SVID radio

Večeras u zaljevskom zvuku nam gostuje društvo iz udruge Ri rock koji će najaviti seriju koncerata u Stereu pod nazivom Mini Val, ali s njima ćemo popričati oko nadolazećeg ri rocka, gdje se može prijaviti, a podsjetit će nas i na novotvoreni music box (vjerni slušatelji će se sjetiti da je Denis iz Donar go vs Nobel otvaranje boxa najavio već pred dva tjedna).
Zatim nam dolaze duo koji se krije iza konspirativnih imena Pinky i Vule, a predstavit će svoj projekt Pink Wolf. Radi se o nečemu što me podsjeća na Velvet Revolver na stereoidima. Pa poslušajte.

A zatim u prženju etera slijedi......

......Cradle of Filth – Godspeed on devils thunder - Ovaj album je zao!
To se može prepoznati iz svih elemenata, od gotičkih klavijatura, speed metal gitara, ubrzanih bubnjava da vam se čini kao da je netko pustio snimku na fast forward, zlih glasova Dani Filta i njegove kompanjonke, pa do teme samog albuma. Naime Godspeed on Devil's Thunder je konceptualni album i bavi se životom francuskog plemića Gilles de Rais-a, koji je bio ratni sudrug Ivani Orleanskoj. No to Cradle of Filth previše ne zanima, već se oni bave skrivenom (okultnom) pričom o de Raisovom životu.
Naime, smatra se da je on bio alkemičar koji je u potrazi za kamenom mudraca poubijao više ljudi, pa ga se može nazvati serijskim ubojicom. Stoga je bio optužen za herezu, demonologiju, mada se većina povjesničara slaže da mu je zločin, kako bi se reklo regionalnim izrazom upakiran.
No kako god, odlična priča za opaki gothic metal album.
Tako da između svake pjesme imate govorni monolog Gilles de Rais-a u kojemu vas on vodi kroz album, a svaki monolog je popraćen, jasno, gotičkim klavijaturama. A nakon toga-pržiona.
Posebno vrijedi istaknuti drugu pjesmu Shat out of Hell, koja dolazi nakon monumentalnog instrumentalnog introa. Shat out of hell ima prave death/heavy zarazne harme, odsvirane COF brzinom, znači tuta forca gothic metal. Kao rpg igrici kada mačem jurišate na zvijeri iz “ambisa” ili tako nešto.
Zatim meni najdraža, malo sporija, ali s više safta i lijepim fantasy ženskim vokalom na refrenu pjesma nazvana The Death of Love. Onako, hitoidna gotičarka srednjeg tempa. Zatim se nastavlja za pržilicama, a posebno vrijedi izdvojiti pjesmu Honey and Sulphur, koja, kada sva ritam sekcija stane ima zborne djelove inspirirane Carl Orfom, a za mlađe slušatelje možemo reći da asocira na soundtrack od Gospodara prstenova, jasno uz dodatak ekstremnog metala.
A iako je cijeli album nabrijan, svakako je najnabrijanija pjesma upravo Godspeed on Devils thunder. Bubnjevi zvuče kao pneumatska bušilica, death harme, vrištavi vokali, sve što najviše volite od agresivne muzike.
Uglavnom, meni se jako dopao album.



A novi album imaju i Eagles of Death Metal. Kako znamo njihovu povijest i to da im bubnjeve svira Josh Homme iz Queens of the stone Age, koji također odsvira gitare u studiju, a ujedno je i producirao ovaj album, tako nije za čuditi se što Eaglesi mrtvog metala neodoljivo podsjećaju na Queense. No tu možemo naći i elemente zajebancije Jon Spencera.
I zapravo takva kombinacija bi nam trebala dati odličan album.
OK, album je dosta dobar, no meni fali malo force u pjesmama. Previše je pjesama srednjeg tempa, pa nakon šeste stvari koncentracija pomalo popusti.
Uglavnom album otvara rokić hitić Anything 'cept but true. Pravi QOTSA komad mjuze, kao da je skinuta sa Ere Vulgaris. No to je Ok, jer kako bi rekli ameri, ta pjesma Rocks!
Zatim slijedi singl Wanna Be in LA. E ta malo vuče na Spencera i ta je dobra. Onako kulersa blues rockerica sa tim Spencerovskim elementima krčenja kada se najmanje očekuje.
Vrijedi izdvojiti High Voltage, eksperimentalniju pjesmu. Puno gitarskih efekata i vokala koji se preklapaju, pjevaju u falsetu, u basu, tenoru, kao neka raštimana i mrtva pijana klapa.
Secrte plans ima ritam kao orkestar daktilografkinja. Now I'm a fool je kao neka Beckovska akustična laganica. Heart on, pjesma po kojoj je album nazvan besramno krade rif od Rolling Stonesa, no Eaglesi mrtvog bla..nisu jedini koji to rade, pa ćemo im oprostiti, a na refrenu je gitara, opet, kao da je copy pasteana sa QOTSA-inog albuma Era Vulgaris. Treba dodati da vokal na ovoj pjesmi zvuči kao Brian Ferry za vrijeme boravka u bendu Roxy Music.
Nakon toga slijedi Cheap Trills, sa ženskim back vokalima i Stones rifovanjem.
Fascinacija Stonesima i povješću Rocka se nastavlja do jedanaeste pjesme Prissy Prancin' koja započinje akustičnom gitarom koja kao da je skinuta sa Desert Sessionsa (opet taj Josh Homme).
I posljednja I'm your Torpedo je kao kombinacija QOTSA-e i Joy Divisiona.



A također imat ćemo razgovor s organizatorima predstojećeg koncerta skupine Mogwai.
A i niz novosti i svega ostalog, pa se slušamo od 20 do 22 sata na 98.4 MHz ili preko streama.