semper contra

utorak, 30.01.2018.

Intermezzo

Imam, po nekima čudan običaj, zapisivati izreke – 'mudroslove' – poznatih i povijesnih osoba s kojima se i sam slažem. Dosta se toga vremenom nakupilo. Neki dan, u nemogućnosti da zbog bolova u koljenu izlazim sa boljom polovicom u šetnju, malo sam 'prošvrljao' mojim zapisima. Evo što je, između inih misli, 'hrčak' Semper contra zabilježio.

Najobičniji potez olovkom od trajnije je građe od svega što je u čovjeku mesnato.
(M. Krleža, „Dnevnik“)

Mene zanima rad prije svega, jer čovjek bez rada nije čovjek.
Jezik je jedina domovina!
(Arsen Dedić)

”Bezbožnička kletva za Boga može biti ugodnija od aleluje pobožnika“
(Martin Luther)

Mesija, sin Marije, prolazio pored grupe židova. Klevetali su ga. No, on je njih blagoslivljao. Njegovi se učenici začudiše: „Drugi te kleveću a ti njih blagoslivljaš?“
Isus uzvrati:
„Svaki čovjek može dijeliti samo ono što posjeduje.“
(Michael Asin et Palacios)

-Kada bi to bilo moguće, kao tko ili što biste se voljeli vratiti u drugom životu?
-Ne kao ljudsko biće. Jer sam sve više uvjeren da su ljudi rak zemlje.
(Vojo Šiljak, u upitniku tjednika Studio))

-„Ovršile“ ste , kako kažete, 78 godina. I sad tražite, važno vam je, da izrečete nešto o…
- Međašnom pitanju: odnos starosti, smrti, iluzije mladosti, eutanazije. Starost je razdoblje koje najviše ponižava u ljudskom životu. Oduzima silnu energiju, umnost, a proširuje prostor želja. A jedna od najsmrtonosnijih i najveći je povratak u besmrtnost mladosti. Želja koja grije, pazite kako izgledate, kakvu će te šminku staviti…to je usavršavanje besmisla, ali koje gura naprijed. Ja to zovem u jednoj knjizi „žileti za preživljavanje“. Starost je ružna neestetična … zar nije to od Boga krivopravda? Da sebe učini lijepoga, mladog zauvijek, a nas, kaziva, na svoju sliku i priliku…a mi iskrivljeni, siromašni, tužni. Boli vas cijelo tijelo, vičete noću „Bože uzmi me, uzmi me…“, a on vas ne uzima, njega se to ništa ne tiče. Ja sam za eutanaziju.
(iz intervjua s Branimirom Glumcem)

Svakom političaru koji se pojavljuje na ekranu mi glumci prepoznajemo što i tko je. Imate osjećaj da pola političara nije završilo osnovnu školu, a da su druga polovica neki zločesti ljudi.
(Žarko Potočnjak)

Ja više ne vjerujem ni u demokraciju. Demokracija u mojoj zemlji je to da je neobrazovana većina dala vlast nacionalistima, a isto tako je i u Hrvatskoj. Mi na ovim prostorima živimo u prošlosti koja nas užasno tlači i znam da će ovaj film izazvati mnoge polemike, jer i Bošnjaci i Hrvati i Srbi imaju svoje mišljenje o tim događajima.
(Danis Tanović)

O izborima:
Treba začepiti nos, te – glasati!
(Zvonimir Berković)

četvrtak, 25.01.2018.

Klupe

Bilo jednom neko vrijeme kad sam šetajući parkom ugledao grupu mladih ljudi kako nešto radi oko klupa u tzv Perivoju Zrinskih (Vrana).

