Marketing
Dva 'slučaja'
Nema tome davno da sam pročitao izvrsnu knjigu bugarske spisateljice Vere Mutavčieve „Slučaj Džem“ koju svesrdno preporučujem ljubiteljima povijesnih romana. Naslov ove knjige podsjetio me, iako sadržaj knjige nema veze s ovim što pišem, kako i mi u Hrvatskoj trenutačno imamo dva 'slučaja'. „Slučaj Saucha“ i „Slučaj Agrokor“, čitaj Todorić.
U ta dva 'slučaja' zrcali se sva bijeda naše Pravde, pravosuđa i organa gonjenja.
U prvom „Slučaju Saucha“, kao što to već i vrapci na krovu znaju, radi se o, za sada nedokazanom kaznenom djelu, po kojem je Tomislav Saucha, krivotvorivši putne naloge sam ili sa svojom suradnicom, kako se to kod nas poetično kaže, „zamrčio“ iznos kuna od kojih 300.000 do 500.000, već prema tome tko o tome piše i govori.
Čim se saznalo za njegov 'marifetluk', organi gonjenja promptno su ga proveli u poznati 'hotel' Remetinec kako bi spriječili njegov mogući utjecaj na svjedoke. 'Žutilo' je odmah unisono krenulo u pljuvanje njega kao osobe i to sprijeda, straga, s lijeva, s desna, odozgo, odozdo, a njegovi 'prijatelji' iz stranke ekspresno su mu dali 'vritnjak', sve u duhu visokih moralnih načela.
Nakon tjedan dana 'ugodnog' boravka u 'hotelu', Tomislav je pušten na slobodu i da dalje ne pričam…ostalo znate.
Nešto nakon ove spektakularne akcije organa gonjenja i angažiranja 'žutila' da optuženika prikažu kao notornog lopužu koji je, eto, državu oštetio za nekoliko stotina tisuća kunića pojavio sa drugi slučaj, „Slučaj Agrokor“, čitaj Todorić. U ovom slučaju se 'nagađalo' kako je firma u njegovom vlasništvu dužna 'jako puno kunića' ali se nije odmah znalo koliki bi taj iznos mogao biti.
Kako su dani prolazili, sve više je izlazilo na vidjelo da se tu ne radi o stotinama tisuća već desetinama milijardi kunića neplaćenih dobavljačima, neplaćenih doprinosa državi, a da ne govorimo o iznosima kredita inozemnim bankama, koji se doduše ne iznose u milijardama kunića, već u milijardama eurića.
I onda su, također, krenuli orkestrirani napadi oporbenih stranaka i 'žutila' na, ne, nisu na Todorića, već na njegovog bivšeg zaposlenika, a trenutačnog nam ministra financija. Trakavica oko njegove smjene vukla se danima, za to vrijeme je Gazda na miru mogao 'utjecati' na svjedoke, jer eto, za tu 'sitnu' lovu nema smisla čovjeka trpati u Remetinec.
A onda je stigla posljednja vijest. Sanacijski ili već kakav upravitelj A. Ramljak iščeprkao je iz financijskih knjiga (na koje Gazda očigledno još nije stigao 'utjecati') kako je spomenuti Todorić 'zamrčio' 3,7 milijardi kunića, za koje se kao ne zna gdje su (moš mislit!).
I?
Ništa, Gazda još uvijek uživa u slobodi. Valjda nadležne institucije čekaju ili da ode iz Hrvatske i tako se riješe neugodnosti da ga 'apse', ili pak misle da je on ipak toliko častan da će se ustrijeliti, ako već ne učiniti harakiri. Što su, nekada, u doba pravog kapitalizma, mnogi vlasnici bankrotiranih firmi znali uraditi.
Eto, tako naše pravosuđe i naša Pravda dijeli počinitelje na one tzv 'male lopove' koji su automatski kriminalci i 'velike lopove' koji su, pa recimo, partneri, i za svaki od njih ima različiti 'aršin'.
I onda netko kaže da je Pravda 'slijepa'!
Post je objavljen 12.05.2017. u 16:08 sati.