semper contra
nedjelja, 28.05.2017.
55 godina
U četvrtak se u restoranu „Garestin“ u Varaždinu okupila ekipa bivših učenika IV a razreda varaždinske Gimnazije da bi proslavili 55. godišnjicu mature. Prije pet godina, na proslavi pola stoljeća, još smo plesali. Danas smo samo pričali o djeci i unucima, neki i ponekoj boljki.
Jedna kolegica je u priču uplela i ovaj štiklec:
Prošle sam godine razgovarala sa svojom susjedom dva mjeseca prije nego što su imali proslavu 70 godina mature, priča kolegica (četvrta s desna u prvom redu).
„Koliko će vas biti“, pitam susjedu.
„Trinaest, sedam ženskih i šest muških.“
Nakon proslave susjeda mi pokazuje sliku.
„Pa rekla si da će vas biti trinaest ja na slici vidim jedanaestoro“, rekoh susjedi.
„Da, bilo nas je jedanaest, dvoje je u međuvremenu umrlo!“
Tko zna koliko će nas biti na slijedećem okupljanju.
Donio sam svoja dva Dnevnika koje sam pisao u to vrijeme. Iz jednog pročitah kako sam po prvi put krenuo na željezničku stanicu 9. rujna 1958. da bih otputovao u Vž – što ću ponavljati slijedeće četiri godine - a iz drugog moje impresije na dan 23. lipnja 1962. godine:
„Tako. Stvari su gotove. Matura i škola, kraj. Danas smo dobili diplome i time je sa školom gotovo. Nemam što da napišem. Ako je netko i osjećao neku radost ili nešto takvo, ja nisam. Bilo i prošlo.
Do ručka sam čitao, a popodne razgovarao s mamom o putovanju itd.
Naveče sam bio s Č. (danas moja zakonita).
Vruće.“
srijeda, 24.05.2017.
Zločin i kazna
Razmišljanja nakon pročitane knjige „Zločin i kazna“
Za koji mjesec bit će dvije godine kako sam pročitao taj kultni roman Dostojevskog, i kako mi je jedna blogerica – nažalost više se ne sjećam koja je to bila – kad sam u jednom komentaru na njezin post spomenuo kako sam se oduševio čitajući roman, napisala da napišem kratki osvrt na to kako sam roman doživio.
Nakon nekog vremena i nekoliko odgađanja ipak sam se prihvatio posla i napisao ovo što vam sad podastirem. Nisam do sada objavio sve misleći da ću se ponovo vratiti tekstu i još ga malo 'produbiti'. Konačno shvatih da od tog brašna kruha biti neće, pa odlučih objaviti to što sam tada napisao ne umišljajući da je to nešto posebno vrijedno. Više onako da ispunim obećanje, pa makar i sa zakašnjenjem.
* * *
Razmišljanja Raskoljnikova glede opravdanosti ubojstva lihvarke su mi bliske iako to ne odobravam s legalističkog stajališta.
Što se tiče same knjige uočavam tri cjeline:
1. Raskoljnikovu filozofiju o potrebi da se svijet oslobodi gnjida i kroz nju odobravanje počinjenog zločina.
2. Sama radnja, siže, romana kao triler je na nivou vrhunskih pisaca trilera, pogotovo ako se uobziri psihološka analiza zločina, izvršitelja i istražitelja.
3. Preobraćenje Raskoljnikova pod utjecajem događanja, zatvora, a posebice Sonje kao vjernice, u osobu koja počinje vjerovati i time nalazi smisao preživljavanja robije je za moj ukus najlošiji dio romana. Jednostavno ne mogu prihvatiti da bi netko s takvim uvjerenjem kakvo je imao Raskoljnikov uopće mogao početi vjerovati u Boga. Kako nakon čina koje je počinio i svih patnji koje je već prošao i koje ga još čekaju, može vjerovati u postojanje Boga. Da postoji on ne bi ni dozvolio da mu se to desi.
Jedino ako ne izvučemo džokera: Raskoljnjikova Bog kažnjava jer je počinio ubojstvo (pa makar imao i opravdanje u činjenici da je baba bila velika lihvarka) tako da završi u zatvoru, no onda se tu pojavi Sonja kao njegov anđeo spasa, koji će ga, uz njegovo pokajanje, vratiti na pravi put.