Priđoh bliže i vidjeh: mladi odlučili da oboje klupe u parku. Bila je to grupa entuzijasta iz jedne od inih udruga koje u Lijepoj našoj niču kao gljive poslije kiše:

„Mislite li da to ima smisla?“, upitah gledajući kako vrijedno oslikavaju oronule daske na klupama. „Ne bi li ipak trebalo prije popraviti klupe zamijenivši im oštećena sjedišta?“

„Nažalost, mi za to nemamo sredstava“, odgovori jedna od 'slikarica'.
„Pa mogli ste najprije kod naših vrlih gradskih otaca isposlovati da poprave barem te klupe koje imate namjeru obojiti“, ne da se Semper contra.

Slikarica je nešto odgovorila, no zaboravih. Bilo je nešto u stilu pa i ovako će biti lijepo. A možda: a tko će dočekati da oni odobre sredstva za nove daske. Kažem, ne sjećam se.

Nastavih šetati…

Od tog razgovora proteklo je dosta vode Dravom i Murom, a meni nedavno prije nego me dohvatila bol u koljenu, čitajući post @mecabg, padne na um da snimim sve oslikana klupe i prikažem na mom blogu. Zamišljeno, učinjeno.

Prva u nizu je klupa smještena uz stazu odmah nakon što se uđe i Perivoj i skrene u lijevo:

Naslovljena „Moje drago serce“, a tekst ispisan na daskama je dio oproštajnog pisma Petra Zrinjskog supruzi Katarini:

„…Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, tebe proseći, ako sam te u čem zbantuval ali ti se u čem zameril (koje je dobro znam): oprosti mi. Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan, niti se plašim; ja se ufam u Boga vsamogućega koj me je na ovom svetu ponizil da se tulikajše meni hoće smiluvati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti se ufam) da se mi naukupe pred njegovem svetem prestoljem u dike vekovečne sastanemo.
Tvoj Petar“

U vrijeme kad su vrijedne ruke slikara oslikavale ovu klupu, sjećam se, daske su bile cijele. Nemar gradskih otaca i nekultura ponekih posjetitelja Perivoja doprinijeli su da lijepa zamisao članova Udruge bude devastirana. A mogao se i Čakovec pohvaliti barem s jednim Angelom.

Može se ljubav izraziti i na ovaj način, bojanjem klupe kao posveta jednoj, nama nepoznatoj, ljubavi.

Za sladokusce i ljubitelje torti, nađe se tu i recept u obliku stripa za njenu izradu. Ako je tko zainteresiran za cijeli recept neka mi se javi pa ću mu poslati detalje s klupe.

Nekima od umjetnika, Stari grad Zrinskih, bio je inspiracija za oslikavanje klupa. Evo dva, po mojoj prosudbi, najboljih pokušaja.





I poznati spomenik Zrinskom kod kojeg cvijeće polažu i hrvatski i mađarski štovatelji tog velmože, poznat kao 'Orlić', poslužio je nekolicini slikara da oslikaju klupe.

Evo i dvije 'slobodne' forme.




Na kraju, ne mogu a da sa žalošću i tugom ne zaključim: šteta što će jedna hvalevrijedna inicijativa mladih da uljepšaju Perivoj na kraju nestati u 'bespuću gradske nebrige'.

nedjelja, 21.01.2018.

Vjerovati očima?

Podastirem vam dvije slike. Što mislite da li se na njima vide isti krovovi ili pak se radi o dva različita krova?

Na prvi pogled, vjerujući samo onome što vidimo svojim očima, čovjek bi rekao da su to različiti krovovi. Jedan normalan, drugi malo 'pijan'.

Da li je moguće, samo temeljem onog što vidim, odgovoriti na postavljeno pitanje? Ako se opredijelimo samo za ono što vide oči, odgovor je – to su različiti krovovi. Ako, međutim, znamo da je jedna slika fotka napravljena kroz otvoren prozor, a druga kroz zatvoren prozor s nesavršenim staklom koje deformira sliku, onda ćemo znati da se radi o istom krovu samo gledanog kroz različite, kako se to kaže, rakurse.

