Večeras u zaljevskom zvuku imamo retrospektivu ovogodišnjih emisija, što hoće reći da puštamo mjuzu benedova što nam gosotvaše u emisjonu, jel'.
Jedini gost večeras bit će Raul iz Glazbenog centra, ali i iz VEPM-a i Mandelbrot Seta, ali o tome dugom prilikom, jer ćemo s Raulom najaviti izvalćenje nagradne igre, koju ste mogli igrati do danas, a nagrada jest: Elektirična gitara i pojačalo.
Avlijaneri - Mala daj
A u prženju etera najbolji ovogodišnji albumi.
Kako ne znam što izabraše MG i MZ eto vam mog izbora, pa uživajte i podsjetite se na lijepe trenutke
Najbolji: Metallica – Death Magnetic
Novi album Metallice “Death magnetic”se može mjeriti s njihovim najboljim ostvarenjima – Master of puppets, And justice for a all I Kill em all. Death magnetic ipak nije bolji od Ride the lightninga, jer je to nedostižno, budući držim Ride the lightning najboljim albumom uopće.
Međutim Death magnetic je svakako bolji od Black albuma, te jasno od Loada, Reloada I otkačenog St.Angera.
Nije poanta samo u tome da se bend vratio Thrash metal, jer su neki elementi takve mjuze uvijek bili prisutni, već u epskim pjesama koje prelaze trajanje od 7 I pol minuta, s pregršt rifova, promjene dinamike I tempa, a sve vam to tako brzo prođe.
Drugim riječima zabavno and poučno!
Također ovaj album označava povratak solaža koje zvuče kao čudovište između Hendrxa I Satriania, a Hetfield je prekinuo s jodlanjem još na prošlom albumu.
Inače album je producirao Rick Rubin nešto što su se fanovi Metallice I Slayera potajno nadali dugo vremena I u potpunosti je opravdao očekivanja, iako se za njega tvrdi da ulaže za svoje maksimalne rezultate minimalan boravak u studiju.
Naime, upravo se bivšem producentu Metallice Bob Rocku, koji je radio sa sweet i glam metalcima Bon Joviem i Motley Crueom spočitavalo da je odgovoran za smekšavanje zvuka benda.
Stoga se Rick Rubin pokazao kao spasitelj i napravio još jednom remek djelo rocka. Nakon albuma Electric grupe The Cult, Blood, Sex, Sugar, Magic, Red Hot chilly Peppersa, Reign in Blood Slayera, Ric Rubin je obogatio Rock and Roll svijet albumom Metallice “Death Magnetic”.
All Nightmare Long
Donajbolji: Amon Amarth: Twilight of the Thundergod
Melodic death bend Amon Amarth, ili planina usuda ili mount doom......OK, ima novi album Twilight of the Thunder god, to bi bio Thor.
I dobro je. Lijepi heavy riffovi uz death glas i zarazni refreni. A vidjeh i spot, Vikinzi se mačuju s krščanima i pogodite tko pobjeđuje.
Uglavnom, malo fantasy mjuze uvijek dobro dode, I like it!
Album je u Švedskoj izašao 17. listopada 2008.
Osim toga na albumu im gostuju članovi Apocaliptice, Entombeda i Children of Bodoma. Takoder u njihovoj matičnoj Švedskoj, album je prilikom izlaska zauzeo vrlo dobro 11 mjesto nacionalne top liste, a u SAD-u se probio u prvih 50 na Billboardu.
Vrijedi izdvojiti pjesmu Twilight of the Thunder god koja ima sve, odlične melodije, brutalnost I eksplozivnu solažu koju je odsvirao gost Roope Latvala iz sastava Children of Bodom. Tu je I pržilica Varyags of Miklaagaro.
Onako najžešća stvar na albumu je Guardians of Asgard, jer pjesma o čuvarima sjedišta bogova može biti jedino, jel, žestoka.
