Europsko nogometno prvenstvo došlo je do samog kraja. Do sada je odigrano ukupno 50 utakmica, a ostala je još samo jedna. Finale. I to kakvo! Sutra u 21:00 na Wembleyu će se sučeliti nogometni velikani, Italija i Engleska.

Znamo da se uoči svakog velikog natjecanja rade prognoze i detaljne analize. Prije početka Eura nogometni stručnjaci su u krug favorita stavili Francusku, Englesku, Belgiju, Portugal i Španjolsku, no ne i Italiju. Razlog je vrlo jednostavan. Naime, Italija se nije plasirala na SP u Rusiji 2018., što je za zemlju poput nje bio ogroman udarac, nešto kao nokaut u boksu. Debakl u kvalifikacijama za Mundijal uvjetovao je velike promjene na „čizmi“, te je za kormilo Azzurra došao iskusni stručnjak Roberto Mancini. U vrlo kratkom vremenu stvorio je odličnu i kompetitivnu reprezentaciju, koja se „prošetala“ kvalifikacijama za ovogodišnji Euro. Ipak, sportska javnost njihove izglede na istome komentirala je prilično rezervirano. Naime, u kvalifikacijskoj skupini Italija je bila daleko najjača reprezentacija. Za protivnike je imala Grčku, BIH, Finsku, Armeniju i Lihtenštajn, koji su ipak 2-3 klase lošiji od Italije. Uz kvalifikacije, Italija je igrala i A skupinu Lige nacija, a suparnici su joj bili Nizozemska, BIH i Poljska. Dakle, one najjače reprezentacije ponovno su izostale. Azzurri su i tu osvojili prvo mjesto s jednim bodom više od Nizozemske. Premda Nizozemci odavno nisu ni sjena momčadi kakva su nekada bili, dvoboji protiv njih bili su vrlo dobri testovi talijanskih mogućnosti. Da su Talijani spremni za novi veliki rezultat, potvrdili su vrlo brzo. Euro su započeli u skupini A zajedno s Turskom, Walesom i Švicarskom. Uz to, sve tri utakmice igrali su u Rimu. Prvenstvo su otvorili uvjerljivom pobjedom protiv Turaka (3-1), a ono što je sve ljubitelje nogometa dojmilo puno više od krajnjeg rezultata bila je njihova lepršava i kombinatorna igra. Tvrdu, discipliniranu i povučenu igru zamijenila je brza tranzicija s puno okomitih paseva i guranje lopte u prostor. Bila je to neka nova Italija. Mancinijevi dečki s maksimalnim su učinkom osvojili prvo mjesto u skupini A, te svima jasno poručili da su spremni na velike stvari. Osmina finala donijela im je utakmicu protiv Austrije, koja je bila druga u skupini C. Nakon uvjerljivog nastupa u skupini, očekivalo se da će se Italija bez problema obračunati s Austrijom. No bilo je upravo suprotno. Austrijanci su se pokazali kao tvrd orah, a pokleknuli su tek u produžecima. Italiju je u četvrtfinalu čekala vrlo jaka Belgija. Iskreno, ja sam uoči te utakmice rekla da će pobjednik tog dvoboja bit novi europski prvak. Hoće li se moja prognoza pokazati točnom saznat ćemo sutra navečer. Što se tiče četvrtfinala između Italije i Belgije, bila je to odlična utakmica dvije fantastične reprezentacije, a pobjeda je zasluženo pripala Italiji. Polufinale je donijelo pravi spektakl – dvoboj Italije i Španjolske. Prava sportska poslastica. Utakmica je bila iznimno napeta. Sredinom drugog poluvremena Chiesa je doveo Azzurre u vodstvo. Deset minuta prije kraja, Morata je zabio svoj treći pogodak na prvenstvu i vratio stvari na početak. Pobjednika i prvog finalista dobili smo tek nakon ruleta jedanaesteraca. Alvaro Morata bio je španjolski tragičar. Njegov udarac Donnarumma je obranio. Nakon što je Jorginho realizirao peti, odlučujući jedanaesterac za Italiju, započelo je njihovo veliko slavlje.

