semper contra

petak, 26.04.2019.

Kako je počelo

(uz 50 godina braka)

Na današnji dan, baš nekako u ovaj čas, prije 50 godina supruga i ja smo rekli svoje sudbonosno 'da'. Ipak, sve je počelo osam godina ranije. Evo što o tome govori zapis iz mog „Dnevnika“.

U petom tomu „Dnevnika“ kojeg sam vodio od 1955. do 1965. na strani 695, za nadnevak 13.06. 1961. utorak stoji:

„Došavši kući našao sam dopisnicu i poziv da se sutra moram javiti u Varaždin radi odlaska na lokalnu radnu akciju. To mi se baš i ne dopada. No moram zbog karakteristike.“

Tada nisam znao da je tim odlaskom posijano sjeme naše bračne zajednice. I to baš 13. Srećom nije bio petak.

Već slijedeći dan pišem:
„Odlazim na lokalnu radnu akciju na berbu graška. Zbog toga sam danas prije podne otišao Kollinu (liječnik, op. s.c) da me pregleda na rentgenu. Nakon desetominutnog razgovora i pošto me pregledao otišao sam na šišanje.“
(…)
Vlakom u 13.02 otišao sam u Varaždin. Tu me je čekalo neugodno iznenađenje. Nisam ponio nikakve stvari a odmah smo pošli u naselje. Došavši u dom (preko puta tvornice Varteks, op. s.c.) čekao nas je veliki posao. Treba složiti krevete. Kreveti su željezni na kat (bila je to dobra priprema za vojsku, op. s.c.). Bila je strašna gužva i dok smo konačno složili i kako tako uredili bilo je 6 sati. Uz odobrenje N. (vođa naše ekipe, op. s.c.) otišao sam kući po stvari. Došavši, na brzinu sam spakovao najnužnije stvari, večerao i vratio se natrag. Do spavanja smo mnogo brbljali i zaspali smo tek u 12 sati.“


U nastavku „Dnevnika“ ređaju se opisi događaja prvih dana boravka i rada, No kako to za ovu priču nije bitno na njih se ne osvrćem.

A onda dolazi nadnevak 26. 06.1961. koji počinje:

„Čudo. Desilo se zaista Čudo. Ja, S.D. po prvi puta u svom životu plesao sam s jednom curom. Po prvi puta počeo sam hodati po taktu muzike. Učiteljica mi je Č., inače se zove R.Š. Meni se dopada, a nije ružna, više bi se moglo reći simpatična. Baš me zanima da li će ustrajati u poslu kojeg se prihvatila (misli se na učenje plesa, op.s.c.). Ona je za sada veoma zadovoljna, a i ja se sam čudim kako mi lako ide.“
de.“

Slijedili su dani rada, plesa i zaljubljivanja u učiteljicu plesa.

Nadnevak 16. 7. 1961.
Bio je to posljednji dan radne akcije. Na kraju opisa tog dana piše:


P.S.
Sad kad je sve prošlo mogu reći da bi mi bilo jako krivo da nisam išao. Bilo je i ružnih strana (rano ustajanje i tome slično) no bilo je i puno više lijepih trenutaka. Ova radna akcija mi je ulila i povjerenje u sebe. Naučio sam plesati i uvidio da se i u mene netko može zaljubiti. Još jednom, bilo je lijepo.“


Iz sjemena posijanog 13.6., niknula je mala, sitna mladica. Ona će tijekom vremena, sve do našeg vjenčanja proći razne faze rasta i razvoja, bit će trenutke kad će gotovo uvenuti, pa opet buknuti, da bi na kraju postala stablo staro 58 godina.

No, to je već tema za roman, a ne za jedan mali esej o početku našeg zajedničkog života.

A.D. 1962.
Ispred starog grada u Varaždinu.
Viganj, vrijeme „Prošeke“ o kojoj sam pisao u postu od 8.3. ove godine.
A.D. 1969.

A.D. 2019.

26.04.2019. u 16:21 • 21 KomentaraPrint#

četvrtak, 25.04.2019.

Prijateljstvo

Popodnevni dremež. Nije dugo trajao. Fursemid tjera na mokrenje. Dižem se i odlazim tamo gdje i car ide pješke. Taman sjedoh na 'prijestolje' kad začujem zvuk mobitela iz sobe. Dok sam se ga uspio dohvatiti, veza se prekinula. Gledam, nepoznati broj?

U tom času zazuji portafon. Letim, noge da polomim, grabim slušalicu, tko je, vičem. HP, dostava paketa, čujem u slušalici.

