Hrvatska U-21 reperezentacija plasirala se u četvrtfinale europskog prvenstva u Sloveniji i Mađarskoj! Izabranike Igora Bišćana ždrijeb nije nimalo mazio, te su upali u jako tešku i zahtjevnu skupinu. Protivnici su nam bili Portugal, Švicarska i Engleska, a kao favoriti za plasman u nockaut fazu slovili su Engleska i Portugal. S obzirom da je Hrvatskoj ovo bio četvrti nastup na juniorskom Euru, a u prethodna tri nismo uspjeli ostvariti nijednu pobjedu, ovaj turnir dočekali smo sa strahom i nadom. Svjesni smo da je ovo od najtalentiranijih generacija u povijesti hrvatskog nogometa, no istovremeno smo se bojali da naši momci ponovno ne pokleknu pod velikim očekivanjima, kako navijača, tako i domaće javnosti. No, „Bišćan boysi“ pokazali su da su s razlogom smatrani „zlatnom generacijom“, kao i to da se mogu nositi s pritiskom i da su spremni za velike stvari. Hrvatska je u tri utakmice upisala jednu pobjedu i dva poraza, no i ta jedna bila joj je dovoljna za plasman u povijesno četvrtfinale.

Nastup na EP-u Hrvatska je otvorila porazom od Portugala (0-1). Mini Vatreni u tom su se dvoboju postavili iznimno povučeno, što nas je u konačnici skupo koštalo. Dojam je da su naši previše respektirali svoje suparnike, te su se orijentirali isključivo na polukontre. Najbolju priliku za Hrvatsku propustio je Lovro Majer u prvoj trećini utakmice, kada je krasno potegnuo s ruba šesnaesterca, no portugalski golman je to nekako uspio obraniti. Portugal je dominirao cijelu utakmicu, igrao je lepršavo i atraktivno, a to je na kraju i okrunio golom za pobjedu. Hrvatska je tijekom cijele utakmice djelovala mlako, a dio krivice za takav plašljiv nastup definitivno je Bišćanov. Naime, napravio je dvije uistinu neshvatljive pogreške. Lovro Majer klasičan je desetka, a Bišćan ga je postavio na desno krilo, gdje se ovaj nije snašao. Majer je jedan od najboljih igrača ove generacije, ali njegovo je mjesto u samom srcu veznog reda, jedino tu može pružiti svoju najbolju igru. Na krilnoj poziciji nikako nije uspijevao doći do izražaja, a zbog toga je uvelike patila igra Hrvatske, koja nema igrača koji ga može adekvatno zamijeniti u sredini terena. Nikola Moro je odličan nogometaš, ali je zadnji vezni, njegova je primarna zadaća razbijanje protivničkih napada. Premda je vrlo dobar i u igri prema naprijed, njegova je uloga potpuno drukčija od Majerove. Jedna greška povukla je drugu, pa je tako na klupi ostao Dario Špikić, koji je uz Ivanušeca, naš najbolji krilni napadač. Te pogreške pokazale su se preskupe, te je Hrvatska ostala bez bodova na startu Eura.