Za razliku od Italije, Engleska je imala puno lakši put do finala. Ždrijeb ih je smjestio u skupinu D zajedno s Hrvatskom, Češkom i Škotskom. Prva utakmica grupe donijela je sudar polufinalista SP-a 2018. Hrvatska je odigrala jako loše, te je na koncu poražena 1-0. U sljedećem kolu gledali smo otočki derbi. Dvoboji Engleske i Škotske puno su više od obične nogometne utakmice, te je u njima uvijek poseban naboj. Znalo se to će biti tvrda i teška utakmica, što se u konačnici i obistinilo. Premda je Engleska tijekom cijele utakmice bila bolja, nije uspjela slomiti čvrstu Škotsku obranu. S konačnih 0:0 puno zadovoljniji bili su Škoti, jer su tako ostali u igri za plasman u osminu finala. Treće kolo skupine donijelo je dvoboj Engleske i Češke. To je ujedno bila bitka za prvo mjesto u skupini. Ta utakmica bila je prilično nesadržajna, a na koncu je minimalnu pobjedu ostvarila Engleska. Prva stepenica nokaut faze ponudila je pravi spektakl – dvoboj Engleske i Njemačke. Još jedna utakmica koja je puno više od samog sporta. Englezi su od početka nametnuli svoj ritam i bez problema kontrolirali utakmice, te na kraju zasluženo prošli među 8 najboljih. S druge strane, da je Thomas Müller zabio onaj zicer iz 80. minute, ta je utakmica mogla imati potpuno drugačiji epilog. Mislim da zlatna kopačka SP 2010. još uvijek sanja taj promašaj.. Četvrtfinale je ponudilo susret Engleske i Ukrajine. Gordi Albion postavio se vrlo autoritativno, te je Ukrajina „pregažena“ s 4-0. Nakon toga slijedilo je polufinale na Wembleyu, a protivnik Engleskoj bila je Danska, koja je apsolutni hit Eura. Na polovici prvog poluvremena uslijedio je hladan tuš za domaćine. Danska je izborila slobodnjak na 25 metara od gola Pickoforda, a Damsgaard ga je majstorski realizirao. Englezi su u nastavku uspjeli izjednačiti, a dvoboj je na kraju otišao u produžetke. Tamo je pak bio pravi show. Sredinom prvog produžetka Sterling je izveo solo-prodor, te ušao u protivnički šesnaesterac. Našao se u „sendviču“ između dvaju danskih nogometaša. Premda apsolutno nikakvog kontakta nije bilo, Sterling je pao kao pokošen. Da cijela stvar bude još komičnija, sudac je odmah pokazao na bijelu točku, te nije niti slučajno htio pogledati VAR. Zašto, to je svima kristalno jasno. Najžalosnije je od svega je što se Englezi uvijek „busaju u prsa“ svojim poštenjem. Tako smo milijun puta na utakmicama Premiershipa mogli vidjeti kako publika zviždi kada god netko pokuša odugovlačiti s vraćanjem lopte u igru, neovisno radi li se o protivničkom ili njihovom nogometašu. I onda u polufinalu Eura njihov ponajbolji igrač odglumi kazneni udarac, a cijeli stadion luduje u transu. Gdje je nestalo poštenje, gospodo? Koja dvoličnost, nevjerojatno. Nakon pet minuta „vijećanja“, sudac je pokazao na kazneni udarac. Harry Kane namjestio je loptu na bijelu točku, no njegov udarac Schmeichel je obranio. Na veliku dansku žalost, lopta se odbila ponovno na nogu Kaneu, koji je drugi put nepogrešiv. Engleska je na kraju mirno privela utakmicu kraju i izborila plasman u finale. Koje će se također, igrati upravo na Wembleyu.

Tako je Danska ispala najveća žrtva polufinala. Igrali su fantastičan nogomet, ali im je ući u finale bilo jednostavno zabranjeno. Jer, tamo su morali biti on i koji su ionako sve podredili upravo tome i to puno prije početka samog prvenstva. Englezi su na putu do finala odigrali šest utakmica, od toga čak pet u Londonu! Za usporedbu, od preostalih domaćina nitko osim njih nijednu utakmicu nokaut faze nije odigrao na svom terenu. Pametnom dosta. Uz to, danskim navijačima bilo je zabranjeno doputovati na utakmicu! Jedina iznimka bili su danski navijači koji žive u Engleskoj. Sada je ista sudbina zadesila talijanske fanove. Kao razlog ovih odluka naveden je strah od širenja delta soja Covida-19. Paralelno s donošenjem te odluke, donesena je još jedna, drastično suprotna ovoj. Naime, Engleska se potpuno otvara i ukida sve mjere, a tribine Wimbledona od četvrtfinala smiju biti ispunjene do posljednjeg mjesta! Sada Vi meni recite, tko je ovdje lud? Mislim da je svaki daljnji komentar suvišan!

Sada slijedi veliko finale. S obzirom da se igra u Londonu, možemo reći da su Englezi blagi favoriti. No, nešto se pita i Italiju. Obje reprezentacije imaju pregršt kvalitetnih individualaca, koji jednim potezom mogu riješiti utakmicu. S jedne strane Insigne, Berrardi, Chiesa, Verratti, Belotti i Immobile, a s druge Kane, Sterling, Rashford, Foden, Henderson i Maguire. Obje momčadi preferiraju napadački nogomet, pa bi to moglo biti jedno vrlo efikasno finale.