Za nekoga je to dobro objašnjenje, za mene (barem za sada) nije. Diskusija na tu temu, međutim, prelazi opseg ovog neambicioznog osvrta na veličanstveno djelo Dostojevskog.
* * *
Knjiga mi je, pak, osobno na neki način protumačila moje psihičko stanje. Naime, to što u zadnje vrijeme osjećam glede nadolazeće smrti je slično onome što Raskoljnikov osjeća čekajući da ga otkriju. Kod mene bi se to moglo objasniti situacijom kao kod osuđenika na smrt (jer ja sam osuđen na smrt) koji u ćeliji iščekuje vjesnika koji će jednog dana u ranu zoru otvoriti vrata i reći mu: „Idemo!“
Raskoljnikov je napravio što je naumio i sad čeka kaznu. Ja sam također napravio manje-više što sam naumio i sada čekam smrt s mišlju koja ne izlazi iz glave:
„O, kako mi je sve to dojadilo!“ kao što pisac govori i za Raskoljnikova.
Roman završava odlomkom:
Ali tu već započinje nova historija, - historija postepenog obnovljenja čovjekova, historija postepenog preporoda njegova, postepenog prijelaza iz jednoga svijeta u drugi, upoznavanja nove, dosad posve nepoznate stvarnosti. To bi moglo poslužiti kao tema za novu pripovijest, ali sadašnja je naša pripovijest završena.
Da li je meni moguć postepeni prijelaza iz jednoga svijeta u drugi, ili ću ipak ostati s ove strane granice između ta dva svijeta? Vjerojatno neće, ipak je moja ljuštura već debela, a pokraj mene nema neke Sonje da je smekša ako bi to uopće uspjela obzirom na moje poodmakle godine.
Na kraju, i ne sasvim nevažno, pogotovo u kontekstu ovog što sam prethodno napisao. Naziv knjige „Zločin i kazna“ u meni je izrodio jednu drugu sintagmu „Život i smrt“.
U njoj „život“ je zločin, a „smrt“ je kazna.
srijeda, 17.05.2017.
Kriza viđena iz drugog ugla
Čitam: Zvečevo, Imota, Viadukt, Petrokemija, Borovo. Sve te tvrtke bore se s teškoćama u poslovanju, a zbog krize u Agrokoru su u sjeni zanimanja javnosti.
Ne znam koliko su ovi tamni oblaci koji se ponovo nadvijaju nad našim gospodarstvom olujnonosni ili će to biti samo ljetni pljusak poslije koje će ponovo zasjati sunce, no sve mi se nekako čini da se u njima očitava ponovo 'zvonimirovo prokletstvo' o čemu sam također pisao na sempercontra.com.
Krajem 2011. na tom blogu počeo sam objavljivati seriju postova u vezi ulaska Hrvatske u EU, ponukan jednom malom knjižicom s 13 pamfleta pod nazivom „Mitovi i legende o ulasku u EU“ u kojoj je ondašnja vlast objašnjavala zašto trebamo ući u EU. Nakon objave komentara na svih trinaest pamfleta, u posljednjem postu serijala napisao sam neku vrstu rezimea kojeg prenosim u cijelosti.
Tko će od štovanih čitatelja imati volje i snage pročitati rezime do kraja, možda će naći barem neke uzroke ovih naših starih/novih nedaća koje sam spomenuo u gornjem tekstu.
* * *
Stigoh do kraja ovog mog 'zamarajućeg' serijala. Na kraju za one koji bi mi htjeli, temeljem ovog serijala, možebitno imputirati da sam protiv povezivanja s ostalim državama EU-e. Nisam! Ali da bih prihvatio da je to za Hrvatsku korisno iznijet ću neke, po mom sudu, notorne činjenice.
Hrvatska ne ulazi u Europu. Ona je od stoljeća sedmog tu gdje je i kad se taj dio zemaljske kugle počeo nazivati Europom ona je i tada bila tu i otada je u Europi. A biti u Europi ne znači da TREBAŠ a pogotovo da MORAŠ biti i u Europskoj uniji.
