Godinama naše plivanje nije dalo nijedno veliko ime , prošlo je i previše vrimena od zadnje osvojene medalje. Svakoj seriji jednon dođe kraj, pa je tako doša i ovoj. Prije nekoliko miseci Hrvatska je dobila dvostrukog svjetskog juniorskog prvaka i svjetskog rekordera , Franka Grgića . Međutim , u sjeni njegovog veličanstvenog uspjeha osta je još jedan daroviti splitski plivač, dvadesetogodišnji Marin Mogić.

On je također dugoprugaš, baš ka i njegov veliki prijatelj Franko ( 1500 metara), te su obojica već izborila olimpijsku normu za Tokio( Mogić isplivao normu na 1500 slobodno) . Marin je skrenuo pozornost na sebe na državnom prvenstvu, kada je pod visokom temperaturon pobijedija u utrci na 400 metara.

Ovaj talentirani član splitskog Jadrana uskočija je u bazen igron slučaja. Naime, još ka dite ozljedio se na trambulinu , pa su mu doktori priporučili terapiju plivanjen. Proces oporavka traja je četiri miseca , međutim Marin se toliko „zaljubio“ u plivanje da je odlučio nastaviti. Odma se vidilo da je rič o velikon talentu, te je vrlo brzo počeo nizat uspjehe. Sa svojih 20 godina uspija je isplivat normu za olimpijadu u Tokiju sljedećeg lita. Bude li zdrav i spreman, možda priredi veliko iznenađenje, međutim ne triba mu nabijat pritisak, i sam plasman u Tokio je već ogroman uspjeh, Marin je mlad i još ga puno toga čeka .

Uz plivanje, velika ljubav mu je i kuvanje. Završio je školu za kuvara , te i sam ističe da će nakon šta završi plivačku karijeru, otići ravno u kužinu. Od malih nogu je učio kuvat, a kaže da najviše voli pripremat slastice . Od hrane preferira hamburgere i pizzu , iako je zbog profesionalnog plivanja drastično smanjio unos nezdrave hrane u organizam.

Sam Marin ističe da u životu ima dva cilja. Prvi je da jednog dana postane najbolji svjetski plivač, dok mu je drugi cilj bit uspješan u kulinarstvu. Letvica je visoko postavljena, međutim virujen da je uz rad i dobru volju sve moguće, te mu od srca želin da ostvari sve svoje snove.