Da bi se o nekoj pojavi donijeli ispravnu odluku treba imati znanje i iskustvo. Nažalost mnogi ljudi donose svoje prosudbe samo temeljem onog što vide, čuju ili čitaju, a da o tome nemaju nikakvog znanja ni iskustva. Posljedice mogu vrlo, vrlo loše, no ni toga takvi ljudi nisu svjesni već uporno zagovaraju ono što su samo vidjeli, samo čuli ili samo čitali a da se ne pitaju da li je to baš tako.
Oni, naime, ne njeguju – sumnju.

utorak, 16.01.2018.

Smijeh liječi 44

Zamjena Euro No 2 pokušava vas ne samo nasmijati nego i podučiti.

Fini nos
Dođe muž kući nakon posla, izvali se na trosjed i požali ženi:
-Noge su mi mrtve umorene!
-Sudeći po mirisu, umrle su prije tjedan dana, odvrati supruga.

Žena je uvijek u pravu
-Gospođo draga vi imate kartu za Slavonski brod, a ovaj vlak ide u Ljubljanu.
-Uopće na zna zašto to govorite meni a ne strojovođi, on vozi u krivom smjeru.

Prijetnja
-Gospon profesor, ne bih vas htio plašiti, ali moj tata mi je rekao: „Ako ne doneseš kući bolje ocjene, netko će dobiti batina!“



Duboka misao plavuše
Tuširaju se dvije plavuše i jedna zamoli drugu:
-Dodaj mi , molim te, tvoj šampon.
-Pa imaš šampon pored sebe!
-Da, ali na njemu piše da je za suhu kosu, a meni je kosa mokra.

Rođačka škola
Na poslu u državnom poduzeću razgovaraju dva zaposlenika:
-I, kakvu stručnu spremu ima novi kolega?
-Bliski rođak.



Hranitelj obitelji
Razgovaraju dva susjeda:
-Kako su ti djeca?
-Odlično. Jedan sin je profesor, drugi doktor, kći mi je odgojiteljica, a najmlađi je lopov.
-Toliko divne djece, a držiš lopova u kući.
-On nas hrani, ostali su nezaposleni!

Fali mu mikroskop
Donosi konobar gostu naručeno.
-Izvol'te i želim vam dobar tek, reče konobar.
-Naručio sam pečeni krumpir i naravni odrezak s limunom, gdje je odrezak?!, buni se gost.
-Paaa, podignite limun, odgovori konobar.



Nećeš ti Beačanina
Dođe Bračanin kod brijača i pita:
-Majstore, pošto šišanje?
-50 kuna.
-A brijanje?
-25 kuna.
-Dobro, onda mi obrij glavu.

Slabo uči
Sudac će okrivljenom:
-Imate li još što reći kao olakotnu okolnost?
-Da, već sam 28 puta bio u zatvoru, ali od toga nikakve koristi!



Blizanci
Blizanac kaže bratu blizancu:
-Pa gdje si čitav dan? Mama me je dva puta okupala.

nedjelja, 14.01.2018.

Smijeh liječi 43

Svoj posljednji post Euro završava:

PS. Idući tjedan imam još nekoliko pretraga kod dotura,a moram i na ljekarsko radi produžetka vozačke,tako da ako me nema nisam umro hehe.

E, pa ja mu želim da pretrage budu b.o., da dobije ljekarsko (to čeka i mene s malo šanse da ga dobijem), i da prođe još puno godina dok smrt ne dođe po njega.

A da vi, dragi štioci, ne bi predugo ostali bez doze humora, pobrinut će se prva zamjena Eurica i druga Euro-contra.


Kao u bajci

Žena: Poput Pepeljuge sam, po cijele dane samo kuham, perem, peglam…
Muž: E, kad si se za mene udavala, obećao sam ti da ćeš živjeti kao u bajci.

Predavanje

Policajac zaustavlja pijanog čovjeka i pita:
-Kamo ste krenuli u ovo doba noći?
-Na predavanje, odgovori čovjek.
-Dajte, molim vas, pa tko u ove sitne sate drži predavanje?
-Moja žena!

