SVID radio

U zaljevskom zvuku gostovat će nam grupa Grč i njihov frontmen Zof. Razgovarat ćemo o mitu vezanom uz ovu grupu, ali i nadolazećem prvom albumu te predstojećem njihovom koncertu u Stereu što će se održati ovaj petak u sklopu našeg serijala Rijeka zove.
A dijelit ćemo i karte za koncert na telefon 212 - 043 i sve to uz muzičku pratnju grupe Grč.
Gostovat će nam i Tomislav iz udruge Ri rock, koji će najaviti treću večer festivala Minival i nadolazeći Ri rock. Naime, prijave za ri rock su istekle, pa se nadamo da će nas obavijestiti koji će bendovi nastupiti.

GRČ




Nakon četrnaest godine najave tipa "samo što nije izašao", Axl je dao dozvolu i Chinese Democracy je na tržištu. (iako neki fanovi po forumima sumnjaju da je Axl živ, jer se još nije javnosti obratio intervjuom, te da je stoga ovaj album objavljen – eto da malo zapaprimo za početak).
Da je ovaj album izašao 1995. godine kritika bi ga pokopala jer je pun preproduciranih, pomalo kičastih laganica.Ipak, možemo reći da je Axl je zapravo iskombinirao power balade hair metala 80-ih i tehničke inovacije novog milenija.
Sada, eto, oborio je time rekord myspacea, preko tri MILIJUNA! Klikova na dan.
Ipak vrijedi naglasiti da nema previše zajedničkih točaka sa Gunsima kakvima smo ih do sada znali.
Novi bend ima sasvim različit zvuk gitara, koje se više naslanjaju na Nine Inch Nails nego na neke legende rocka kao New York Dolls, što su bila referentna točka nedostajajućih članova Slasha, Izzya i Duff-a. Dodatni razlog toj razlici jest što su svoj doprinos novim Gunsima dali ljudi koji su nekada svirali u NIN-u, odnosno gitarist Robin Finck koji je suautor pjesme Better.

Gitare na albumu odsvirale su osobe koje se odazivaju na ime Buckethead, priznati virtuozo u gitarističkom svijetu, a drugi je Bumblefoot, a treći je već spomenuti Robin Finck.
No samo gitare su NIN, i uopće album ima genijalne gitarističke pasaže. Ali dojma sam da su gitare odsvirane bez filinga, onako "to im je posao, za lovu-bez strasti" što nije bio slučaj na prijašnjim GNR albumima, dok je ostatak Chinese Democracya čista komercijala. RnB ritam mašine, sintetičke klavijature itd...No ajmo mi pjesmu po pjesmu.

Album otvara Chinese democracy, pržilica u stilu It's so easy s apetajta , jedna od boljih i rijetka koja podsjeća na stare ganse.
Schacklers revenge je elektro rock pjesma, gdje se najočitije može čuti Axlova fascinacija Nine inch nailsima. Također jedna od boljih na albumu. Imate malo rock blues pjevanje, pa disco bridž – ili .....i malo komerc (Korn) refren. Ali najs.
Better počinje kao neka pjesma od “Britni Spirz” i već poželite poslati Axla kvragu, da bi se kasnije razvila u techo hard rockericu, s iznimnim gitarskim solom. Ipak, taj “B. Spirz” dio svako toliko se pojavi te unatoč dobrom refrenu pokvari dobar dojam pjesme. Na, sve u svemu, Better je ona pjesma u kojoj je Axl uspio sintetizirati sve svoje ideje iznesene na albumu i da se nije dogodilo ono što slijedi, odnosno da je Better ostala najkomercijalnija pjesma Chinese Democracya, ovo bi bio genijalan CD.
Ali nije.
Zato, logički, slijedi slabija pjesma Street of Dreams koja se naslanja na stvar Breakdown s Use your illusion II, ali kako nema rockerskog zvuka starog benda, Street ne doistiže sjaj i frenetičnost Breakdowna, već zvuči kao neka adult oriented rock pjesma za blagovanje u skupim restoranima. Prva ljiga na albumu.

Nastavljamo Axlovo potonuće s pjesmom If the world koja je propali pokušaj skladanja kulerske funky pjesme. Više zvuči kao šminkerska podloga za seriju Miami Vice ili neku kapitalističko propagandističku tupljavinu poput James Bonda. Posebno su iritirajuće sintetičke “ejtis” klavijature.
Slijedi još jedna “šećerlema”, There was a time, koju otvara, onako vilinski zbor i RnB klavijature u pozadini. Uhhuh....i onda pjesma skreče u hard rock vode i tako to, pravi AOR.
Još jedna AOR balada Catcher in the Rye, sa inflacijom Axlovih la, la, lajka i na, na, njajka. Po svemu sudeći Axl ima ambiciju pridružiti se iscijeđenim rock izvođačima kao što su Rod Steward i Elton John.
Onda nam slijedi funk hard rockerica, pjesma Scrapped. Iako nije ništa posebno, dođe kao osvježenje nakon tupljavine od balada.
Zatim konačno opet imamo jednu dobru pjesmu. Hard rockerska Riad and the beduins. Dakle ovako hard rock riff i onda neočekivani prijelaz na fluidni refren. Ipak zamjerka, previše aaaaaa uništi pjesmu. Također, poput stvari Scrapped, čini mi se da ova pjesma zvuči dobro samo zato jer je iznimka u ovom baladastom albumu.
No svakako ima interesantnih rješenja na gitarama i zanimljivih poigravanja sa zvučnim efektima. Solaže su isto najs. Prva je onako rockerski saftasta, druga je ....eksperimentalna, na tragu Tom Morella.
Onda nam pjesma Sorry počinje sa zvučnim efektima koji bacaju na Floyde s kraja 70-ih. I to bi mogla biti jedna od boljih laganica, iako je sve i dalje takooo sterilno.
Pjesma IRS počinje kao neki RnB hitić, pa se razvija u rockić hitić koji bi, da je stari bend na okupu, bio eksplozivna pjesma, ovako je, kao neka minijaturna petardica.
Pjesmu Madagaskar Axl svira već godinama i nije se mnogo promijenila. To mu je kao najambiciozniji komad muzike. Počinje sa sint fanfarama, pa imamo easy lisning ritam mašinicu i ljiga sinteve sve dok ne uđu bubnjevi i Axlovo falše kričanje, da nas podsjeti kako još zna dodatno usrati pjesmu svojim urlicima. U sredini pjesme imamo semplove iz filmova, govor Martin Luther Kinga, pa čak i referencu na stari hit Gunsa, Civil war. I tako to, pretenciozni komad RnB-a.

