragog menadžera koji se zove Murray. Murray inače radi u newyorškom novozelandskom konzulatu, ima problema sa ženom i održava redovite bendovske sastanke sa ovom dvojicom. Upravo ti band meetings, bendovski sastanci su jedan od najboljih dijelova cijele serije. Tu su još i Arj Baker kao živopisni frend Dave, legenda američkog alternativnog humora i vrlo osebujne stand-up prošlosti – Eugene Mirman kao frend Eugene i opsesivna, seksualno agresivna vrebačica benda, njihov jedan jedini fan koji se uvijek pojavljuje iz pomno planiranih zasjeda, Mel koju odlično utjelovljuje glumica Kirsten Schaal.

Cijela serija počiva na humoru kompletnih idiotarija i ljudskih neugodnjaka, humoru Rickyja Gervaisa iz serija «U uredu» i «Statisti», humora kojeg je usavršio Larry David, otac legendarne serije «Seinfeld», no u svom post-seinfeldovskom solo igralištu, odličnoj, nije-za-svakog kvazidokumentarističkoj humorističnoj seriji «Bez oduševljenja, molim», u originalu «Curb Your Enthusiasm».

FOTC humor ima puno dodirnih točaka i sa Tenacious D duom, bilo da pričamo o njihovoj seriji ili filmu «The Pick Of Destiny», no tamo gdje su Tenacious D vulgarni i igraju na rock i heavy metal zajebanciju, Bret i Jemaine su mnogo suptilniji i širi u glazbenoj strani.

Duhovita postavka cijele serije je ta da njihov bend nikad ne izvede niti jednu pjesmu nigdje jer im Murray vrlo rijetko uspije srediti gažu a kad im i sredi to su najnepoželjniji prostori za svirku kao što su barovi na aerodromu ili katastrofalno organizirani štand Novog Zelanda na turističkom sajmu. Kad im i organizira gig, Bret i Jemaine uvijek sviraju jednu te istu glupu pjesmu «Who Wants To Rock The Party?» izvedenu bez imalo žara uz ritam mašinu. No, snaga serije i ovog dua je u tome što po svakoj epizodi dolaze u prosjeku dva songa koji oni uvijek, ok, barem u velikoj večini slučajeva zamišljaju u svojoj glavi, igrajući se tako sa starom formom holivudskog mjuzikla i pokazujući svu raskoš njihovih glazbenogenijalnih umova i lakoću s kojom se kreativno zafrkavaju sa najrazličitijim glazbenim ikonama, pravcima, podpravcima i motivima, bilo iz pop rock povijesti, bilo suvremenim.

Tako po pičci dobiju r'n'b balade («Most Beautiful Girl (In The Room)» koja sadrži stihove tipa ''...you're so beautiful/ like a tree or a high-class prostitute/ you could be a part-time model/ but you'd probably still have to keep your normal job...''), band aid žalopojke («Think About It» sa legitimnim stihovanim pitanjem «...why are we still paying so much for sneakers when you got little kid slaves making them?»), pop institucijama iz osamdesetih kao što su Prince (apsolutno briljantna «Business Time») ili Pet Shop Boys (ništa manje jaka «Inner City Pressure», u svojoj srži – lamentacija o pritiscima života u gradu kroz oči sint-pop dua: «...you don't measure up to the expectation/ when you're unemployed there's no vacation/ no one cares, no one sympathizes/ you just stay home and play synthesizers»).

Nastradaju i hip hop («Hiphopopotamus vs. Rhymenocerous» u kojoj Bret i Jemaine preuzimaju svoje hip hop alter ego persone i unakažuju rep pass the mic situacije koje ne urode uvijek plodom i «Mutha'uckas» u kojoj igra sa cenzurom prostota u rep spotovima ode u vrlo smiješan ekstrem), lounge glazba (ne pretjerano urnebesna «Foux de Fafa»), futuristički tj. robotski motivi (apsolutni FOTC klasik «Robots» sa nenadjebivom idejom «binarnog sola» – treba čuti da bi se doživjelo/povjerovalo), a čak i allmighty David Bowie dođe pod FOTC nož (briljantna «Bowie» sa stihovima tipa «...Bowie's in space/ whatcha doin' out there man?/ that's pretty freaky, Bowie/ what's a rock musician doing out in space man?» ili «...does the space cold do funny things to your nipples, making them all pointy, Bowie?/ do you use your pointy nipples as telescopic antennae transmitting data back to Earth?/ I bet you do, you freaky old bastard you!»).

Ima toga još hrpa. Ali sve to na papiru/ekranu biva smiješno samo onima koji su to već vidjeli. Vi ostali – pravac Mama Mreža (ne krivite nacionalnu televiziju, šta sad, oni su takvi, evo, «My Name Is Earle» su skužili tek/već kad se vani lagano ohladio) i priuštite si «bivši novozelandski četvrti najpopularniji gitarski digi-bongo acapella rap funk comedy duo», kako sami sebe zovu. Slijedeći mjesec (that would be siječanj ’09.) kreće druga sezona.

A kad je BeatNocha/K'Puding postala/o poligon za hvaljenje tv-serija? Nije baš, jer ove godine Bret i Jemaine su ušli u studio i snimili probranu selekciju od 15 pjesama iz serije. Rezultat toga je prvi pravi Flight Of The Conchords album koji je na proljeće izašao u izdanju legendarnog Sub Pop-a. Pjesme iz živih nastupa, radio-serije i tv-serije sad su dobile novi život. Album se, naravno, nije pretjerano daleko odmakao od onoga kako su pjesme zvučale u seriji, dodano je malo produkcijskih fora, neki aranžmani su malo dotjerani ili prošireni, nekoliko štoseva je otpalo, dogodilo se nekoliko novih, no ono što je najzanimljivije od svega je da te pjesme funkcioniraju i kad ih se makne iz koncepta tv-serije. U ovom glazbeno prozračnom, jednostavnom i superslatkom albumu punom humora. Ne glasnog, urnebesnog i vulgarnog humora (nije ovo "Tropic Thunder"!) već konstantno tinjajuće zajebancije za pametne popkulturalne glave.

Kakogod, još jedan način za uživanje u ovoj dvojici kvabuda. To je, ahem, skračenica od kvalitetne budale.

Broj riječi "zajebancija" u tekstu (ne računajući ovu tu): 3

Albumče: Foux Du Fafa, Inner City Pressure, Hip-Hopopotamus vs. The Rhymenoceros, Think About It, Ladies of the World, Mutha'uckas, Prince of Parties, Leggie Blonde (feat. Rhys Darby), Robots, Boom, A Kiss Is Not a Contract, The Most Beautiful Girl (In the Room), Business Time, Bowie, Au Revoir

Olfo ih ne bi volili vidit uživo: Bret, Jemaine i roboti

Samo za najzadrtije LOTR fanove: Bret McKenzie je glumio Figwita (koga!?!), dok je njegov stari, Peter McKenzie, pak bio Elendil. U prologu je, tražite sami.

Slijedeći tjedan: BeatNocha Best Of 2008, Part 01, 18.12.08., u točno 18.00 sati. Čujemo se.