Zaboravljivost

Susrele se dvije prijateljice.
-Zašto si se ponovo posvađala s dečkom? upita prijateljica.
-Zamisli, ponovo me sinoć zaprosio!
-Pa što je u tome loše?
-Loše je što sam već pristala noć prije!



Tko bi gori…

Direktor hotela u NY govori novom pomoćniku u kuhinji:
-I ja sam počeo kao perač suđa.
-Blago vama. Ja sam počeo kao milijunaš!

Koktel

Radi plavuša u koktel baru. Dođe gost i naruči Margaritu, a plavuša će:
-Nemamo pizzu u ponudi.



Potomak

Pita muž ženu:
-Što misliš, kakav će biti naš sin kad odraste?
-Isti ti, vidi, već sada mu je bočica draža od sise!

Recept

Lopov upada u ljekarnu i grube kaže:
-Dajte mi sav novac!
Ljekarnik mu mirno odgovori:
-Žao mi je, ništa bez recepta.



Sluškinja

Zatekne žena muža sa sluškinjom u krevetu.
-Što ti, nesretnice, radiš s mojim mužem u krevetu?
-Nije ni čudo što vas muž vara, gospođo, kad pitate što se radi sa ženskom u kevetu.

Znatiželjno dijete

Za vrijem ručka mali Perica pita tatu:
-Tata, zašto si oženio mamu?
On se okrene ženi i kaže:
-Vidiš, ženo, ni malome nije jasno!



Zlatarnica

-Gdje si budalo jedna?, grmi žena u telefon.
-Ženice, znaš onu zlatarnicu u kojoj si jučer gledala zlatnu narukvicu?
-Dragi, kaže žena milim glasićem, nisi trebao. Srce si.
-E, pa ja sam ti u kafiću preko puta.

Sličnost

Što je zajedničko luku i novčaniku?
-Kad ih otvorite, poteknu suze!



Čudo iz Međugorja

Na granici carinik pita vozača:
-Gospodine, što imate u ovoj boci?
-Svotu vodu iz Međugorja!
Carinik otvori bocu i pomiriše:
-Pa ovo je rakija!!!
-Čudo!, uzviknu radosno vozač.

petak, 12.01.2018.

Grad Anđela…

Prije nekoliko dana pročitah post blogerice @ART-kristina u kojoj najavljuje svoju izložbu u njezinom rodnom gradu, a u gradu mog prebivališta, Čakovcu. Post je ukrasila slikom anđela i ta slika mi je neki dan, dok sam s družicom šetao Varaždinom, bila inspiracija za post pod ovim naslovom. Slike koje slijede pokazat će vam zašto je tome tako.

Evo, to je taj Anđeo, 'krivac' ovom postu.

Da je Varaždin Grad Anđela potvrđuje već i njegov Grb. Na modrom okruglom polju, koje je zlatom damascirano, stoji anđeo, obučen u odijelo smeđe boje. Anđeo ima žute vlasi i crvena krila, pa obim rukama drži kasnogotski štit koji je na donjoj strani zaokružen. U tome štitu, koji čini pravi grb Grada Varaždina, vidi se osam greda koje su izmjenice bijele i crvene boje. Oko cijeloga toga okrugloga polja, u kojem je opisana slika, nalazi se bijeli okvir s napisom: „Sigillum majus civatatis Varasdien“ – veliki pečat grada Varaždina.

A tu je i poznati Muzej anđela kojeg je osnovao slikar Željko Prstec koji živi i slika u Varaždinu, gdje čvrsto stoji svojim nogama u oblacima…

…a na čijim vratima stoji važna obavijest koja nam sve govori.



Ove dvije slike pokazuju da varaždinski anđeleki imaju smisla i za humor a ne samo za čuvanje Grada.

Prošećete li Gradom, srest će te na mnogo mjesta ova simpatična i draga stvorenja. Ja sam uhvatio jedan od njihovih sastanaka, ovaj put na balkonu palače Sermage. Da sam fotkao sva mjesta gdje se oni sastaju, post bi bio predug.


