Europsko nogometno prvenstvo ulazi u svoju najzanimljiviju fazu. Nokaut faza ponudila je nekoliko fenomenalnih utakmica, kao i nekoliko iznenađujućih rezultata. Najljepša utakmica dosadašnjeg dijela Eura definitivno je ona između Hrvatske i Španjolske. S obzirom na španjolski način igre (dugo kruženje i beskonačni pasovi na protivničkoj polovici), očekivala se jedna pomalo dosadna i ne osobito sadržajna utakmica, no dogodilo se upravo suprotno. Bio je to pravi spektakl s čak 8 golova, ali i kraj svih naših nadanja. Hrvatska je 75 minuta igrala loše, te je u tim trenucima na semaforu stajalo 1:3. Tada na scenu stupa Mislav Oršić, koji je samo nekoliko minuta ranije ušao u igru. Luka Modrić fantastično je probio desni bok, potom ubacio loptu na peterac, a u gužvi se najbolje snašao Mislav Oršić, koji iz neposredne blizine zabija za 2:3. Njegov pogodak dao je krila našima, te je Hrvatska u posljednjim minutama krenula na sve ili ništa. Igrala se 93. minuta. Oršić je projurio po lijevoj strani, nakon čega je u kazneni prostor Španjolske uputio vrlo kvalitetan centaršut. Njegova lopta završila je na glavi još jednog Dalićevog jokera s klupe, Marija Pašalića, koji sjajno pogađa za 3:3! Hrvatska se čudesno vratila. U nekoliko uvodnih minuta prvog produžetka, Hrvatska je propustila još dvije izgledne prilike (Oršić i Kramarić). U tim trenucima Hrvatska je imala više od igre i činilo da je samo pitanje vremena kada će španjolska obrana ponovno kapitulirati. No, dogodilo se upravo suprotno. Španjolska je brzom tranzicijom došla pred Livakovićev gol, a Alvaro Morata s deset-ak metara snažno zakucava loptu pod gredu. Ubrzo potom, Španjolci dolaze i do petog pogotka, a Hrvatska jednostavno nije imala snage za novi veliki povratak. Nakon utakmice domaći mediji sasuli su „drvlje i kamenje“ po izborniku Daliću (glavni razlog bile su čudne i pomalo neshvatljive taktičke odluke), kao i po Rebiću i Gvardiolu. No, to je tema za neku drugu priču, koju ću napisati odmah po završetku Eura.

Što se tiče iznenađenja, dva definitivno najveća su ispadanje Francuske i Nizozemske. Premda su Francuzi na prvenstvo došli kao prvi favoriti za naslov, zaustavljeni su već na prvoj stepenici nokaut faze. Za galske pijetlove kobna je bila Švicarska. Bila je to odlična utakmica u kojoj smo vidjeli čak 6 golova, a pobjednik je odlučen ruletom jedanaesteraca. I u ovoj smo utakmici baš kao i u ogledu Hrvatske i Španjolske, vidjeli jedan veliki povratak. Naime, Francuska je sve do 15-ak minuta prije kraja vodila 3-1, no Švicarska je zahvaljujući golovima Seferovića i Gavranovića uspjela izjednačiti i izboriti produžetke. Da stvar bude bolja, Mario Gavranović u igru je ušao samo nekoliko minuta ranije. Dinamov as u vrlo kratkom vremenu zabio je spasonosni pogodak za Švicarsku i vratio stvari na početak. U produžecima nije bilo golova, te su o četvrtfinalistu odlučivali kazneni udarci. Švicarska je zabila svih pet, dok su Francuzi propustili realizirati onaj posljednji jedanaesterac. Tragičar svjetskih prvaka bio je Mbappe. Sommer je tako postao švicarski junak, dok su se Francuzi morali pomiriti s činjenicom da se već nakon osmine finala vraćaju kući. Za drugo veliko iznenađenje ove faze natjecanja zaslužni su Česi, koji su u Budimpešti eliminirali Nizozemsku. Tulipani su protutnjali skupinom C, a na terenu su djelovali zaista impresivno. Kada su kompletirani parovi osmine finala, Nizozemci su slovili kao izraziti favorit u dvoboju protiv Češke. Iako su u prvom poluvremenu imali blagu inicijativu, već početkom nastavka stvari su se ponovno okrenule. Naime, De Ligt je pokušao spriječiti kontru Češke, no pri tome se evidentno poslužio rukom (doslovce je gurnuo loptu rukom). Nakon intervencije