Hrvatski puk, a posebno hrvatska vlast (bilo koja da bila) treba shvatiti da EU-a nije karitativna ustanova koja svojim članicama dijeli novac zato što ih voli. Ona je prvenstveno profitabilna organizacija koja novac svojih poreznih obveznika plasira tamo gdje očekuje povrat profita. A kad joj se desi Grčka, gdje su bankari dijelili kredite (zarađujući na kamatama po principu: lezi ljebe da te jedem!) stimulirajući stanovnike da troše, a ne da ne rade i da kupuju od zarađenog novca, onda joj pruža pomoć ne zato da bi spasila Grke nego da bi spasila svoj uloženi kapital i euro, svoju kožu. Pri tome joj uopće nije bitno što će cijeli grčki narod pretvoriti u roblje koje će generacijama vraćati dugove svojih prethodnika.
Pravosudni ustroj EU je postavljen tako da brani interese kapitala, a ne običnog čovjeka. Dokaz: ako kapital uvidi da mu se nešto ne isplati svi oni koji su to radili bit će otpušteni. Razni oblici pomoći nezaposlenima su samo paravan da se 'vlasi ne dosjete' pa da se ne pobune protiv takvih odnosa. Multikulturalnost je bila IN dok je to bilo u interesu profita (potreba za radnom snagom) sad je AUT jer radne snage ima viška, a 'multikulti', kao najniži sloj društva, počeli su prijetiti kapitalu.
Hrvatska vlast (ma koja bila) prije ulaska u bilo kakve asocijacije mora biti načisto i to objasniti puku što hrvatski narod dobiva, a što gubi tim činom.
Kao 'objašnjenje korisnosti puta u EU-u' ne smatram ove imbecilne spotove na kojima se pojavljuju članovi ove i ex vlade s facama s kojih čitam da oni ni sami ne vjeruju u ono što pričaju. Pri tome pitanje nacionalnog identiteta i suvereniteta, kao što sam u uvodu napisao, a u pamfletu o tome detaljno opservirao, nije za mene najvažnije pitanje. Iz prostog razloga što Hrvatska i Hrvati već 1000 godina nikada nisu imali PUNI suverenitet. Usprkos i unatoč svim onima koji misle suprotno.
Uz to danas je najvažnija GOSPODARSKA i FINACIJSKA suverenost koju smo izgubili već davno, a ne hoće li ili ne u EU-parlamentu hrvatski jezik biti službeni. Kad smo imali POVIJESNU priliku da konačno ZAISTA postanemo suverena zemlja, naši su političari upropastili gospodarstvo, prodali banke i sad misle da će nas spasiti EU-kapital, kao što su kroz povijest mnogi naši vlastodršci smatrali da će našu neovisnost zaštiti Madžarska, Austrija, Italija, Njemačka, Srbija i ini kojima su išli na poklonjenje. A tko je učio našu povijest zna vrlo dobro kako su ti poklisari najčešće prolazili i završavali.
Obzirom na geografsku veličinu, broj stanovnika, vrstu i stanje gospodarstva Hrvatska gotovo da ne može biti ravnopravni parter bilo kojoj europskoj državi. Pogotovo ne s razvijenim industrijskim gospodarstvom. Ili smo gospodarski slabiji ili nas je manje. Naši proizvodni kapaciteti, koji su privatizacijom/pljačkom dovedeni na rub provalije ili su već u njoj, jednostavno ne mogu konkurirati svjetskim industrijskim divovima. Banke u stranom vlasništvu radije kreditiraju prodaju automobila (inozemne proizvodnje) nego domaću proizvodnju (koja bi eventualno mogla biti konkurencija). Pa da i imamo neku proizvodnju koju svijet traži u velikim količinama, naši kapaciteti ne mogu biti takvi da bi mogli igrati ikakvu ozbiljnu ulogu na globalnom svjetskom tržištu. Kvalitetom možda ali količinom i cijenom ne!
Zato trebamo koristiti naše glavne komparativne prednosti i njih nuditi svijetu:
- na tako malom prostoru toliku raznolikost običaja, melosa, plesova, narječja, mentaliteta (pa i svjetonazora iako tvrdimo da je naš glavni svjetonazor – kršćanstvo) rukotvorina ima malo koja država. Ako uopće takve ima?
- malo koja država može ponuditi turistima hladne noći i vruće dane na tako malim udaljenostima kako to može Hrvatska. Spavanje u seoskom ambijentu Velebitskog zaleđa u Lici a onda četrdesetak kilometara vožnje i evo nas na moru može biti i te kako atraktivno za turiste. Na relativno malom prostoru imamo sve moguće prirodne ljepote. Od mora do planina.
