Prije nešto manje od dvije i pol godine, za Hajduk je debitirao perspektivni veznjak Darko Nejašmić. Bilo je to 20. 09. 2017., u utakmici šesnaestine finala kupa na gostovanju kod Oriolika. Hajduk je tu utakmicu pobijedio 3 : 0 , a Darko je ušao pred sam kraj utakmice , a zamijenio je Josipa Radoševića. Devet mjeseci kasnije, potpisao je svoj prvi profesionalni ugovor s Hajdukom. Ipak, na prvenstveni debi čekao je do 01. 12. 2018., kada je visokoj pobjedi nad Rudešom(4 : 1) odigrao dvadeset-ak minuta. Od tog trenutka postao je neizostavni član prve postave „bilih“ , a njegove igre bile su sve bolje i bolje. Od njegovog debija u HNL-u pa do danas na klupi Hajduka sjedili su najprije Siniša Oreščanin, potom Damir Burić, i u konačnici Igor Tudor, koji je aktualni trener Hajduka. Tudorovim dolaskom na klupu , Darko Nejašmić jednostavno je prekrižen, a razlog tome je nepoznat.

Nakon što je po drugi put u karijeri postao trener Hajduka, već na zimskim pripremama dalo se naslutiti da Tudor na neke igrače više ne računa. Osim što je promijenio sustav igre u 3-5-2, u drugi plan pali su Darko Nejašmić , Stefan Simić i Ivan Dolček. Sva trojica dali su veliki obol igri Hajduka pod Damirom Burićem, a onda su dolaskom Tudora jednostavno „nestali s radara“. Najveće iznenađenje bilo je otpisivanje Darka Nejašmića, momka koji je bio jedan od najboljih igrača Hajduka pod Oreščaninom i Burićem. Nejašmić je zajedno s Hamza Barry - ijem bio „srce“ Hajdukovog veznog reda, a uz dirigiranje igrom, bio je opasan i po gol protivnika. Upravo je početkom aktualne sezone zabio spektakularan gol na Poljudu na utakmici Hajduka i Lokomotive, kada je sa dvadeset-ak metara „zakucao“ loptu u rašlje Grbićevog gola. Zašto je Igor Tudor odlučio da mu Nejašmić više ne treba, zna samo on. Jedino što sa sigurnošću mogu reći je da se nažalost, prošlost ponavlja. Naime, Darko nije prvi igrač kojeg je Tudor uzeo „na zub“. U svom prvom mandatu na Poljudu, ista sudbina zadesila je i Tomislava Kiša. Ovaj dečko bio je jedna od perspektivnijih Hajdukovih igrača u svojoj generaciji . Debitirao je za Hajduk pod Mišom Krstičevićem, a dolaskom Tudora na klupu bezrazložno je otpisan iako je tada bio uvjerljivo najbolji napadač kojeg je Hajduk imao u svom rosteru. Umjesto njega, Tudor je prednost davao Antonu Maglici, koji je u Hajduk doveden kao zvučno pojačanje iz Osijeka. Iako je Hajduk od njega imao velika očekivanja, nikada ih nije opravdao. Doveden je da bude prevaga u igri, a umjesto toga postao je prosječni napadač. I dok Maglica nikako nije uspijevao pokazati sve što može, Kiš je bio na posudbama u Dugopolju, Gorici i Zavrču, i svugdje je pokazao da je kvalitetan napadač. U ljeto 2015. na klupu Hajduka stigao je Damir Burić, a Kiš se konačno vratio u „bili“ dres. Tu polusezonu igrao je odlično, i nagrada je odmah stigla. Njegov talent prepoznat je, te je krajem kolovoza potpisao za belgijski Oostende. Tamo baš i nije dobio puno prilika, ali i ono malo što je dobio, odlično je iskoristio. Nakon Belgije, nastupao je za bjeloruski Šahtjor Soligorsk i litavski Žalgiris, u kojem je „eksplodirao“. Žalgiris je osvojio naslov prvaka Litve, a Kiš je u 31 utakmicu zabio 27 golova, čime je posato prvi „topnik“ lige. Neki će reći , „neš ti Litve i njihove lige“, ali i tu je trebalo zabiti golove, niša ne pada s neba. Kiš je trenutno član južnokorejskog Seonbmana, ali zbog izvanredne situacije u svijetu nogomet je još uvijek na čekanju. Zanimljivo, i Anton Maglica se u inozemstvu isprofilirao u vrsnog golgetera. Ostavio je veliki trag u ciparskom Apollonu, u čijem je dresu u 82 utakmice zabio 40 golova. Danas je član kineskog Guizhou Hengfenga, gdje također briljira( 15 utakmica, 14 golova). Kad se sve zbroji i oduzme, dolazimo do zaključka da su Maglica i Kiš trebali igrati zajedno u prvoj postavi Hajduka, ali Tudor to tada nije prepoznao, te je „žrtvovao“ Kiša, koji je tada bio puno bolji igrač od Maglice.

Danas nažalost imamo isti scenarij s Darkom Nejašmićem. Tudor kao da ne vidi kakvog igrača drži na klupi. Darko je fantastičan veznjak i ima sve što mu je potrebno da uspije u karijer. Ista priča kao i s Kišem, umjesto njega igra dečko koji je veliki borac, ali trenutno nije ni blizu njegove igračke kvalitete( Stanko Jurić). I to nije jedina kriva Tudorova odluka. Stefan Simić uvjerljivi je najbolji stoper kojeg Hajduk ima, ali Tudor i njega konstantno ignorira. Iako nije „mlada nada“, svojim nogometnim znanjem može puno pomoći Hajduku. Ivan Dolček također je „nestao s mape“ , iako je perspektivan igrač pred kojim je sjajna budućnost. Nažalost, sve ide prema odlasku ovih igrača iz kluba, i nadam se da će se uprava Hajduka „trgnuti“ , pokušati ih zadržati i oko njih graditi Hajdukovu igru u budućnosti.