Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/svid

Marketing

BeatNocha

utorak | 18.30

LCD Soundsystem
Sound Of Silver
Capitol 2007

Image Hosted by ImageShack.us

Prije dvije godine dogodio se plesni hrtić-hitić Daft Punk Is Playing At My House, kasnije izmužen do krajnjih granica nemilim puštanjem. Ni Vaš omiljeni Radio Za Ljude S Masnom Kosom nije nevin po tom pitanju, hvala ljepo. I šta? Svi rokeri, izuzev uvijek za nove stvari nezainteresiranih ortodoksnih i avidnih razdvajača žanrova, odmah su se popalili. No, činjenica je da, unatoč simpatičnosti tog singla, LCD Soundsystem, odnosno James Murphy, nisu/nije ni u Americi ni ovdje prodali više od 62 milje kopija albuma prvijenca. Svejedno, dobra je stvar izašla iz svega a to je ponovna aktualizacija dancerock scene, gdje su isto tako bitna stavka bili i The Rapture, ali i ponovno vađenje bendova iz ne tako davne prošlosti, kao što je npr. Gang Of Four. Šteta za relativno mali odjek prvog LCD albuma jer bio je to lijepi blend čage i pankerskog stava; ne samo lijepi nego i zabavan, duhovit, na trenutke pop, a na trenutke beskompromisan (pogotovo drugi disk iz tzv. posebnog izdanja).

Da li je novi Murphyjev album Sound Of Silver prilika za ispravljanje krivih Mississippija? Pa, da je pravde u glazbenoj industriji, onda bi to sigurno tako ispalo, no, kako je ima koliko i na hrvatskim sudovima, ostaje samo upozoriti envertualno zainteresirane – obratite pažnju na Sound Of Silver jer, svu priču o glazbi koja je elektronska i plesna a namijenjena je, kao, pankerskorokerskoj publici koja inače, ab initio, i u pravilu mrzi tehno, house i ostale forme (ah, blaženi klišeji i srednjoškolsko poimanje svijeta!), na stranu, ovdje se radi o pravom punokrvnom albumu koji je mnogo više od albuma plesne glazbe.

James Murphy je poznat po svojoj velikoj, rekao bi jedan kritičar na netu, garantuanskoj kolekciji ploča. Stoga ne čudi glazba koju proizvodi jer za takav koncizan mišmaš treba, osim samouvjerenosti, mnogo naslušanosti. Kao i na prvom albumu, tako i ovdje, na Sound Of Silver, Murphy je uspio kontekstualizirati pop glazbu, stavljajući je u zabavan i prije svega plesan, tulumarski kontekst, tako da ona, iako je namjenjena, kao, glupoj zabavi, pijenju pive ili džoksanju gice, znači – potpuno je odmaknuta od bilo kakve intelektualizacije (s povremenim lijepim/dobrim stihovima), uspješno postaje pop mjuza za koju vam nije bed reći da je volite. Samo da podsjetim, zbog svježine (ili barem zbog inventivne reciklaže) su Murphyja na producentsko-remiksersku bauštelu zvali mnogi, od prijespomenutih The Rapture, preko N.E.R.D.-a do same Princeze Ispraznosti i Ogavnosti, gospodične Spears, s kojom, kako priča de, nije mogao naći zajednički jezik (ili barem sa glavonjama koji stoje iza nje), pa je pop nešto što Murphy, u biti, koristi legitimno.

Jasno je da LCDSS ne bježi od pop obrazaca , već ih prigrljuje i sprovodi kroz vrlo uspješan miks mrdanja guzice na podiju kakvog šminka-tutti disko kluba i mrdanja guzice u nekoj mračnoj rupi gdje djeca rade svoje pogo varijante plesa.

Sound Of Silver je, prije svega, kako sam rekao prije, plesna ploča kod koje je super to što funkcionira kao pop-rok album, a nije tek suma kopipejstanih dijelova i utjecaja. Uvijek preferirajući analogne pred softverskim spravama, Murphy radi glazbu koja se jednostavno može opisati kao punokrvna, iako je ta riječ nezahvalna jer su je ini Gallovi ovog svijeta isprali. Sound Of Silver je, unatoč tome, punokrvna ploča, a pogotovo se u to možete uvjeriti ako nazočite nekom njihovom (da, uživo su bend) nastupu.

Kao i svaki album s repetitivnim ritmom, tako i Sound Of Silver može na trenutke postati, ako ne dosadan, onda barem dosadnjikav. No, ponavljam i upozoravam – ovaj album nije nikako namijenjen analitičkim seansama nego feštanju i tulumarenju. Svatko ko vas ide uvjeravati u suprotno (thirtysomething razračunavanje sa New Yorkom, dovitljive analize umiruće ljubavne veze itd.) je pretenciozni blento. Zato, napravite Sound Of Silver (i sebi) uslugu i tretirajte ga kao party ploču.

Najbolje stvari: Get Innocuous (genijalni slowburn otvarač albuma koji miksa Bowijevštinu i Kraftwerkovštinu), North American Scum (plesna samoironija, žešća verzija Daft Punk Is Playing At My House), Someone Great (voćna kocka a la 80's) i Sound Of Silver (čaga, brate).

ek

Link:www.lcdsoundsystem.com

Post je objavljen 28.03.2007. u 12:27 sati.