Marketing
Prijateljstvo
Popodnevni dremež. Nije dugo trajao. Fursemid tjera na mokrenje. Dižem se i odlazim tamo gdje i car ide pješke. Taman sjedoh na 'prijestolje' kad začujem zvuk mobitela iz sobe. Dok sam se ga uspio dohvatiti, veza se prekinula. Gledam, nepoznati broj?
U tom času zazuji portafon. Letim, noge da polomim, grabim slušalicu, tko je, vičem. HP, dostava paketa, čujem u slušalici.
Kakav sad vražji paket. I još moram platiti 5 kuna. Pritišćem tipku da otvorim ulazna vrata; koji kat? čuje se gla;, drugi, odgovaram i otvaram vrata stana.
Nakon nekoliko trenutaka pojavi se grmalj od čovjeka i spušta paket pred vrata.
Buljim u paket ko tele u šarena vrata. Tko to šalje, pitam grmalja? H… odgovara upitani.
Potpisujem prijam paketa, predajem 5 kunića i unosim paket u stan. Uz pomoć supruge otvaramo paket i onda redom vadim – butelje vina. Šest butelja vina, pet različitih vrsta. Dobivenih iz vinograda njegove obitelji.
To mi šalje moj dugogodišnji suradnik u nekadašnjoj firmi, zvani Hašišar (vegetarijanac je, pa smo ga prozvali tako) i vjerni čitatelj mog bloga. Ponekad upiše po koji komentar pod nikom 'hasky'. Firma propala, pa se s tastom bavi vinogradarstvom.
Ja se odmah mašim mobitela da ga nazovem. Stvori se tu i supruga. Nakon dva tri signala, javi se on, a ja ću:
-E, moj Hašišaru, umalo ne padoh na guzicu! Svaka ti čast.
-Vidio sam na blogu da vam je uskoro 50. godišnjica braka, pa velim, poslat ću Vam 'mali poticaj'.
Ispričasmo se, pita za zdravlje, rekoh, ostavimo sad zdravlje u ovom lijepom trenutku, upitah kako si znao a on će, pročitao na blogu, izmijenismo pozdrave i dobre želje pa završismo razgovor.
Eto, ovo mi je po prvi put da sam nešto dobio zahvaljujući trudu uloženom u pisanje bloga. I to baš nakon 1000. bloga.
Dobro, pomogla je tu i godišnjica
.Post je objavljen 25.04.2019. u 17:21 sati.