Danas se, u nekim momčadskim sportovima, igra regionalna liga, u kojoj sudjeluju pretežno države bivše Jugoslavije. Riječ je o šest sportova : košarci, vaterpolu, ragbiju, hokeju na ledu, rukometu te odbojci. U nekim se slučajevima to pokazuje kao pun pogodak, a u nekima kao potpuni promašaj. U ovom tekstu dat ću svoj komentar o regionalnim ligama, a osvrnut ću se na svaki sport pojedinačno. Također, navest ću i one sportove u kojima ova ideja( iz raznoraznih razloga) još uvijek nije zaživjela.

Vaterpolo – pošto je u ovom sportu uzak krug zemalja koje ga igraju na vrhunskoj razini, mislim da je ovo odlična stvar i jedina adekvatna opcija. U prvom izdanju lige 2008. natjecalo se ukupno 12 momčadi, a sudjelovali su klubovi iz Hrvatske, Crne Gore i Slovenije. Srpski predstavnici priključili su se natjecanju tek u sezoni 2014./2015. Jedno kratko vrijeme je sudjelovao i višestruki europski prvak, talijanski Pro Recco, ali su ubrzo odustali od ovog natjecanja. Danas se u Triglav regionalnoj vaterpolskoj ligi natječu klubovi iz Hrvatske, Crne Gore i Srbije, a posljednjih nekoliko godina dominira dubrovački Jug. Liga je izuzetno kvalitetna, te postoji nekoliko momčadi koje istina, odskaču od ostatka lige, ali njihovi međusobni dvoboji su zanimljivi i neizvjesni. Gledamo vrhunski vaterpolo, a najbolja potvrda toga je redoviti nastupi regionalnih ligaša u ligi prvaka i Eurokupu, gdje često postižu zapažene uspjehe. Ono što je najvažnije, konkurencija je jaka, i nitko ne može unaprijed reći da će osvojiti naslov prvaka. Moje mišljenje da je ovo dobra stvar, ali mislim da bi trebalo uključiti i dva mađarska predstavnika, pa da se još više podigne kvaliteta natjecanja. Mađarska je, uz Hrvatsku, jedina zemlja koja redovito ima svoje predstavnike u samoj završnici lige prvaka, a njihov ulazak u ligu dodatno bi pojačao konkurenciju i još malo podigao ionako visoku kvalitetu vaterpola u regiji. Uz ovo natjecanje, postoji i niži rang ovog natjecanja, koje je pokrenuto prije dvije sezone. U njoj se natječu klubovi iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Slovenije, a zbog izvanredne situacije koja je zahvatila svijet, odlučeno je da se sljedeće sezone proširi Triglav regionalna liga sa 10 na 12 klubova. To znači da će Hrvatska imati još jednog predstavnika, a to je šibenski Solaris. Također, postoji i ženska regionalna liga, u kojoj se natječu samo četiri kluba, dva hrvatska( Mladost Zagreb i Jadran Split), te dva srpska( Crvena Zvezda i Palilula). Znamo da na ovim prostorima ženski vaterpolo nije baš popularan, pa samim time ni ne čudi mali broj sudionika lige. Interesa za nju gotovo da i nema, i postavlja se pitanje ima li je uopće smisla igrati.

Hokej na ledu – riječ je os portu koji na ovim prostorima nije popularan, ali bez obzira na to, regionalna liga postoji već godinama. Radi se o EBEL ligi, u kojoj danas nastupaju austrijski, češki, mađarski i talijanski klubovi. Donedavno su tu nastupali i dva slovenska, te jedan hrvatski predstavnik, ali nažalost, odustali su. Upravo je naš klub, zagrebački Medveščak, ostavio zapažen dojam u ovom natjecanju, u kojem je dolazio čak i do polufinala doigravanja. Uz to, „medvjedi“ su kratko vrijeme igrali i najjaču europsku ligu, KHL, ali su se zbog financijskih razloga povukli, baš kao što je to bio u slučaj i u EBEL-u. Klub se nalazi u velikim financijskim problemima, i njegova budućnost je neizvjesna, ali nadam se da će uspjeti pronaći odgovarajuće rješenje i izvući se iz krize u koju su upali. Osobno mislim da je KHL bio prevelik „zalogaj“ za Medveščak, te da ih je upravo to povuklo na dno, i da će u budućnosti donositi odluke u skladu sa svojim( prije svega financijskim) mogućnostima. No, unatoč tome što danas u EBEL ligi nema hrvatskih predstavnika, liga je iznimno atraktivna i zanimljiva, sa pregršt sjajnih utakmica i odličnih hokejaša. Nadam se da će „medvjedi“ kada ponovo „stanu na noge“ opet biti dio ove lige, jer oni to zaslužuju, a već su dokazali da u njoj nipošto neće biti samo prolaznici. Što se pak tiče ostalih hrvatskih klubova, većina ih nema afiniteta igrati ovo natjecanje, a razlog je i tu financijske prirode. No, s obzirom da kod nas hokej nije naročito popularan, ovakav stav ne iznenađuje. Šteta, ali tko zna, ako ne u bliskoj, možda se u malo daljoj budućnosti to ipak promijeni.

