Nakon šta smo apsolvirali Nigeriju, slijedio je veliki okršaj s „gaučosima“. Na sam dan utakmice u mojoj kući je od ranog jutra bilo veselo. Odma nakon doručka okitila san kuću navijačkim rekvizitima. Razmišljajući kako da započnem dan, sinila mi je genijalna ideja – iz pidžame uskočit ravno u kupaći! Na brzinu san obukla svoj kupaći poseban za ovu prigodu, onaj kockasti, spakirala stvari i krenila na plažu.

Nakon deset minuta hoda stigla san na plažu, točnije na škrije na prekrasnon makarskom poluotoku sv. Petar, di se uvik kupan. Bilo je devet sati, pa se moja teta Gordana, koja inače uvik u 7:30 ulazi u more, već lagano spremala kući. Ipak, kad je vidila mene, ostala je još malo pa smo još malo zajedno otplivale, sve do jedne mirne, uvučene uvalice koju mi popularno zovemo „jezerce“. Oko 9:30 , Gordana se spakirala i požurila kući prije nego sunce postane „ubitačno“. Ja san plivala sigurnih sat vrimena, šta je inače normalno za mene jer ja 95% vrimena na plaži proveden u moru , guštajući u njegovin blagodatima. Plivajući, razmišljala san o utakmici , točnije o tome koja je najbolja taktika za zaustavit Argentince. Negdi oko 10:30, sunce je već počelo dobro „pržit“ pa san nakratko izašla iz mora da iz rusaka uzmen masku. Dok san istraživala podmorje makarske luke, razmišljala san ko će dobit prednost u napadu, Manžukić ili Kramarić. Andrej je tada bio u top formi, ali s druge strane Mandžukić je borčina i može trčat ka svi Argentinci zajedno. Temeljito proučavajući plićak tražeči Petrovo uho, prisjetila san se čudesne atmosfere koju su naši navijači stvorili na prvoj utakmici u Kalingradu i razmišljala o tome kako će vjerojatno tribine večeras u Nižnjem Novgorodu još jače „grmit“od povika : „Hrvatska, Hrvatska“. Oko 11 sati izašla san iz mora, spakirala rusak i krenila nazad doma.

Nakon brzinskog tuširanja, slijedio je jednako takav brzinski ručak, dva jaja na oko. Pošto san velika ljubiteljica playstationa, odlučila san provesti sat ipo vrimena u „bitci na malon ekranu“. Odigrala san dvi utakmice sa Sassuolom, kojeg inače obožavan i to san odradila s polovičnin uspjehon. Sassuolo me privuka na igrici PES 2014. To in je bilo prvo pojavljivanje na playstationu, jer su tek nekoliko miseci ranije ušli u prvu ligu. Svidili su mi se jer su(na igrici) bili jedina ekipa Serie A u napadačkoj, 4-3-3 formaciji. To me oduševilo, naročito jer i ja volin napadačku igru, i tako je to počelo. Dan - danas još uvik igran s njima i naprosto uživan igrati s njima. Ostatak popodneva provela san u čitanju knjige Paula Coelha, Peta Gora. Sjajna povijesna knjiga, priporučan svima koji vole čitat a nisu je dosad pročitali da to učine, sad je ionako na snazi karantena, pa nikome ne manjka vrimena.

Dva sata prije utakmice, stavila san navijački CD u laptop i raspalila na najjače. Za utakmicu mi je stiglo veliko pojačanje, moja sestra Marina došla je na vikend iz Zagreba. Ovaj put utakmicu san gledala u svojoj kući, a susjede smo pozdravili prije početka i zakazali druženje nakon utakmice. Ja san tila zbog sestre da ostanemo kući i tu stvorimo navijačku ludnicu. Pola sata prije početka stigla je i moja kuma Jasna. Moj tata ovaj puta nije gleda utakmicu, jer mu je utakmica protiv Nigerije bila stresna pa se vozio auton po gradu.

