Kada je prije dvije i pol godine Nenad Bjelica preuzeo Dinamo, bilo je evidentno da zagrebački „modri“ pucaju visoko, dapače, još i mrvicu više nego inače. Dinamo je u svom rosteru imao nekolicinu jako zanimljivih igrača, no užasnom igrom na proljeće sezone 2017./2018. novi naslov prvaka potvrđen je „u pet do dvanaest“, unatoč tome što je na zimskoj pauzi Dinamo imao čak dvanaest bodova više od splitskog Hajduka, koji mu je do samog kraja opasno prijetio. Uz Hajduk, lovila ih je i Rijeka, no na kraju su i jedni i drugi ostali „kratkih rukava“. To loše razdoblje kluba natjeralo je upravu da za kormilo momčadi dovede vrhunskog stručnjaka, koji će znati posložiti ekipu, ali i biti autoritet. Upravo takav je Nenad Bjelica, koji je ukazano povjerenje vrlo brzo opravdao.

Odmah po svom dolsku na Maksimir sastavio je popis pojačanja, a neka imena na tom spisku dobrano su šokirala širu javnost. Riječ je o Mislavu Oršiću i Brunu Petkoviću, a upravo je ovaj potonji postao najveće Bjeličino otkriće. Ono što je posebno upadalo u oči kod ovog transfera je činjenica da u sezoni ranije nije postigao nijedan pogodak u talijanskoj Serie B. S obzirom na to da riječ o robusnom centralnom napadaču, klasičnoj „devetki“, sve ovo skupa nije izgledalo previše obećavajuće. No, Bjelica je pronašao „tajni recept“ kojim je preporodio Bruna, te je on vrlo brzo postao jedan od nositelja igre Dinama, te standardni hrvatski reprezentativac.

Uz Nikolu Vlašića, postao je najveće otkriće Vatrenih u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, te je u nekim utakmicama čak dobio prednost ispred Andreja Kramarića. To povjerenje Daliću je vratio na najbolji mogući način, te je tako Hrvatska dobila još jednog jakog aduta u vrhu napada. Odlaskom Bjelice s klupe „modrih“, Petković je dosta pao u formi, a na to su se dobrim dijelom nadovezale i ozljede. No ipak, ostaje dojam da ga Zoran Mamić ne koristi najbolje. Kada su nedavno novinari priupitali Bjelicu da otkrije tajnu Brunovog preporoda pod njegovim vodstvom, odbio je to javno reći, što mi se osobno jako svidjelo. On je od anonimusa napravio klasu, i sad da putem medija otkrije nekome kako je to uspio, pa nije lud! No, ipak bih ga zamolila da to prije puta na Euro prišapne izborniku Daliću, pa da „petko“ ponovo zablista na najjačoj sceni.

Nedugo nakon odlaska iz Dinama, Nenad Bjelica sjeo je na klupu Osijeka, kluba u kojem je počeo svoju igračku karijeru. Tu je dobio još veću i važniju ulogu od one koju je imao u Dinamu. Naime, ujedno je postao i trener i sportski direktor, dakle menadžer engleskog tipa. Osobno mislim da je to odlično, i da tu praksu trebali uvesti svi hrvatski klubovi. I u gradu na Dravi je sastavio svoju listu pojačanja, a što je poželio, to je i dobio. Bohar, Vuković, Erceg i Mierez samo su neki od igrača koji su ovog ljeta stigli u Gradski vrt, a upravo argentinski napadač Ramon Mierez pokazao se kao najveće pojačanje. Osijek je ovog ljeta napustio njihov prvi „topnik“ Mirko Marić koji je otišao u Monzu. Postavljalo se pitanje tko bi bio najidealnije rješenje za njegovog nasljednika. Kada je doveden Mierez, to je za hrvatsku javnost bilo u najmanju ruku veliko iznenađenje.

Radi se o momku kojemu ovo nije prvi HNL angažman, jer je prije dvije sezone nosio dres Istre, za koju je igrao jako dobro. Nakon isteka posudbe, vratio se u Deportivo Alaves, koji ga je ovaj put poslao na kaljenje u drugu španjolsku ligu. Tu se nije baš proslavio, te je te sezone postigao samo jedan jedini gol. Kao što možete primijetiti, njegova karijera ima dosta sličnosti s Petkovićevom, a baš kao što je to bio slučaj s mladim Metkovčaninom, i Miereza je Bjelica igrački „oslobodio“. U vrlo kratkom vremenu Mierez je postao ponajbolji igrač osječkih „bijelo-plavih“, te u Osijeku više nitko ne plače za Mirkom Marićem. Bjelica je dakle, ponovo učinio čudo, postao je „čarobnjak“ koji je sposoban od prosječnog nogometaša stvoriti pravog igrača.

To mogu samo veliki treneri, a Bjelica po svemu to i je. S Dinamom je prošao skupinu EL i izborio europsko proljeće nakon što su „modri“ 49 godina čekali na to, a godinu kasnije malo mu je nedostajalo da isto to ponovi i u Ligi prvaka. Skupinu najelitnijeg europskog klupskog nogometnog natjecanja prije nekoliko godina zamalo je prošao i s bečkom Austrijom, a na posljednjoj „stepenici“ uoči skupine eliminirao je upravo Dinamo. Sve to najbolje dokazuje o kakvom je treneru riječ. Osijek treba biti sretan što ga ima i čuvati ga kao „oči u glavi“, jer nastavi li nizati dobre rezultate, interesa za njega neće manjkati.