US Open stigao je do trećeg kola, a danas svoje mečeve igra i troje hrvatskih predstavnika. Mate Pavić u paru s Brunom Soaresom igra protiv Jacka Socka i Jacksona Withrowa. Što se tiče singla, tu imamo dvoje predstavnika, Donnu Vekić i Marina Čilića. Prva će na teren Vekić, čiji meč protiv Pironkove počinje oko 21 h. Otprilike šest sati nakon nje, na teren bi trebao izaći Marin Čilić kojem na putu do osmine finala stoji težak zadatak, mora pobijediti favoriziranog Austrijanaca Dominica Thiema.

I Marin i Dominic redoviti su sudionici londonskog završnog Mastersa posljednjih godina, pa bi večerašnji dvoboj trebao ponuditi maksimalnu neizvjesnost i sjajan tenis. Moglo bi se reći da je to tzv. Derby della Masters. Šteta je samo što ćemo ovaj teniski derbi gledati već u trećem kolu, umjesto u četvrtfinalu ili polufinalu. Razlog tome je Marinov značajan pad na ljestvici, dok je Dominic ostao u top 10. Često se događa da se u ždrijebu trećeg kola Grand Slamova sastanu npr. 32. i 1. tenisač svijeta, ili npr. 2. i 31. na ljestvici. Kako na turniru nema ni Federera ni Nadala, Thiem je dobio status drugog nositelja, a otkazivanjem Pairea, Monfilsa, Fogninija, Wawrinke, te spomenutih Federera i Nadala, Čilić je postavljen za 31. nositelja, i eto velikog dvoboja prije nego li mu se itko nadao. Što se samog meča tiče, uloga favorita pripada Thiemu. Pokazao se kao igrač koji uz talent, vrlo brzo napreduje, te je odavno dokazao da je spreman za najveće domete. Kao potvrda toga, dva puta zaredom je igrao finale Roland Garrosa( 2018. i 2019.), no oba puta je zaustavljen od „kralja zemlje“ Rafaela Nadala. Uz to, popravio je i igru na tvrdoj podlozi, još ga jedino trava malo muči. Marin je pak, u evidentnom padu forme, koji je započeo početkom 2019. i nažalost, još uvijek traje. Osobno mislim da se Marin emocionalno ispraznio nakon što je Hrvatska 2018. po drugi put osvojila pehar pobjednika Davis Cupa. Vratimo se još malo unatrag, na finale Davis Cupa Hrvatska-Argentina u zagrebačkoj Areni. Upravo Čilić je izgubio meč koji je Hrvatskoj mogao donijeti trofej. Protivnik je bio Juan Martin Del Potro, a Čilić je prosuo vodstvo od 2-0 u setovima, i Del Potro je izjednačio na 2-2 ukupno. Pobjedu Argentini tada je donio Federico Del Bonis, koji je svladao indisponiranog Karlovića. Nakon toga Čilić je jednostavno puknuo, te se u prvoj polovici 2017. mučio tražeći pravu igru i formu. Otvorilo mu se na zemljanoj turneji, plasman u četvrtfinale Monte Carla bio mu je prvi pravi rezultat u 2017. godini. To ga je ohrabrilo i vratilo bi neophodno samopouzdanje, to mu je bio golemi podstreh za dalje. S odličnim nastupima nastavio je i na Wimbledonu, gdje je na iznenađenje mnogih stigao do finala, u kojem je nažalost, glatko poražen od Rogera Federera. Pola godine nakon toga, stigao je još jedan veliki uspjeh, a ponovo je u pitanju bilo Grand Slam finale. Marin je sjajnu formu s wimbledonske trave prenio i u Melbourne Park, te je osigurao još jedno veliko finale. Protivnik mu je, baš kao i u All England Clubu, bio Roger Federer, koji je nažalost, još jednom pobijedio Marina. No, ovoga puta to nije bila „jednosmjerna ulica“, već je bio vrlo neizvjestan meč u pet setova, dostojan finala Australian Opena. Iako se Čiliću nudila prilika za pobjedu, ponovo je mentalno puknuo, te je olako izgubio odlučujući set. Nastavak godine odigrao je u promjenjivoj formi, a upisao je i još jedan bolan poraz. U drugom kolu Wimbledona, Čilić je protiv Pelle izgubio praktički dobiveni meč, Pella je preokrenuo Čilićevo vodstvo 2-0 u setovima. To je bio težak udarac za Marina, koji se ipak uspio oporaviti, te je izborio nastup na završnom Mastersu u Londonu. Tu se, baš kao ni godinu ranije, nije dobro proveo, ali je ipak pokazao napredak u igri i rezultatu u odnosu na 2017. Dva tjedna kasnije, Hrvatsku je čekalo finale Davis Cupa protiv Francuske u Lilleu. Hrvatska je slavila 3-1, a treći odlučujući bod Hrvatskoj donio je upravo Marin Čilić. Sjećam se njegove reakcije nakon pobjeda, bila je to velika sreća, ali i veliko olakšanje. Toliko je bilo ružnih medijskih natpisa prema njemu nakon poraza od Del Potra u Zagrebu, rijetke su bile dobronamjerne kritike, a bilo je puno to nekorektnog prema njemu, a on to ničime nije zaslužio. Nije mu se bilo lako s tim nositi, dugo mu je trebalo da se posloži u glavi. Zaista nije lako kada te mediji razapnu, žalosno je kako ljudi nakon jednog težeg poraza praktički zaborave sve velike uspjehe otprije. Marin je puno dao hrvatskom tenisu, i zbilja ne shvaćam čemu sasipanje drvlja i kamenja prema njemu nakon svakog iole neočekivanog poraza. On to ničime nije zaslužio, dobar je i pošten momak koji uvijek daje sve od sebe na terenu, i to se treba cijeniti. Te 2018., nakon što je Hrvatska podigla pehar Davis Cupa, Marinu je pao sav teret s leđa. Sve one ljutite reakcije usmjerena prema njemu nakon zagrebačkog finala 2016., ostavio je iza sebe, dokazao je svima da može biti čovjek odluke kad je to najpotrebnije. Imam osjećaj kao da je s tim postigao sve što je ikad htio od tenisa, da je to za njega bio teniski Mount Everest. Jer, cijelu 2019. mučio se s formom, te je dosta pao na ATP ljestvici. U istom ritmu je nažalost nastavio i u tekućoj godini, idealnu formu još nije uspio pronaći. Nadam se da će je pronaći upravo na US Openu, da će pobijediti Thiema i tako sam sebi dokazati da još uvijek pripada među najbolje, da je spreman za nove velike uspjehe.

No, Thiem je odličan igrač, i neće biti nimalo lako pobijediti ga. Igra napadački, koristi svaku i najmanju šansu za zabiti winer. Također, ima vrlo dobar servis, a ako je kvalitetan, odmah u idućem udarcu traži winer kojim bi riješio poen u svoju korist. Marin ne smije dozvoliti da ga Thiem uvuče u svoj ritam igre, već treba što je moguće više držati loptu u igri, te krenuti u realizaciju poena tek kada dobro izradi poen i pripremi teren za napad. To je najbolji recept za pobjedu protiv sjajnog Austrijanca, i bude li tako igrao, rastu mu izgledi za pobjedu. Nadam se da će se Marin pridružiti Borni u osmini finala i tako dokazati, najprije sebi samome, a onda i svima ostalima, da još može puno dati na terenu. Sljedeće godine na rasporedu su Olimpijske igre, i to će biti možda i posljednja prilika Marinu da osvoji ono što mu nedostaje, olimpijsku medalju, i nadam se da će u tome i uspjeti.