Pozdrav,
ek.

Epizoda PETA: Sehen Sie diese Kulturnoumjetnički Program? Das ist Kulturnoumjetnički Program!

GALERIJA LIKOVA, emisija koju trenutno rade Katapult, višestruko nagrađivana riječka udruga i sveopći pojam za kvalitetu i skromnost i Svid radio, bivši najgori radio u Svemiru, trenutno samo najgori u Riječkom Neboderu, došla je do svog jubilarnog petog izdanja! Mladi pisci i dalje čitaju, Vi sa užitkom slušate i svi sretni!

Ove srijede, 17.12., u točno 22.30, opet smo zajedno!



U epizodi pet svoje tri priče - "Evanđelje po Kreši", "Kava u Lavri" i "Vjera i tabloidi" čita Vam Nikola Leskovar, apsolvent štokavskog jezika, heavy metal afisionado i all around nice guy. Očekujte ljutog boga sa električnim prstom, vruće ljeto u Varaždinu, sjećanja na prijatelje koji nisu tu, malo filozofije i prijedloge za rebranding starog nam holivudskog frenda Isusa.

Vava.

Večras nas u Zaljevskom zvuku očekuje pregršt gostiju. Opet nam dolazi tomislav iz udruge ri rock koji će nam dati rezime tridesetog ri rocka. Bit će tu i bendovi What the Funk i Oficer Down, a u goste nam dolazi i Raul iz Glazbenog centra s kojim ćemo vas podsjetiti na nagradnu igru koju možete vidjeti OVDJE.
A možda bude i još nekih iznenađenja.

What the Funk


A u Prženju etera Stoner kutak donosi recenziju novog albuma Beyond Colosal skandinavskih stonera, grupe Dozer. Za početak, generalno je cijeli album prožet psihodelijom, mnogo reverba, istočnjačkih melodija, ali uopće ne gubi na žestini riffova.
Dakle, uvodna The Flood je tipičan brži groovie stoner za zagrijavanje, da vam krv brže prokola i srce zaigra. A tome doprinose tekstovi Die, Crie...metal!
Iduća exosceleton pt. II malo baca na Queense uvodnim riffom s poludistorziranim prljavim đitrama. Pa i pjevanje je više melodijsko, s nekakvim istočnjačkim primjesama. Fora, rock psihodleija, baš onako kako volim. Na momente baci i na Soundgarden.
Nakon poduže psihodelije, opet se vraćamo na prženje sa pjesmom Empire's End, no malo ometa melodija vokala koja je maznuta od pjesme Call me, grupe Blondie.
Što je šteta, je je ostatak pjesme gen ijalan, brza stoner psihijatrija. Ah, eto, možda za singl verziju preprave.
Onda imamo Doomericu The Ventriloquist, koja opet na momenta baca na Soungarden i pjesmu Half, ali u mnogo sporijoj verziji i distorziranijoj. A imamo i wah-wah Vortex-e (što god to značilo).
Pjesma Grand Inquisitor je, moram priznati QOTSA klon, sličan zvuk gitare i melodično visoko pjevanje. Ali, kako je to isti žanr, može im se oprostiti, ipak je Josh Homme, nakon Tony Iommya najzaslužniji za kreiranje stoner zvuka.
Slijedi nam pjesma Message Through the Horses. Brzi eksperimentalni komad stonera. Možda najbolja stvar na albumu jer na najbolji način objedinjuje stoner rock žestinu i psihodeliju. Jako dobra stvar, posebice bubnjar koji na nekim djelovima ne svira ritam već melodiju u stilu Mitch Mitchela.
The Trone počne s nježnim pjevanje, da bi se nakon minutu pretvorio marširajuću zvijer. Duboki bas bubnjevi i nabasirane đitre. Onda opet nježni brejk. Također jedan od vrhunaca albuma. Pravi trip.
Pjesma Fire for the Crows nas opet vraća na rockerskije staze, iako i dalje imamo psiho pjevanje i istočnjačke melodije, ali imamo i melodični refren i pentatonski solo.
Two Coins for Eyes, to vam je ono kada su davno ljudi umirali, pa bi im se stavljali novčići na oči kako bi mogli platiti besmrtnom lađaru prelazak na drugu stranu, inače vječno lutali u ništavilu. I tako je i pjesma zastrašujuća. Tu je glavni instrument bas gitara koja vozi melodiju, a gitare kada ulete, uleću sa soničnim napadom nadistorziranog wah-waha. Ono, postepeno penjanje iz nabasirane zvučne frekvencije u visoke tonce, vuuuššššššš!!!
I posljednja Bound for Greatnes, što valjda očekuju od albuma i to s pravom, jer album kiks as, počinje s orguljama i kul pjevanje. Pravi Deep Purple stil.
Odličan album, ali mu dajem minus pet zbog one očite Blondie vokalne melodije.



A bit će i noise kutak koji donosi sljedeće: Ljubitelji Sonic Youtha mogu do 4. siječnja u talijanskom gradu Bolzanu pogledati izložbu SONIC YOUTH ETC. : SENSATIONAL FIX, koja predstavlja radove benda koji nisu vezani uz njihov primarni posao, odnosno izdavanje ploča, već, recimo predstavlja se njihova suradnja s vizualnim umjetnicima, filmadžijama, dizajnerima i drugim muzičarima.
A već smo pričali o rijunjonu Jesus Lizarda, a sada se priča nastavlja. Naime, osim rijunjna, oni će remasterirati sva svoja izdanja, te će ih izdati na CD-ima i LP-ijevima, a od fanova su zatražili neka im pošalju nekakvu, što bi ameri rekli, memorabiliju, fotografije ili neke suvenire s koncerata Jesus Lizarda. Ako imate što slično, javite im se na e-mail tjl@tgrec.com, a onaj tko pošalje dobit će zahvalu na remasteriranim CD-ima i LP-jevima.



Bit će i u "očekivanju kutak", najave koncerata, novih albuma i tako to, pa nas slušajte na 98,4 MHz ili preko streama.
Sve vas vole i njeguju vaš muzički ukus MT, MG i MZ.

