Danas je u prostorijama Sveučilišne knjižnice održano predstavljanje inicijalnog istraživanja “Utjecaj procesa približavanja Europskoj uniji na ljudska prava u Hrvatskoj”. Tribinu je organizirao Centar za ljudska prava, a na njoj su sudjelovali Tin Gazivoda I autorica istraživanja Jagoda Novak.
U uvodu, Tin Gazivoda je istaknuo da čak i ako se zakonom regulira zaštita ljudskih prava, to ne znači da institucije provode zakon. Naime, primjetan je jaz između zakona i prakse u sprovođenju ljudskih prava u Hrvatskoj, ali također nedostaju neki zakoni poput antidiskriminacijskog zakona i besplatne pravne pomoći, za koje je vlada najavila da će se usvojiti do kraja godine.
Ipak, Novak I Gazivoda su ustvrdili da je proces pridruživanja uniji pozitivno utjecao na učvrščivanje mehanizama za zaštitu ljudskih prava. Međutim, problem se javlja kada neka zemlja uđe u EU, pa se onda osjeća slobodnom kršiti neka ljudska prava, poput Slovenije koja je kršila prava romske obitelji Strojan ili poput Poljske koja priprema donošenje homofobnih zakona. Za rješenje takvih situacija EU nema konkeretne mehanizme, osim u slučaju ako se ljudska prava krše do te mjere da doslovno dolazi da genocida, za što se zemlja sankcionira izbacivanjem iz unije.
Na naše omiljeno pitanje Je li ulazak u Nato nužan preduvjet za ulazak u Europsku Uniju, Gazivoda je odgovorio: " Ako se gledaju dosadašnja iskustva ima nešto u tome i naravno kad se gledaju odnosi između nekih svjetskih sila u smislu vanjske politike, također bi se moglo doći do istog zaključka. Dakle, do sada je većina zemalja prvo ušla u NATO, a onda u Europsku Uniju. Međutim nije to jedino pitanje koje bi trebalo imati na umu. Što se tiče Europske Unije stvar je čak i u pravnom smislu jasna, ako je riječ o referendumu. Postoji obaveza Hrvatske da se provede referendum i da se građani izjasne da li podržavaju takav oblik integracija, jer se ipak tu radi o određenom davanju suvereniteta, iako mnogi će reći i ja se slažem s time, da se kroz tu integraciju može zaštititi ono najvažnije i suverenitet i nekakav kulturni identite. Što se tiče NATO-a u formalnom smislu nema davanja suvereniteta i u formalnopravnom i u ustavnopravnom smislu ne postoji doista što kažu i predsjednik i premijer i predsjednik sabora formalna obaveza da se provede referendum. Ono što postoji je pitanje da li bi ulazak u NATO bez pristanka i sudjelovanja građana u tome bio legitiman. Znači postavlja se pitanje legitimnosti procesa i to je nešto na što političari već odgovaraju. Ja bi toj raspravi dodao i jedan drugi argument, a to je kako to da su se Slovenija i Mađarska odlučile za referendum.
SVID: Baš se toga tiče moje iduće pitanje. Što ako vlada riješi nesuglasice tako da se na jednom referendumu zajedno odlučuje o ulasku u NATO i Europsku uniju, kao što su učinili Slovenci?
Gazivoda: To je moguće rješenje i to je legitimno rješenje. Ja mislim da ono što bi se trebalo svakako napraviti je da postoji šira javna rasprava o tome koje su pozitivne i negativne strane ulaska u NATO. Mi sa pozicije centra za ljudska prava niti ja nećemo zagovarati ovu ili onu poziciju , osim da kada je riječ o ljudskim pravima, treba ukazati na činjenicu da građani imaju pravo na sudjelovanje u donošenju ovako važnih odluka.
SVID: Smatrate li da je opravdano postaviti jedno referendumsko pitanje na o zajedničkom ulasku u NATO i EU iako su to načelno dvije različite asocijacije? Nije li to varanje građana?
Gazivoda: To ovisi o tome koliko će se u prethodnoj raspravi govoriti o jednome i o drugome i na koji način bi pitanje bilo postavljeno.
