"Nešto je mutno u umjetničkom svijetu"- rekli bi oni koji su bili svjedocima večerašnje premijere glazbene drame "Glembajevi" u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca.
Otkud da počnemo:
1. Struktura drame koja se sastoji iz dva dijela: svađa oko kupnje šivaće mašine i polagana smrt Glembajevih nije ravnomjerno raspoređena stoga se čini da je drugi dio nepotrebno dug i samim time monoton.
2.Masovne scene tipične za formu mjuzikla zanimljive su zbog svoje afektivnosti ukoliko pritom ne podsjećaju na scenu iz filma "Noć živih mrtvaca" gdje kazališni glumci bezrazložno divljaju po pozornici uvodeći nas u svijet "prokletih Glembajeva".
3. Pojedine dramaturške sekvence poput one koju izgovara barunica Castelli iliti Severina Vučković "...ne znam ništa...žena sam" imaju prazan hod u tekućoj dramskoj sceni pa se čini da su izgovorene bez smisla i dramskoga reda.
4. Prikaz scene pokojne Ene Begović kao barunice Castelli (iz Vrdoljakova filma) potpuno su nesuvisle i izvan konteksta prizora stoga se pitamo nije li možda predstava hommage Eni Begović?!
5. Dva prizora s slikama Tuđmana, Sanadera, Đapića i Todorića kao, u kontekstu prizora, moralno degutantnih ličnosti na hrvatskoj društvenoj sceni svjedoče o niskom stupnju osviještenosti redatelja Brezovca prema avangardnoj dramskoj formi stoga je ta scena nedopustiva grješka jednoga eminentnoga avangardnoga redatelja koju ni amater ne bi materijalizirao.
6. Scena pogibije barunice Castelli u Grand Cherokee automobilu nadovezuje se na nalogiju s pokojnom Enom Begović stoga podcrtavamo još jedan prazan hod u dramskoj sceni.
7.Golotinja Alena Liverića koji je bio dobar u svojoj interpretaciji Leona nepotrebna je jer se "umjetničko ludilo" već odavno na kazališnim daskama ne prikazuje golotinjom pa se pitamo je li redatelj Brezovac prokušanim trikovima htio zadovoljiti "žensku i poneku mušku elitu" koja je došla pogledati predstavu.
8. Završna scena podsjećanja na sve zločine u obitelji Glembaj zbog izrazite zvučnosti i uniformiranosti podsjeća na fašistička okupljanja u svrhu veličanja zločina.
9. Što se tiče glumaca, izvrstan Galiano Pahor nadahnuo je novo značene starom Glembaju svojom kompleksnom interepretacijom, a za njim ne kaska mnogo ni Alen Liverić koji se razvija u izrazitu glumačku ličnost. Pohvalila bih i Leonoru Surian kao Angeliku koja donosi svježinu na kazališnu pozornicu.
10. što se tiče Severine Vučković u ulozi barunice Castelli, rekla bih da je ostala u sjeni velikih glumaca poput potonej navedenih, no zbog iritantne boje glasa uspjela je inače sasvim solidnu interpretciju barunice Castelli svesti na ispodprosječnu.
11. Kostimografija i svjetlo sasvim su solidno odrađeni, no treba pohvaliti glazbu koja je podigla atmosferu mjuzikla na višu razinu, tj. orkestar koji je pod ravnanjem dirigenta Igora Vlajnića bio više nego uspješan.
Da zaključimo: pojedinačna glumačka ostavrenja, orkestar i solidna kostimografija osvijetlili su obraz mjuziklu kojemu je mjesto na glazbenoj off sceni, a na na pozornici nacionalnoga teatra. Avangardni redatelj i dramaturg Branko Brezovac na mala je vrata u hrvatski teatar još od predstave "Kamov, smrtopis" ugurao proameričku formu mjuzikla koja je uspjeh doživjela sedamdesetih godina prošloga stoljeća. trebaju li hrvatskoj publici zastarjele umjetničke forme koje ne nailaze na plodno tlo kod zahtjevnije publike ili će se intendanti složiti da je bolje takozvanoj eliti pružiti ono što razumije i što financira. Daleko od toga da mjuzikl nije zahtjevna umjetnička forma koja zahtjeva ozbiljan pristup, puno radnih sati, fizičke i glumačke spreme njeziih aktera, no nikada neće biti prihvaćen od istinske publike dok god ga se trivijalizira i ugurava u potrošačke kodove.
Za SVID radio:
Brunea Sade
Post je objavljen 09.03.2007. u 22:52 sati.