Pregled posta

Konačno!!!

Ustadoh jutros, kako se ono kaže, na lijevu nogu (kod mene to i nije neka rijetkost). Slabo sam spavao, sijeva mi u lijevom koljenu, pomalo grebe u grlu. A vani proljetno vrijeme mami, nebo presvučeno bijelo-sivim oblacima kroz koje probija sunce.

„Mogli bi nekuda otići“, kaže cimerica ne obazirajući se na moje 'zdravstveno' stanje. Nemam volje za ništa, ali kako kaže moj mudroslov čovjek snuje, Bog određuje, žena naređuje, rekoh:
„Što u Varaždin da udahneš malo baroknog zraka?!“
„Radije bih do Terme Sv. Martin“, odgovori supruga pod dojmom što je obitelj starijeg sina otišla nakon dočeka Nove 2018. godine u Terme na kupanje.

Sedamdeset godina živim u Čakovcu (s malim prekidima) i samo sam jednom bio tamo. Tada su to bile toplice Vučkovec. Izgledale su kao na donjoj slici. Bio sam s očuhom, tamo negdje polovicom prošlog stoljeća i tada naučio igrati preferans gledajući njega kako se karta.

Ženina želja, meni zapovijed! Doručak, kavica, sjedaj u auto i vozi!
Iako je od Čakovec do Martina tek 23 km, nama se put odužio zbog silnih zavoja i vožnje kroz naseljena mjesta. No ipak stigosmo.

Parkirasmo auto, kad niz cestu stižu dva turistička vlakića.
„Baš bi se mogli malo provoziti“, supruga će, no vlakići nisu marili za nas. Mahnuli smo putnicima i krenuli u obilazak.

Odmah na ulazu u kompleks Terme, dočeka nas ogromna preša iz vremena kad sam bio prvi put u Vučkovcu. Malo se začudih, kakve veze ima ona s toplicama, no vidjet će te na kraju da nije uzalud ovdje.

Skulpture napravljene od drvenih oblica oduševile su moju bolju 1/2 i bi mi naređeno da ih ovjekovječim. Što sam poslušno uradio.

Ovako kompleks s bazenima izgleda danas. Možemo samo zamisliti kako to izgleda u jeku sezone. A sve je počelo s onom 'malom kadom' na crno bijeloj slici.

Uđosmo u Golf hotel popiti kavu.

Na recepciji nas dočekaše ure. Ono što sam predlagao našim gradskim ocima (opisano u prošlom postu) mudri domaćini učiniše na recepciji hotela. Ipak, ne bih bio Semper contra, da nemam zamjerku: ne zna se da li ura pokazuje sate prije ili poslije ponoći. Možda bi bilo atraktivnije da su brojčanici s 24 brojki. No to može pasti na um samo jednom 'picajzlu' kao što si ti, rekla bi partnerica, da sam spomenuo ideju.

Među suvenirima koje nude Terme, nas su posebno oduševile table s 'mudroslovima'.
Sad vam je valjda jasno zašto je ona ogromna preša za grožđe na ulazu!

Popismo izvrsnu kavicu, i cijena od 15 kunića je sasvim 'izvrsna' kao usred Zagreba, pa se, puni lijepih dojmova, uputismo kući.

„Da svratimo u 'Malu hižu'?“, upita moja životna družica. Naravno, ja odmah prihvatih prijedlog, pogotovo što se nalazi uz cestu kojom smo se vraćali u Čakovec.

„Kao kućica iz bajke!“, uzviknu suputnica oduševljeno kad ugleda restoran, za koji ona tvrdi da je proglašen najboljim restoranom te vrste u Hrvatskoj. Moram joj vjerovati kad to tvrdi, zar ne?

Malo jezerce s vodoskokom kako bi gosti koji preduboko zavire u čašu, mogli razbistriti glave.

Na ulazu simpatična dobrodošlica.

Čim smo ušli u kuću, na ulazu nas dočeka ljubazni mladi konobar.
„Imate li rezervaciju?“, pita uz široki osmjeh.
Malo iznenađeni, odgovorismo niječno s napomenom kako smo došli samo razgledati restoran.
„Samo izvolite“, reče konobar, a na pitanje supruge da li ima mjesta, odgovori: „Nažalost nema, prije dva sata bio je jedan stol slobodan, sad je sve popunjeno!“

Zahvalili smo mu na informacijama, malo 'prolunjali', pozdravili se s osobljem i krenuli kući.

Na odlasku 'prijatel' z vrčom kao da kaže „Dojdite nam pak!“

Došavši kući, rekoh družici:
„Gledaj, nama je iduće godine 50 godina b(m)raka, mislim da bi mogli u 'Maloj hiži' organizirati feštu.“
„Nije loša ideja, samo moramo na vrijeme rezervirati mjesta, bit će nas puno“, odgovori životna supatnica uz svoj poznati osmjeh.
„Još da do tada dobijem na lotu hrpu 'kunića' bila bi to fešta do zore!“, odgovorih.

Presvukosmo se i prionusmo na ručak: goveđa juha, kuhano meso s hrenom, blitva i od jučer malo žganci, kiselog zelja i jedna krvavica.



Post je objavljen 06.01.2018. u 17:33 sati.