Trajalo je četiri dana, možemo slobodno reći puta dva. Svako jutro, svako popodne. Kvalifikacijske utrke obično ne donose prevelika uzbuđenja, a u Rijeci su u kvalifikacijama pljuštali svjetski rekordi. Osam susreta s kremom europskog plivanja na 12. europskom prventstvu u plivanju u malim bazenima. Prije svega, Rijeka je kao domaćin položila ispit s čistom desetkom. Jedina zamjerka koja se može čuti na račun organizatora - program je na trenutke išao prebrzo! Zastoja definitivno nije bilo, nezadovoljnih ni slučajno, a mravinjak volontera bio je uigran kao da na istom poslu rade 30 godina, a ne 30 dana.
Publika - najbolja na svijetu! To je publika koja nasjedne pozivu Alessie Filippi i počne davati ritam pri intoniranju talijanske himne u čast pobjednice, publika koja u savršenoj tišini odsluša himnu u čast pobjednika iz Srbije, Milorada Čavića i koja istog zasipa aplauzima. Publika koja Mirnu i Dinka Jukića dočekuje kao Duju Draganju, a francuske vanzemaljce slavi kao svoje. Toga, nažalost nema na nogometnim tribinama. Netko je rekao „da, Riječani su poznati kao objektivni, to je i multikulturna sredina itd“, ali, oprostite gospodo draga... na tribinama je, gotovo u istom broju kao Riječana bilo i Zagrepčana, Splićana i Sanjinih Dubrovčana.
Europsko prvenstvo slavi i svoje junake. Fantastični Francuzi na čelu sa superbrzim Amaury Levaux-om (Amori' Levo') oduzimali su dah svima koji su pratili uživo utrke i s nevjericom gledali u semafor. „New world record“ postalo je „dobar dan“ na ovom prvenstvu, a na našu sreću, jedna od novih vlasnika svjetskog rekorda je i Sanja Jovanović, dvostruka zlatna na ovom prvenstvu. Nakon Olimpijade u Pekingu razmišljala je o odlasku iz plivanja, razočarana svojim nastupima u dalekoj Kini. Hvala Bogu, nije odustala. Talijani su dobitnici trofeja za najuspješniju naciju prvenstva, prikupili su najviše bodova svjetske plivačke federacije za ostvarena vremena. Visoko su kotirali u svakoj disciplini, ali najviše su raspalili publiku francuski sprinteri i svi naši polufinalisti i finalisti.
Na ovom prvenstvu Hrvatska se oprostila od onih koji su reprezentaciji puno dali: Gordan Kožulj, Marko Strahija, Krešimir Čač, Ante Mašković i jako simpatična dama - Smiljana Marinović. Više neće osvajati medalje za hrvatsko plivanje, ali hoće oni koji ih nasljeđuju i koji su već skrenuli pažnju na sebe odličnim nastupima: Andrijana Benčić, Željana Knežević, Anja Trisić, Bruno Barbić, Mario Delač, Dominik Straga, Nikša Roki, Mario Todorović... ima ih još!
Bila je i pokoja suza, bilo je možda i nepravde, kako kaže Duje Draganja, diskvalificirani na 100 mješovito, disciplini koja nam je trebala donijeti još jednu medalju. No, završilo je happy end-om, kao da je organizator režirao posljednju utrku prvenstva: 4 x 50 slobodno: 1. Francuska u vremenu svjetskog rekorda, 2. Italija, 3. Hrvatska!
Čestitke svima !!!

Sandro Bastiančić

... slušajte danas od 11h na Svidu frišku epizodu "Voajera"!

Gost je Alen Liverić!



Poznato?

98,4 ili
www.svid.hr ili
"klikni i slušaj" .

Čujemo se!

Lena

Vjerovatno najzanimljivija r'n'b i soul pjevačica, jedna od lepeze manje istaknutih, manje pomodnih, ali svakako zvijezda jest Anita Baker.
Poznatija po svojem rasponu glasa od tri oktave više nego o ekscesima iz privatnog i javnog života, nikad nije previše punila medijske stupce.
Njezin glazbeni put počeo je slično kao i kod većine soul pjevača. Prve glazbene korake učinila je u crkvenom zboru u rodnom Ohiou, za vrijeme studija pridružila se funk bendu "Chapter 8", a nakon njihovog raspada nastavila u solo vode. Prvi album "Songstress" objavljen je davne 1983. godine u nakladi od 300.000 kopija. Premda je na top listama proveo čitavu godinu, nije postigao značajniji uspjeh. Ipak, izvršni producenti izdavačke kuće "Elektra Records" prepoznali su Anitin talent pa je pod okriljem "Elektre" snimila idući album pod nazivom "Rapture" iz 1985. godine. Album je uz dobar marketing postigao ogroman uspjeh, prodavši se samo u Americi u preko 5 milijuna primjeraka, a osvojio je i 2 nagrade Grammy. Zaredali su se vrlo slušani albumi "Giving you the best that I've got" (1988.), "Compositions" (1990.), "Rhythm of love" (1994.). U drugoj polovici devedesetih potpisala je desetogodišnji ugovor za Atlantic Records. Nakon izdane kompilacije hitova i live albuma, 2004. godine objavljen je novi studijski album pod nazivom "My everything" te album božićnih pjesama "Christmas Fantasy" 2005. godine. Nedavno je objavljeno kako je za 2009. predviđeno izdavanje live DVD-a. Za svoj glazbeni talent nagrađena je s ukupno 5 Grammy nagrada.

U ovonedjeljnoj emisiji od 21h slušamo live album "A night of Rapture" na kojem se nalaze live snimke slijedećih pjesama:
1. Caught Up In The Rapture
2. Mystery
3. Been So Long
4. No One In The World
5. Same Ole Love (365 Days A Year)
6. Watch Your Step
7. Moondance
8. You Bring Me Joy
9. Sweet Love
te par pjesama s navedenih albuma:
- Angel (Songstress)
- Priceless (Giving you the best that I've got)
- You're my everything (My everything)
- Soul inspiration (Compositions)
- Talk to me (Compositions)

Ugodno slušanje,
dexter

Večeras se u Palachu održava prvi garaž rock festival «Open up and Bleed» s početkom u 20 sati. Nastupit će Avlijaneri, My Buddy Moose, The Pontiacs i Adam Semijalac.
Karta košta 40 kuna za muške, a 30 za ženske i pozivaju se svi ljubitelji urbanog rock and roll garaž zvuka neka večeras navrate do Palacha na ples i druženje.

Epizoda ČETVRTA: Prijetnja Kulturnoumjetničkog Programa!

Mali podsjetnik - GALERIJA LIKOVA je emisija koju zajedno, barem do Nove Godine, kuhaju Svid i riječka udruga „Katapult“, a u kojoj vam mladi riječki pisci i oni koji samo obitavaju, studiraju ili rade u Rijeci, čitaju svoje književne uratke.

Ove srijede, 10.12., u točno 22.30, opet smo zajedno!



U epizodi 4 svojih dvanaest kratkih fragmenata iz djela koje dovitljivo i intrigantno zove "Dibidus - roman u nestajanju" čita vam student kulturologije, Labinjon, pjesnik, pomorac i faca totalna - Andrea Cvečić. Očekujte sjećanja na Pinetu, pikado strelice u stablima borova, pijane studentice, podle murjačke zasjede i Petera Sloterdijka!

Vava.

Večeras u zaljevskom zvuku imamo hrpu gostiju. Dolazi nam Mrle koji će predstaviti novi DVD Leta 3 Živa Pička. Onda imamo skupinu Mrtvi Kanal kojoj je nakon dugo godina izašao album. A doći će nam i Izet Medošević iz Avlijanera i najavit će garaž rock festival Open up and Bleed koji će se održati ovaj četvrtak u Palachu, a nastupit će njegovi Avlijaneri, My Buddy Moose, The Pontiacs i Adam Semijalac.




