Pregled posta

Klupe

Bilo jednom neko vrijeme kad sam šetajući parkom ugledao grupu mladih ljudi kako nešto radi oko klupa u tzv Perivoju Zrinskih (Vrana).

Priđoh bliže i vidjeh: mladi odlučili da oboje klupe u parku. Bila je to grupa entuzijasta iz jedne od inih udruga koje u Lijepoj našoj niču kao gljive poslije kiše:

„Mislite li da to ima smisla?“, upitah gledajući kako vrijedno oslikavaju oronule daske na klupama. „Ne bi li ipak trebalo prije popraviti klupe zamijenivši im oštećena sjedišta?“

„Nažalost, mi za to nemamo sredstava“, odgovori jedna od 'slikarica'.
„Pa mogli ste najprije kod naših vrlih gradskih otaca isposlovati da poprave barem te klupe koje imate namjeru obojiti“, ne da se Semper contra.

Slikarica je nešto odgovorila, no zaboravih. Bilo je nešto u stilu pa i ovako će biti lijepo. A možda: a tko će dočekati da oni odobre sredstva za nove daske. Kažem, ne sjećam se.

Nastavih šetati…

Od tog razgovora proteklo je dosta vode Dravom i Murom, a meni nedavno prije nego me dohvatila bol u koljenu, čitajući post @mecabg, padne na um da snimim sve oslikana klupe i prikažem na mom blogu. Zamišljeno, učinjeno.

Prva u nizu je klupa smještena uz stazu odmah nakon što se uđe i Perivoj i skrene u lijevo:

Naslovljena „Moje drago serce“, a tekst ispisan na daskama je dio oproštajnog pisma Petra Zrinjskog supruzi Katarini:

„…Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, tebe proseći, ako sam te u čem zbantuval ali ti se u čem zameril (koje je dobro znam): oprosti mi. Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan, niti se plašim; ja se ufam u Boga vsamogućega koj me je na ovom svetu ponizil da se tulikajše meni hoće smiluvati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti se ufam) da se mi naukupe pred njegovem svetem prestoljem u dike vekovečne sastanemo.
Tvoj Petar“

U vrijeme kad su vrijedne ruke slikara oslikavale ovu klupu, sjećam se, daske su bile cijele. Nemar gradskih otaca i nekultura ponekih posjetitelja Perivoja doprinijeli su da lijepa zamisao članova Udruge bude devastirana. A mogao se i Čakovec pohvaliti barem s jednim Angelom.

Može se ljubav izraziti i na ovaj način, bojanjem klupe kao posveta jednoj, nama nepoznatoj, ljubavi.

Za sladokusce i ljubitelje torti, nađe se tu i recept u obliku stripa za njenu izradu. Ako je tko zainteresiran za cijeli recept neka mi se javi pa ću mu poslati detalje s klupe.

Nekima od umjetnika, Stari grad Zrinskih, bio je inspiracija za oslikavanje klupa. Evo dva, po mojoj prosudbi, najboljih pokušaja.





I poznati spomenik Zrinskom kod kojeg cvijeće polažu i hrvatski i mađarski štovatelji tog velmože, poznat kao 'Orlić', poslužio je nekolicini slikara da oslikaju klupe.

Evo i dvije 'slobodne' forme.




Na kraju, ne mogu a da sa žalošću i tugom ne zaključim: šteta što će jedna hvalevrijedna inicijativa mladih da uljepšaju Perivoj na kraju nestati u 'bespuću gradske nebrige'.


Post je objavljen 25.01.2018. u 17:43 sati.