Na to se nastavlja možda najužasnija pjesma na albumu This I Love, sterilna balada na klaviru, kao da ju je maznuo Oliveru, bljak! Ekstra bljak – kičaste orkestracije, tako da u usporedbi s This I Love, November rain zvuči kao neki Venomov brutalni komad muzike. Bljak totalni!
I konačno na kraju još jedna balada s RnB ritam mašinom, pjesma zvana Prostitute.

Ostaje za zaključiti, album počne dobro da bi postepeno sve više i više tonuo u komercijalne baladaste vode AOR izvođača poput Elton Johna i totalno potonuo sa zadnje tri pjesme. Nije preporučljivo za fanove gunsa, jer ovo nije rock and roll ploča, već komad sterilnog popa i preproduciranog AOR elektro hard pop rocka.
Tako da fanovima Gunsa preporučamo ili Velvet Revolver, čiju vrijednost sam tek sada shvatio kada sam poslušao ovu "Axlovu ekstravagancu" nazvanu Chinese democracy, a također fanovima Gunsa bi preporučio solo album Duff McKagana "Beutifull Disease"

Komadiće pjesama s albuma možete strimati na njihovom myspaceu

GNR - Chinese Democracy


Osim Gunsa u stoner kutku predstavit ćemo album grupe The Sword nazvan God of the Earth.

Stoner kutak. Dakle za razliku od ne tako dobrog Chinese Democracya u Stoner kutku vam predstavljamo drugi album grupe The Sword, God of the Earth
Navedeni album otvaraju i zatvaraju instrumentali. Prvi je The Sundering, s introm na akustarama pa onda imamo staro dobro stonersko rifovanje s primjesama Thrash metala. Posljednji instrumental zove se The White Sea. Onako, epski komad muzike u trajanju od sedam i pol minuta s nabrijanim metal gitarama, solažama u tercama i slično. No na albumu imamo još jedan instrumental, skrivenu pjesmu, cijelu odsviranu na akustarama. Zvuči kao križanac između srednjovjekovne muzike i bluesa.
No da vidimo kakve su im pjevne stvari. Prva pjevna je The Frost Giant Daughter ili kćer snježnog diva (čitaj Jetija). Pjesmu odmah otvaraju zakučasti rifovi i posebno vrijedi istaknuti starinski zvuk bubnja, nema trigera, sve je organski, to je inače momentalno jako trendi riječ pa je zapamtite.
Već navedeno ime pjesme nam ukazuje da su The Sword okupirani fantasy tematikom.
Međutim, od The Sworda ne očekujte power metal, već zvuk naslonjen na blues hard rock rifove sedamdesetih i glas koji pomalo baca na Ozzya. No znaju tu i tamo iznenaditi s akustičnim pasažima koji bacaju na Jethro Tull, kao na meni najboljoj pjesmi na albumu To take the Black ili gore spomenutoj kćeri jetija.

Tu se nalazi i izvrsna pjesma How Heavy this axe, s najizraženijom međuigrom dviju gitara, što je nakon stoner riffova i akustičnih pasaža i bubnjeva bez trigera četvrta bitna odrednica ovog izvrsnog benda.
Peta su jasno fantasy riječi, ali o tome smo već pričali, pa gremo dalje.
Pjesma Lords na početku sliči na pjesmu Maidena Flash of the Blade, no to traje samo kojih deset sekundi, jer se nakon toga The Sword vraćaju na svoj prepoznatljiv, već opisan zvuk.
Slijedi pržilica komplicirana imena Fire Lances of the Ancient Hyperzephyrians, koja me malo rifovanjem, ali samo malo, podsjetila na death metal. Definitivno najžešća pjesma na albumu.
Onda imamo stvar koja se bavi vještičijom religijom, odnosno krugom ili ciklusom života vještica Maiden, Mother and Crone. U prijevodu i sve će te razumijeti glasi, djevica, majka i starica. I onda smrt i to je, jeli, krug života. Za tu pjesmu su snimili i spot, onako mračan, jel'.
Stvar Under The Boughs počinje doomerskim rifom na akustari da bi se pretvoriula u stoner thrashericu. Također jedan od favorita. The Black River nam opet vraća duple đitre u tercama, malo wah – waha, a vi čete sada poslušati stvar o vješticama.

The Sword



a bit će i Ramonesa i ostale lijepe muzike i prekrasne buke, pa nas slušajte večeras od 20 do 22 sata na 98,4 MHz ili preko streama.