Novo Vrijeme je 2012. po prvi put izborilo ulazak u najviši rang hrvatskog futsala. Bila je to velika stvar kako za njih, tako i za Makarsku. Klubovi iz tako malih gradova rijetko uopće i dođu u priliku da se bore za ulazak u najviši rang nekog kolektivnog sporta, a još rjeđi su oni koji u tome i uspiju. Upravo zato je uspjeh Novog Vremena bio od velike važnosti, ne samo za futsal, već za kompletni makarski sport. U ovih osam godina Novo Vrijeme je gotovo konstantno bilo u vrhu domaćeg futsala, a kao nagrada za dobre igre došla su i dva osvojena naslova prvaka. Uz to, tu su i dva nastupa u elitnoj rundi Lige prvaka. To je bio šlag na tortu višegodišnjeg uspješnog rada kluba na svim razinama. No, između silnih velikih ostvarenja, dogodila se i jedna užasna sezona, na kraju koje smo jedva spasili prvoligaški status.

Uoči početka te turobne sezone klub su napustili dvije najvažnije igračke karike, Igor Osredkar i Duje Bajrušović. Jedan od razloga njihovog odlaska bio je i izlazak glavnog sponzora, Apfela, iz kluba. Igor je potpisao za Nacional, a Duje za Split Tommy. To je bio veliki udarac za Novo Vrijeme, koje je uvijek „pucalo“ na najviše domete. S obzirom da su dva do tada nezamjenjiva igrača otišla iz Makarske, uprava kluba morala je dovesti koliko-toliko dostojne zamjene za njih. No, to nije bio nimalo jednostavan zadatak. Naime, izlaskom Apfela iz kluba, Novo Vrijeme ostalo je bez važne „financijske injekcije“, pa je shodno tome morao dovoditi igrače u skladu sa svojim mogućnostima. Dovedeni su Sven Horvath, Renato Buzov i Henrique Costa, omaleni Brazilac od kojeg se očekivalo da bude jedan od lidera momčadi. Visoka očekivanja uspio je opravdati, no nije mogao igrati sam. Uz njega, u dobroj formi bili su još samo Kazazić i Buzov, no ostatak momčadi nije odigrao na nivou i rezultat je izostao. Jesenski dio sezone odrađen je kako-tako, Novo Vrijeme je polusezonu završilo na sedmom mjestu, sa samo bodom zaostatka za šestim, koje je tada bilo posljednje koje vodi u play-off. Svi u momčadi su vjerovali da će se u konačnici „uhvatiti“ doigravanje, no Novo Vrijeme je proljetni dio prvenstva odigralo jako loše, te je tek u zadnjem kolu osiguralo prvoligaški status i u narednoj sezoni. Ubrzo nakon toga, Apfel se vratio u klub, a makarski prvoligaš osvojio je dvije uzastopne titule( 2017./2018. i 2018./2019.), no prošle sezone moralo se zadovoljiti naslovom viceprvaka. U aktualnoj sezoni jesenski dio završili smo na drugom mjestu, s četiri boda iza lidera i branitelja Olmissuma. Bez obzira što više nismo prvi, najvažnije je da smo u vrhu. No, već sada treba razmišljati o budućnosti. Što kada Osredkar i Bajrušović napuste Novo Vrijeme? Što kad se Apfel povuče? Hoćemo li ponovno na parketu izgledati bezidejno moleći se da ostanemo u elitnom rangu našeg futsala?

Ovaj put moramo biti pametniji i ne dopustiti da nam se ponovi loše razdoblje kao i nakon njihovog prvog odlaska. Jer, oni tu neće biti vječno, zato treba djelovati odmah. Umjesto u prosječna pojačanja, novac treba uložiti u omladinski pogon i na njemu sagraditi čvrste temelje za budućnost. Također, potrebno je i dovesti prave trenere, stručne za rad s djecom, te angažirati još jednog ili dva mlada igrača iz drugih klubova, koji su među najboljima u svojoj kategoriji. Uz njih će naša mladost lakše stasati i puno naučiti, te će tako stvoriti utabanu stazu za ostale makarske mladiće koji se žele baviti futsalom. Kad se sve to malo uhoda, juniori će se lakše probijati u prvu momčad, a uz adekvatnu minutažu ubrzo će igrati važne uloge u ekipi. Talenata u juniorima i kadetima ima, ih treba prepoznati i uz pravi rad ih polako uvoditi na veliku scenu. U aktualnom kadru trenutno su dvojica tinejdžera, Gabrijel Lasić i Roko Gašpar. U ono malo vremena što su proveli na terenu, obojica su pokazali da su iznimno talentirani i da se na njih može i mora više računati. S obzirom da je ekipa znatno oslabljena u odnosu na lanjsku sezonu, ne vidim zašto razlog zašto im odmah ne dati pristojnu minutažu. Mladim igračima najvažnije je da se razvijaju, a to sigurno neće sjedeći na klupi. Ako pak struka misli da je još prerano da ih se „baci u vatru“, onda bi ih trebalo poslati na posudbu, no bez prava otkupa.

Eto, to je neki moj dugoročni plan kako bi klub trebao funkcionirati i koji je najadekvatniji način da ostanemo konkurentni u borbi za trofeje. Mislim da je oslanjanje na vlastiti pogon puno bolje i isplativije od dovođenja malo poznatih imena( „kapitalca“ se uvijek može dovesti, ali relativne anonimce je bolje ne dovoditi), jer ako se ikada nađemo u teškoj situaciji, bolje je računati na svoju „dicu“, jer će, za razliku od prinova kojima je to samo prolazna stanica u karijeri, oni uvijek davati sve od sebe za bijeli dres.