Ali, kako bi reklo u mnogim današnjim reklamama na TV, to nije sve!
U tom gradu, prije 57 godina, ovaj Mrgud, zvani Semper contra, sreo je Anđelicu koja mu je prije 49 godina postala i bračna družica.

E, sad da li je u tim godinama uvijek bila anđeo, o tome neću. Ipak, činjenica da ćemo slijedeće godine proslaviti pola stoljeće zajedničkog bračnog života pokazuje i dokazuje da je ipak bila više Anđeo nego…

U našu kuću nije unijela samo svoj nadaleko poznati osmjeh. Poklonila mi je i dva mala Anđela koji su izrasli u velike, a oni su se potrudili da nas oboje obdare s još pet malih Anđelčića.

Da bi se uvijek znalo koliko nas je, družica je kraj lustera ovjesila jedanaest kristalnih Anđelčića, za svakog od nas po jedan.

Za one pak, kojima je teško pogledati prema plafonu, na staroj šivaćoj mašini Mundlos, porazmjestila je drugu grupu tih ljupkih figurica.

I tako je jedan post blogerice @ART-kristina zaslužan za ovu malu priču o Anđelima u Gradu Anđela i o Anđelima u mojoj obitelji. I stoga joj hvala.

P.S.
Na molbu mog sina, oca unuka, maknuo sam post „Ne pada iver…“. On je mišljenja da je pismo previše osobno za objavu na Internetu. Vama dragi štioci, zahvaljujem na lijepim komentarima.

ponedjeljak, 08.01.2018.

Povratak u prošlost (1)

U prošlom postu spomenuh da sam u Terme Sv. Martin bio svega jednom i to još dok su se zvale toplice Vučkovec. U to vrijeme sam već gotovo godinu dana pisao Dnevnik, ne u lapu, već u bilježnicu koju sam bio sam napravio samo da upisujem dane školskih praznika između završene osnovne škole i nastavka školovanja u varaždinskoj Gimnaziji.

Osim te male knjižice, koju sam negdje zaturio i nikako je godinama nisam mogao naći, imam još sedam većih bilježnica, za njih šest se može reći da su knjige.

Ponukan postom, ponovo je potražih u sekreteru u kojem su godinama stajali svi Dnevnici, dok ih jednog dana nisam prenio u Brlog. Na moje veliko iznenađenje, knjižicu sam našao odmah.

Listajući stranice, nađoh i opis prvog jednodnevnog izleta u toplice na koji smo otišli majka, očuh (tada sam ga zvao tata na inicijativu supruge tatinog brata), polubrat i ja pa odlučih da prepišem, bez ikakvih ispravaka dijelove teksta da vidite kako sam pisao, kako sam tada doživio posjet Vučkovcu i kako se u nekim stvarima nisam promijenio ni do dana današnjeg.

Vrijeme na dan 4. VII. 58.
U jutro potpuno vedro, popodne malo oblačno. Naveče pretežno oblačno sa kišom, a u noći se ponovo potpuno razvedrilo.Veliki crveni mjesec. Skoro cijeli dan svjež vjetar. Temperatura peko dana 20-25 C.

Što da napišem. Proveli smo se divno. A radili? Pili, jeli i kupali se. Tako je prošao cijeli dan. Kad smo se vraća li doznali smo da se kamion Trgovačkog poduzeća „Zvijezda“ prevrnuo kod spomenika Zrinjskom. Šofer je bio previše siguran pa je u zavoj uletio sa 70 km na sat. Tri teže povređena. Za ostalo neznam.