- umjesto proizvodnje pšenice i kukuruza (osim za vlastite potrebe kao strateške sirovine) s kojom ne možemo konkurirati američkim farmerima preorijentirati se na proizvodnju voća, povrća, vinove loze, maslina, mlijeka i mliječnih proizvoda ali zaista s 'velebitskih pašnjaka', zdravog mesa s naglaskom na 'prirodno' (famozni pojam 'tradicionalni proizvod'). Nakon svih ovih afera oko hrane takva proizvodnja će na dulji rok sigurno bila profitabilna, pogotovo ako se poveže s cjelogodišnjim turizmom. Zar zaista moramo uvoziti bijeli luk iz Kine? Zar zaista naše goste treba hraniti Europa i Kina?
- industriju usmjeriti na stvaranje manjih i srednje velikih tvrtki disperziranih po čitavoj Hrvatskoj kako bi se spriječilo s jedne strane izumiranje pojedinih predjela a s druge strane stvaranje velikih gradova sa svim negativnostima koje iz toga proizlaze. Proizvodnju preorijentirati na proizvodnju specifičnih proizvoda (kao primjer navodim šljemove firme Šestan-Buš, proizvodnju kontejnera za zbrinjavanje otpada i slični proizvodi koji su već našli mjesto na svjetskom tržištu) kojih ne treba u velikim količinama i koji ne zahtijevaju enormne količine repromaterijala. Da ne govorim u domeni informatike i sličnih proizvoda budućnosti.
- borba za maksimalno očuvanje prirodnog okoliša: mora, jezera, rijeka, biljnih, ptičjih i životinjskih rezervata. - ako treba ustavom zabraniti prodaju prirodnih resursa: voda, šuma, poljoprivrednog zemljišta koje se redovito svodi na pretvaranje u građevinske zone za EU-profitere. Pogotovo voda. Jer nafti ćemo kad-tad naći zamjenu, no zdravoj čistoj izvorskoj vodi nikada. Pa makar pitku vodu dobivali iz mora.
A za sve ovo što sam pobrojao, i još mnogo toga što se u ovakvoj jednoj formi ne može spomenuti, po mojem mišljenju ulazak u EU-u nije potreban. Povezivanje s državama Europe BILATERALNIM ugovorima i aranžmanima na ravnopravnoj osnovi DA, ulazak u EU-kartel NE. Ako bi nam ta 'divna' EU-a zbog toga možebitno željela ili čak i nametnula neke kazne, otežala poslovanje i tjerala nas na 'periferiju', u 'drugu' klasu europskih država (kao što sada radi s Grčkom, Španjolskom. Madžarskom) samo bi pokazala svoje pravo lice (pokazuje se to danas idejom o EU u dva nivoa). Mnogo drugačije od ovog kojim nas mami u svoje 'materinje krilo'.
Ali da bi to mogli učiniti moramo shvatiti da se bogatstvo, blagostanje i prosperitet može dugoročno postići samo radom i pameću, a ne neradom, pljačkom vlastitog naroda i glupošću. No poznavajući nas, bojim se da je to za nas najteži zadatak. Mnogo teži nego što je bilo stvaranje neovisne Hrvatske, što smo početkom devedesetih uspješno učinili. A onda, iz svima nama dobro poznatih razloga, nismo uspjeli izgraditi zemlju onakvu kakvom su je zamišljali mnogi od onih koji su u rat otišli i za tu ideju poginuli.
I što je najtragičnije za hrvatski narod, to nije bilo prvi put, a ako uđemo u EU-u pod uvjetima koje su dogovorili našu 'politički purgeri' o kojima običan puk uglavnom pojma nema, nisam siguran da se povijest neće ponoviti.
(objavljeno 18. veljače 2012.)
ponedjeljak, 15.05.2017.
Zbogom Kvisko!
Tko će sad takmičare spašavati kad pozovu Kviska?
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
U tvom slučaju, dragi Kvisko, bila su samo dobra.
Probranice 41
Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine i donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/sarkazmom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.
3 zlata + 3 srebra
Čitam: Na 15. prirodoslovnoj olimpijadi EU u Kopenhagenu, naši su srednjoškolci osvojili tri zlatne i tri srebrne medalje. Uspjeh su proslavili sa svojim roditeljima i prijateljima.