Kakav sad vražji paket. I još moram platiti 5 kuna. Pritišćem tipku da otvorim ulazna vrata; koji kat? čuje se gla;, drugi, odgovaram i otvaram vrata stana.

Nakon nekoliko trenutaka pojavi se grmalj od čovjeka i spušta paket pred vrata.
Buljim u paket ko tele u šarena vrata. Tko to šalje, pitam grmalja? H… odgovara upitani.

U tom trenutku sve postaje jasno!

Potpisujem prijam paketa, predajem 5 kunića i unosim paket u stan. Uz pomoć supruge otvaramo paket i onda redom vadim – butelje vina. Šest butelja vina, pet različitih vrsta. Dobivenih iz vinograda njegove obitelji.
Poredala se 'četa' buteljki!

To mi šalje moj dugogodišnji suradnik u nekadašnjoj firmi, zvani Hašišar (vegetarijanac je, pa smo ga prozvali tako) i vjerni čitatelj mog bloga. Ponekad upiše po koji komentar pod nikom 'hasky'. Firma propala, pa se s tastom bavi vinogradarstvom.

Ja se odmah mašim mobitela da ga nazovem. Stvori se tu i supruga. Nakon dva tri signala, javi se on, a ja ću:
-E, moj Hašišaru, umalo ne padoh na guzicu! Svaka ti čast.
-Vidio sam na blogu da vam je uskoro 50. godišnjica braka, pa velim, poslat ću Vam 'mali poticaj'.

Ispričasmo se, pita za zdravlje, rekoh, ostavimo sad zdravlje u ovom lijepom trenutku, upitah kako si znao a on će, pročitao na blogu, izmijenismo pozdrave i dobre želje pa završismo razgovor.

Eto, ovo mi je po prvi put da sam nešto dobio zahvaljujući trudu uloženom u pisanje bloga. I to baš nakon 1000. bloga.
Dobro, pomogla je tu i godišnjica party.

25.04.2019. u 17:21 • 14 KomentaraPrint#

srijeda, 24.04.2019.

M-post


Bilo je to davno kad me, tada jedna od popularnijih blogerica @catwomen - kreatorica bloga Cafe Nova politika na kojem sam objavio, po mom sudu, neke od najljepših postova; no nije dugo potrajalo - uputila u tajne blogosfere na čemu sam joj neizmjerno zahvalan. Ona se u međuvremenu, na moju žalost, preselila na atraktivniji format, a ja sam ostao staromodan pa i dalje 'drvim' u ovom.

U vrijeme kad sam se odlučio na avanturu 'blogiranja' još sam se 'borio' s radnim zadacima kao projektant elektroinstalacija u nekad uspješnoj firmi od koje više nema ni traga ni glasa. Danas se uglavnom 'borim' s rakićima, aritmijama, fibrilacijama, koljenoboljkama i inim aktivnostima koje će prestati tek kad odem iz ove Doline suza. No, pustimo to. Kad tome dođe vrijeme, imam za taj dan već pripremljen post, pa ako me onaj s kosom ne zaskoči, objavit ću ga kad zaključim da je zaista došao kraj.

A evo, ako je sve počelo:

2007-12-11

Poštovani potencijalni čitatelji!
Evo stigao još jedan entuzijasta u borbi protiv ljudske gluposti.
Iako je čuveni fizičar Einstein rekao: "Svemir i ljudska glupost su neizmjerni! Doduše u ono prvo nisam baš siguran!" nadam se da ću uz Vašu pomoć ipak uspjeti barem malo smanjiti količinu gluposti u Lijepoj našoj. Pa makar na kraju ustanovili svi zajedno da smo se tukli protiv vjetrenjača (kao čuveni Vitez tužnog lica).
Pa krenimo!
Pozdrav Vaš Semper Contra

Tijekom ovih nešto manje od 12 godina lutanja po blogosferi i dostignutih 1000 postova, moj cilj bio je, kao što sam i najavio, borba protiv ljudskih gluposti. Rezultat te borbe je nula, zero, Null. Dapače, sve mi se nekako čini da je gluposti na ovoj vjetrometini povijesti sve više i više. Pa kako idu dani, i moja borba je sve slabija i slabija i sad sam siguran da ću završiti poput slavnog Viteza tužnog lika.


Do MI-posta stojte mi dobro.

24.04.2019. u 12:01 • 18 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 22.04.2019.