* * *

Par dana kasnije majka je otputovala u Francusku, mi djeca i Nađi (majka očuha) vratili smo se u toplice gdje smo boravili osam dana. Evo što u Dnevniku piše za prvi dan boravka:

10. VII. 1958. četvrtak VUČKOVEC

Danas je prvi dan da smo u Vučkovcu. Prvo što moram konstatirati je da smo kod kuće ostavili loptu, a zatim soba u kojoj sam veoma mi se sviđa. U Vučkovec smo stigli Fijatom 600. Udobno smo se smjestili. Odmah smo pošli na kupanje. Naučio sam skakati na glavu i sa galendera. Sad samo skačem. Cjelo prije i poslije podne smo se kupali. Naveče samo se klikerali i došlo je do male svađe. Naveče smo bili i na šetni. VRIJEME: Pretežno lijepo tokom cijelog dana. Popodne malo oblačno. Temperatura 25-30 C.

No radost boravka vrlo se brzo gubila. Već 12., dva dana po dolasku, u Dnevniku pišem:

Eto tu smo tek tri dana, a već mi je dojadilo. Kupanje i samo ronjenje.(…) Tu u bazenu je tako tijesno. Hoću da plivam, zamahnem dva puta, desetoricu tresnem po glavi.

I onda jedna rečenica napisana tog dana otkriva moju narav koja je manje-više i danas jednaka:

Brzo to dosadi, a naročito meni. Mene taj jednoličan život ubija. Zato i mrzim školu. A eto ona je već blizu. Već me muči po noći.

Zanimljivo rezoniranje jednog 15 godišnjaka zašto ne voli školu. Nisu u pitanju matematika, ispitivanja, domaće zadaće, odlasci u školu kao takvi, nepravedni i strogi nastavnici već jednoličnost svakodnevnice. Ni danas nisam mnogo drugačiji. Samo što sad nema škole da je mrzim, ali…

Slijedeći dan sam još oštriji:

Dosada je doprla na najviši vrh.

14. VII u ponedjeljak pišem:

Već mi je kupanje potpuno dojadilo. Sad se samo sunčam. Jedva čekam da se vratim kući. Popravit ću remi karte i napraviti na kupaćim gaćicama džepiće.

17. VII, se nastavlja moja 'nervoza' što ovdje dangubim a čeka me toliko posla kod kuće:

Još malo i mi smo kod kuće. U subotu idemo. Jedva čekam. Toliko mi se stvari vrzma oko glave koje moram posavršiti prije nego idemo na more, pa zato jedva čekam da idemo.

Da bi posljednji dan boravka 18. VII. zapisao:

Ne mogu reći da mi je bilo ružno, ali isto tako ne mogu reći da su me Vučkovci oduševili. Ovdje je dobro, zrak je dobar, ali je za nas djecu ovdje vrlo dosadno.

P.S.
Sad kad sam pročitao Dnevnik, vidim da je moje sjećanje kako sam u Vučkovcu naučio preferans, gledajući kako očuh karta, bilo pogrešno. Očigledno sam negdje drugdje sjedio uz njega i gledao kako karta.

subota, 06.01.2018.

Konačno!!!

Ustadoh jutros, kako se ono kaže, na lijevu nogu (kod mene to i nije neka rijetkost). Slabo sam spavao, sijeva mi u lijevom koljenu, pomalo grebe u grlu. A vani proljetno vrijeme mami, nebo presvučeno bijelo-sivim oblacima kroz koje probija sunce.

„Mogli bi nekuda otići“, kaže cimerica ne obazirajući se na moje 'zdravstveno' stanje. Nemam volje za ništa, ali kako kaže moj mudroslov čovjek snuje, Bog određuje, žena naređuje, rekoh:
„Što u Varaždin da udahneš malo baroknog zraka?!“
„Radije bih do Terme Sv. Martin“, odgovori supruga pod dojmom što je obitelj starijeg sina otišla nakon dočeka Nove 2018. godine u Terme na kupanje.

Sedamdeset godina živim u Čakovcu (s malim prekidima) i samo sam jednom bio tamo. Tada su to bile toplice Vučkovec. Izgledale su kao na donjoj slici. Bio sam s očuhom, tamo negdje polovicom prošlog stoljeća i tada naučio igrati preferans gledajući njega kako se karta.