Komentar cinika: Na proslavi nisu zamijećeni 'uvaženi' političari. Vjerojatno zato što su se u to vrijeme odavali počast žrtvama na Bleiburgu ili se bave predizbornom kampanjom.
Vitez
Čitam: 'Uvaženi' zastupnik i potpredsjednik Hrvatskog sabora imao je potrebu izjaviti kako je za njega 'čin hrvatskog Viteza Reda Svetog Groba Jeruzalemskog velika čast, ali i doživotna obaveza za pružanje potpore kršćanima u Svetoj zemlji i drugdje gdje im je ona potrebna'.
Komentar cinika: Iz njegovog dosadašnjeg angažiranja u pomoći kršćanima kao zastupnika i potpredsjednika Sabora, zaključujem da nikakva njegova pomoć hrvatskim kršćanima više nije potrebna. Naši kršćani, naime, žive u HDZ-ovom Raju.
Putin pijanist
Čitam: Putin je u nedjelju, očekujući kineskog predsjednika Xija Jinpinga, odsvirao nekoliko akorda na klaviru. Prema pisanju novinske agencije Tass odsvirao je nekoliko odlomaka iz pjesama iz sovjetskog razdoblja s temom Moskve i Sankt Peterburga (za one mlađe koji možebitno ne znaju što znači kratica Tass, evo objašnjenja Telegrafska agencija sovjetskog saveza).
Komentar cinika: Vjerojatno se ipak radilo o pjesmama s temom Moskve i Lenjingrada, obzirom da tada drugi spomenuti grad nije nosio današnje ime.
Nagodba
Čitam: Elon Musk, američki inovator (kažu da je i filantrop), nagodio se sa zaposlenicima svoje tvrtke da im plati četiri milijuna dolara za potplaćeni i prekovremeni rad, rad bez odmora, a često su radili i dulje nego što su trebali što im nije bilo plaćeno.
Komentar cinika: U Hrvatskoj tvrtkama koje posluju na taj način takvo nešto ne pada napamet ni u snu. One to rješavaju jednostavnije: otkazima ili bankrotom tvrtke.
Krenuo u kampanju (konačno)
Čitam: Predsjednik SDP-a D. Bernardić na predstavljanju kandidata koalicije SDP – HNS za lokalne izbore, izjavio je kako je Slavonija žedna novih radnih mjesta, budućnosti i promjena.
Komentar cinika: Program za +5! Čim počnu poplave Slavonija će prestati biti žedna, u budućnosti kad svi mladi iz nje isele bit će radnih mjesta za izvoz, a promjene se već događaju – Slavonija je opustošena tako da je više ni rođena (hrvatska) mati teško može prepoznati.
Malo iz svijeta
Čitam: Tony Blair planira, u slučaju poraza Laburista na predstojećim izborima, osnovati novu političku stranku, koja bi se potencijalno mogla nazvati Progresivna stranka.
Komentar cinika: I onda još netko govori da Hrvatska ne izvozi svoje 'patente' u strane zemlja.
Čisto ko suza
Čitam: Skandal u Baškoj Vodi: koncesiju za marinu dobila tvrtka s 12 milijuna nižom ponudom. Joško Roščić, trenutačni načelnik općine, odbacuje optužbe o namještenosti natječaja i tvrdi da nisu gledali samo novčani iznos, nego i druge elemente i nije istina da su kuverte bile otvorene.
Komentar cinika: Obratite pozornost na izričaj „drugi elementi“. A što se tiče tvrdnje kako „nije istina da su koverte bile otvorene“ slažem se, vjerojatno su bile providne.
Kakva stranka takav poklon
Čitam: Navodno se u Đakovu – kažu korisnici društvenih mreža – u izbornoj kampanji dijelili promotivni paketi bučinih koštica čiji je rok trajanja istekao prije par godina.
Komentar cinika: Nije isteka samo rok trajanja promotivnih koštica, istekao je i rok onih koje takve poklone dijele, ali za razliku od koštica još uvije traju.