Ragbi – još jedan sport koji ni u Hrvatskoj ni u regiji pobuđuje veliki interes. Ipak, posljednje tri sezone igra se regionalna liga olimpijske inačice ragbija, točnije ragbi 7 liga. U ligi sudjeluju klubovi iz Hrvatske, Crne Gore, Srbije, Mađarske, Bosne i Hercegovine, Grčke i Austrije. Prije 13 godina, pokrenuta je regionalna liga u klasičnom ragbiju, a tek prije tri sezone prešlo na olimpijski oblik ragbija, u kojem svaka momčad ima 7 igrača na terenu. Najviše titula ima splitska Nada, koja je osim Hrvatske, „poharala“ i regiju. Liga je atraktivna i zanimljiva, te stalno pobuđuje interes potencijalnih novih sudionika. Pokretanje lige bila je odlična ideja, i nadam se da će se u bliskoj budućnosti priključiti još novih članova, pa da se konkurencija još više „zaoštri“, čime bi se znatno digla kvaliteta natjecanja.

Košarka – to je jedini sport u kojem se regionalna liga pokazuje kao promašaj. Ispočetka nije bilo tako, liga je bila zanimljiva i kvalitetna, sve do prije nekoliko godina. U njoj se natječu klubovi iz Hrvatske, Srbije, BIH, Slovenije i Crne Gore. Iskreno, mislim da je ta ABA liga potpuno nepotrebna. Jer, kakva je to liga u kojoj praktički postoji duopol dvaju klubova( Crvene Zvezde i Budućnosti)? U posljednje vrijeme stvorila se ogromna razlika između tih klubova i ostatka lige, i to nikako nije dobro. Crvena Zvezda i Budućnost posljednjih godina vode velike bitke za trofej, dok istovremeno većina ostalih klubova doslovce preživljava, jedva spajajući kraj s krajem, te razmišlja isključivo o otme kako da izbori ostanak. To se najbolje reflektira u nastupima ostalih abaligaša u europskim natjecanjima, u kojima dožive težak poraz čim je protivnik iole ozbiljniji, pa makar i za samo jednu nijansu. Jedino Crvena Zvezda bilježi sasvim solidne rezultate u Euroligi, dok Budućnost dobre nastupe ostvaruje isključivo u Eurocupu, a u Euroligi to izgleda dosta slabo. Liga se nalazi na mrtvoj točki, pa preostaju samo dvije opcije. Prva je ta da se promijeni sustav natjecanja, jer ćemo inače gledati „tapkanje u mjestu“ još godinama. Druga opcija je da da se liga ugasi i da svatko igra svoje nacionalno prvenstvo. Ukoliko se nešto drastično ne promijeni, košarci na Balkanu se piše crno. Mislim da je trenutno druga opcija puno bolja od prve, da se neko vrijeme pokuša napravit iskorak tako što će svatko igrati svoju nacionalnu ligu. Ovo nije trajna „pedala“ regionalnoj ligi, već jednostavno mislim da se treba nakratko stati, a ako se s vremenom stvore uvjeti za ponovni pokušaj formiranja lige( ali to će morati biti u drugačijim okolnostima, koje neće biti „voda na mlin“ pojedinaca, a možda bi se moglo razmisliti i o proširenju lige), zašto ne. Paralelno s ABA ligom, igra se i njen niži rang, ABA 2, koja je pokrenuta prije nekoliko godina. To je dosta zanimljiva liga, a što je još važnije, u njoj nema izričite dominacije nijednog kluba, što je čini kvalitetnom i konkurentnom. Druga ABA liga je idealna za razvoj kako manjih klubova, tako i mladih igrača, koji u ovom natjecanju imaju priliku do kraja pokazati svoj potencijal. Za razliku od ABA lige, njen niži rang je pun pogodak, i o njoj imam samo riječi hvale. Također, vrijedi istaknuti da liga nije fiksna( što je i logično), već svake sezone netko uđe( posljednjeplasirani iz ABA lige), a netko izađe( prvak dobije promociju u viši rang). Od hrvatskih predstavnika do sada je jedino Split igrao ovo natjecanje, a kao nagradu za dobre igre prošle sezone, sljedeće će nastupati u ABA ligi. No, i iduće sezone Hrvatska će imati jedan svoj klub u ovom natjecanju, a riječ je o Gorici. To je klub koji već godinama funkcionira na zdravim temeljima( što je nažalost, rijetkost u hrvatskom sportu), i ovo su itekako zaslužili. Uz dečke, i djevojke imaju svoju regionalnu ligu. U njoj nastupaju klubovi iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, BIH, Sjeverne Makedonije, Crne Gore te Bugarske. Jedini hrvatski predstavnik je KK Trešnjevka. U ligi se igra dobra košarka, ali nažalost ženska košarka nije baš popularna na ovim prostorima pa je upitno hoće li i koliko dugo klubovi imati volje igrati ovo natjecanje.

