semper contra
utorak, 28.11.2017.
Smijeh liječi 42
Priznajem: nije lako zamjenjivati Eura. Već gubim dah!!!
Razlika
Dođe Ivica kući i vidi kako mama oralno zadovoljava tatu pa kaže:
-A mene ste vodili kod psihologa samo zato što sam sisao palac!
U liftu
Zaglavio se lift, u njemu plavuša i crnka…
Plavuša počne vikati:
-Upomoć, upooomooooć!
Na to će crnaka:
-Bolje da vičemo zajedno.
Plavuša:
-Zajedno, zaaajednoooo!
Svađang>Svađa
Svađaju se dvoje kolega na poslu:
-Da sam ja vaša žena, stavila bih vam otrov u čaj!
-Da sam ja vaš muž, taj čaj bih i popio.
Sprovodi (crni)
Razgovaraju dva pogrebnika:
-Inače, kako ide?
-Nije loše, jučer pet pogreba, dva kremiranja i jedno kompostiranje.
-Kompostiranje?
-Da, preminuo neki iz stranke Zelenih.
Špinat
Otac objašnjava petogodišnjem sinčiću:
-Ako želiš biti jak kao tata moraš pojesti sav špinat iz tanjura.
-Ne želim biti jak kao ti, želim naređivati kao mama.
Divan susjed
Mali Ivica kaže mami:
-Ti si zaista čudna, mama!
-Zašto, sine?
-Stalno govoriš da je naš susjed divan čovjek, a kad tata dođe kući kad je on kod nas ti ga skrivaš u ormaru.
Kokoš
Vozač pregazio kokoš i zaustavio automobil.
Podigao koku i pita mališana koji se našao u blizini:
-Mali, je li ova vaša kokoš?
-Nije, naše nisu tako plosnate.
Osiguranje
Dođe Mujo u osiguravajuću kuću.
-Dobar dan, ja bih osigurao trkaćeg konja.
-Je l' kasko?
-Nije, samo je malo trč'o.
Struja
Pričaju dvije plavuše gdje su bile za vrijeme nestanka struje. Prva će:
-Ja sam bila u dizalu i čekala dva sta da dođe struja.
-A ja sam zaglavila na pokretnim stepenicama i – ni makac.
ponedjeljak, 27.11.2017.
Smijeh liječi 41
Opet nam Euro 'pobjegao' na nekoliko dana pa koristim priliku da se 'ubacim'.
Pedagogija
Prodaje čovjek kaiševe na ulici :
-Aj’mo narode kaiševi, kaiševi !!! Da djeca imaju sve petice !!!
(WEBcafe ima dobrih slikovnih komentara. Do sada ih nisam prenosio – neću ni ubuduće - no ovaj put ne odoljeh jer me ta stvar s uvođenjem eura stalno vraća na euforiju prije ulaska u EU.)
Škotski obroci
Za doručkom Škot kaže djeci:
-Tko hoće jesti, neka jede, a tko neće dat ću mu funtu.
Svi uzeli funtu. Za ručak ponovo:
-Tko hoće jesti, neka jede, a tko neće dat ću mu funtu.
Djeca ponovo uzela novac. Kod večere kaže otac:
-Tko hoće večerati, treba platiti dvije funte.
Strast
Igraju dvojica prijatelja golf. Baš kad je jedan htio udariti lopticu, primijete pogrebnu povorku. Onaj što je trebao udariti lopticu, stane, skine kapu i pokloni se.
-Ovo je stvarno dirljivo. Nisam znao da si tako osjećajan, kaže partner.
-A čuj, što mogu, ipak sam s njom bio 35 godina u braku.
Gdje je?
Haso pita Fatu:
-Fato, je l' tvoj Mujica u pubertetu?
-Ma jok, poslala sam ga u apoteku.
Reklama
-Konobaru, jučer ste mi donijeli veći odrezak.
-Gdje ste sjedili jučer?
-Pokraj prozora.
-Aha, bila je to reklama za prolaznike.
Putnik (pomalo crni)
Razgovaraju dva krokodila:
-Kako ti je brat?
-Dosta putuje.
-O, sigurno radi kao trgovački putnik.
-Ma, neee, putuje kao kofer.
