SVID radio

četvrtak | 18.30

Murcof
Cosmos
Leaf, 2007.




„Let je počeo bezgrešno.

I onda se, odjednom, bez mnogo najave, u slojevima i slojevima prostorno-crne, pred našom letjelicom doslovno razlila sva ljepota hladnog i beživotnog Mjeseca. Ovo nebesko tijelo, kako su mu oduvijek tepali, pozdravljalo nas je posuđenim svjetlom.

Nakon toga pokušavali smo igrati trešetu, ali bestežinsko stanje daje posve novo značenje kapotu.“

Ovakve su mi rečenice počele padati na pamet kad sam prvi put u plejer stavio novi album Meksikanca Fernanda Corone poznatijeg kao Murcof. I nije za čuditi se što sam odmah htio početi roman, ili noveletu bar, o bespućima svemirske zbiljnosti. Jer „Cosmos“ je upravo to – prokleta tentalica, vabilica, draškateljica mašte i savršena zvučna slika benignog sukoba koji se odvija u svakom današnjem znan-fanu: hladan mrak galaktičkog vakuuma vs. šarena ljepota tog istog; i začas u glavi je visokoholivudska artistička sinemaskopija još nesnimljenog sf remek djela i mašta trči slobodno.

Iako, barem iz hrvatske perspektive, ima jedno od najbedastijih aliasa u svijetu elektronike, Fernando Corona je na sceni već neko vrijeme. Ovaj Tijuanac rođen je 1970. a od 2000. živi i radi u Barceloni. Neko vrijeme bio je član Nortec Collectivea, a ono po čemu je najpoznatiji to su svakako izdanja za etikete „Context“ i „Leaf“, izvrsni albumi „Martes“(2002.), „Utopia“(2004.) i „Remembranza“(2005.), te nekoliko ništa manje odličnih ep izdanja.

Ime Murcof je na europskoj elektronskoj sceni do danas već postalo sinonim za minimalističku, semplističku struju, isključivo ambijentalne baze ali sa mnogo utjecaja ozbiljne glazbe. Murcofova rješenja čine se jednostavnim, no u biti su sastavljena od vrlo kompleksnih struktura, apstraktnih orkestracija i prije svega – glitcheva, što će reći – elektroničkih perkusivnih škrguta, pucketanja, šumova, prašine, dlaka, iverja i svega onoga čega se drugi glazbenici vječito pokušavaju rješiti pri snimanju.

Iako stvara vrlo modernu/suvremenu glazbu, Murcof, odnosno seńor Corona je mnogo melodiozniji i tradicionalniji od svojih glitch/ambient suvremenika. I ozbiljniji, kako u pristupu, tako i u isporuci. Njegovi radovi više duguju ostavštini modernih skladatelja prošlog stoljeća nego suvremenoj elektronici. Ovdje prvenstveno mislim na tipove kao što su Arvo Pärt, estonski začetnik tzv. mističnog minimalizma ili npr. György Ligeti, mađarska legenda najvjerojatnije najpoznatija po „Atmospheres“, komadu glazbe koji je zvučno pratio Kubrick-Clarkeov monolit u znate-već-kojem filmu.

Corona je čovjek koji odvodi elektroniku do tzv. „novih granica“. Ovaj novi album, tako točno nazvan „Cosmos“ predstavlja odmak od njegovog dosadašnjeg trademark zvuka (spoj mračnih dugačkih dionica orkestra, pače, cijele filharmonije sa mikro-ritmovima) jer orkestra i tzv. „čiste“ ambijentalne glazbe ima više, a glitch-gruva manje. Rezultat je mnogo ozbiljnije djelo – avangardne kompozicije koje nisu više samo dio „elektronskog svijeta“ nego konkuriraju i za ulazak u „svijet moderne/suvremene ozbiljne glazbe“.

Ono, i dalje on „šuška“ i „šfršflja“, no, kažem, glitch je ovdje sveden na visoko ukrasnu razinu i više nije pokretačka snaga – Corona je pronašao nove dubine i nove ljepote u dugim notama i zato je teško ne reći da je ovo svakako jedno od ponajboljih ambient izdanja ove godine, ako ne i najbolje Murcofo do sad.

Vrlo minimalistička avantura, no ipak topla. Vrlo ozbiljne i elaborirane skladbe, no ipak grandiozne. Bezvremenska glazba kojoj možemo prefiksati epitet „svemirska“ ali to može samo privući krivu ekipu. Ne baš za opuštenu meditaciju, možda čak malo i presporo i presiromašno za kakav BBC-jev dokumentarac, ali za ozbiljno izvođenje i slušanje – apsolutno.

Naravno da će hrvatski Biennale (ali i mnoge slične europske manifestacije) zaobilaziti Murcofa iz čistog neznanja, i na tome im – naravno – treba zamjerati. Svaka čast Krzysztofu Pendereckom, finskom duu Pan Sonic a pogotovo našem Zlatku Tanodiju; ma, svaka čast i Biennalu i svemu sličnom, ali Fernando Corona zaslužuje da ga se čuje.

Dok ga netko ne pozove na live na riječki Sv. Križ (jer ovaj album će promovirati po planetarijima i sličnim prostorima) ili barem na ljetnerrhhrhnoćhrri, slušajte „Cosmos“ u svojim toplim domovima s očima na hladnom noćnom nebu.

Tracklisting: Cuerpo Celeste, Cielo, Cosmos 1, Cometa, Cosmos 2, Oort

Ofišlpejdž: www.murcof.com

Murcof na Tjubu: spot za „Ulysses“ (album „Utopia“, Leaf, 2003., redatelj: Aaron Soto)

Još Murcofa na Tjubu: Murcof, Erik Truffaz i Talvin Singh izvode „Rios“ (album „Remembranza“, Leaf, 2005.) na Montreux Jazz festivalu 2006.

One (if only there were two) to beam up,
ek.