Dan planeta Zemlje

Kad već ne može ili ne želi spriječiti uništenje Planeta, onda čovjek izmisli Dan planeta Zemlje ne bi li ko Pontije Pilat oprao ruke. Kao što vlade, kad ne znaju kako da riješe neki gorući problem u svojim državama , formiraju povjerenstvo da ga riješi.

Na kakvom Planetu bi željeli živjeti vi i kakav Planet bi željeli ostaviti svojim potomcima?


ili



22.04.2019. u 11:56 • 21 KomentaraPrint#

subota, 20.04.2019.

Uskršnji blagdan

Svim štiocima koji slave Uskrs iz vjerskih i onima koji to čine iz tradicijskih razloga želim…






20.04.2019. u 13:58 • 5 KomentaraPrint#

nedjelja, 14.04.2019.

Ususret Uskrsu

(nešto drugačiji pristup)

Danas je prvi dan Velikoga tjedna - Cvjetnica, nedjelja palmi ili Muke Gospodnje, koja se u Katoličkoj Crkvi slavi kao spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, kada ga je narod pozdravljao palminim i maslinovim grančicama.

Tjedan dana kasnije, taj isti narod psovkama i pljuvanjem po izmučenom Isusu tražit će njegovu smrt.

Ove me godine taj blagdan podsjetio na kolumnu B. Pofuka „Pogrešno je nacionalizirati križni put“, izišlu na portalu autograf 11. ovog mjeseca, gdje pročitah između ostalog legendu o Veroniki. Do sada, obzirom da sam agnostik/ateist, nije mi bila poznata.

U jednom odlomku autor kaže i ovo:

„Jedna prijateljica, inače povjesničarka umjetnosti, pripovijedala mi je nedavno koliko je toga morala naučiti o ikonografiji europske umjetnosti pošto nije odgajana u obitelji koja je išla u crkvu i nije, poput mnoge druge djece, sudjelovala u raznim pobožnostima, pa tako i križnom putu.

Svaka katolička crkva tako ima na svojim zidovima četrnaest likovnih djela, uglavnom slika na kojima su umjetnici, od onih najvećih do potpunih amatera prikazali četrnaest postaja križnog puta. Među njima nalazimo i još jedan čin milosrđa prema čovjeku patniku, ženu Veroniku koja je Isusu pružila svoju maramu da otare znojno i krvavo lice.

Odatle pojam Veronikin rubac. Oduvijek me impresionirao taj čin za koji je trebalo mnogo ljudske samilosti, ali i građanske hrabrosti.“


A.D. 33


Pruživši svoj rubac izmučenom Isusu, Veronika je pokazala onu pravu stranu kršćanstva, sućut prema čovjeku ili bogolikom čovjeku, kako vam volja, pokraj kojeg je stajala gomila zaluđene mase ljudi i vikala „Razapnite ga!“, „Na križ s njim!“
Dvije tisuće godina kasnije, jedan je čovjek morao skakati u more da ga ne prebije rulja samo zato što ima pogrešna krvna zrnaca, što je nosio trenirku sa logotipom svog kluba u koji je ukomponirana njima 'mrska' crvena zvijezda i što njegov klub nosi ime tog omraženog simbola nekih 'mračnih vremena'. Pri tome ni jedan od tih urlatora „Ubij, ubij Srbina“ i „ ZDS“ nije bio u stanju u svojem pilećem mozgu zbrojiti dva i dva: da nitko ne može biti kriv za ono što nije počinio, pa makar bio pripadnik naroda čiji su pojedinci sudjelovali u zločinima kakvih, barem na teritoriju brdovitog Balkana, nije bilo od vremena 2 WW.

Ipak, našla se jedna djevojka, žena, splitska Veronika, koja je bjeguncu od rulje pružila ruku da mu pomogne izaći iz mora.

A.D. 2019.

Ne pretendiram ovaj slučaj izjednačiti sa sudbinom Isusa Krista. Na simboličnoj razini on ipak pokazuje da se u poimanju ljudi prema onima za koje oni misle da su „smeće“ ništa promijenilo nije, eto već dva tisućljeća.

Ne znam da li će „splitska Veronika“ ući u legendu, da li će se za 2000. godina o njezinoj pruženoj ruci pričati kao o „Veronikinom rupcu“, ali za mene ona već je legenda.

14.04.2019. u 14:39 • 15 KomentaraPrint#

petak, 12.04.2019.