VAR-a De Ligt je isključen, pa je Nizozemska ostala bez važne obrambene karike. Iskreno, još uvijek mi nije jasno kako je stoper njegovog kalibra mogao napraviti ovakvu glupost u tako bitnoj utakmici. Zaista neshvatljivo. Česi su pak objeručke iskoristili ponuđeno, te golovima Schicka odjurili u četvrtfinale. Premda nije toliko veliko kao ispadanje Francuske i Nizozemske, prilično iznenađenje bilo je i ispadanje Švedske od Ukrajine. Skandinavci su u skupini sa Španjolskom, Slovačkom i Poljskom osvojili šokirali svijet osvojivši prvo mjesto, dok je Ukrajina osminu finala izborila kao jedna od četiri najbolje trećeplasirane ekipe (bila je u grupi s Austrijom, Sjevernom Makedonijom i Nizozemskom. Nakon 90 minuta borbe rezultat ogleda Švedska-Ukrajina bio je 1-1. Ključni trenutak susreta dogodio se sredinom prvog produžetka, kada je Danielson ružnim startom zaustavio Sebedina. I ovaj put intervenirao je VAR, te je švedski branič promptno isključen. Kada se činilo da će švedski bunker izdržati do jedanaesteraca, Ukrajina je stigla do pogotka. Zinčenko je uputio sjajan centaršut na rub peterca, a Dovbyk rutinski zabija za četvrtfinale.

Nakon što su odigrani svi susreti osmine finala, uslijedila su dva dana odmora, a potom su na red došla četvrtfinala. Parovi četvrtzavršnice bili su : Španjolska-Švicarska, Danska-Češka, Italija-Belgija i Engleska-Ukrajina. Zanimljivo, samo je jedan dvoboj otišao u produžetke, a riječ je o onom Španjolske i Švicarske. Nakon 90 minuta bilo je 1-1, a pobjednika smo još jednom dobili ruletom jedanaesteraca. Za razliku od utakmicu s francuskom, Švicarci nisu baš dobro namjestili svoje „nišanske sprave“, te je u polufinale prošla Španjolska. Uvjerljivo najjači, ali i najzanimljiviji četvrtfinalni ogled bio je onaj između Belgije i Italije. Bila je to odlična utakmica dvije odlične reprezentacije, a pobjeda na kraju pripala Italiji (2-1). Tako su svi osvajači medalja s ruskog Mundijala svoj put na ovogodišnjem Euru završili prije polufinala. Jučer je odigran i prvi polufinalni dvoboj. I to kakav! Dvije nogometne velesile, Italija protiv Španjolske. Utakmica je bila iznimno napeta, a na koncu je i ona odlučena udarcima s bijele točke. Sretniji i spretniji bili su Talijani, koji su tako nakon 9 godina ponovno u kontinentalnom finalu (2012. su osvojili srebro, a finale su izgubili upravo od Furije). Španjolski tragičar bio je Alvaro Morata, čiji je udarac obranio Donaruma. Večeras je na rasporedu drugo polufinale, u kojem se sastaju Engleska i Danska. Jasno je da je Engleska izraziti favorit, no lopta je okrugla i sve je moguće. Engleska je jedna od najboljih reprezentacija svijeta koja u svojim redovima ima čitav niz sjajnih nogometaša. Uz to, u prilog im ide i činjenica da se završnica prvenstva igra na londonskom Wembleyu. Danci su pak odavno premašili vlastita očekivanja, no ne žele na tome stati. Ovako dobro nisu izgledali od davne 1992., kada su osvojili europsko zlato. Tada su u ekipi imali velemajstore poput Petera Schmeichela i braće Laudrup, a sada su tu Schmeichel junior, Braithwaite, Dolberg, Poulsen.. Uz to, Danci imaju motiv više od svih. Svi znamo što se dogodilo njihovom kapetanu Christianu Eriksenu, a upravo zbog toga Danci će iz sebe iscijediti i posljednji atom snage. Za Eriksena, pokušat će otići do kraja. Čeka ih teška misija, no do sada su pokazali se nikoga ne boje i da su spremni na sve. Hoće li imati snage ponoviti 1992., tek ćemo vidjeti. No, na trenutak zastanite i zamislite kakva bi tom priča bila. Da Danska osvoji zlato, a Christian Eriksen (kojeg je UEFA pozvala na finale), kao kapetan podigne pehar. To bi nesumnjivo bila sportska priča godine. A hoće li tako zaista i biti, saznat ćemo vrlo brzo.