SVID: Dosta se građani Hrvatske i političke stranke bune što su Bugarska i Rumunjska primljene u Europsku Uniju prije Hrvatske, smatrajući da je Hrvatska kulturno i ekonomski naprednija. Međutim, da li vi smatrate da je problem Hrvatske upravo neprocesuiranje ratnih zločina i ratnih zločinaca, pa je Europska Unija ipak usporila primanje Hrvatske zbog tog razloga ili su zbilja u pitanju pritisci na Rusiju i ostali Geostrateški interes?
Gazivoda: Što se tiče Bugarske i Rumunjske, ne samo da su u Hrvatskoj negativne reakcije, nego u samoj Europskoj Uniji vi ćete čuti dosta ljudi iz zapadnih zemalja, utemeljitelja unije, koji će reć da je učinjena greška kada se fiksirao datum primitka Bugarske i Rumunjske i da je možda taj proces širenja općenito, pa čak i u prvom valu pa i u kontekstu Bugarske i Rumunjske išao pre brzo. Fiksirao se datum i onda se nije moglo do kraja vidjeti da li su svi kriteriji doista zadovoljeni.
Međutim, postoji jedna velika razlika između Bugarske i Rumunjske i Hrvatske i svih ostalih zemalja ovog našeg područja, dakle Bosne, Srbije, Crne Gore, Makedonije, a to je da su tu bili ratovi. To je jedna velika stvar. Naravno da je pitanje do kuda Europska Unija ide sagledavati uzroke rata i kako ona gleda na uzrok rata. Da li doista gledaju na to kao na agresiju Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu ili imaju neku drugu interpretaciju tih zbivanja. Činjenica je da postoji Haški tribunal i da se tu vode procesi koji se tiču i zločina počinjenih na srpskoj strani i na bosanskoj strani i ali na hrvatskoj strani. Čime se ne izjednačava krivnja, jer se sudi za konkretne pojedinačne stvari, ali to pitanje za Hrvatsku postoji. Znači pitanje što se zbivalo u ratu, kako smo se suočili sa zločinima sa naše strane, kako smo se odnosili prema nacionalnim manjinama, kako smo tretirali pitanje povratka, to su sve pitanja koja za Hrvatsku postoje, a za Bugarsku i Rumunjsku jednostavno ne postoje. U tom se smislu razlikuje naš ulazak u Europsku Uniju u odnosu na njih, iako smo po nekim ekonomskim kriterijima definitivno ispred Bugarske i Rumunjske, ovo su pitanja koja su zakočila brzinu našeg pristupa Europskoj Uniji. Zašto je to tako, dal' je to pravedno, to su druga pitanja, ali je činjenica da je to nešto što razlikuje našu situaciju u odnosu na Bugarsku i Rumunjsku.
SVID: Što je vjerojatnije da će se ulaskom u Europsku Uniju ljudska prava u Hrvatskoj poboljšati ili da će se, neznam, sve Hrvatske tvrtke rasprodati stranim velikim korporacijama?
Gazivoda: Dobro, kad je riječ o dijelu koji se odnosi na rasprodaju, ja mislim da je to nešto što je bilo pitanje još 90-ih, sada je pitanje i bit će i dalje pitanje neovisno o Europskoj Uniji i neovisno o tom procesu. To je nešto što je vezano više za funkcioniranje slobodnog tržišta i ovakvog kapitalističkog sustava kakav je sada dominantan. Ono što je u kontekstu Europske Unije važno je, da sada do ulaska, postoji jedan period gdje mi se čini da postoji velika mogučnost da se učine još neki pomaci na zaštiti ljudskih prava i to posebno kad je riječ o primjeni već postojećih zakonskih normi. Taj kontekst približavanja u tom smislu može bit poticajan. Iskustva drugih zemalja, od Češke, Slovačke pa do Slovenije pokazuju da jednom kad si unutra zagovaranje daljnjeg napredka na području ljudskih prava postaje teže.
SVID: Hoće li ulazak u NATO poboljšati stanje ljudskih prava?
Gazivoda: U formalnom smislu NATO ima nakakvu vrijednosnu osnovu promicanja demokracije i ljudskih prava. Sad, do koje mjere je to uvjerljivo i vjerodostojno, to je nešto o čemu bi se moralo ozbiljnije razgovarat.
Post je objavljen 29.03.2007. u 15:06 sati.