Ženina želja, meni zapovijed! Doručak, kavica, sjedaj u auto i vozi!
Iako je od Čakovec do Martina tek 23 km, nama se put odužio zbog silnih zavoja i vožnje kroz naseljena mjesta. No ipak stigosmo.

Parkirasmo auto, kad niz cestu stižu dva turistička vlakića.
„Baš bi se mogli malo provoziti“, supruga će, no vlakići nisu marili za nas. Mahnuli smo putnicima i krenuli u obilazak.

Odmah na ulazu u kompleks Terme, dočeka nas ogromna preša iz vremena kad sam bio prvi put u Vučkovcu. Malo se začudih, kakve veze ima ona s toplicama, no vidjet će te na kraju da nije uzalud ovdje.

Skulpture napravljene od drvenih oblica oduševile su moju bolju 1/2 i bi mi naređeno da ih ovjekovječim. Što sam poslušno uradio.

Ovako kompleks s bazenima izgleda danas. Možemo samo zamisliti kako to izgleda u jeku sezone. A sve je počelo s onom 'malom kadom' na crno bijeloj slici.

Uđosmo u Golf hotel popiti kavu.

Na recepciji nas dočekaše ure. Ono što sam predlagao našim gradskim ocima (opisano u prošlom postu) mudri domaćini učiniše na recepciji hotela. Ipak, ne bih bio Semper contra, da nemam zamjerku: ne zna se da li ura pokazuje sate prije ili poslije ponoći. Možda bi bilo atraktivnije da su brojčanici s 24 brojki. No to može pasti na um samo jednom 'picajzlu' kao što si ti, rekla bi partnerica, da sam spomenuo ideju.

Među suvenirima koje nude Terme, nas su posebno oduševile table s 'mudroslovima'.
Sad vam je valjda jasno zašto je ona ogromna preša za grožđe na ulazu!

Popismo izvrsnu kavicu, i cijena od 15 kunića je sasvim 'izvrsna' kao usred Zagreba, pa se, puni lijepih dojmova, uputismo kući.

„Da svratimo u 'Malu hižu'?“, upita moja životna družica. Naravno, ja odmah prihvatih prijedlog, pogotovo što se nalazi uz cestu kojom smo se vraćali u Čakovec.

„Kao kućica iz bajke!“, uzviknu suputnica oduševljeno kad ugleda restoran, za koji ona tvrdi da je proglašen najboljim restoranom te vrste u Hrvatskoj. Moram joj vjerovati kad to tvrdi, zar ne?

Malo jezerce s vodoskokom kako bi gosti koji preduboko zavire u čašu, mogli razbistriti glave.

Na ulazu simpatična dobrodošlica.

Čim smo ušli u kuću, na ulazu nas dočeka ljubazni mladi konobar.
„Imate li rezervaciju?“, pita uz široki osmjeh.
Malo iznenađeni, odgovorismo niječno s napomenom kako smo došli samo razgledati restoran.
„Samo izvolite“, reče konobar, a na pitanje supruge da li ima mjesta, odgovori: „Nažalost nema, prije dva sata bio je jedan stol slobodan, sad je sve popunjeno!“

Zahvalili smo mu na informacijama, malo 'prolunjali', pozdravili se s osobljem i krenuli kući.

Na odlasku 'prijatel' z vrčom kao da kaže „Dojdite nam pak!“

Došavši kući, rekoh družici:
„Gledaj, nama je iduće godine 50 godina b(m)raka, mislim da bi mogli u 'Maloj hiži' organizirati feštu.“
„Nije loša ideja, samo moramo na vrijeme rezervirati mjesta, bit će nas puno“, odgovori životna supatnica uz svoj poznati osmjeh.
„Još da do tada dobijem na lotu hrpu 'kunića' bila bi to fešta do zore!“, odgovorih.

Presvukosmo se i prionusmo na ručak: goveđa juha, kuhano meso s hrenom, blitva i od jučer malo žganci, kiselog zelja i jedna krvavica.

<	siječanj, 2018					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv