ponedjeljak, 08.01.2018.
Povratak u prošlost (1)
U prošlom postu spomenuh da sam u Terme Sv. Martin bio svega jednom i to još dok su se zvale toplice Vučkovec. U to vrijeme sam već gotovo godinu dana pisao Dnevnik, ne u lapu, već u bilježnicu koju sam bio sam napravio samo da upisujem dane školskih praznika između završene osnovne škole i nastavka školovanja u varaždinskoj Gimnaziji.
Osim te male knjižice, koju sam negdje zaturio i nikako je godinama nisam mogao naći, imam još sedam većih bilježnica, za njih šest se može reći da su knjige.
Ponukan postom, ponovo je potražih u sekreteru u kojem su godinama stajali svi Dnevnici, dok ih jednog dana nisam prenio u Brlog. Na moje veliko iznenađenje, knjižicu sam našao odmah.
Listajući stranice, nađoh i opis prvog jednodnevnog izleta u toplice na koji smo otišli majka, očuh (tada sam ga zvao tata na inicijativu supruge tatinog brata), polubrat i ja pa odlučih da prepišem, bez ikakvih ispravaka dijelove teksta da vidite kako sam pisao, kako sam tada doživio posjet Vučkovcu i kako se u nekim stvarima nisam promijenio ni do dana današnjeg.
Vrijeme na dan 4. VII. 58.
U jutro potpuno vedro, popodne malo oblačno. Naveče pretežno oblačno sa kišom, a u noći se ponovo potpuno razvedrilo.Veliki crveni mjesec. Skoro cijeli dan svjež vjetar. Temperatura peko dana 20-25 C.
Što da napišem. Proveli smo se divno. A radili? Pili, jeli i kupali se. Tako je prošao cijeli dan. Kad smo se vraća li doznali smo da se kamion Trgovačkog poduzeća „Zvijezda“ prevrnuo kod spomenika Zrinjskom. Šofer je bio previše siguran pa je u zavoj uletio sa 70 km na sat. Tri teže povređena. Za ostalo neznam.
* * *
Par dana kasnije majka je otputovala u Francusku, mi djeca i Nađi (majka očuha) vratili smo se u toplice gdje smo boravili osam dana. Evo što u
Dnevniku piše za prvi dan boravka:
10. VII. 1958. četvrtak VUČKOVEC
Danas je prvi dan da smo u Vučkovcu. Prvo što moram konstatirati je da smo kod kuće ostavili loptu, a zatim soba u kojoj sam veoma mi se sviđa. U Vučkovec smo stigli Fijatom 600. Udobno smo se smjestili. Odmah smo pošli na kupanje. Naučio sam skakati na glavu i sa galendera. Sad samo skačem. Cjelo prije i poslije podne smo se kupali. Naveče samo se klikerali i došlo je do male svađe. Naveče smo bili i na šetni. VRIJEME: Pretežno lijepo tokom cijelog dana. Popodne malo oblačno. Temperatura 25-30 C.
No radost boravka vrlo se brzo gubila. Već 12., dva dana po dolasku, u
Dnevniku pišem:
Eto tu smo tek tri dana, a već mi je dojadilo. Kupanje i samo ronjenje.(…) Tu u bazenu je tako tijesno. Hoću da plivam, zamahnem dva puta, desetoricu tresnem po glavi.
I onda jedna rečenica napisana tog dana otkriva moju narav koja je manje-više i danas jednaka:
Brzo to dosadi, a naročito meni. Mene taj jednoličan život ubija. Zato i mrzim školu. A eto ona je već blizu. Već me muči po noći.
Zanimljivo rezoniranje jednog 15 godišnjaka zašto ne voli školu. Nisu u pitanju matematika, ispitivanja, domaće zadaće, odlasci u školu kao takvi, nepravedni i strogi nastavnici već jednoličnost svakodnevnice. Ni danas nisam mnogo drugačiji. Samo što sad nema škole da je mrzim, ali…
Slijedeći dan sam još oštriji:
Dosada je doprla na najviši vrh.
14. VII u ponedjeljak pišem:
Već mi je kupanje potpuno dojadilo. Sad se samo sunčam. Jedva čekam da se vratim kući. Popravit ću remi karte i napraviti na kupaćim gaćicama džepiće.
17. VII, se nastavlja moja 'nervoza' što ovdje dangubim a čeka me toliko posla kod kuće:
Još malo i mi smo kod kuće. U subotu idemo. Jedva čekam. Toliko mi se stvari vrzma oko glave koje moram posavršiti prije nego idemo na more, pa zato jedva čekam da idemo.
Da bi posljednji dan boravka
18. VII. zapisao:
Ne mogu reći da mi je bilo ružno, ali isto tako ne mogu reći da su me Vučkovci oduševili. Ovdje je dobro, zrak je dobar, ali je za nas djecu ovdje vrlo dosadno.
P.S.
Sad kad sam pročitao
Dnevnik, vidim da je moje sjećanje kako sam u Vučkovcu naučio preferans, gledajući kako očuh karta, bilo pogrešno. Očigledno sam negdje drugdje sjedio uz njega i gledao kako karta.
08.01.2018. u 10:52 •
13 Komentara •
Print •
#
| < |
siječanj, 2018 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| 1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
| 8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
| 15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
| 22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
| 29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
