SVID radio

Deerhunter
Microcastle
Kranky, 2008.



Vratila nam se prijateljica Zima. Šta nije to genijalno?

Neki ljudi dijele glazbu na ljetnu i zimsku, neki redovno, neki ponekad. Nekad na istom albumu ima svih godišnjih doba. Npr. "Ce matin la" i "All I Need" su proljeće, "You Make It Easy" je ljeto, "Remember" i "Femme d'argent" su jesen, a "Le voyage de Penelope" je definitivno zima. Neki od vas su se sad složili a neki drugi njurgali da to nije tako. Klišeji da je ljeto užurbano, disko i seksi a zima spora, tužna i whatever su, naravno, potpune idiotarije jer ljudi nisu Borg i imaju svoje osjećaje i preference, no unatoč subjektivnosti ima nešto u tome.

Tako barem misli Brandon Cox, boležljivi frontmen, plodni autor i mali čarobnjak zvuka koji već nekoliko godina predvodi Deerhunter. On i bend finiširali su "Microcastle" pred više od šest mjeseci, no izlaženje je planski odgođeno jer je ovaj novi album, veli Cox na blogu, jesenjsko-zimski. Rijetka su danas takva tempiranja i kontekstualizacije godišnjim dobom kad se release datumi baziraju na poslovnim rasporedima. Uostalom, stiže, kako bi rekao Mr. Garrison iz South Parka, "merry fucking christmass so fucking celebrate!" pa ćete se i sami prisjetiti da je glazba prije svega biznis.

Nakon briljantnog komada ambient-punka (što nije samo duhovita kovanica, oksimoron, ako hoćete, već i istina prava), prošlogodišnjeg albuma "Cryptograms", Deerhunter pričaju još jednu glazbenu priču. Ne toliko remek-djelastu ili snažnu da bi mogla pomaknuti planetu s putanje, ali zato prepunu prekrasnih trenutaka. To je i dalje glazba umočena u mnogo reverbizirane distorzije, bogata teksturama i soundscape podlogama, sanjiva u svom oslanjanju na najbolje što su dale osamdesete na području alternativne gitarske glazbe (Jesus And Mary Chain, My Bloody Valentine, Cocteau Twins itd.), no ovaj put u formi albuma punog pjesama.

Album funkcionira kroz tri cjeline – prva puna izdistorziranog popa ("Never Stops", "Little Kids"), druga puna mrakače i tišine gdje gitare i pripadajuće pedale zamjenjuje klavir ("Calvary Scars", "Green Jacket" i "Activa") i treća – ponovno glasnija i čvršča završnica ("Nothing Ever Happened", "Saved By Old Times") i kroz te tri cjeline ispada vrlo fokusirano i konzistentno djelce i iako djeluje kao medij za Coxove pjesme i samim tim svjetonazor i naposlijetku svijet sam, zapravo je proslava odlične kemije cijelog benda.

Deerhunter se najčešće identificira sa Brandonom Coxom, no ovaj put su za uspjeh albuma zaslužni više nego ikad i Josh Fauver i Moses Archuleta kao ritam sekcija i nadprosječni udio drugog gitariste; on se zove Lockett Pundt i potpisuje autorstvo i vokale na odličnim "Agoraphobia" i "Neither Of Us, Uncertainly".

Poruka koju Deerhunter mahom odašilje nije uvijek najkorisnija i najbolja, pogotovo kad se uzme u obzir da Cox u pjesmama uživa u izolaciji, samoći i svim tim depresivnim činjenicama života, a to, iako imaju svoju "happy being sad" opravdanost u nekim životnim razdobljima i neizbježne su kolikogod se vi trudili, nije preporuka za nikoga. Sva sreća da šalju i još jednu – da se spas od svega toga, uključujući dosadu i odvratno doba u kojem živimo može pronaći u umjetnosti.

Svakako preporuka za svih vas, vjerujte, bolji album takve glazbe ove godine teško da ćete naći.

"Go to the shore and, pray for the sea... ":
Cover Me (Slowly), Agoraphobia, Never Stops, Little Kids, Microcastle, Calvary Scars, Green Jacket, Activa, Nothing Ever Happened, Saved by Old Times, Neither of Us, Uncertainly, Twilight at Carbon Lake

Za one koji žele znati više: "Weird Era Cont." je isto novi album Deerhuntera, ok, više tehnički ep nego album koji dolazi kao bonus uz "Microcastle", bilo da kupite Kranky ili 4AD izdanje. Ništa manje impresivan komad glazbe!

"A deer has to be taken with one shot. I try to tell people that but they don't listen... ":
Snimljen po romanu "Tri ratna druga" Ericha Remarquea iz 1937. legendarni film "Lovac na jelene" Michaela Cimina jedan je od najfilmova svih vremena. 1978. na Oskarima pobrao je kipiće za zvuk, montažu, redatelja, film i, što je nekako, "well, y'knooow... ", najsimpatičnije, mušku sporednu ulogu. Christopher Walken ipak nije bez vraga – Christopher Walken.

BeatNocha goes on: u četvrtak, 27.11., u 18.00...

Max Tundra
Parallax Error Beheads You
Domino, 2008.



Ko se još zove Max Tundra? Čak ni on sam! Ben Jacobs ima, osim bedastog umjetničkog imena, i novi album. Luda mjuza! Skroz!

Čujemo se,
ek.