Kao I svi veliki albumi, što Twilight of the Thundergod zasigurno je, navedeni album ima I vrhunski karaj. Zapravo završne dvije prjesme Live for the Kill, s gostima iz Apocalyptice I Embrace the Endless Ocean (naime osim što su ratnici Vikinzi su bili jedni od najboljih pomoraca ikad I prvi su otkrili ameriku) su pravi epski grand finale koji zaokružuje savršeno provedenih 43 minute I 34 sekunde trajanja ovog albuma. Odlično.
Twilight of the Thundergod
Oni nakon njih: Opeth: Watershed
Opeth su nastali 1990. godine u Stockholmu – Švedska. Izdali su devet albuma. Možemo reći da su miljenici metal publike, a ovaj album to svakako potvrđuje. Naime, od kada je izašao 30. svibnja ove godine, Wathershed dočekuju samo hvalospjevi metal kritike.
Album otvara melankolično melodična pjesma Coil odsvirana na dvanaest žičanoj akustičnoj gitari . Coil je ujedno najkraća pjesma na albumu, traje 3 i nešto minuta. Na njoj imamo duet s pjevačicom Natalie Lorichs, inače djevojkom bubnjara Opetha. Onako lijepa pjesma za uvod, da bi nas nakon togha prestrašilo something completely different sa svojim doom rifovoma i death glasom – pjesma Heir Apparent.
Ja bih osobno izdvojio treću pjesmu Lotus Eater. Prvo sam izbor imena za pjesmu bazira se na mitu iz Odiseje, kada Odisej and kompa dođu na otok blizi Sjeverne Afrike i tamo sretnu čudne ljude koji ništa ne rade jer im je super od žderanja Lotosa, pa se eto zato zovu Lotphagi ili na engleskom Lotus Eaters ili na hrvatskom konzumenti. Onda se dio Odisejeve kompe navuče na Lotose i odbije se vratiti doma na Itaku, a on jedva se spasi s tog ovisničkog, “boli me ono za svašta stvar” otoka.
Sad dosta edukacije, malo o pjesmi. Dakle u pjesmi se spojilo nespojivo, death metal, malo Toola, malo heavya, klasična gitara i dosta psihodelije, odnosno simfo rocka u stilu Emerson Lake and Palmera, tako da na momente stvar podsjeća na neki psiho bend iz sedamdesetih.
No ima tu malo pop momenata poput pjesme Burden, ali nju može spasiti činjenica, da ipak više naginje King Krimsonima i pjesmi Epitaph, nego, šta ja znam Paul Youngu, zapravo miljama je daleko od njega, a pjesma završava dobrim trikom tako da gitarista svira svoju dionicu na akustari, dok mu netko sa strane raštimava gitaru. Da utjecaj King Krimsona se zbilja proteže preko cijele ploče.
Onda imamo opake Floydovske harme na pjesmi Porcelain Heart. Da metal psihodelija.
Nakon nje slijedi pjesma Hesian Peel koja je ujedno pjesma s najdužim trajanjem na albumu, nekih 11 minuta.
Uglavnom album je prepun izmjena akustično – električno, tako da je preporučljiv za sve koji se ne zadovoljavaju bilo harmonijskim ili dinamičkim minimalizmom.
A album zatvara pjesma puna mračnih I prekrasnih melodija – Hex Omega.
The Lotus Eater
Četvrti: Motorhead: Motorizer
Motorhead su jedan od rijetkih bendova koji ima jednako nabrijane fanove u punk I metal vodama.
E pa, novi album Motorheada “Motorizer” će sigurno biti omiljeniji među punkerskim obožavateljima, nego među metalcima.
Naime, Lemmyev bass je distorziraniji nego ikad, a pjesme su kratke I brze.
Ipak na početku vrijedi napomenuti kako mi album ipak nije toliko dobar kao prethodni Kiss of Death, prvenstveno zbog nedostatka nekakvih karakterističnih rifova, jer se cijeli Motirizer uglavnom bazira na brzini, a ne na zakučastosti gitarističkog riffa. Također nedostaje laganica poput “God was never on yor side” s prošlog albuma.