Večeras ćemu u Prženju etera poslušati intervju kojega je naš kolega Voljen Korić napravio sa Frostom, bubnjarem benda Satyricon, koji su ovaj vikend u Boogaloou promovirali svoj novi album The Age of Nero.

Satyricon - Black Crow on a Tombstone


Onda ćemo poslušati pjesme za koje su legende Thrash metala snimile nove video spotove. Dakle, Metallica je snimila drugi video spot za pjesmu s albuma Death Magnetic. Radi se o stvari All nightmare long. Naime radi se o spotu tipa thrash horori 50-ih, strogo povjerljivi dokumentarci bizarnih znanstvenih eksperimenata i crtić. A scenarij je sljedeći, Tunguska eksplozija u Rusiji 1908. godine. Pornalaze se čudna bića koja proizvode spore što oživljavaju mrtvu materiju...i....1948. Imamo rusku invaziju zapada sa Zombijima i na kraju spota SAD postaju komunistička zemlja.
Inače, Hetfield je u intervju jednom kalifornijskom internet sajtu, izjavio kako je refren pjesme ostatak sa probi za St. Anger, te da stvar skoro nije ušla na album, a tekst se temelji na priči H.P. Lovecrafta The Hounds of Tindalos o vukovima koji mogu ubiti ljude čak u snu. Inače na pričima H.P.Lovecrafta temelje se Metallicine stvari The Call of Ktulu i The Thing That Should Not Be.
A novi videospot imaju i Testament za pjesmu More than Meets the Eye, s njihova posljednja albuma Formation of Damnation.

Metallica - All nightmare long

Testament


Francuski death metal bend Gojira, to vam je po on onome Godzili, su ove godine izbacili hvaljeni album The Way of all Flesh. Razlog ishvaljenosti čuti ćete već u prvim tonovima na albumu u pjesmi Oroborus (zmija koja si grize rep, simbol vječnost itd.). Tu je uvodni riff malo netipičan za death bendove. No čim uđe pjevanje vidimo lagani utjecaj Sepulture, ipak čini mi se da pjevač Gojire Joe Duplantier ima čišći glas nego Max (možda me moji činioci varaju ali ipak...), a kao i svaki progresiv bend imaju i elemente s čistim vokalima, a Oruborus je čista petica.
Iduća stvar Toxic Garbage Island počinje malo tipičnije za daeth metalce, i ono što je karakterizira su dinamičke izmjene brzo sporo brzo itd, a i nađe se lijepi sint pred kraj pjesme.
A Sight to Behold počinje baš progresivno, nekim arhaičnim Emerson Lake and Palmer sintom i vokalima preko nekih efekata. Jako dobro i onda imamo gitare čudnih melodija. Najviše me podsjeća na pjesmu Black Sabbatha "Who are you" s njihova albuma Sabbath Bloody Sabbath.
Onda komad Dooma s crnim rifovima, koji kao da su izašli iz "ambisa" Morije. Ipak, nije mi baš legla, nekako je pretipična. Onda imamo jedan kratki instrumental na klin gitarama nazvan The Silver Chord, cca 2 minute i 50. Takve minijature uvijek lijepo obogate album i daju jednu veću hm...uzvišeniju dimenziju albumu. Uvijek sam volio takve minijature, zato ocjena više za Gojiru.
No onda imamo stvar Adoration for None koja jednim tonom na đitri, odnosno načinom kako zasviči, neodoljivo podsjeća na drugu pjesmu i sve u svemu je malo predvidljiva.
All the Tears bi svojim početkom mogla spadati u rang pržilica. Neočekivani aranžmani čine je jednom od boljih na albumu.
The Art of Dying nam počinje s diđeriduima. Tako Sepulturovski etno death metal. A pjesma Esoteric Surgeri ima one tipične death rifove, trzanje po debelim distorziranim žicama kao po tamburici. Zvuči poznato?
Uuuuu... Vacuity, u...kad riff uđe. Uf težak i dobar, kao vojska robota što maršira, kamo? Pa ne na livadu brati cvijeće, ali ne mora nužno u rat, može i tvornicu na dosadni repetitivni posao, pa se zbog neizdrživosti dosadne situacije u njima budi Artificial Inteligence i oni se odluče pobuniti i onda, jeli, konačno idu u rat. Jedna od boljih pjesma na albumu.
Wolf Down the Earth opet ima tamburaške death riffove, a album zatvara HC death bastard The Way of all Flesh.
Ja tu dajem četvorku.

Gojira - Vacuity


I bit će i stoner kutak i svačega pa nas slušajte od 20 do 21 sat na 98,4MHz ili preko streama.
Sve vas vole i njeguju vaš muzički ukus MT, MG i MZ.

White Denim
Workout Holiday
Fulltime Hobby, 2008.



Ok, šta imamo ovdje?

Bend iz Austina u Texasu, nastao 2006., u kojem sviraju Josh Block, James Petralli i Steve Terebecki. Sviraju ludu mješavinu panka, bluza, psihodelije i roka, snimaju se po autima i kombijima, izdaju extended play izdanja i albume za internetske stranice i male izdavačke kuće, nude svoju glazbu isključivo preko skidanja i vinila. Nema cedea. Barem ne u Americi.

Zvuče ko nekomercijalna verzija The Hivesa. Kao Jon Spencer u veš mašini. Kao Stoogesi koji vole jazz. Kao Hendrix kojemu se ne da solirati. Kao Strokesi koji ne rade singlove. Kao Black Flag kojima je neko popalio pedale. Kao LCD Soundsystem na kemoterapiji. Kao Antony Hegarty sa smislom za humor. Eksperimentalni garažni rok.

Majstori kaosa i nereda sa glazbom koja je jako dobro smišljena, izstrategizirana, uvježbana i editirana, a zvuči, i to joj je adut, kao da nije.

Ok, ko može uživati u ovom jako dobrom debiju?

Svi kojima radijski rok ide na živce.

Toliko.

Dobre: Let's Talk About It, Shake Shake Shake, Sitting, Mess Your Hair Up, Heart From Us All, All You Really Have To Do, Look That Way At It, Don't Look That Way At It, IEIEI

p.s.

Chairlift
Does You Inspire You?
Kanine Records, 2008.



Ok, šta imamo ovdje?

Bend iz Brooklyna, nastao 2005., u kojem sviraju Aaron Pfenning, Patrick Wimberly i Caroline Polachek. Sviraju mračnjački sint pop žešće a la osamdesete kojeg miješaju sa folky, afro i sličnim pomodnim williamsburškim utjecajima. Zvuče kao The Knife bez koncentracije. Proslavila ih je pjesma «Bruises», tj. reklama za i-Pod nano u kojem je bila ta stvar. Riječi su im dobre. Ima super stvari. Cijeli album tako-tako. Burito-burito.

Dobre: Bruises, Garbage, Planet Health

BeatNocha 11.12.08., 18.00, 98,4MHz:



Za posljednju ovogodišnju recenziju - četvrti najbolji novozelandski folk duo, Bret McKenzie i Jemaine Clement, poznatiji kao Flight Of The Conchords. Ne bi bilo u redu da godina završi a da ne slušamo "Business Time", "The Most Beautiful Girl (In The Room)", "Robots", "If You're Into It" i "Inner City Pressure" iz najbolje humoristične serije koju je HBO ikad izasrao u civilaziciju a da je namijenjena ljubiteljima glazbe koji misle svojom glavom i nisu zapeli u razvoju. Dakle, u četvrtak je band meeting. Ek? Present!

