Hrvatska rukometna reprezentacija u ponedjeljak je započela pripreme za Europsko prvenstvo u Mađarskoj i Slovačkoj. Prvenstvo je na rasporedu sredinom siječnja, a Hrvatska je smještena u skupinu s Francuskom, Srbijom i Ukrajinom. Izbornik Horvat prije 18 dana objavio je popis igrača na koje računa za predstojeće natjecanje, a na njemu se našlo dosta novih lica.

Već nakon debakla na ovogodišnjem SP-u u Egiptu bilo je evidentno da je Kaubojima potreban redizajn. Istina natruhe toga bile su vidljive čak i na Mundijalu, no to ipak nije bilo učinjeno u dovoljnoj mjeri. Naime, bivši izbornik Lino Červar na ovogodišnje prvenstvo poveo je kompletno novu vanjsku liniju, prepunu mladih talenata (Jaganjac, Martinović, Šarac), no svi osim Martinovića dobili su mizernu minutažu. Što je razlog tome, teško je reći. No, dosta o tome. Posvetimo se aktualnim zbivanjima. Izborniku Horvatu ovo će biti drugo važno natjecanje na klupi Kauboja. Premijeru na izborničkoj klupi imao je na olimpijskim kvalifikacijama u Montpellieru. Premda Hrvatska u konačnici nije uspjela ispuniti cilj i otići u Tokio, vidio se ogroman napredak u našoj igri u odnosu na SP u Egiptu. Naravno, to je još daleko od savršenstva, ali kao da je Horvat uopće mogao napraviti više nakon svega tri zajednička treninga? Unatoč dobrom nastupu na tom turniru, neodlazak u Tokio okarakteriziran je kao neuspjeh, što je značilo da su reprezentaciji prijeko potrebne radikalne promjene. Devet mjeseci kasnije, upravo to se i dogodilo. Izbornik je početkom ovog mjeseca objavio širi popis igrača na koje računa za nadolazeću europsku smotru, a na njemu se nisu našla brojna imena bez kojih se reprezentacija donedavno nije mogla ni zamisliti. U odnosu na kadar koji smo navikli gledati na velikim natjecanjima, nema više Štrleka, Stepančića, Čupića, Karačića, Muse i Horvata i Šege. Doduše, Karačić, Čupić i Šego dobili su pretpoziv, što znači da će se reprezentaciji priključiti samo u slučaju ozljede nekog od igrača s prvotnog popisa. Vrijedi napomenuti i da je ovo spisak za prvi dio priprema koji će trajati do 26. 12., pa na njemu nema igrača iz Bundeslige (Duvnjaka, Marića i Martinovića), koji će se priključiti tek iza 28.12.

Igrači koji su pozvani na prvi priprema za Euro su: vratari Kristijan Pilipović (u međuvremenu se zarazio koronom, pa je umjesto njega naknadno pozvan Dominik Kuzmanović, inače treći golman Nexea) i Matej Mandić te lijevi vanjski Halil Jaganjac, Tin Lučin i Zvonimir Srna. Od srednjih vanjskih tu su Luka Cindrić i Ante Gadža, a od desnih vanjskih Mateo Maraš, Luka Lovre Klarica i Luka Šebetić. Na poziciji pivota Horvatu su na raspolaganju Leon Šušnja, Marin Šipić, Nikola Grahovac i Veron Načinović. Tri opcije na lijevom krilu čine Lovro Mihić, David Mandić i Marin Jelinić. Trojac na desnom krilu su: Vlado Matanović, Josip Božić Pavletić i Filip Glavaš. Pretpoziv je upućen Marinu Šegi, Igoru Karačiću, Ivanu Čupiću, Davoru Ćavaru i Mati Šunjiću.

Osobno mislim da je pomlađivanje sjajan potez, kao i to da ga je trebalo napraviti još puno ranije. No, znate kako se kaže, bolje ikad nego nikad. Pred Hrvojem Horvatom nalazi se prilično kompleksan i zahtjevan posao. Naime, potrebno je dosta vremena da se novi igrači uigraju s ostatkom reprezentacije. To ne ide preko noći, no rukometna velesila poput Hrvatske nema previše vremena za „traženje“. Od naše reprezentacije uvijek se očekuju velike stvari, a tako će biti i za mjesec dana. Za to su dobrim dijelom „krivi“ naši igrači, koji su učestalim medaljama „razmazili“ navijački puk. Gotovo da se na prste jedne ruke mogu nabrojati velika natjecanja u proteklih 20 godina na kojima Hrvatska nije osvojila odličje, što je uspjeh svjetskih razmjera. I kako sada objasniti tim istim navijačima da je ova reprezentacija u slaganju i da će trebati još podosta vremena da stvari ponovno sjednu na svoje mjesto? Bit će teško, ali ljudi u Hrvatskoj jednostavno se moraju pomiriti s tim. I prije svega, dati im bezrezervnu podršku. I još nešto, ali jednako važno. Ovim momcima nitko ne smije stavljati nikakav imperativ na leđa. S nadolazećim prvenstvom počinje proces njihovog „rukometnog odrastanja“ i na tom putu im ne treba nikakvo breme na leđima. Na njima je samo da ostave srce na terenu i uživaju u igri. Za što će to biti dovoljno, ne znam, ali kako bilo da bilo, to će biti naš novi početak. Vjerujem da je izbornikov cilj uigrati ovu momčad do Olimpijskih igara u Parizu 2024. Do toga su preostale još dvije godine i vjerujem da će Hrvatska do tada ponovno biti uigrana i odlično posložena reprezentacija, baš onakva kakva je i bila svih ovih godina. Što se tiče siječanjskog EP-a, naravno da bi ja, kao i svi mi, voljela da ponovno budemo pravi. No, kao što sam ranije istaknula, znam da ništa ne ide preko noći, pa ću se tako zadovoljiti s plasmanom u drugi krug Eura.