Stoga, kao takav, album će se sigurno svidjeti total speed freakovima i imat će materijala za razbijati glavu opsjednuti promilima. Rastur počinje odmah s Rock out, koji je rađen na foru pjesme Ace of Spades, odnosno ima slični intro na basu. Tu se Lemmy istaknuo ponovno svojom jedinstvenom poezijom, stihom “Rock out with your cock out, and impress your lady friends!”.
Esencijalno!
Drugi miljenik Motorhead fanova bit će sigurno pjesma Runaround man, za koju mogu reći da je najbolja pjesma na albumu. Ima izopačenu pentatonsku ljestvicu, Lemmyjevo režanje I referencu na going to Brasil s 1916. I čemu više.
Inače Motorhead su dio ovog albuma snimili u studiju bivšeg bubnjara Nirvane I sadašnjeg frontmena Foo Fightersa Davea Grohla.
To je nastavak njihove suradnje koja je započela Grohlovim solo albumom Probot, gdje je uz Lemmya ugostio druge legende Heavy metala, poput Cronosa iz Venoma ili King Diamonda. No, upravo je pjesma s Lemmyem “Shake your blood” postala oficijalni singl albuma Probot, što govori o njegovom statusu.
Rock Out
Zadnji ali i posljednji od najboljih: The Sword: Gods of the Earth
Navedeni album otvaraju i zatvaraju instrumentali. Prvi je The Sundering, s introm na akustarama pa onda imamo staro dobro stonersko rifovanje s primjesama Thrash metala. Posljednji instrumental zove se The White Sea. Onako, epski komad muzike u trajanju od sedam i pol minuta s nabrijanim metal gitarama, solažama u tercama i slično. No na albumu imamo još jedan instrumental, skrivenu pjesmu, cijelu odsviranu na akustarama. Zvuči kao križanac između srednjovjekovne muzike i bluesa.
No da vidimo kakve su im pjevne stvari. Prva pjevna je The Frost Giant Daughter ili kćer snježnog diva (čitaj Jetija). Pjesmu odmah otvaraju zakučasti rifovi i posebno vrijedi istaknuti starinski zvuk bubnja, nema trigera, sve je organski, to je inače momentalno jako trendi riječ pa je zapamtite.
Već navedeno ime pjesme nam ukazuje da su The Sword okupirani fantasy tematikom.
Međutim, od The Sworda ne očekujte power metal, već zvuk naslonjen na blues hard rock rifove sedamdesetih i glas koji pomalo baca na Ozzya. No znaju tu i tamo iznenaditi s akustičnim pasažima koji bacaju na Jethro Tull, kao na meni najboljoj pjesmi na albumu To take the Black ili gore spomenutoj kćeri jetija.
Tu se nalazi i izvrsna pjesma How Heavy this axe, s najizraženijom međuigrom dviju gitara, što je nakon stoner riffova i akustičnih pasaža i bubnjeva bez trigera četvrta bitna odrednica ovog izvrsnog benda.
Peta su jasno fantasy riječi, ali o tome smo već pričali, pa gremo dalje.
Pjesma Lords na početku sliči na pjesmu Maidena Flash of the Blade, no to traje samo kojih deset sekundi, jer se nakon toga The Sword vraćaju na svoj prepoznatljiv, već opisan zvuk.
Slijedi pržilica komplicirana imena Fire Lances of the Ancient Hyperzephyrians, koja me malo rifovanjem, ali samo malo, podsjetila na death metal. Definitivno najžešća pjesma na albumu.
Onda imamo stvar koja se bavi vještičijom religijom, odnosno krugom ili ciklusom života vještica Maiden, Mother and Crone. U prijevodu i sve će te razumijeti glasi, djevica, majka i starica. I onda smrt i to je, jeli, krug života. Za tu pjesmu su snimili i spot, onako mračan, jel'.
Stvar Under The Boughs počinje doomerskim rifom na akustari da bi se pretvoriula u stoner thrashericu. Također jedan od favorita. The Black River nam opet vraća duple đitre u tercama, malo wah – waha
How Heavy This Axe
Sve vas vole i njeguju vaš muzički ukus i žele vam sretnu novu godinu MT, MG i MZ.
Post je objavljen 30.12.2008. u 15:44 sati.