Čin je balun krenio s centra , počela san navijat šta san jače mogla. Kad je na samon početku utakmice Perišić uputio oštru prizemnu dijagonalu skočila san s kauča, i nisan mogla virovat da ju je Caballero „skinio“ vršcima prstiju. Deset minuta posli , morala san se nakratko dignit da oden na wc, šta me užasavalo jer me inače tenk ne može „odlipit“ od kauča kad je tako važna utakmica u pitanju. Tek šta san ušla u wc, čujen sestru da je povisila glas, al ne uzbuđeno , već sa strahon, znači bilo je nešto gadno. Uznemireno san pitala kroz zatvorena vata : „šta je, nije valjda…“ Pustila san da rečenica ostane nedovršena, iako se dalo naslutit na šta san mislila. Rekla je : „nije, al Lovren je spasio stvar u zadnji čas!“ Odmah san dotrčala nazad, i do kraja prvog poluvremena nisan se pomakla s mista ni za milimetar. Hrvatska je igrala sjajno, imala je nekoliko prilika za vodstvo ali ih nije uspila iskoristit. Argentina je također imala dvi velike prilike. Uz onu već spomenutu, imali su i zicer za vodstvo, ali su promašili ni manje ni više – prazan gol! Enzo Perez promašio je nemoguće i „udahnio“ Hrvatskoj novi život .Na poluvrijeme se otišlo s 0:0, a za propuštenim prilikama su žalit i jedni i drugi. Na poluvremenu san pojela red čokolade i popila malo vode, da mi grlo predahne od navijanja, te da se ujedno pripremi za „novi val“ navijanja.

Drugo poluvrijeme svi smo dočekali na istim pozicijama na kauču na kojin smo i završili prvo. Uživljeno smo pratili, moja sestra je „čarala“ Argentince da naprave jeftinu grešku u obrani, a ja san pivala : „U boj, u boj za narod svoj“. Jasna nas je cilo vrime nasmijavala „valjajući“ biser za biseron, pa nan je s tin ulipšala gledanje utakmice. Kada je u nakon nekoliko minuta igre u nastavku Caballero loše dodao jednu loptu, i kad se Rebić naša sam isprid njega, viknila san: „smiri je Ante , pa onda pucaj, ali bilo je nepotrebno“. Ante je isprve opalio volejčinu u izbušio i Caballera i mrižu! To je bila eurogolčina za vodstvo Hrvatske! Ja san bila izvan sebe od sriće, ka prvo jer smo poveli , a ka drugo jer san bila pod dojmon Rebićevog spektakularnog gola. Istrčali smo do susjeda , koji su također bili u transu. Brzinon svjetlosti dotrčali smo nazad, na nastavak velikog dvoboja. Nakon vodstva „vatrenih“ Argentinci su se malo trgli, pokušavajuć doć do izjednačenja, ali te noći in ni veliki Messi nije moga pomoći. I ono malo baluna šta je prošlo pokraj naše obrane, zaustavio je Subašić. Deset-ak minuta prije kraja, Luka Modrić opalio je sa dvadeset-ak metara i neobranjivo donji desni kut gola. Hrvatska je bila na pragu velike pobjede! Ja san bila u „sedmon nebu“ , bila san oduševljena. Onda san odahnila , znala san da nema šanse nas stignu. Kad su svatili da će izgubit, Argentinci su počeli igrat užasno prljavo. Sve je kulminiralo kad je Rakitić grubo fauliran u blizini argentinskog šesnesterca, a k tome ga je Otamendi dodatno namjerno napuca balunon u glavu! Luka Modrić i Dejan Lovren su ga tili „rastrgat“, skočili su i naši igrači sklupe i naš izbornik, a šta san ja sve izgovorila Otamendiju bolje je ne ponavljat. U sudačkoj nadoknadi, Jasna je morala na wc, pa san ostala sama u dnevnoj sobi jer su sestra i mama izašle u dvor malo se razluftat. Hrvatska je povukla kontru, Kovačić je servira Rakitiću loptu ka na pladnju, a ovome s pet metara nije bilo teško zabit za 3-0. Ja san viknila: „goooooooool!“, a Jasna je istrčala iz wc-a, otkopčanih gaća, ja san se „udušila“ od smija kad san to vidila, a ona se još više smijala. Do kraja utakmice rezultat je osta neprominjen i fešta je mogla počet.

Nakon utakmice bilo je veselo, orila se pisma u cilon kvartu, a ni petarde nisu izostale. Veliki protiv bačen je na kolina, a Hrvatska je i matematički osigurala plasman u osminu finala svjetskog prvenstva, i to prvi put nakon 1998. godine! Fešta je potrajala do kasno u noć, naručili smo pizzu( to je naša tradicija kada su u pitanju velike utakmice Hrvatske i Hajduka) i pivali navijačke pisme. Kad smo se razišli, legla san u krevet s osmijehon na licu i znala da ću taj dan pamtit zauvik.