Friška vozačica
Muž, kojemu je žena upravo položila vozački ispit, zatekne automobil u dnevnoj sobi.
-Pa kako si uspjela upasti čak ovdje?
-Jednostavno. Čim sam ušla u kuhinju, skrenula sam lijevo!
Ljetovanje
Pita službenik u turističkom birou plavušu gdje bi željela na ljetovane.
-U Španjolsku, odgovori ona.
-Gdje? Madrid, Barcelonu, Mallorcu…?
-Ma ne, baš u Španjolsku.
utorak, 21.11.2017.
Smeće…
Panika u mainstream medijima svih profila: uskoro stupa na snagu zakon o sortiranju otpada. Naravno po direktivni EU a suprotno navikama mnogih u Lijepoj našoj. Najavljuju se velike novčane kazne (možda s vremenom i zatvorske ?) za one koji se neće povinuti zakonu. Bit će gusto, bit će problema!
No pustimo sad direktive, zakone i kazne 'institucijama', to im je posao i za to ih plaćamo premda su često neefikasne.
Spremajući danas, kao što to i inače radim, vreće sa smećem da ih odnesem u zajedničku prostoriju gdje nam stoje kante sklepah ovaj stih:
Smeće, smeće, smeće.
Njega nitko neće,
ali svi ga prave,
doći će nam glave.
Stihoklepajući ove retke, dosjetih se: pa to bi mogao biti aktualni post. To je bilo dovoljno da misli krenu i evo što, uz ovaj pjesmuljak, smislih.
Ovako izgleda moj 'paket'. Lijevo na slici je vrećica s papirima, desno veća plava vreća s otpadom kojeg ću u podrumu sortirati, a u sredini vrećica s bio otpadom. Povremeno se skupi i opći komunalni otpad pa on čini četvrtu vreću koja je ovaj put izostala.
Uzimam vreće, odlazim dizalom u podrum gdje me čeka uredna i čista prostorija s nizom artefakata za odlaganje smeća.
Artefakti oli ti kante za komunalni/opći otpad i za bio otpad (dvije smeđe kante) poredali se kao vojnici.
E, sad dolazi ono glavno: sortiranje ostalog otpada iz velike plave vreće. Za to su postavljene vreće u koje se, s lijeva na desno, odlaže otpad kako slijedi:
tetreapak ambalaža, staklena ambalaža, metalna ambalaža, papirni otpad i konačno najzastupljeniji plastični.
U ovaj dio prostorije ostavlja se kabasti otpad kojeg marljivi djelatnici Čakoma, gradskog komunalnog poduzeća, odvoze na poziv predstavnika stanara kad se otpada dovoljno nakupi.
Stanovnici Međimurja mogu na odlagalištu otpada u Čakomu besplatno dobiti kompost (informacija objavljena na internetu još 13.3.2015.).
P.S.
Evo tako se to radi u Čakovcu i Međimurju. I to godinama. I da ne zaboravim, mjesečna rata za odvoz smeća za nas umirovljenike je 36 kunića. Možda bi g. Bandić i zagrebačko komunalno poduzeće mogle doći na poduku u Čakovec.
Nije ni čudo onda da mnogi Međimurje ne svrstavaju u Hrvatsku pa kažu da je Hrvatska od Drave do Jadrana.
subota, 18.11.2017.
Povijest se ponavlja
Za one koji su za ideale Slobode dali svoje živote…
Ginuli za Nju.
Da za šaku bi škuda
drugi je dali.
…i (mnogima) od nas kao podsjetnik zašto to dozvoljavamo.
Izgubiše se
ideali u zovu
Zlatnog teleta.
Za kraj:
„Povijest se ponavlja, ali svaki put sve više košta.“ (W. Churchill)
četvrtak, 16.11.2017.
Probranice 45
Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine i donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/sarkazmom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.
Papa
Čitam: Lamborghini je darovao specijalni Huracan Papi, a on ga je odmah dao na dražbu u londonskoj kući Sotheby's. Utržak je namijenio obnovu Ninive (zajednicu za spašene iz roblja i prostitucije), te za djecu Afrike.
Komentar cinika: Ako je to točno, onda mi se nekako čini da papa Franjo i naši crkveni velikodostojnici ne pripadaju istoj Crkvi.
Utopija
Čitam: u Francuskoj Polineziji u planu je izgradnja samostalnog društva usred mora, a zajednica koja bi naselila taj utopijski otok bila bi autonomna i samoodrživa s oko 300 osoba. Razlog: smanjuje se površina svijeta na kojem je moguć život, tako ova ideja dobiva na zamahu. Cijena: prava sitnica: 167 miliona dolara.
Komentar cinika: Kako se predviđa da će projekt biti gotov do 2020. godine, preporučio bih investitorima da malo pričekaju dok se iz Hrvatske ne isele svi njezini stanovnici pa neće trebati uložiti i ni centa za smještaj tih 300 osoba, a može i koja osoba više.
Zaboravljivost
Čitam: Pričalo se da će SDP izbaciti svog bivšeg predsjednika stranke i Premijera iz Partije zbog toga što je, navodno, zaboravio platiti partijsku članarinu za više od godinu dana (mjesečno 20 kunića). No onda ga je spasio Bračanin (sic!) Arsen Bauk plativši umjesto njega članarinu, ponovo navodno, za punih deset mjeseci.
Komentar cinika: Ako neki još uvijek misle da bi se dotični trebao kandidirati za Predsjednika države neka dobro razmisle. Bude li izabran, lako bi mu se moglo desiti da zaboravi koje je države Predsjednik.
Produktivnost
Čitam: U prvih devet mjeseci rođeno 1505 djece manje nego u istom razdoblju lani.
Komentar cinika: Očigledno nam produktivnost ne opada samo u gospodarstvu.
Trgovina
Čitam: Prodan je šibenski TLM, za 73,3 miliona kuna kupio ga slovenski Impol. Od iznosa koji će uplatiti Slovenci, više od polovice otići će na podmirenje zaostatka i dugova prema radnicima.
Komentar cinika: Samo da se neki budući kandidat za Premijera prije izbora ne sjeti da Hrvatska treba otkupiti tvornicu za, primjerice, 147,3 miliona kuna kad se ispostavi da je on strateški važan za Lijepu našu.
Odgovornost
Čitam: Nakon 'oštrih' kritika na račun Vlade od strane Predsjednice KGK, slijedi (manje 'oštro') pojašnjenje:
„Za stanje u zemlji samo svi pomalo krivi“.
Komentar cinika: Kao da se naša predsjednica malo spustila na zemlju. No, ipak, ne bih se složio s njezinom tvrdnjom. Naime za stanje u zemlji nismo pomalo nego puno krivi. I političari i oni koji su ih birali.
Koliko vrijedi Spasitelja svijeta
Čitam: Isusa Krista otkupio za 450 milijuna dolara. Bogataš na napetoj aukciji dao vrtoglavi iznos za Leonardovo remek-djelo 'Spasitelj svijeta'.
Komentar cinika: Baš me zanima što misli o postignutoj cijeni Onaj koji sjedi s desne strane Oca?
Zlatna kuna***
Čitam: 13. ovog mjeseca dodijeljene su „Zlatne kune“ najboljim poduzetnicima u raznim kategorijama a prema izboru (Vidoševićeve) HGK.
Komentar cinika: Popis firmi svakako bi trebalo arhivirati u 'nadležnu instituciju' koja s bavi otkrivanjem 'muljanja' jer nas povijest uči da su mnogi raniji dobitnici postali vrlo zanimljivi tim 'institucijama'.
***
Wiki kaže da su kuni zlatici (zlatnoj kuni) plijen sve životinje koje može savladati, od nejakog laneta i zeca, sve do miša, tetrijeba i sitne pjevice. U stanju je zaklati i odraslu, od zime oslabljenu srnu. Pljačka gnijezda ptica, voli med i slatke plodove (trešanja, šljiva, malina i šumskoga drveća).
Jedna je od rijetkih životinja koje love zbog čiste zabave.
Zanimljivo, zar ne?
utorak, 14.11.2017.
In "memoriam"
U prošlom postu (blogerice @Sukiyaki; naknadni upis) koji je izazvao lavinu komentara uočio sam ovu rečenicu:
ZA SVE BLOGERE: Molim vas držite se teme a nemojte se neki svađati i vrijeđati. Bit mog posta je kako učiniti iliti utjecati da blog.hr bude što kvalitetniji. Hvala.
Da su se pojedini držali samo teme (ad rem) a ne napadali osobnost (ad hominem) ne bi bilo ni polovicu tolikih komentara.
Nemam se namjeru upuštati u 'teoriju zavjere' glede a u svezi tko je zavrijedio a tko nije biti u top listi, iako imam svoje mišljenje na tu temu. Kad bih se upustio u tu škakljivu temu trebao bih pročitati brdo postova, i to samo onih tzv top, i onda se posvetiti analizi svih njih i temeljem analize vrijednosti postova (po mojem sudu) dati ocjenu za pojedinog blogera. Što opet ne bi značilo da je moje mišljenje ispravno i točno. Naravno da to nema smisla, ipak je to samo igra i zabava.
Ako jednog dana odlučim pisati magistarski rad ili doktorsku disertaciju na temu kriterija po kojem se odabiru top – blogeri, onda ću se prihvatiti tog posla :-).
Kako to sigurno neće biti, reći ću nešto o mojem slučaju: kad sam prije deset godina počeo pisati blog (navela me blogerica @cat koja se više ne pojavljuje) u početku nisam dobivao ni komentare, a kamo li neki posebni rang. A onda sam se, na svoje veliko iznenađenje ni kriv ni dužan, odjednom našao u rangu top-blogera. Dugo sam se pitao, reklo bi se 'dumao', po kojem kriteriju sam dospio u top listu da bi na kraju našao samo jedan donekle logični razlog: sadržajno su moji postovi vrlo različiti. Da li sam u pravu ili ne, ne znam, ali eto to je moje mišljenje.
Inače, općenito gledajući, slažem se s mišljenjem @Lastavice (iznesen u pretposljednjem postu, nažalost više ga ne možete pročitati; naknadni upis). Što bi narod rekao: tko voli nek' izvoli. Ili kako poje Safet Isović u pjesmi „Ako hoće, hoće“ iz koje izdvajam dva stiha:
Ako hoće, hoće
nek' se draga meni vrati
ako neće ja ću drugu
da odvedem u šareno cvijeće.
(…)
Ako mi se sad ne vrati
ja ću drugoj zapjevati
drugoj srce osvojiti
svoju ljubav pokloniti.
P.S.
Napisah koncept ovog komentara od 346 riječi (administrator bi rekao kratki) nakon što sam pročitao oba posta blogerice @Sukiyaki: pretposljednji i onaj prije toga koji je izazvao lavinu komentara. I taman sam odlučio da ga ubacim u komentare pretposljednjeg, kad – brus- moja draga @Sukiyaki se izgubila u vidu lastinog repa napisavši svoj „Oproštajni blog“ (iako bi bilo točnije reći „Oproštajni post“, no nećemo cjepidlačiti).
I opet ću se suzdržati od širokih komentara. Reći ću samo jedno: vrlo često mi se događalo u životu, a događa se i sada, da izgubim nešto čemu sam se radovao (neću reći volio, jer ne shvaćam pojam voljeti u njegovoj suštini). U takav gubitak ubrajam i odlazak (?) blogerice @Sukiyaki.
Iskreno mi je žao, kao što mi je žao i za blogerima i blogericama koji su otišli ranije i koje još uvijek čuvam pod natuknicom: „Nekad bili sad se spominju“ (vidi kraj lijeve margine). Ako bude ustrajala u svojoj odluci, i njezina adresa će se preseliti u 'Vječna lovišta', a ona će, vjerujem, „drugoj zapjevati“, jer ne vjerujem da može bez toga. :-)
nedjelja, 12.11.2017.
Smijeh liječi 40
Zamjena Zamjenice Eura. Ovo je 888. post. Baš bi me zanimalo što numerologija kaže na to?
Posao
Na zavodu za zapošljavanje djelatnik na šalteru upita nezaposlenu osobu na prijavi:
-Dakle, vi želite raditi?
-Ne, ali rado bih se zaposlio!
Ručak
Dolazi muž s posla i već s vrata pita:
-Draga, što ima za ručak?
-Ništa!, - odgovara žena.
-Kako ništa?! I jučer je bilo ništa.
-Pa, kuhala sam za dva dana.
Vješalica
U školi postavili vješalice za kapute i iznad njih napisali: „Samo za profesore“.
Drugog dana uz obavijest osvanula nova: „Mogu se objesiti i kaputi“.
Cinkaroš
-Optuženi, recite nam konačno ime kompanjona u krađi!, strogo naređuje sudac.
-Gospon sudec, kaj ste nori? Nebum valjda cinkal rođenog brata.
Izgled
-Vaš mi se izgled nimalo ne sviđa, obraća se liječnik pacijentici.
-Pa niste ni vi baš neki ljepotan, odgovara ona.
Ribički
Ribiči pecaju. Iznenada se neki muškarac skine gol i uđe u vodu.
-Hej, vi, ne ulazite goli u vodu!, vikne ribič
-A zašto?
-Ovdje ribe grizu i na najmanjeg crva.
Plavuša
Zašto prehlađena plavuša kopa po pudingu?
-Traži dr. Oetkera.
Matematika
U učionici profesor matematike galami na učenike:
-Vaš razred je toliko loš da će vas 70 posto imati jedinicu iz matematike!
-Ali, profesore, pa nas ni nema toliko!
Kod okuliste
Poljski emigrant otišao na pregled vida za vozačku dozvolu. Između ostalog dali su mu karticu sa tekstom:
“C Z W I X N O S T A C Z.”
-Možeš li pročitati ova slova? – upita ga ljekar.
-Pročitati? Pa ja poznam tog čovjeka!
petak, 10.11.2017.
Eureka!!!
Huuura, opet mogu na blog preko Mozille! To mi je osvježilo dan. Hvala nebesima i onima nešto niže!
ponedjeljak, 06.11.2017.
Drugačije ozračje
Ovog puta meteo-vračevi su bili u pravu.
Negdje u noći probudio me moj 'sezonski' prijatelj koji me posjećuje svake godine u ovo doba. Suhi kašalj kome ne mogu naći uzrok. Nakon što sam s njim 'obavio obavijesni razgovor' obojica utihnusmo. Prije nego što sam ponovo utonuo u snove, začuh lagano bubnjanje po limu ispod prozorskog okna. U prvi tren pomislih da je golub, što se redovno događa, no vrlo brzo shvatih da je stigla ona, najavljivana kiša. Ubrzo potom utonuh u san i ne čuh je li to bio samo nagovještaj ili pak ispunjenje njihovih vradžbina.
U jutro sam podigao rolete da u sobu uđu zrake niskog (zimskog) sunca no umjesto sunca ugledah kišom opran asfalt kako se sjaji iako od sunca nije bilo ni „s“. Pokoji automobil uključenih brisača, prolaznik pod kišobranom kako žuri svojim poslom, opalo lišće žuti se na asfaltu, a 'ponosni' simbol hrvatske državnosti, devastiran vjetrom od pred nekoliko dana, visi na jarbolu kao pokisla stara krpa.
Iznad svega toga nadvilo se sivilo kišnog dana.
Nestade kolorit oblaka.
nedjelja, 05.11.2017.
Smijeh liječi 39
Da malo olakšam posao Eurici, evo nešto iz moje arhive.
Klađenje
U emisiji o porocima u društvu, psiholog kaže voditeljici plavuši:
-Eto vam jedan primjer. Učenica 8. razreda za okladu je spavala s deset muškaraca.
-Nevjerojatno, ide u 8. razred i već se kladi, začudi se plavuša.
Spas
Pita supruga muža:
-Dragi, što bi ti napravio da padnem u rijeku?
-Potrčao bih odmah u selo po pomoć.
-Ali, dragi, selo je daleko.
-Draga, za tebe bih trčao i na kraj svijeta!
Konjak
Žali se pijanac pijancu:
-Stari moj, ovako više ne ide! Ovaj konjak mi stvarno već ide na jetra.
Posao
Odvija se razgovor s kandidatom za dobivanje posla u državnom poduzeću:
-U redu. Recite mi, zašto biste željeli raditi kod nas?
-Daj, tata, nemoj me zajebavati!, - odgovori kandidat.
Knjiga
Na svečanosti povodom odlaska policajca u mirovinu kolege ga pitaju što će sada raditi.
-Prvo ću završiti svoju drugu knjigu, odgovori on ponosno.
-Hej, nismo znali da pišeš knjige?!
-Ma, ne pišem, čitam ih!
Betežni Zagorec
Veoli Zagorec svom pajdašu:
-Za bolšu probavu pijem pivo, pri slabom apetitu si popijem kupicu belog vina, pri niskem tlaku pak kupicu crnog, a ak imam visoki pijem konjak. Či pak imam anginu si drmnem štamprlin votke.
-Ti vraga, a gda pak onda piješ vodu?
-No, tak pak betežen još nis bil!
Pun kufer
-Sita sam života u braku, žali se filmska zvijezda – sponzoruša.
-Pa, rastanite se!
-Ma već mi je pun kufer i tih rastava!
Jednooki pas
-Vidi onog psa s jednim okom, reče plavuša plavuši.
Ona pokrije oko rukom pa upita:
-A gdje je, ne vidim ga.
Karte
Igra Haso poker s prijateljima, pa će iznenada:
-Ženo, kuhaj kavu, upravo sam te dobio natrag.
Na kraju mala priča: Zlatna patka
Mujo i Suljo pecaju, riba ih ne ide i ne ide. Kad, prolazi patka pa kad nema ribe uhvatiše nju.
Patka će:
-Nemojte mene, ja sam zlatna patka. Snijet ću vam jaje svakom po jedno i svaka želja bit će vam ispunjena, samo zamislite želju i razbijte jaje.
Skuže oni, ovo je garant neka prijevara, znamo za zlatnu ribicu, ali zlatna patka - nikad čuli! Al' hajde, da vidimo i to čudo.
-OK. I onako nismo gladni, pa nek ti bude.
Ona im snese po jedno jaje i oni brzo u Sarajevo.
Stoji Mujo pred kućom i sve nešto misli:
-Htio bih biti bogat, imati batlere, pravo dobru kuću, bazen, pičkice... i tako to.
Baci jaje... Kad ono... stvarno!
-Gazda Mujo, izvolite! - kaže batler.
Kuća samo kakva, uđe Mujo, kad ono bazen, pičkice okolo u tangama... Legne on u ležaljku, sluga donese koktel... Misli si Mujo, a dobre li patke...
Dolazi batler:
- Gazda Mujo, treba Vas neki siromah na vratima, zna Vas dobro, zajedno ste nekad pecali.
Misli si Mujo, eto, odmah iz komšiluka dolaze, mamu im. On na vrata da vidi tko je, kad Suljo:
-Pomagaj, brate Mujo, pravo imam problema, hajde sa mnom da vidiš što sam napravio.
-Nemoj, matere ti, tek sam se opustio! - viče Mujo.
-Hajde molim te, da vidiš belaj pravi - preklinje Suljo.
-OK, hajde, - veli Mujo i za njim, kad... njegova kuća ista kao i prije!
Otvore vrata, a u kući milijun golih muškaraca, sve gologuzo i sprave im vise, ima tu crnaca, žutih, ma svakakvih.
Upita Mujo:
-Pa što ti bi, bolan Suljo, što bolan zaželi, jesil' vidio mene i moje kuće, aman šta ti bi?
A Suljo će, jadan:
-Dođoh kući, stojim tako i sve kontam: milijun mi kuraca fali!? U tom trenutku ispade mi jaje iz ruke.
subota, 04.11.2017.
Oblaci
Subota,16.30, sjedim u fotelji u mom Brlogu. Razmaknute zavjese. Pogled na oblake koji se skupljaju na nebu. S radija dopire glazba. HR3.
U tijeku je emisija u kojoj redakcija predstavlja album Ach, homo fragilis što ga je češki ansambl za ranu glazbu Schola Gregoriana Pragensis ostvario godine 2002. u suradnji s mezzo sopranisticom Petrom Noskaiovom. Tema srednjovjekovnog čovjeka koji je krhak, lomljiv i koji spasenje nalazi tek uz Božju pomoć čest je motiv srednjovjekovne literature.
Zvuk glazbe miješa se sa fijukom južnog vjetra. Bit će kiše, kažu meteo-vračevi. Cijeli tjedan. I zahladit će, gotovo je, kažu i sa ovim drugim babljim ljetom. Pa i vrijeme je, i satove smo već prebacili na zimski režim. Nedostaje još samo snijeg pa da mjesec opravda svoje ime.
I tako, zavaljen u fotelju, slušajući glazbu, sjetih se da sam negdje sredinom srpnja prošle godine isto tako, ali s balkona, gledao oblake koji su me se toliko dojmili da sam kroz četiri dana napravio nekoliko fotki. I spremio ih da vam ih podastrem na uvid. Potražih u Direktoriju 'Slike za postove' i nađoh šest fotki, koje evo, tek danas podastirem vama, dragi štioci, na ocjenu.
četvrtak, 02.11.2017.
„Džungla“
Pročitah zanimljivu knjigu putopisa „Džungla“ Davora Rostuhara. Usput, autor danas kreće na novu avanturu: ovaj put ima namjeru pješice, sam, doprijeti do Južnog pola.
Na strani 210/211 spomenute knjige naiđoh na odlomak koji me se toliko dojmio da ne mogah odoljeti a da ga ne podijelim s vama.
Večer smo proveli kod policajaca koji su nas čak počastili pivom. Oni su bili iz lokalnih sela, samo što su ipak prošli nekakvu školu za policajce. Njihov zapovjednik zvao se Jeti Pukkan, bio je iz Tarija (…), bio fakultetski obrazovan i nama nekako najzanimljiviji za razgovor. Pričao je vrlo dobrim engleskim, a imao je vrlo inteligentan i zanimljiv pogled na svoju kulturu. Mogao je povijest i sadašnjost svog naroda staviti u širi geopolitici, povijesni kontekst, što često ne uspijeva ni obrazovanim ljudima Zapada. Objasnio nam je da misli kako Papuancima nije baš najbolje sjela neovisnost.
„Australija je mnogo napravila za Papuance. Sve što vidiš u planinama, izgradili su Australci. Kuće, škole, ambulante, piste, ceste. Oni su dobro postupali s nama, samo što svijet više nije želio kolonije, pa su Australci morali otići. Tad su naši bigmeni ušli u parlament i sve je otišlo k vragu. Svatko samo gleda da zbrine sebe i svoje najbliže. Ali kako da uopće bude drugačije? Pa mi smo kroz cijelu povijest mislili samo na svoje pleme. Strpati tisuću plemena u jednu državu je lud pothvat! Tko može pametno upravljati time?
Od kada smo dobili nezavisnost, ništa pod milim Bogom nismo izgradili, nijednu novu školu ni bolnicu ni cestu. A ovo što postoji još iz doba australske vlasti, samo propada. Pogledajte ovu cestu do Kopiaga. Prije trideset godina je bila u boljem stanju nego sada, sada se njome ne može više koristiti! Sve propada i raspada se.“
Ispričao sam mu kako smo u Ambiju na rijeci Strickland zatekli ljude koji su prestali obrađivati svoja polja.
„To nije čudo“ rekao mi je. „Ista stvar se događa svugdje. Političari prije izbora sjednu u helikopter i obiđu mnogobrojna sela, daju obećanja i traže ljude da glasaju za njih. Ljudi prestanu raditi na polju jer im je čovjek iz helikoptera obećao da će im on sve dati. On im, dakako, ne da ništa, pa oni više nemaju što jesti!“
„Pa kako je to moguće?“
"Ne znam, svi žele da im bude što lakše i da se što brže razviju i što prije dostignu blagostanje. Vi bijelci ste daleko ispred nas, nama će trebati još dugo da vas dostignemo. Nas sada ne zanima sačuvati svoje običaje i tradicije, jer samo želimo postati kao i vi. A tek kada postanemo kao vi, žalit ćemo za izgubljenom kulturom isto kao što i vi žalite za svojom. I zato što ste izgubili vlastitu kulturu, vi putujete u zemlje poput naše da vidite tuđe kulture koje su još žive!"
Čitajući ulomak iz knjige koja pruža mnogo tema za razmišljanje i diskusiju, imao sam nekakav čudan osjećaj da mi je situacija Papuanaca iz daleke nam zemlje Papue Nove Gvineje nekako poznata. Što mislite, da li me osjećajčići varaju?