Povratak (otpisanih)
Čitam: Ivana Šojat, kandidatkinja HDZ-a na izborima za čelnu osobu Osijeka kaže: „Moj je cilj da se u Osijek vrate oni koji su iz njega otišli. Imam odlične odnose po vertikali (sic!) od državnih ureda i ministarstva do samog vrha države s osobama koje donose političke odluke u Hrvatskoj.“
Komentar cinika: Možda ostvari svoj cilj ako uspije pronaći one koji su, zahvaljujući osobama što čine „vertikalu od državnih ureda i ministarstva do samog vrha“, trasirali put onima koji su napustili Osijek.
Pedro
Čitam: Franjo Gregurić, bivši ratni premijer, smatra da je kriza Agrokora Putinova kazna Hrvatskoj zbog loše politike prema Rusiji, a posebice Plenkovićeva izjava o Krimu.
Komentar cinika: Huuura, sad kad više nema Srba, Miloševića i Beograda, sad su nam krivi Rusi, Putin i Moskva. Glavno da nismo krivi mi ili ne daj Bože vlasnik Agrokora.
(Dalekovidni) super trgovac
Čitam: Za 50 milijuna dolara prodaje se Titova vila na Manhattanu, površine, prava sitnica, 200 ari u dobrom stanju. 1905. godine sagrađena je za današnjih 60.000 dolara, pa prodana za i danas respektabilnih 725.000. Nakon niza vlasnika, nakon Drugog svjetskog rata kupila ju je Jugoslavija za 300.000 dolara.
Komentar cinika: Obzirom da zgrada nije bila u vlasništvu mrskog nam Maršala iako je za njega bila kupljena, njegovi mrzitelji iz svih republika i pokrajina će, ako je uspiju prodati, međusobno podijeliti gotovo 200 puta veću hrpicu 'zelembaća'. Svaka poredba s Kulmerovim dvorima je – neprovediva.
…
Epilog:
Sve ovo pokupih u današnjem J.L. a, „vjerujte bez šale“, mogao sam 'nadrviti' još toliko iz tog izdanja. Ima 'štofa', ima.
petak, 12.05.2017.
Dva 'slučaja'
Nema tome davno da sam pročitao izvrsnu knjigu bugarske spisateljice Vere Mutavčieve „Slučaj Džem“ koju svesrdno preporučujem ljubiteljima povijesnih romana. Naslov ove knjige podsjetio me, iako sadržaj knjige nema veze s ovim što pišem, kako i mi u Hrvatskoj trenutačno imamo dva 'slučaja'. „Slučaj Saucha“ i „Slučaj Agrokor“, čitaj Todorić.
U ta dva 'slučaja' zrcali se sva bijeda naše Pravde, pravosuđa i organa gonjenja.
U prvom „Slučaju Saucha“, kao što to već i vrapci na krovu znaju, radi se o, za sada nedokazanom kaznenom djelu, po kojem je Tomislav Saucha, krivotvorivši putne naloge sam ili sa svojom suradnicom, kako se to kod nas poetično kaže, „zamrčio“ iznos kuna od kojih 300.000 do 500.000, već prema tome tko o tome piše i govori.
Čim se saznalo za njegov 'marifetluk', organi gonjenja promptno su ga proveli u poznati 'hotel' Remetinec kako bi spriječili njegov mogući utjecaj na svjedoke. 'Žutilo' je odmah unisono krenulo u pljuvanje njega kao osobe i to sprijeda, straga, s lijeva, s desna, odozgo, odozdo, a njegovi 'prijatelji' iz stranke ekspresno su mu dali 'vritnjak', sve u duhu visokih moralnih načela.
Nakon tjedan dana 'ugodnog' boravka u 'hotelu', Tomislav je pušten na slobodu i da dalje ne pričam…ostalo znate.
Nešto nakon ove spektakularne akcije organa gonjenja i angažiranja 'žutila' da optuženika prikažu kao notornog lopužu koji je, eto, državu oštetio za nekoliko stotina tisuća kunića pojavio sa drugi slučaj, „Slučaj Agrokor“, čitaj Todorić. U ovom slučaju se 'nagađalo' kako je firma u njegovom vlasništvu dužna 'jako puno kunića' ali se nije odmah znalo koliki bi taj iznos mogao biti.
Kako su dani prolazili, sve više je izlazilo na vidjelo da se tu ne radi o stotinama tisuća već desetinama milijardi kunića neplaćenih dobavljačima, neplaćenih doprinosa državi, a da ne govorimo o iznosima kredita inozemnim bankama, koji se doduše ne iznose u milijardama kunića, već u milijardama eurića.
