Komentari

sempercontra.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • Deseta umjetnost-enigmatika

    Nisam taj roman pročitao kada sam morao u 4. razredu gimnazije, a danas uopće nemam vremena. Ipak mislim da se radi o izvrsnome djelu.

    avatar

    24.05.2017. (20:06)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Ne volim što razmišljaš tako, ali te razumijem,.

    avatar

    24.05.2017. (20:16)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    počela sam ga čitati kao mlada cura i - odustala sam ... tad mi je bio pretežak, nisam dalje pokušavala, ne volim ruske pisce...

    avatar

    24.05.2017. (20:37)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    da, teške misli, a ne može im se pobjeći. mislim da su život i smrt dva apsurda, a čime rezultiraju na kraju krajeva, ne znam

    avatar

    24.05.2017. (20:47)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Prije nekoliko godina ponovila sam gradivo i sasvim drukčije
    doživjela djelo od onoga kad je ta lektira bila obvezna. Godine
    od nas nešto naprave pa je i razumljiv različit doživljaj svega
    pa i pročitanog. Znam da sam se čitajući ljutila, priželjkujući da
    glavni junak "okrene ploču", no, nije slijedio tijek mojih misli.
    A sad, da li je "život zločin a smrt kazna", ne znam, stalno se
    pitam, još nemam odgovora, ali bojim se da je sve s...e, oprosti:))

    avatar

    24.05.2017. (20:48)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Koliko god htio biti pronicljiv i eukativan, malo si zastranio u debeli pesimizam

    avatar

    24.05.2017. (20:57)    -   -   -   -  

  • Demetra

    S obzirom da smo apsolutne individue i naša promišljanja su sasvim drukčija na iste teme. Stanje u kojem jesam, a s obzirom da mi je jako puno toga uskraćeno, ne želim smatrati kaznom i teško mi je staviti se u tvoje razmišljanje jer kazna za život kakav god da smo imali ne postoji. NE POSTOJI. To što smo spremni sami sebe kažnjavati takvim razmišljanjem ima svoje ime, zar ne? Pozdrav

    avatar

    24.05.2017. (21:12)    -   -   -   -  

  • geomir

    Dobro reče @ane, ...... debeli pesimizam.
    Možda ću i ja tako mislit kad dojden u tvoja godišća, .. sad još ne!! :-)))

    A "Zločin i kazna" ne sićan se da san pročita.
    U tehničkoj se nije davalo puno na književnost.

    avatar

    24.05.2017. (21:31)    -   -   -   -  

  • luki 2

    "Zločin i kazna" - književna poslastica....Što iz nje iščitavamo? Raskoljnikova, koji se pokušava opravdati sam pred sosbom (odnosno pred svojom dušom) i bojim se da njemu ni Sonja (anđeo čuvar) nakon počinjenog ne može pomoći...Zapravo, on sam sebe kažnjava....Ne druge...Sebe...Pozdrav, L+B+G

    avatar

    24.05.2017. (22:03)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Ovo je preozbiljno i preosobno da bi se nakanio iznositi svoje mišljenje, nisam u tvojim cipelama da bi se usudio bilo što reći.
    Inače nije me zločin i kazna impresionirao, u biti malo što me impresionira uopće, mislim da svakog od nas definiraju oni iskonski strahovi, i da se samo budale ne boje.

    avatar

    25.05.2017. (01:16)    -   -   -   -  

  • NF

    to je naslov našeg prijevoda, nijemci su drukčije preveli, ne mogu se više sjetiti, meni je bliži kafka u tim rubnim razmišljanja, tvoje je tumačenje svakako originalno, no eto, sad žurim u poluživot od posla pa možda svratim osvrnuti se drugi put.

    avatar

    25.05.2017. (11:33)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Moram se složiti s komentarom kod mene. U pravu si, crkva se u sve miješa...Pozdrav, ugodan vikend. L+B+G

    avatar

    26.05.2017. (23:19)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Bojim se @luki da se nismo razumjeli. KGK se odnosi na Kolindu i njezin 'prodor' u 'prve borbene redove' Trumpu s lijeva (dobro da nije s desna).

    avatar

    26.05.2017. (23:37)    -   -   -   -  

  • luki 2

    O, da - sad razumjela.....A može li se od nje sto drugo očekivati? :((((( Pozdrav, L B G

    avatar

    26.05.2017. (23:45)    -   -   -   -  

  • NF

    "Krivnja i ispaštanje" je njemački prijevod koji sam svojevremeno listao, vuče na drukčiju stranu priče, pretpostavljam da je naš točniji jer su jezici sličniji. Meni je Tolstoj bio draži od Dostojevskog, i politička uvjerenja bliža (na neki način anarhist), međutim otkad znam da je štancao djecu, imao ih preko deset, bio prepotentan u svojoj slavi, žestoko pljuvao npr. po Shakespearu kojeg ni ja baš ne volim, ali opet, dijelio velikodušno svoju imovinu, ali iako stalno pod udarom režima, bogatstvo mu se nitko nije usuđivao dirati, odoh u pogrešnom smjeru, ma u stvari ja se ne usudim reći ono što mislim, nikad mi nije padalo na pamet principjelno osuđivati nasilje, bilo ga je itekako opravdanog mada češće neuspješnog , na kraju krajeva sve vuče ka nihilizmu kao npr. kod Selimovića...