Proročanska priča



Prošlo je tome već više od osam godina kako sam objavio post pod naslovom "Basna o Tri prašćića" (nešto modernija varijanta). Na kraju posta napisah Epilog priče, za koji bi se ovijeh dana moglo reći da je u neku ruku bio proročanski. U njemu stoji

Epilog

No prevari se naš Radiša. Nije dugo uživao u neradu i državnoj skrbi. Uskoro su u državi svi Bonvivani završili u bolnicama, Putnici u mirovini, a Radiše u zatvorima. Vladar je nastavio uzimati kredite u bližoj i daljoj okolici. Ali jednog dana: dođe rok, eto vraga skok na skok. Jedna moćna zemlja s dalekog istoka otkupi sve dugove zemlje kojom je vladao i stavi zemlju pod svoj patronat.

Svi Bonvivani budu najureni iz bolnica nisu li sami željeli ili mogli plaćati liječenje. Putnicima su prepolovljene mirovine, a Radiše su dobile ponovo priliku raditi. Za sebe, ali naravno i za novog Vladara - Azijskog Zmaja kosih očiju.

A Paun? Završio je on u butiku. Otkrilo se da jako voli glumiti manekena.
I u povjerenju: radi to vrlo dobro!


Danas bi spomenuti Epilog uz manje korekcije izgledao ovako:

No prevari se naš Radiša. Nije dugo uživao u neradu i državnoj skrbi. Uskoro su u državi svi Bonvivani završili u bolnicama, Putnici u mirovini, a Radiše u zatvorima ili pobjegoše u Irsku. Vladar je nastavio uzimati kredite u bližoj i daljoj okolici. Ali jednog dana: dođe rok, eto vraga skok na skok. Jedna moćna zemlja s dalekog istoka izgradi sve ono što je Narcis obećavao u predizbornim kampanjama, otkupi dugove zemlje kojom je vladao i stavi zemlju pod svoj patronat.

Svi Bonvivani budu najureni iz bolnica nisu li sami željeli ili mogli plaćati liječenje. Putnicima su prepolovljene mirovine, a Radiše su dobile ponovo priliku raditi. Za sebe, ali naravno i za novog Vladara - Azijskog Zmaja kosih očiju.

A Narcis, zvani Anemični? Završio je on u butiku. Otkrilo se da jako voli glumiti manekena.
I u povjerenju: radi to vrlo dobro!


Tko bi te davne godine rekao da će 'komunjare' iz Kine sa zastavom punom zvijezda (doduše žutih ali ipak zvijezda na crvenoj podlozi; malo EU, malo komunizam) doći spašavati demokratsku, katoličku Hrvatsku u kojoj se mnogima diže kosa na glavi kad netko spomene komunizam i nacrta zvijezdu. I da se ti isti uopće neće buniti protiv jedne takve hereze vođe najdomoljubnije stranke u Hrvata.

Ali, eto, kad ti voda dođe do grla hvataj se za bilo što da se spasiš, pa makar to bila i država u kojoj se ne poštuju temeljna načela ljudskog prava. Nema veze, glavno je da ima novaca.

12.04.2019. u 11:54 • 7 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 08.04.2019.

Proročanske fotke

Nestali „Uljanik“ i „3. maj" iz mainstreama. Na scenu stupaju EU-izbori, stranačke liste, mjesta na listama, koalicije, principijelne i neprincipijelne, obećanja ludom radovanja, a sve sa ciljem da se domognu fotelje u onoj velikoj sali EU parlamenta i sve što uz nju slijedi.

Pa dok se puk zabavlja pogađajući tko je to sve na listama, da li je raspored muško-žensko po 'zipp' metodi ili su ovaj drugi pol smjestili tek na kraj liste da ne bi slučajno ugrozio mušku dominaciju (iako ni to nije garancija da bi bilo nešto bolje), koliko će koja od lista dobiti glasova (kao da to nije svejedno), ja ću vam ispričati jednu malu priču o mom susretu s „Uljanikom“ u ona 'mračna' vremena kad su naša brodogradilišta nešto značila u svijetu i neka od njih zapošljavala toliko radnika koliko stanovnika imaju danas poneki naši gradovi i koji žive na državnim jaslama.

Elem, ne znam koji je bio razlog koji me doveo u Pulu. Uz sebe sam imao ruski fotoaparat FED 3, još mi je negdje u ormaru, u koji sam umetnuo novi film vjerujući da ću tijekom boravka u Puli uspjeti napraviti koju fotografiju (crno-bijelu) za 'uspomenu i dugi sjet'.