Pozdrav.

Jedno od najzanimljivijih imena moderne lounge, downbeat, nu jazz, trip-hopp scene svakako je Gotan Project. Bend su osnovali Philippe Cohen Solal, Eduardo Makaroff i
Christoph Müller 1999. godine u Parizu. Svjetsku pozornost privukli su uskrsnulim tango ritmovima na albumu "La Revancha del Tango" koji je objavljen 2001. godine. Album je u kratkom vremenu postao jedan od "must have" izdanja svakog ozbiljnijeg ljubitelja loungea. Svakako je zanimljivo spomenuti kako su se na albumu našli i coveri Gato Barbierijeve teme iz filma "Last tango in Paris" te "Chunga's revenge" Franka Zappe. 2004. objavljuju album "Inspiracion Espiracion" s gomilom remikseva, ali i velikim hitom "Cruz del sur". Ipak, pravi nasljednik prvijenca čekao se do 2006. Album "Lunatico" , nazvan prema utrci konja legendarnog tango glazbenika Carlosa Gardela donosi suradnju s američkim bednom Calexico te obradu filmske teme "Paris Texas" Ryja Coodera.
Premda neki zamjeraju kako je Gotan Project svijetu pokazao sve što tango može dati, trio i dalje brije svoj film. Ovu nedjelju preslušat ćemo njihov novi, najnoviji live kompilacijski album jednostavno nazvan "Gotan Project Live" na kojem se nalazi najbolje od dosadašnjeg stvaralačkog rada ovog trija.
Cijena dvostrukog cd izdanja kod nas kreće se oko 150-ak kn, no na amazon.co.uk cijena je ispod 10 funti. Ujedno se prodaje i limitirana boxet verzija pod nazovom "Gotan Object", sadrži (pored dvostrukog live cd-a) booklet sa preko 160 stranica fotki i dokumentacije o bendu te dvd disk sa video podlogama koje se inače vrte na njihovim koncertima. Cijena? Prava sitnica, cca 50 funti. A kad smo kod kocerta, u ponedjeljak, 8.12.2008. Gotan Project stiže u zagrebačku Tvornicu. Karata još uvijek ima po cijeni od 300 kn.
Eto, sad imate sve infos o cijenama :)

Uživajte, od 21h.
E, da. Zamalo da zaboravim, pozdrav Sparky. Tnx na updates.
dexter

Finale Svidovog "Rijeka zove", 30. godina "Ri rocka", 13. rođendan Svid Radia, jedan šator na Korzu, 5 riječkih sastava, glava do glave, grlo do grla i pjesma do pola noći.

FOTKE

DISCO 'N' ACTION


HESUS ATTOR



MY BUDDY MOOSE


ONE PIECE PUZZLE


FIT



Carmela

Skupina Let 3 će ove blagdane obradovat svoje fanove koncertnim zapisom na DVD-u prozvanim Živa pička. To škakljivo ime je zapravo samo logični nasljednik njihova imena live albuma nazvanog Živi kurac, izašlog još tamo davne 1996. godine. Naime, kako kaže Mrle, kurac traži pičku, a pička bez kurca ne ide.
Radi se o snimci koncerta održanog 14. lipnja u Harteri (za one izvan Rijeke to je prostor bivše riječke tvornice papira) povodom Dana Sv. Vida i proslave dvadeset godina rada Leta 3. Kako je koncert bio financiran od strane Grada Rijeke, bio je besplatan, a osim audio, nudio je i vizualni spektakl s projiciranjem kaleidoskopskih slika na platna što je ostvareno u suradnji s u s arhitektonskim studijom Randić-Turato i Retro-elektrom. Time se kod publike pokušao stvoriti torimenzionalni doživljaj projekcija.
I eto nam sve to na DVD-u nakon godinu i pol!
Sam DVD je jako kvalitetan uradak. Prvenstveno zbog bezgrešne svirke Leta 3.
Ja nisam, gledajući navedeni DVD na današnjoj promociji za novinare, održanoj u prodavaonici audio tehnike Elipso, mogao pronači čak niti one sićušne greške kada nekome popusti koncentracija pa za nijansu fali ton.
Iduća pozitivna stvar su dinamične izmjene kadrova. Za snimanje live nastupa upotrebljeno je sedam kamera, a režiju potpisuje poznati hrvatski "spotaš" Radislav Jovanov Gonzo.
Izrežirano je upravo tako da vam live nastup više sliči na neki videospot od dva i pol sata, jer toliko je ukupno trajanje Žive pičke, nego nekakva statična snimka koncerta.
Tako da su osim snimki sa samog nastupa iz Hartere, na Živu pičku su su umontirane animacije i kadrovi s koncerata iz Ljubljane, Berlina, Zagreba, Jušića i Splita.
Mrle je u razgovoru također izrazio zadovoljstvo režijom i montažom iz razloga što su projekcije s koncerta na snimci zasjale u punom sjaju, što nije bilo moguće tijekom samog nastupa zbog rasvjete, ali i limitiranog prostora Hartere.
Zatim tu je iznimno kvalitetan zvuk za kojeg su odgovorni GIS-ovci Igor Sušanj i Matej Zec, koji je ujedno i gitarista Leta 3.
Dobro, na promociji smo Živu pičku gledali na "Stejt of di art" aparaturi, ali zbilja zvuk je impresivan. Sam Mrle je rekao da je upravo miksanje zvuka bilo razlog kasnijeg izlaska DVD-a, budući je Hartera loš akustični prostor, te su Zec i Sušanj uprli svo svoje znanje kako bi postigli, pa gotovo se može reći savršenstvo.
Super svirku i zvuk dodatno obogaćuju snimke članova grupe u back stageu. Radi se o zafrkancijama, najviše na vlastiti račun, poput Mrletovog prđenja u kombiju na povratku s koncerta, zafrkancije na bubnjarevu stolicu s kaubojskim uzorkom vatre i slično.
Jedna od boljih fora je kada kamerman koji upozorava članove da će otići u kurac od OHO lijepila kojim učvršćuju umjetne brkove, dobiva odgovor "Šta ne vidiš da smo već u kurcu!".
A za potrebe tih snimaka, osim stalnog boravka kamermana s grupom, članovi benda su Gonzu predali i sve svoje privatne snimke s mobitela, te je on učinio neku vrstu The Best off - off road.
A skoro sam zaboravio i edukativni film bivše vojske JNA o štetnosti alkohola na vojnike, koji u cijelom kontekstu nastupa Leta 3 djeluje urnebesno smiješno.
A sad malo tehnikalije.
Na DVD-u imate tri opcije, pogledati cijeli koncert, kojeg čine 24 pjesme, ili možete pogledati svih 14 spotova, osim Diznilenda, koje je skupina do sada snimila. Također možete pogledati fotke Leta 3 kroz povijest.
Mi smo na promociji odgledali koncertni dio.
Dakle, što te čeka potencijalni kupče Žive pičke.
U prvim kadrovima filma vidimo bend kako sprema opremu u kombi, zatim ulazak publike u prostor Hartere, gdje će se mnogi riječani prepoznati ili će barem vidjeti svoje poznanike i prijatelje. Prva pjesma je Rado Srbin ide u vojnike (pička), a nakon nje Riječke pičke. Zatim imamo jedan od boljih djelova DVD-a potpuri ili medli ili nekoliko pjesama spojenih u jednu kojeg čine Netrebam te, El Desperado i Fak familija.
Jedan od vrhunaca je svakako i gostovanje zbora Jeka Primorja na pjesmama Sokol i Ero s onoga svijeta. Inače pjesma Sokol će je uvodni singl za DVD, te je spot, s kadrovima iz filma, u pripremi.

Jasno jedna od boljih je i Kontinetio s bras sekcijom što mijenja limenu glazbu, a čine je ljudi nekad znani kao Skartizani, dugogodišnji suradnici grupe.
A onda imamo i humor trenutaka na Mrletovim solo numerama Ciklama i Srničica.
I na kraju veliko finale, pjesma Samu u vodi, za koju je Mrle rekao da je njegov favorit, budući se ta stvar oslanja na sviralačku improvizaciju, pa zna biti dana kada je ne odsviraju kako treba. No on tvrdi da se na dan svirke u Harteri sve savršeno poklopilo.
Uglavnom, nakon odgledanog DVD-a dobijete dojam kao da ste na koncertu grupe. Imate rock and roll, psihodeliju, punk, narodnjake, humor i možda najvažnije, energiju. A tome ne bi bilo tako da je snimka statična, međutim svojom dinamičnom režijom Gonzo je uspio dočarati svu napetost i energičnost live nastupa.
Živa pička treba izaći ili idući ili za dva tjedna, te je najavljena mogućnost i projekcije filma u kinima, ali samo za frendove benda i drugu odabranu publiku.
Cijena DVD-a će biti 200 kuna, a tiraža će biti limitirana zbog ekstravagantnog omota od kojeg obožavatelji Leta 3 mogu očekivati razna iznenađenja.
Stoga svim obožavateljima Leta 3, a pogotovo onima koji uživaju u nastupima grupe preporučujem DVD.
Onako, zavalite se u fotelju, uz sve potrepštine koje idu uz to... i kao da ste na koncertu.

MT

Listen all y'all!

Datum je 04.12., vrijeme je 18.00, saga je glazbena i vegan-hostile, bendovi su White Denim i Chairlift, albumi su "Workout Holiday" (Fulltime Hobby, 2008.) i "Does You Inspire You" (Kanine Records, 2008.), gradovi su Austin i Brooklyn, a zabava uopće nije garantirana. Samo je vrlo moguća.

Čujemo se,

ek.

U Ri infou najavljen je finale serijala koncerata Rijeka zove Svid radija.
Konferenciji za novinare, su osim organizatora, nazočili članovi sastava koji će nastupiti i riječki gradonačelnik.
Dakle, u petak će se na Korzu održati posljednji koncert ovogodišnjeg događanja Rijeka zove na kojemu će nastupiti sastavi Disco n Action, Hesus Attor, My Buddy Moose, One Piece Puzzle i Fit.
Kako se za petak prognozira kiša, u suradnji s Gradom postavit će se šator tako da se koncert na zadovoljstvo publike neometano održi.
Šator će biti postavljen između Belgijskog puba i McDonaldsa.

Pjevačica skupine One Piece Puzzle Ratka Rural, pozvala je ljude na dobru zabavu, te ja dodala kako će njezin bend u petak publici predstaviti novi singl nazvan «Ne jebi bez kurca».

Luka Benčić je u ime sastava My Buddy Moose obećao kako će dati sve od sebe, dok je basista skupine Hesus Attor rekao kako će ovom svirkom prvi put u Rijeci živom svirkom promovirati svoj debi album izašao za diskografsku kuću Moonlee records.
Inače skupinama One Piece puzzle i My Buddy Moose 2009. godine trebaju izaći albumi, prvima debi album za diskografsku kuću Menart, dok My Buddy Moose izdaju već drugi album za Dancing Bear.
Pjevač skupine Fit se zahvalio Svidu i Gradu Rijeci na projektu Rijeka zove, te je rekao kako će njegova grupa u petak promovirati live album snimljen upravo na njihovom rasprodanom koncertu u sklopu navedenog projekta.
Gradonačelnik Obersnel je izrazio zadovoljstvo što će godina bogata rock događanjima završiti ovakvim izuzetnim koncertom.
Najavio je nastavak projekta Rijeka zove i podršku Grada.
Koncert je besplatan, a prvo sviraju disco n Action slijede Hesus Attor, pa My Buddy Moose, One Piece Puzzle i na kraju Fit.

OPP - Ne jebi bez kurca

Predblagdansko raspoloženje hara gradom, kupuju se pokloni, mislimo na mile i milije. Ponekad se pod borom nađe i koja nova ogrlica za dragog vam kućnog ljubimca, gumena igračka ili komad odjeće.
A u Azilu za napuštene životinje situacija je uvijek predalarmantna. Životinje trebaju hranu, pa su učenici riječkih osnovnih škola posegnuli u novčanike svojih roditelja i kupili nešto hrane ili jednostavno donitali koju kunu u korist azila.
Osim hrane i osnovnih potreba, životinje trebaju ljubav, pažnju i brigu. O radu u Azilu, o samim počecima borbe za napuštene životinje, o borbi koja još uvijek traje razgovarat ću s mojim gošćama, Zdenkom Jelovčan, voditeljicom azila i prof. Vlastom Lipovac koja je svoj rad proširila i na međunarodnu razinu.
O Azilu saznajte na http://www.trazimdom.com/ i slušajte «Ženski profil» na Svidu u petak u 11:00.

Carmela

Epizoda TREĆA: Kulturnoumjetnički Program Uzvraća Udarac!

Mali podsjetnik - GALERIJA LIKOVA je emisija koju zajedno, barem do Nove Godine, kuhaju Svid i riječka udruga „Katapult“, a u kojoj vam mladi riječki pisci i oni koji samo obitavaju, studiraju ili rade u Rijeci, čitaju svoje književne uratke.

Ove srijede, 03.12., u točno 22.30, opet smo u društvu žena!



U epizodi 3 svoje dvije priče, "Kauboj u crvenom golfu" i "Vrijeme šuma", pročitat će vam Željka Horvat. Očekujte surovu realnost, malene igračke zarobljene u nešto većim igračkama, bol nesanice i šumarske filozofije!

Vava

Večeras imamo bogat zaljevski zvuk. Naime doći će nam bendovi koji će u petak nastupiti na finalu našeg serijala Rijeka zove. Dakle radi se o sastavima Disco n' action, My buddy moose, One piece puzzle i Hesus Attor.
Sa svima ćemo pomalo popričat, najaviti koncert i poslušat njihovu muziku.
A opet nam u goste dolazi Tomislav u ime udruge ri rock koji će najaviti jubilarni trideseti festival ri rock, te će nas obavjestiti kako je završila posljednja večer festivala Minival.

Po metra crijeva



Budući je ovo trinaesto Prženje etera po redu, a taj broj u zapadnjačkoj civilizaciji asocira na nesreću, započet ćemo s lijepom viješću. Magazin Kerrang je iz pouzdanih izvora saznao kako se sprema “rijunjon” famozne skupine Faith no More. Internetski forumi su se na tu vijest užarili i fanovi s nestrpljenjem očekuju “rijunjn”. Iako još nema službenih potvrda, čak je Mike Patton u jednom intervjuu dao naslutiti kako je rijunjn moguć. Naime, na pitanje novinara o “rijunjunu”ouuu..., odgovorio je kako ne može isključiti tu mogućnost.
Samo se još ne zna hoće li na gitari biti legendarni Jim Martin, koji je nekada svirao u bendu zajedno s basistom Metallice Cliff Burtonom. Podsjetimo, Jim Martin je napustio Faith no More nakon albuma Angel Dust nezadovoljan time što su mu s albuma izbačene neke solo dionice.
Nakon toga FNM su snimili još dva albuma, no niti jedan se nije mogao mjeriti s klasikom The Real Thing s kojeg ćemo poslušati stvar Epic.
No, prije toga, kada smo već spominjali Metallicu vrijedi napomenuti kako oni izdaju drugi singl s albuma Death magnetic, izvrsnu pjesmu All nightmare long. Uz navedenu pjesmu na CD će se naći live verzije pjesama Wherever I May Roam', 'Masters Of Puppets', 'Blackened', 'Seek And Destroy'. Kako smo All nightmare long već puštali u emisiji, a kako smo u kontekstu Faith no Morea spomenuli Cliff Burtona, mislim da je red da pustimo jedan od najvećih klasika Metallice Master of Puppets.

Faith no More - Epic



A sada malo novi albumi. Prvo bend Enslaved čiji je novi album Vertebrae pokupio hvalospjeve od metal kritike. Naime radi se o još jednom skandinavskom black metal bendu kojemu je dopizdilo samo pržiti, pa su u svoju muziku inkorporirali elemente Pink Floyda, King Crimsona i ostalih psihodeličara i simfoničara. A rezultat je Epskih proporcija. Pjesme s naglim izmjenama fluidnih melodija i žestokih rifova i jasnog odbijanja robovanju formi tema refren, tema refren. Ipak od black metala tu su ostali vrišteći vokali, ali ima i onih ful čistih. Jedan od takvih primjera je uvodna pjesma Clouds. Iduća pjesma To the Coast počinje doomerski, a tu su i grgutavski vokali, pa onda čisti harmonijski vokali. To je prava stvar za pojačavanje šizofrenije. Preporučljivo za terapije u psihijatrijama.
Pjesma Ground ima riff koji nikada ne biste očekivali kod Black metal benda, već više kod nekih tipa U2-a, ali to daleko ljepše funkcionira kod Enslaveda, nego kod U2-a koji valjda još jedino nisu dosadili magazinu Time i TV postaji CNN. A onda se u pjesmi u sredini pojavljuje nevjerojatni Floydovskiji dio od samih Floyda. Jako lijepo
Slijedi pjesma Vertebrae, koja eto baca na Jesus Lizard. Uz neizostavne nagle dinamičke amplitude.
Zbilja, ova evolucija Black Metala nam nudi jako kvalitetne muzičke uratke. Mogu ih komotnu prozvati novom psihodelijom i nasljednicima zvuka Floyda, jer kao i Floydi koriste elemente suvremenog rocka, tada je to bio hard rock, a danas je metal i kombiniraju s prekrasnim melodijskim djelovima.
Zatim na albumu imamo i pržilicu New Dawn, no i ona se pred kraj pretvara u melodičnu pjesmu.
Pjesma Reflections je najduža na albumu i ona slijedi isti recept kao i sve prije nje. Dakle malo prženja i grgutanja, zatim malo harmonija, melodija.....prava psihijatrija.
Center je onako Doom metal, a posljednja The Watcher započinje lijepim klin đitrama, da bi nas onda iznenadili grgutajući vriskovi. Šok terapija, ali obavezno poslušati.
Ipak, Enslaved nisu Opeth koji mnogo profinjenije zvuči, prvenstveno što grgutajući vokali kod Enslaveda zvuče upravo tako, grgutajuće, dok Opeth to nekako lijepše izvede.

Enslaved - Isa



a bit će i Jesus Lizard i Stoner kutak i svašta, pa nas slušajte na 98,4 MHz ili preko streama.
Sve vas vole i i njeguju vaš muzički ukus MT, MG i MZ

Danas je u riječkom Informativnom centru najavljen 30 festival Ri rock kojega organizira istoimena udruga. Na ovogodišnjem festivalu nastupiti će 44 demo bendova i 8 gostiju. Istaknuto je da se radi o centralnom alternativnom događaju u gradu Rijeci na kojem su neke od najpoznatijih riječkih rock skupina započele svoje karijere.
Kako se radi o jubilarnom Ri rocku, odlučeno je da se festival rastegne na dva vikenda i to u dva kluba, u Palachu i Stereu.
Ovogodišnji Ri rock biti će posvećen dvojici tragično preminulih aktera riječke rock scene, Robiju Pauliću, članu grupe Metrobolik i uredniku portala ri-rock.com te Damiru Badurini Badi članu skupine Unlogic Skill.
Svirke će se održati 5. i 6. prosinca te 12. i 13. prosinca. Svake večeri će nastupiti 13 bendova, a cijena ulaznica iznosi 30 kuna za jedan dan i 40 kuna za dva dana.
Nastupi počinju u 20 sati, a traju do 4 ujutro.
Gosti festivala su:
Avlijaneri & Carmina Puttana (petak, 5. 12. Palach)
Po Metra Crijeva & Officer Down (subota 6. 12. Palach)
Studeni Novembar & Ishiatz (petak 12. 12. Stereo)
[mandelbrot set] & Klaus subota 13. 12. Stereo)
RASPORED BENDOVA:

Palach

Petak 5.12.


Drunk 24/7
Kult
Breakdown
ŠTBK
The Windfuckers
ENPE
Monox
Carmina Puttana
Avlijaneri
Xpanic
One more kill
Diamond Dust
Dark Realm

Subota 6.12.

Qurba
Jokeri
CKD
Fliper
Punjena Papiga
Crvene Parole
Cirkus
Officer Down
Po metra crijeva
Why not?
VE2
Risen to reclaim
Aorta

Stereo

Petak 12.12.

Electric Bullet
Muhe bez glave
Sarvatma
Donar Go Vs. Nobel
Gane
Larva
WTF?!
Ishiatz
Studeni Novembar
Acaid
M'Burns
DNR
Czaar

Subota 13.12.