    avatar

    27.05.2017. (11:09)    -   -   -   -  

  • crna svjetlost

    Legendarni roman, kojeg nikako da procitam. I jedva cekam da nadem vremena da ga procitam. A i ostala djela tog legendarnog pisca. Dostojevski je zaista klasik svjetske knjizevnosti kojeg se isplati procitati...

    avatar

    27.05.2017. (21:37)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Hvala, Semper! Pozdrav, L+B+G

    avatar

    28.05.2017. (17:44)    -   -   -   -  

  • Iva

    Smrt je kazna kad je život lijep i kada se ne želi napustiti. Ali nekada je smrt dar od boga (kad nije nasilna). Sjetim se one stare izreke "bogu dušu, bog je neće", to bi bila kazna.
    Međutim, vjerujem da čovjek živi onoliko koliko to sam želi, a u godinama kad snaga i zdravlje postepeno izdaju i intenzitet volje je teško održavati. Ajde sad to što pričaš o smrti i nije strašno, sve nas to čeka i niko nikome ne može odrediti godine života. Ali jedino mi se ne sviđa to što kažeš
    Ja sam također napravio manje-više što sam naumio i sada čekam smrt s mišlju koja ne izlazi iz glave:
    „O, kako mi je sve to dojadilo!“ kao što pisac govori i za Raskoljnikova.
    Nije smrt kad srce stane, već kad mozak pomisli da mu je sve to dosadilo. Zato joj se ne smiješ predati, jer ima još puno toga što bi ti mogao uraditi i što se od tebe očekuje.
    I kad dođe po tebe reći ćeš joj Iva mi je rekla da ne idem s tobom, imam još puno toga da uradim. ;)

    avatar

    28.05.2017. (19:01)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    @Iva, hvala, ali daleko sam ja od takvog razmišljanja. Listajući svoj Dnevnik kako bih napisao post o 55. godišnjici mature, nađoh i ovo:
    19.IX. 1958, petak
    "Eto dani prolaze jedan za drugim, monotono i jednolično. Nikakvih radosti i nikakavih novih iznenađenja. Ništa doli tupog i sivog života. Koliko sam puta doživio ovakav dan kao ovaj danas, ne znam, a nije mi stalo da znam. Samo bi htio da se to jednog dana svrši ili promijeni."

    Kao što vidiš, nije to kod mene od jučer :-(.

    avatar

    28.05.2017. (19:12)    -   -   -   -  

  • Iva

    Sjetih se @semp kako je nedavno preminuli Matvejević u jednom intervjuu, u svom radnom kabinetu, pokazao rukom ka prozoru i rekao - koliko sam samo puta pomislio kako je lako skočiti kroz njega ...
    Moji misaoni ispadi su nešto drugačiji, ali ne mogu se načuditi sebi koliko sam nekad mogla vjerovati u bolje, a kako mi se sad više ne da, premda se ništa nije promijenilo, a naročito ne količina idiotizma koja nas okružuje. Ja zapravo nikada nisam imala problem sa sobom, zato najviše volim biti sama. :-))

    avatar

    28.05.2017. (22:11)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Ja sam Dostojevskog čitala u zrelijim godinama, jer se u našoj, Ekonomskoj, također nije puno tražilo.
    Po mom mišljenju ( a opet jer sam vjernica!) Raskoljnjikov je shvatio da se sam distancirao od Boga preuzimajući pravdu u svoje ruke, a samoća ga je dovela do samospoznanja i predanja u Božjoj providnosti.
    Mi se uglavnom sami kažnjavamo kad zatvorimo vrata svog srca, a ključ je iznutra. Što sam starija sve manje zazirem od smrti, a to je valjda i normalno, jer smrt je pojava koja slijedi nakon slabljenja tijela bilo zbog bolesti bilo zbog starosti!

    avatar

    31.05.2017. (09:07)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Možda si u pravu @sjećanje...kad misliš tako o Raskoljnjikovu, možda je zaista tako i bilo. No kao što sam napisao, meni nije shvatljivo da netko za sto osamdeset stupnjeva promijeni svoje mišljenje, svjetonazor. Ja, barem dok ovo pišem, mislim da to ne bih mogao.
    Što se pak tiče smrti, da smrt je normalna pojava (i to ne valjda), no uz to što slijedi uslijed slabljenja tijela, slijedi kod mnogih (a tu ubrajam i sebe) zbog spoznaje da život, nakon što je obavljena funkcija zbog koje život i postoji, a to je održavanje vrste, gubi svaki smisao a pogotovo svrhu. No to je već pitanje svjetonazora pa neću dalje ulaziti u obrazlaganje.

    avatar

    31.05.2017. (16:13)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...