Rukomet – Prije devet godina osnovana je regionalna SEHA liga, a riječ je o izuzetno kvalitetnom natjecanju koje je i danas popularno. U njemu se natječu klubovi iz Hrvatske, Srbije, Mađarske, Bjelorusije, Sjeverne Makedonije, Slovačke, Kine, Rusije i Ukrajine. Njabolji dokaz kvalitete lige je to što najbolji regionalni klubovi učestalo dolaze do nockaut faze lige prvaka, a Vardar je čak dva puta u posljednje tri sezone postao europski prvak. Liga je fantastična, a što se tiče hrvatskih klubova, Nexe je profitirao puno više od Zagreba, jer se zahvaljujući nastupima u jakoj regionalnoj konkurenciji isprofilirao u ozbiljnu ekipu, koja ostvaruje zapažene uspjehe kako u ovoj ligi, tako i u EHF kupu. Liga je fantastična, i mislim da je jedan od boljih sportskih regionalnih projekata u posljednjih desetak godina.

Odbojka – i u ovom sportu klubovi s ovih prostora imaju priliku igrati regionalno natjecanje. Riječ je o MEVZA ligi, a u njoj se natječaju momčadi iz Hrvatske, Slovenije, BIH i Austrije. Od naših predstavnika tu su zagrebačka Mladost, te Mladost Kaštel Lukšić. I jednima i drugima ovo je veliko i dragocjeno iskustvo, koje bi moglo biti temelj za neki, pa makar i maleni, dobar europski rezultat. Sama ideja o osnivanju lige je fenomenalna, mislim da je to pravo osvježenje za ovaj sport, pogotovo gledano sa aspekta Hrvatske, koja ne kotira baš dobro u europskoj odbojci u muškoj konkurenciji. Također, postoji i ženska odbojkaška regionalna liga. U njoj nastupaju ekipe iz Hrvatske, BIH i Slovenije. I u ženskoj konkurenciji Hrvatska ima dva predstavnika, a zanimljivo, također je riječ o Mladosti i Kaštelima, baš kao i muškoj konkurenciji. Sve u svemu, dobro je da se naša odbojka uključila u oba projekta, da ovaj sport konačno „živne“ u našoj domovini.

Nakon što sam proanalizirala smisao, kvalitetu i konkurentnost regionalnih liga u sportovima u kojima se igra, sada ću se pozabaviti onim sportovima u kojima ova ideja još nije „zaživjela“, a bilo bi im od velike koristi.

Nogomet – mislim da bi regionalna liga sastavljena od klubova iz zemalja bivše Jugoslavije bila veliki korak naprijed za klubove s ovih prostora. Trenutno samo hrvatski i srpski klubovi uspijevaju pronaći put do skupina europske lige i lige prvaka, dok predstavnici ostalih zemalja redovito „padaju“ u drugom ili trećem pretkolu, a ponekad i u prvom. Od ostalih, tek je jednom Maribor uspio ući u skupinu LP, a većina ostalih o tome još uvijek može samo sanjati. Regionalna liga podigla bi sve na višu razinu , i klubovi s ovih prostora ne bi više bili samo prolaznici u EL i LP. Najveća barijera svemu ovome su navijačke netrpeljivosti kojih je nažalost na Balkanu podosta, pa se strahuje od eskalacije nemira. Nadam se da će se u bliskoj budućnosti malo primiriti strasti, jer bi bila šteta da zbog nekolicine isfrustriranih maloumnika ne realizira ova fantastična ideja koja može preporoditi nogomet u regiji.

Futsal – još jedan sport kojemu bi regionalna liga donijela odlične stvari. Klubovi s Balkana postižu sve bolje rezultate u ligi prvaka, a da bi bilo još i bolje, pravi potez bila bi regionalna liga. Novo Vrijeme, Nacional, Ekonomac, Dobovec, Litija posljednjih godina postigli su sjajne rezultate u ovom natjecanju plasiravši se među 16 najboljih u Europi. Također, i klubovi iz BIH, Makedonije, Crne Gore i Kosova redoviti su sudionici grupne faze, a neki od njih odu i korak dalje. Zamislite sada kako bi bilo da se oformi regionalna liga, kakve bi sve rezultate mogli postići. Primjerice, kreira se liga sa 14 klubova, a svaka bi zemlja imala dvojicu predstavnika. Svako kolo nudilo bi pregršt sjajnih dvoboja, što bi privuklo i velik broj navijača na tribine. To bi bio savršen potez, kakav su klubovi i navijači odavno zaslužili.