Sixth soul
Koma Atmosfera
Rotten Apple
Hole Truth
Shamrock
Bumslange
Burning Nicola
Klaus
Mandelbrot Set
Otkrivanje
Denial
Exile
OZG

Max Tundra
Parallax Error Beheads You
Domino, 2008.



Pokojni Frank Vincent Zappa kroz svoje je poslanje na Zemlji prosuo mnoge duhovite ali vrlo lucidne izjave. Jedna od njih tiče se i ljudi kao što je vaš truli.

Što je rok novinarstvo? Ljudi koji ne znaju pisati intervjuiraju ljude koji ne znaju govoriti da bi napisali članke za ljude koji ne znaju čitati.

Istinito, pogotovo u Gradu Na Moru. No, originalni Majstor Brkonja imao je zajedljiv stav prema večini pojava na ovom svijetu, pa mu je ciničnost (koja se činila kao dio genetskog koda – faca mu je uvijek bila u stavu «sa'ću srat!») ponekad, zakonom brojeva ako ništa drugo, bila i suvišna. Između ostalog, modernu glazbu smatrao je «bolesnim psićem», a to je previše za izjaviti, čak i za jednog skladatelja njegovog kalibra.

Tko zna što bi Uncle Meat rekao na virtuozne programere ili programske virtuoze koji su zavladali elektroničkim svijetom glazbe tek nakon njegove smrti? Možda bi iščašene tehno sonate Richarda D. Jamesa u kojima se do krvi grebu najromantičnije melodijske linije na svijetu ikad i najfrenetičniji ritmovi na svijetu ikad vidio kao ozdravljenje bolesnog psića. Što bi rekao na «Vordhosbn» ili bilo koju drugu, heh, življu stvar sa «drukqs» albuma (Warp, 2001.)?

Što bi rekao na sadomazo sesije drama i bejza sa jazzom Toma Jenksinona, recimo na njegov «EZ Boogie» (Hard Normal Daddy, Warp, 1997.)?

Ili, da konačno dođem na temu, što bi rekao na «Parallax Error Beheads You», novi, treći po redu album Bena Jacobsa koji voli sebe zvati Max Tundra? Jer ako itko od novije generacije «ludih elektroničara» šeće po Zappinim tragovima, onda je to on. No, molim lijepo, ove paralele ne treba uzimati doslovno – ne živi niti Jacobs niti ja niti puno nekih drugih ljudi u uvjerenju da je njegova glazba nastavljanje rada pokojnog Sheika Yerboutija – to bi za poklonike Zappine, budimo realni, izuzetno onanističke, ergo dosadne glazbe bila blasfemija. Ne, hear this, Ben Jacobs se samo dobro zabavlja sprdajući se sa jazz rock, prog, ali i elektro pop obrascima glazbenog ponašanja. Ako koji glazbeni pravci zaslužuju humoristički rakurs, onda su to svako ovi. ALI! da bi se s nečim dobro zafrkavalo, da ne upotrijebim jedan drugi efektivniji glagol, materiju treba prvo vrlo dobro poznavati.

Ovaj producent i radijski čovjek (kolega radi na Resonance FM postaji na londonskih 104,4 megaherca gdje svake subote u «Max Tundra's Rotogravure» pušta mjuzu od dva i pol do tri i pol popodne.. Popodne?!! Da, popodne, to je Londra, ne.) počeo je, kao i mnogi, na Amigi 500 (znalci će je prepoznati i na ovom albumu), nastavio je diskografskim prvijencem, singlicom «Children At Play» (Warp, 1998.) a dvije godine kasnije uzela ga je kuća Domino (danas dom Arctic Monkeysima, Franz Ferdinandima, Stephenu Malkmusu, Trickyju i mnogim drugima) za koju izdaje «Some Best Friend You Turned Out to Be», instrumentalni prvijenac, pa vrlo hvaljenu «Mastered by Guy at the Exchange» (2002.), prvu s Jacobsovim vokalima i ove godine «Parallax Error...», album koji je nastajao dugih šest godina.

I šta je to onda, osim šta na trenutke podsjeća na Zappu?

Zamislite gore spomenute bardove britanskog braindancea, Twina ili Squarea, kako guraju jazz rock i sint pop u format ljubavne radijske tralala pjesmice a preko svega pjeva falseto ljubavnik koji zvuči kao dijete gay eunuha i bečkog dječaka, a da pritom nije pretjerano iritantan. Dobro, možda sam pretjerao sa opisom Jacobsovog glasa; recimo da zvuči kao njegov dugogodišnji frend iz benda Hot Chip, dotični očalinko Alexis Taylor, pa onda još malo razdraganije, ako ne više u registru.

Je, ali naglasak je, ponavljam, na onome što se događa ispod njegovog glasa, glazbena nadahnutost na rubu raspadanja. Raspadanja? U smislu – da ovdje dodate samo još jednu notu ili element ritma sve bi se srušilo kao pretenciozna kula od karata za koncert Dream Theatrea. Ili Toola. Ok, ili Siddharte.

Naime, na trenutke sve to skupa ode u one man show nadmetanje sa samim sobom i sa našim strpljenjem u olimpijskim glazbenim disciplinama pa se duh izgubljenog albuma Franka Zappe pojavi jače nego prije.

Kad sam opet na tom tipu moram reći da ako je, a je, pobrao sve one progerske manirizme od njega, samozadovoljavajuća dokazivanja da zna posao, a posao je kompliciranje, onda je pobrao i sve Zappine dobre strane, a to je ne-zaboravljanje da glazba ima i zabavnu stranu, punu duha i humora. U svoje vrijeme Francesco je na tom polju bio apsolutni car, a danas, u nekim drugim kontekstima Ben Jacobs se zaista nema ničeg sramiti.

Hoće li vas paralaksa obezglaviti ili ne – ostaje na vama. Što se tiče BeatNoche/K'Pudinga – treći album Bena Jacobsa koji sebe voli zvati Max Tundra je nešto što je ovoj godini u glazbi došlo izvrsno kao lucidni, simpatični pijanac na dosadnoj zabavi. Nervozna, rasklimana, iskomplicirana, duhovita, zabavna ploča vrhunske produkcije i ideja – pravo dijete svoga vremena.

Broj Zappa referenci u tekstu: previše, u svakom slučaju.

Parallax Error: Pa, paralaksa dolazi od grčkog paralaxis što znači promjena, no termin paralakse odnosi se, ako ne govorimo specifično o astronomiji, na nestalnost objekta koji se promatra zbog promjene perspektiva onog koji promatra. Pojam “parallax error”, u biti, predstavlja grešku u očitavanju određenog instrumenta jer oko promatrača nije u dobroj poziciji.

Pjesmice: Gum Chimes, Will Get Fooled Again, Which Song, My Night Out, Orphaned, Nord Lead Three, The Entertainment, Number Our Days, Glycaemic Index Blues, Until We Die

Kosher Chicken Soup: Cooking With Max Tundra

Stara Tundra (2000.): Ink Me

BeatNocha Goes On: Ovaj četvrtak, 04.12., u 18.00, svakako. Sočim, mama? U ovom trenutku - teško je reći...

Namaste,
ek.