Pregled posta

Povratak u prošlost (1)

U prošlom postu spomenuh da sam u Terme Sv. Martin bio svega jednom i to još dok su se zvale toplice Vučkovec. U to vrijeme sam već gotovo godinu dana pisao Dnevnik, ne u lapu, već u bilježnicu koju sam bio sam napravio samo da upisujem dane školskih praznika između završene osnovne škole i nastavka školovanja u varaždinskoj Gimnaziji.

Osim te male knjižice, koju sam negdje zaturio i nikako je godinama nisam mogao naći, imam još sedam većih bilježnica, za njih šest se može reći da su knjige.

Ponukan postom, ponovo je potražih u sekreteru u kojem su godinama stajali svi Dnevnici, dok ih jednog dana nisam prenio u Brlog. Na moje veliko iznenađenje, knjižicu sam našao odmah.

Listajući stranice, nađoh i opis prvog jednodnevnog izleta u toplice na koji smo otišli majka, očuh (tada sam ga zvao tata na inicijativu supruge tatinog brata), polubrat i ja pa odlučih da prepišem, bez ikakvih ispravaka dijelove teksta da vidite kako sam pisao, kako sam tada doživio posjet Vučkovcu i kako se u nekim stvarima nisam promijenio ni do dana današnjeg.

Vrijeme na dan 4. VII. 58.
U jutro potpuno vedro, popodne malo oblačno. Naveče pretežno oblačno sa kišom, a u noći se ponovo potpuno razvedrilo.Veliki crveni mjesec. Skoro cijeli dan svjež vjetar. Temperatura peko dana 20-25 C.

Što da napišem. Proveli smo se divno. A radili? Pili, jeli i kupali se. Tako je prošao cijeli dan. Kad smo se vraća li doznali smo da se kamion Trgovačkog poduzeća „Zvijezda“ prevrnuo kod spomenika Zrinjskom. Šofer je bio previše siguran pa je u zavoj uletio sa 70 km na sat. Tri teže povređena. Za ostalo neznam.

* * *

Par dana kasnije majka je otputovala u Francusku, mi djeca i Nađi (majka očuha) vratili smo se u toplice gdje smo boravili osam dana. Evo što u Dnevniku piše za prvi dan boravka:

10. VII. 1958. četvrtak VUČKOVEC

Danas je prvi dan da smo u Vučkovcu. Prvo što moram konstatirati je da smo kod kuće ostavili loptu, a zatim soba u kojoj sam veoma mi se sviđa. U Vučkovec smo stigli Fijatom 600. Udobno smo se smjestili. Odmah smo pošli na kupanje. Naučio sam skakati na glavu i sa galendera. Sad samo skačem. Cjelo prije i poslije podne smo se kupali. Naveče samo se klikerali i došlo je do male svađe. Naveče smo bili i na šetni. VRIJEME: Pretežno lijepo tokom cijelog dana. Popodne malo oblačno. Temperatura 25-30 C.

No radost boravka vrlo se brzo gubila. Već 12., dva dana po dolasku, u Dnevniku pišem:

Eto tu smo tek tri dana, a već mi je dojadilo. Kupanje i samo ronjenje.(…) Tu u bazenu je tako tijesno. Hoću da plivam, zamahnem dva puta, desetoricu tresnem po glavi.

I onda jedna rečenica napisana tog dana otkriva moju narav koja je manje-više i danas jednaka:

Brzo to dosadi, a naročito meni. Mene taj jednoličan život ubija. Zato i mrzim školu. A eto ona je već blizu. Već me muči po noći.

Zanimljivo rezoniranje jednog 15 godišnjaka zašto ne voli školu. Nisu u pitanju matematika, ispitivanja, domaće zadaće, odlasci u školu kao takvi, nepravedni i strogi nastavnici već jednoličnost svakodnevnice. Ni danas nisam mnogo drugačiji. Samo što sad nema škole da je mrzim, ali…

Slijedeći dan sam još oštriji:

Dosada je doprla na najviši vrh.

14. VII u ponedjeljak pišem:

Već mi je kupanje potpuno dojadilo. Sad se samo sunčam. Jedva čekam da se vratim kući. Popravit ću remi karte i napraviti na kupaćim gaćicama džepiće.

17. VII, se nastavlja moja 'nervoza' što ovdje dangubim a čeka me toliko posla kod kuće:

Još malo i mi smo kod kuće. U subotu idemo. Jedva čekam. Toliko mi se stvari vrzma oko glave koje moram posavršiti prije nego idemo na more, pa zato jedva čekam da idemo.

Da bi posljednji dan boravka 18. VII. zapisao:

Ne mogu reći da mi je bilo ružno, ali isto tako ne mogu reći da su me Vučkovci oduševili. Ovdje je dobro, zrak je dobar, ali je za nas djecu ovdje vrlo dosadno.

P.S.
Sad kad sam pročitao Dnevnik, vidim da je moje sjećanje kako sam u Vučkovcu naučio preferans, gledajući kako očuh karta, bilo pogrešno. Očigledno sam negdje drugdje sjedio uz njega i gledao kako karta.


Post je objavljen 08.01.2018. u 10:52 sati.