Šetnja me tako dovela uz ogradu brodogradilišta. Fascinirao me pogled na krakove kranova koji su prekrivali vidik poput mreže koju kao da je ispleo nekakav golemi pauk što svoju mrežu plete od metalnih niti.

Skinuh fotkić s ramena, maknuh zaštitni poklopac s objektiva i počeh snimati splet željeznih ruku.
Snimio sam tek nekoliko fotki kad čujem glas iza sebe:
„Hej, ti tamo! Ovdje se ne smije snimati!“

Bio je to čovjek u odori kakve su u ono vrijeme nosili čuvari, portiri na ulazima velikih tvornica kojima je prvenstveni zadatak bio da paze kako netko ne bi iz tvornice iznio nešto vrijedno. A usput su kontrolirali da li netko ne špijunira i fotografira postrojenja jer tada još nisu postojali špijunski sateliti koji danas mogu snimiti ne samo čovjeka kako puši, već i marku cigareta koju puši.

„Pa snimam samo krakove kranova“, kažem ja smiješeći se, „sviđa mi se ta željezna šuma.“
„Ništa se ne smije snimati. Izvadi film.“
„Dobro, dobro“, rekoh pomirljivim tonom. Otvorih aparat i odmotah desetak centimetara filma koliko su zauzele fotke što sam ih upravo snimio. Pogleda čuvar socijalističkog giganta dio filma što je virio iz role pa kaže:
„Tu se ništa ne vidi, odmotaj dalje.“
„Ali, dalje nema ništa, dalje nisam snimao“, kažem.
„Daj ovamo film“, kaže branitelj radničkog samoupravljanja, „da ja vidim“.
Što mi je preostalo, izvadih kalem, predam ga u ruke savjesnog čuvara koji počne izvlačiti film na svjetlo dana (šteta što stvarno nije bio 'mrak' kako se danas govori da je bio). Odmota on cijeli film, gleda prema suncu pa će:
„U redu, nema ništa, možeš vratiti film u aparat.“

Uzeo sam film strpavši ga u džep ni ne pokušavajući objasniti da od tog filma više nikakve koristi. Pošao sam dalje. On se vratio u kućicu na ulazu, ponosan, valjda, što je spasio svoju firmu od potencijalnog špijuna.

Meni su umjesto crno-bijelih fotki ostale samo crne.


Tada nisam mogao znati da će mnogo, mnogo godina kasnije ove fotke, kad nam se 'upali' svjetlo demokracije jednog dana prikazivati 'crnu stvarnost' brodogradilišta.

P.S. Neki od štioca će sigurno reći da sam 'jugonostalgičar'. Reći će da smo u brodogradilišta uložili neizmjerne milijarde i treba ih zatvoriti. Vjerojatno je tako, no ona su ipak gradila brodove koje je netko kupovao.

Nitko pri tome ne spominje koliko smo milijardi 'uložili' u birokraciju, u plaće općinskih i gradskih dužnosnika, članova vlade, uvaženih zastupnika, uhljeba u upravama i NO državnih firmi i sve ono što uz njih ide, u zgrade u kojima oni griju svoje guzice od kako nas je obasjalo sunce demokracije. U gradnju crkvi i davanja crkvenim velikodostojnicima da ne govorim. A što su oni proizveli?


Korupciju, kriminal, nepotizam i propast firmi kao što je, primjerice, „Uljanik“.

08.04.2019. u 21:56 • 13 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< travanj, 2019 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (10)
Siječanj 2016 (11)
Prosinac 2015 (13)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (11)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

brod u boci
pametnizub
demetra
zvijezda

NF
anaboni 4
anaboni 5
mecabg
smijehotvorine

umjetnost biti sam
smisao života
tomajuda
tok misli
borgman
bellarte
japanka 3
geomir
dinaja
dinaja 2

astro
10. Ars
crna svjetlost
k.u.p.
nema garancije
lion
skrpun

fra gavun
pozitivka
iva
jedna žena
huc
proglasi

memoari
zvonka
taradi
k.moljac

alexxl
h_cenzuru
žena gaza
dona

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
vadičep
in patria sua
modesti
zagreb
odmak
bromberg
neverin
salome
effata

Pax et Discordia
kreativka
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET
ET2
gorkić

Nekad bili sad se spominjua>
grunf
malo ti malo ja
alkion
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina







"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Glupo je biti živ a ne moći živjeti.

S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.

Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.

Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.

Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.

Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.

Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.

Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!

Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.

Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.

Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.