I onda su, također, krenuli orkestrirani napadi oporbenih stranaka i 'žutila' na, ne, nisu na Todorića, već na njegovog bivšeg zaposlenika, a trenutačnog nam ministra financija. Trakavica oko njegove smjene vukla se danima, za to vrijeme je Gazda na miru mogao 'utjecati' na svjedoke, jer eto, za tu 'sitnu' lovu nema smisla čovjeka trpati u Remetinec.
A onda je stigla posljednja vijest. Sanacijski ili već kakav upravitelj A. Ramljak iščeprkao je iz financijskih knjiga (na koje Gazda očigledno još nije stigao 'utjecati') kako je spomenuti Todorić 'zamrčio' 3,7 milijardi kunića, za koje se kao ne zna gdje su (moš mislit!).
I?
Ništa, Gazda još uvijek uživa u slobodi. Valjda nadležne institucije čekaju ili da ode iz Hrvatske i tako se riješe neugodnosti da ga 'apse', ili pak misle da je on ipak toliko častan da će se ustrijeliti, ako već ne učiniti harakiri. Što su, nekada, u doba pravog kapitalizma, mnogi vlasnici bankrotiranih firmi znali uraditi.
Eto, tako naše pravosuđe i naša Pravda dijeli počinitelje na one tzv 'male lopove' koji su automatski kriminalci i 'velike lopove' koji su, pa recimo, partneri, i za svaki od njih ima različiti 'aršin'.
I onda netko kaže da je Pravda 'slijepa'!
četvrtak, 11.05.2017.
Izbori
Glasajte za HDZ jer…
(sve fotke HDZ-original)
…će njegovom pobjedom (konačno) postojati „Jedna Hrvatska“…
(…jedna partija, jedan vođa!)
…će ujedno biti različita…
(…iako je to „contradictio in adjecto“)
Glasajte za HDZ jer poručuje…
Izgradit ćemo Pelješki most!
(stvarni ili kao model, svejedno)
7 milijardi kuna za modernizaciju prometne infrastrukture!
(alaj će biti farbanja tunela!)
Rekordnih 13 milijardi kuna za Hrvatsku iz EU fondova u 2017. godini!
(bude li još postojala EU dok skupe potrebnu dokumentaciju)
Snažan rast domaće proizvodnje hrane uz više od 2,2 milijarde kuna ulaganja godišnje!
(koji nas uvoz hrane čeka!)
Nezaustavljiva digitalizacija Hrvatske za manje čekanja u redovima!
(kako bi nam ostalo više vremena da čekamo u redovima ispred pučkih kuhinja)
Više od 6 milijardi kuna ulaganja u turizam u 2017. godini!
(doduše ne mi već inozemni koncesionari ili vlasnici naše obale i mora)
Više od 18 milijardi kuna investicija u pet slavonskih županija!
(u fantomski prazan prostor)
Veći prihodi za 1,8 milijuna građana i porezno rasterećenje poduzetnika!
(abrakadabra - izraz navodno dolazi od armenijske riječi „Avarah K'Davarah“ što znači „stvaram kako govorim“)
Konkretne mjere za demografsku obnovu i svijetlu Hrvatsku budućnost!
(svi zastupnici HDZ-a kreću u akciju za izvršenje zadatka!)
Glasajte za HDZ jer će se pobjedom HDZ-a ostvariti vaši (i njihovi) snovi!
P.S. Pitanje je samo je su li vaši i njihovi snovi jednaki?
utorak, 09.05.2017.
Po savjesti
U velikom intervjuu u J.L. od 8. svibnja, novopečeni Predsjednik Sabora Goran Jandroković imao je neodoljivu potrebu izjaviti:
Bila bi ta izjava sasvim na mjestu kad bi zastupnici hrvatskog Sabora imali savjest. Nažalost ona im se izgubila negdje na putu do saborskih fotelja.
ponedjeljak, 08.05.2017.
Čuvari Pape
Kao što je opće poznato u Papinoj Švicarskoj gardi novače se samo mladići katolici i isključivo državljani Švicarske koji su odslužili vojni rok.