Tri dana kasnije, čekala nas je utakmica protiv Švicarske. U tom dvoboju Hrvatska je morala pobijediti kako bi zadržala realne šanse za plasman u drugi krug natjecanja. Švicarska je u prvom kolu iznenađujuće pobijedila Englesku, pa je ovaj susret dočekala znatno rasterećenije od Hrvatske. Kada su, sat i pol prije početka utakmice objavljeni sastavi, u Hrvatskoj je zavladala nevjerica. Naime, u prvih 11 na mjestu golmana stajalo je ime Dominika Kotarskog, koji je do tada bio rezerva Adrianu Šemperu. Dapače, nije odigrao ni jednu jedinu utakmicu čak ni u kvalifikacijama! Što je razlog uvrštavanju Kotarskog umjesto Šempera ne znamo, no najvažnije je da je on ukazanu priliku odlično koristio. Pokazao je da je veliki vratarski potencijal, a protiv Švicarske je obranio i nekoliko zahtjevnih udaraca. No, ima i jednu veliku manu. Naime, ima velikih problema u ispucavanju lopti, zbog čega vrlo lako može nepotrebno zakuhati situaciju pred našim golom. To se na ovom prvenstvu dogodilo u nekoliko navrata, a želi li jednog dana biti top klasa, to će čim prije morati popraviti. Što se same utakmice tiče, Hrvatska je odigrala odlično, te na koncu zasluženo slavila s 3-2. Strijelci za Hrvatsku bili su Ivanušec, Moro i Vizinger. Naši nogometaši imali su utakmicu pod kontrolom sve do 80. minute, kada Švicarska iz jedanaesterca smanjuje na 3-1. To im je dalo krila za posljednjih deset-ak minuta, dok su naše redove uvukla neshvatljiva panika. Naglo smo se povukli u svoj kazneni prostor i čekali posljednji sučev zvižduk. To se pokazalo kao loša opcija, te Švicarci ubrzo smanjuju na 3-2. Teško je riječima opisati razmjere panike koja je tada zavladala u našoj igri, a koja je eskalirala kada je četvrti sudac pokazao 6 minuta nadoknade. Započelo je nekontrolirano izbijanje lopte na švicarsku polovicu kad god se za to ukazala prilika, bez ikakve ambicije da se pokuša povući brza kontra i zabiti gol koji bi riješio sve dileme oko pobjednika. Kada je sudac napokon označio kraj utakmice, naši igrači poletjeli su jedan drugome u zagrljaj. Tom pobjedom Hrvatska je ostala u igri za prolazak skupine. Odlučujući dvoboj protiv Engleske odigrao se tri dana kasnije.

Uoči tog susreta i Hrvatska i Engleska bile su u igri za plasman u četvrtfinale. Nas su dalje vodile tri solucije. Prva je bila ta da pobijedimo Englesku, a Švicarska ne pobijedi Portugal s 3-2 , 4-3 ili više od toga. Druga opcija bila je neriješen ishod s Engleskom, no u tom slučaju Švicarska nije smjela pobijediti Portugal. Treća solucija bila je minimalan poraz od Engleske, uz uvjet da Portugalci svladaju Švicarce. Englezi su mogli dalje jedino uz pobjedu protiv nas s više od jedan razlike, uz pobjedu Portugala protiv Švicarske. Početak utakmice nije bio obećavajući. Dapače, Englezi su u 12. minuti iz jedanaesterca dobili priliku povesti. Kazneni udarac u najmanju je ruku bio dvojben, no kako nema VAR-a nije nam preostalo ništa drugo nego pouzdati se u procjenu glavnog suca. Englezi su realizirali jedanaesterac i već u ranoj fazi utakmice došli do prednosti. Hrvatska je djelovala uplašeno i povučeno, no svaki naš izlazak na protivničku polovicu bio je prilično opasan. Do kraja prvog poluvremena propustili smo čak tri prilike za izjednačenje (dvije Ivanušec i jednu Špikić), pa smo na odmor otišli s minimalnim zaostatkom. Nastavak nije ponudio velike promjene, sve do 83. minute, kada je Engleska zabila i drugi pogodak. Tek tada je Hrvatska beskompromisno jurnula u napad, što joj se vrlo brzo isplatilo. Igrala se 92. minuta, kada je Lovro Majer odlično uposlio Domagoja Bradarića, koji prvo fintom vara englesku obranu, a potom s 20-ak metara neobranjivo pogađa u gornje desne rašlje. Do kraja utakmice rezultat je ostao nepromijenjen i u Kopru je započelo veliko hrvatsko slavlje. Hrvatska se po prvi put u svojoj povijesti plasirala u drugi krug U-21 Eura, što je za malu zemlju poput nas ogroman uspjeh.

Druga faza EP-a igra se od 31.05. do 07.06., što je ujedno i prvi put u povijesti da se igra u dva dijela. Također, ovo je bilo prvo EP U-21 na kojem je nastupilo 16 reprezentacija, umjesto dosadašnjih 8. Hrvatska će u četvrtfinalu igrati protiv Španjolske, koja je favorit u tom dvoboju. No, ukoliko budemo u svom najboljem izdanju, itekako se možemo nositi s njima. Također, vjerujem da će nam se do tada vratiti Sosa i Gvardiol, s kojima je Hrvatska barem 20% jača.