Od ove subote papu Franju uz već prisegnutog Andrewa Gakantaya hrvatskih korijena, prisegu je u subotu uz još 39 mladića dao i Nikola Špoljar, rođen u Švicarskoj kamo su se preselili njegovi roditelji iz Đakova. On je šesti Hrvat koji je postao članom Švicarske garde.
Uz ovu vijest. J.L. od 8. svibnja donosi zanimljivu sliku koja prikazuje kako novopečeni gardisti polažu zakletvu da će služiti i čuvati papu Franju. Ostavljam štiocu da otkrije što je na toj slici neobično.
nedjelja, 07.05.2017.
Quasi poezija
Demetra je jučer objavila pjesmu „Ne brinem“ koja me, e sad ću biti patetičan, ošinula poput groma. Pogotovo posljednja tri stiha:
Jedino se brinem što ne znam
Gdje sam moj pravi život
Zametnula.
Cijela pjesma međutim, za mene pojmi sukus života, barem kako ga ja doživljavam u sedamdesetim godinama. Samo nekoliko trenutaka nakon što sam pročitao pjesmu i napisao svoj komentar, također kao bljesak munje pojaviše se četiri stiha. Vjerujem da su u meni bili dugo, samo im je trebao povod da isplivaju iz podsvijesti.
Kako ipak ne pretendiram na to da moja poezija doseže visine pojedinih poeta na ovom blogu, za naslov posta odabrah „Quasi poezija“ umjesto Demetrinog „Korak u poeziju“, kao što i Demetra dade svojoj pjesmi naslov „Ne brinem“ tako ja svoju nazvah
Razgovor
Ujutro dvije riječi:
-Dobro jutro.
Navečer dvije riječi:
Laku noć.
I to je sve.
srijeda, 03.05.2017.
Ima jedna čudna zemlja…
U toj zemlji Premijer B.S. objavio je jučer da će njegova vlada odstupiti do kraja tjedna zbog mutnih poslova ministra financija A.B., jednog od najbogatijih ljudi u zemlji. U toj državi redovni su se izbori trebali dogoditi na jesen, a stranka ANO problematičnog ministra prema svim anketama i rezultatima nedavnih lokalnih izbora apsolutni je favorit. Vlada je donijela i zakon koji je trebao raskrinkati sumnjive poslove spomenutog ministra, ali no to nije dalo učinka. „U pitanju je povjerenje javnosti u političare“, kaže Premijer te čudne zemlje.
Komentar cinika: Znana je još jedna država sa sličnim problemima, jedino nema nikakve sličnosti u načinu rješavanja tog problema.
utorak, 02.05.2017.
Saborska škola
Jeste l' čuli ljudi
Vjerujte bez šale
Počinje nam Sabor
Za 'saborce' male.
Svi 'saborci' došli
kraj fotelja stoje,
Petrov Božo metn'o
Naočale svoje
Sve ih je popiso
U tablete male
Pa ih je prozivo
Vjerujte bez šale.
Onda ih je gledo
Ozbiljnošću krutom;
Učio ih, učio
Diskusijom ljutom.
Učio ih, učio
Od srijede do petka
Al' se nisu maknuli
dalje od početka.
Nije bilo uspjeha
Božinome trudu
Cijela muka njegova
Ostade zaludu.
Ništa više ne nauči
'Saborčija' ta,
Nego što je dosad znala:
Bla, bla, bla, bla, bla!
(obrada poznate dječje pjesme J.J. Zmaja "Pačja škola)
P.S.
umjesto zadnjeg stiha ga, ga...korekcija na prijedlog @nisan EL...
ponedjeljak, 01.05.2017.
Pjesma radu
'Došla neka vremena' (Mandić) kad se u svijetu sve više traži vojnike a manje radnika/djelatnika. Eto, dođoše tako na red i naši hrabri vojnici da ponovo krenu braniti tuđe interese – Amera i NATO – na sjever Europe i tako se pridruže svojim precima koji su ostavljali svoje kosti u ime tuđih interesa od Magdeburga, peko Galicije, Soče, Staljingrada, Afganistana, etc. Njima u čast prepravih poznatu „Pjesmu radu“ koja i više nije bog zna kako popularna i nazvah je „Pjesma ratu“.
Uključite na tiho pjesmu s originalnim tekstom (koji je danas možda i zabranjen!) pa je onda otpjevajte s tekstom, danas mnogo primjerenijim (nije zabranjen) po čitavom svijetu.
